Претражи Живе Речи Утехе
Showing results for tags 'malo'.
Found 11 results
-
Za one koji nisu imali sreću ličnog iskustva … a opet sviđa im se nešto od ovoga … 22-40 Uživajte … I pratite kanal … uh biće tog još veoma, veoma zanimljivog …
- 48 нових одговора
-
- drugačije.
- ...
- (и још 5 )
-
Malo šale na SVOJ račun - samo za hrabre i samokritične :)))
тема је објавио/ла Дијана. у Разбибрига
Ima potrebe i za ovakvom ultra-ozbiljnom neozbiljnom temom. Nadasve vaspitno-dušekorisnom! Udrimo po sujeti i gordosti! PINNED Почећу ја: a inače (kradem jer je odlično )- 528 нових одговора
-
- :)))
- samokritične
- (и још 6 )
-
Bog nam je obećao da će ocuvati svoju poruku. Imamo Sveto Pismo i Sveto Predanje. Bog je slao proroke i preko njih davao prorocanstva i na kraju se ovaplotio Sin Božji. Nakon svega toga Bog ne dopusta da se kvari njegova poruka. Evo malo materijala za one koje to interesuje. Biblija je najocuvanija drevna knjiga ikada napisana zaista. To je Božja volja..
- 3 нових одговора
-
- svetog
- ocuvanosti
-
(и још 4 )
Таговано са:
-
Jedno malo nezgodno pitanje,a i mozda glupo...
тема је објавио/ла NekaOsoba у Унутарправославни дијалог
Ovako,malo mi je neprijatno da pitam o ovome,ali zato sam se i registrovao ovde.Pitanje je..da li je u redu pricestiti se ako se masturbira za vreme posta? Znam da ce neki reci odmah ne,jer to je greh.Ali pomislio sam na to da osoba i onako napravi makar neki greh za vreme posta,pa da to onda i nije toliko strasno? Pitam ovo jer je meni samom to veliki problem.U stanju sam da ne jedem malte ne nista danima,ali mi je hiljadu puta teze da ne masturbiram.Tako da na primer kada postim veliki post,uzdrzim se jedva,jedva onu poslednju nedelju,nekako.I da priznam bilo je mnogo teze dok nisam imao devojku.Ali sada kada je imam,opet se slicna stvar javlja,i dalje moram.Sta vise kada prestanem,pocnem da zveram vise u druge devojke,pogotovu sada leti i onda mi je jos teze.Misli mi budu 100% zaokupljene seksom i nekako moram da se "olaksam" i posle toga mi je bolje. Znam da je pitanje malo glupo,ali meni je vazno jer ne zelim da se uzdrzavam od pricesta zbog toga.A opet pomislim,mozda je bolje da se pricestim jer ce mi pricest pomoci da to savladam,pa je glupo da se ne pricescujem zbog toga.Trazim odgovor,hvala na razumevanju. -
- 1 нови одговор
-
Meni kada su pričali, mislio sam da rata više nikad neće biti, ali sledeći rat će se desiti malo brže nego što smo ga mi dočekali. To vam ja kažem. Što kaže Matija Bećković, njihov, srpski akademik, "ćeraćemo se još". Svega će biti osim toga da se nećemo ćerati - poručio je nekadašnji ratni komandant takozvane armije BiH u Srebrenici Naser Orić. Ove reči Orić je izgovorio za govornicom u prostorijama Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, gde je promovisao knjigu "Život pre i posle Srebrenice", što je pozdravljeno gromoglasnim aplauzom, prenosi "Srpskainfo". Orić, protiv koga je pred Sudom BiH obnovljen proces zbog optužbi da je odgovoran za stravične ratne zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima, prošlog vikenda održao je predavanje, gde je najviše govorio o izdaji Srebrenice od bošnjačkih poličara, zatim o "genocidu" koji je nad Bošnjacima u Podrinju navodno počeo čak i pre izbijanja ratnih sukoba, o "četnicima" i "četnikušama" koji, kako je rekao, relativizuju zločine, pa do otvorenih prijetnji novim ratom, koji će, prema njegovim tvrdnjama, početi pre nego što mnogi veruju. Inače, Orić ovih dana drži javna predavanja po Federaciji BiH u kojima preti novim ratnim sukobima. Predstavnici udruženja srpskih žrtava iz proteklog rata ogorčeni su time što je optuženom za najteže ratne zločine uopšte data prilika da nesmetano putuje zemljom i drži političke i ratnohuškačke govore. - Kada je Tužilaštvo BiH pre nekoliko godina podiglo optužnicu protiv Nasera Orića, a sud BiH mu omogućio da se brani sa slobode, svima je bilo jasno da će on to iskoristiti za pritiske i zastrašivanje svedoka - kaže predsednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović. On dodaje da se odmah nakon odluke suda BiH o nezatvaranju Orića znalo da će sudski proces ličiti na farsu, što je, kako kaže, i potvrđeno ranijom oslobađajućom presudom bošnjačkom ratnom komandantu. - Iako je ta skandalozna presuda poništena i ceo postupak vraćen na početak, ništa se suštinski nije promenilo. Iako je optužen za stravične zločine zbog kojih bi u svakoj normalnoj državi bio strpan iza rešetaka do okončanja novog suđenja, Orić i dalje slobodno šeta po FBiH, a sada, kako vidimo, drži i ratnohuškačke govore - kaže Mitrović. Grujičić: "Ćeraćemo se", ali na zakonit način FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA Mladen Grujičić Mladen Grujičić, načelnik opštine Srebrenica, nove pretnje smatra nedopustivim, posebno od strane onih koji su, kako navodi, predvodili zločince koji su ubijali Srbe u Podrinju. - I mi isto odgovaramo, hoćemo se "ćerati", ali na zakonit način. Moramo sve kapacitete staviti u funkciju dokazivanja stradanja srpskog naroda i podsećati na zločine, ne radi ugrožavanja drugog naroda, nego da bismo sačuvali svoj. Moramo da budemo uporni u traženju pravde i istine, i nikada nećemo odustati od insistiranja da treba da odgovaraju počinioci zločina nad Srbima u Zalazju i drugim selima oko Srebrenice - istakao je Grujičić. Kad je pravda selektivna, ovo je ishod Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović smatra da su Orićeve izjave posledica selektivnog sprovođenja pravde, kako Suda BiH, tako i Haškog suda, koji su optužene za ratne zločine nad Srbima ili oslobađali, ili im određivali izuzetno blage kazne. - Imamo situaciju da Naser Orić hoda slobodno i dalje raspiruje mržnju, odnosno poziva na rat. Budite sigurni da je kažnjen, da se ne bi tako ponašao - naglasio je Savanović. Apelaciono veće Suda BiH je pre nešto više od mesec dana donelo odluku kojom se ukida oslobađajuća presuda Naseru Oriću i njegovom saborcu iz Sabahudinu Muhiću, koji su optuženi za svirepa ubistva zarobljenih Srba u srebreničkim selima Zalazje, Kunjerac i Lolići. Uvažavajući žalbu tužioca Miroslava Janjića, Apelaciono veće naložilo je poništavanje oslobađajuće presude i ponavljanje postupka. Optužnica protiv Orića i Muhića podignuta je u avgustu 2015. godine. FOTO: WIKIPEDIA Atif Dudaković Pre Nasera Orića, huškačke poruke i pretnje novim sukobima javno je iznosio još jedan bošnjački ratni komandant, Atif Dudaković, koji je takođe optužen za ratne zločine počinjene nad Srbima. Dudaković je početkom prošle godine u Luksemburgu bošnjačkoj dijaspori poručio da počnu da nabavaljaju vojničke uniforme i opremu, a sredinom iste godine je sa tribine u Konjicu poručio da rat još nije završen. Odlukom Suda BiH Dudakoviću je takođe dozvoljeno da se brani sa slobode. U međuvremenu je, navodi RTRS, i bošnjački član Predsedništva BiH, Bakir Izetbegović, nekoliko puta pominjao mogućnost rata, dodavši da se za, kako je rekao, "ne daj bože proizvodi i oružje". Njihove izjave prošle su bez značajnijih reakcija od strane međunarodne javnosti, dodaje RTRS. Izvor: BLIC https://www.blic.rs/vesti/politika/naser-oric-preti-sledeci-rat-desice-se-malo-brze-ceracemo-se-mi-jos/231jcs0
-
Sistem za dostavljanje astronauta do niske zemljine orbite “Orion” već nekoliko godina se toliko sporo razvija da bi se komotno moglo reći da stagnira. Najnovija informacija je da prvi let sa posadom ipak ne treba očekivati pre 2023. godine uprkos gromoglasnim najavama iz NASA-e da je let sa posadom 2021. “interni cilj”. Uzme li se u obzir da “prvi let sa posadom” ne znači i početak redovnog korišćenja te da on samo najavljuje verovatno višegodišnje testiranje izgleda da će Sjedinjene Američke Države još dugo vremena ostati zavisne od letelice dizajnirane pre šezdesetak godina, letelice direktnih konkurenata – ruskog Sojuza. "Prvi Orionov let sa posadom ipak ne treba očekivati pre 2023. godine" / Foto: NASA No, kanimo li odgovoriti na pitanje zašto država koja najviše ulaže u istraživanje svemira, koja ima još uvek najveći broj ljudi poslatih u svemir te koja planira da trajno ostane lider u ovoj sferi – zašto i kako je ona dopustila da em nema svoje vozilo za plasiranje ljudske posade do orbite em za transport ljudstva do Međunarodne Svemirske Stanice zavisi ili od jedne malene neprijateljski raspoložene države ili od ćudljivih, sumnjivih i jos uvek udaljenih projekata privatnih investitora? Skok u istoriju baca svetlo upravo na ovakav razvoj događaja: vratimo se stoga na ishitreno (danas se to vidi) obećanje Džona Kenedija dato naciji 1961. godine: “ (…) Biramo da do kraja decenije pošaljemo čoveka na mesec i bezbedno ga sa njega vratimo (…)”. Testiranje letelice Orion / Foto: NASA Kontekst u kojem je izgovorena donekle opravdava ishitrenost. Jer u prvoj polovini šezdesetih Sovjetski savez ozbiljno vodi u svemirskoj trci: prvi su poslali veštacki satelit koji je dostigao orbitu (a to je vrlo verovatno i jedna od dve i tehnički i tehnološki najzahtevnije komponente istraživanja svemira – što je i dalo za pravo Welch Daily Newsu da stavi prepoznatljivi naslov koji bi osam godina kasnije najradije zaboravili: “Russians win the space race”), prvi su u orbitu poslali živo biće (doduše sa tragičnim ishodom – ali to je i bio profil misije), prvi su poslali čoveka u orbitu i bezbedno ga vratili, prva dogotrajna misija u svemiru (i sa njom prva svemirska mučnina Germana Titova), prva žena u svemiru (doduše, to i nije bilo tehnički uspeh ali jeste emancipatorski, posebno imamo li u vidu da je se prva astronautkinja u svemiru nasla tek 1983.) prva misija ka Mesecu, prva “impact” misija, prvo kontrolisano sletanje na Mesec satelita bez posade, prva kompleksna orjentacija u svemiru, prva “svemirska šetnja”, prva sonda na drugoj planeti i slično. Za vreme dok su sovjetske rakete bile toliko uspešne da je isti dizajn i dan danas jedini uspešni dizajn za dostizanje orbitalnih brzina dovoljne nosivosti za ljudsku posadu – američke su rakete pucale kao kokice a prvi uspesi su bili tek malko kilavi i svakako iznuđeni – obzirom da, primerice, Alan Šepard na svom letu nije dostigao orbitalnu brzinu već je samo dostigao visinu koju su zahtevali međunarodni standardi za “dolazak do svemira” (100 kilometara visine). Stoga je Sjedinjenim Američkim državama politički potreban uspeh, pa se Kenedi latio podizanja uloga “diskurzivnom manipulacijom” te ciljem svemirske trke najednom i u tom trenutku neočekivano proglasio Mesec. Neočekivano ali ne i bez političkog rezona: “kraj decenije” je – čak i pod pretpostavkom da je osvojio drugi mandat – bio van jurisdikcije tog predsednika. I zaista: bilo je jednostavno i – kako bi se to na engleskom veoma precizno reklo “straight forward” – Mesec, čovek, pre isteka decenije. Više marketing no ozbiljna potreba, ovaj je zahtev formatirao i ceo profil misije Apollo. Lansiranje misije Apollo 11 – 16. jula 1969. godine u 9:32h po lokalnom vremenu / Foto: NASA No, da je Kenedi imao tu sreću da živ dočeka kraj svog (vrlo verovatno duplog) mandata 1968. godine, nije isključeno i da bi sama misija bila nesto drugačija (ako bi je uopste i bilo) te ne toliko ishitrena: em ne bi morao previše da se brine u svom drugom mandatu em bi imao političkog i socijalnog kapitala da profil misije, okvirne datume ili bilo šta drugo promeni bez prevelikih političkih posledica. Ovako, ubijen, zaradio je izvesnu političku auru neupitnosti (mnogo politike se nalazi iza svake tehnologije) a administracije nakon njega nisu žalile novca da bi izbegli gotovo izvesni prezir javnosti na izdajstvo ciljeva koje postavlja neko sa neupitnom aurom i zadatka koji je zapljunuo Kenedi. Koliko je u pitanju bio više marketing manje bilo šta drugo pokazuje i podatak da je “sletanje na mesec do kraja decenije” moglo i da se odgodi do kraja 1970. godine jer – želimo li da budemo precizni – decenija se završavala krajem te 1970. godine a ne sa istekom 1969. No javost je verovala da ona ističe 1969. A sa popularnim ubeđenjima političari i administracije retko ulaze u diskusije. NASA je stoga obilno (veoma obilno) finansirana ne bi li napravila džinovski korak za SAD i čovečanstvo ali (relativno) mali korak za Neila Armstronga i upitno je koliki svemirsku trku: budžet NASA-e bio je na svom vrhuncu 1966 godine i iznosio je više od 43 milijarde dolara iliti neverovatnih 4,3% federalnog budžeta a u to je vreme NASA imala više od četiti stotine hiljada direktno i gotovo isto toliko zaposlenih kod različitih podugovarača. Ali i pored praktično neograničenih finansija – projekat (program Apollo) bio je tesan. Principijelna taktika je bila tehnološki napredna (mnogo novih tehnologija) ali tehnički donekle konzervativna (obilje „failsafe“ mehanizama, jednostavan i jednoobrazan profil misije i slično). Usled zahtevnosti same misije rezultat je bio tesan, precizan i engleskim rečima rečeno tailor made za MoonShot. LEM (Lunar Excursion module) nije mogao da se iskoristi bukvalno ni za jednu jedinu funkciju osim sletanja na Mesec. Jedan film doduše – Capricorn One – prikazuje misiju na Mars sa Apollo tehnologijom. Usled činjenice da Mars ima atmosferu i gotovo šest puta veću silu teže, sletanje na Mars bi sa LEM-om bilo nemoguće; iako se nakon Apollo 13 misije tvrdilo da je sekundarna uloga LEM-a uloga “čamca za spasavanje” ukoliko dođe do problema sa komandnim modulom – podatak da je sistem za prečišćavanje vazduha bio podkapacitiran za tri osobe duboko ovu tvrdnju dovodi u pitanje, Saturn 5 je bio preveliki i preskup za bilo koju misiju na niskoj zemljinoj orbiti a previše slab za ljudske misije na Mars – prakatično neadekvatan za bilo koju drugu misiju sem single push to Moon, Komandni modul se iznimno koristio samo u tri programa: Apollo, Apollo-Sojuz misiju i kratkotrajno snabdevanje Skylab-a. Poređenja radi, sovjetski je projekat eventualnog spuštanja na mesec bio manje ambiciozan ali znatno aplikabilniji: dva astronauta, bez kompleksnih pristajanja u svemiru, EVA transfer od orbitalnog do lunarnog modula, sa letelicom Sojuz kao jezgrom projekta – mada je i sovjetski profil misije bio iz cuga pa odatle i projekat impresivne N1 rakete i gomile veoma napredne tehnologije za svoje vreme koja je u nj strpana – od KORD sistema kontrole potiska do raketnih motora sa zatvorenim ciklusom koji su na Zapadu smatrani nemogućim inžinjerskim poduhvatom. No, i pored toga što Sojuz do meseca nije stigao, on je danas jedini trajno pouzdan mehanizam dostavljanja ljudske posade u orbitu (uz kompleks Progres koji je danas jedini pouzdani mehanizam dostavljanja tereta). Poletanje misije STS-27 2. decembra 1988. godine / Foto: NASA A nakon razvoja i uspešne eksploatacije Apollo-a svemirska agencija se koncentrisala na jeftinoću i ekonomičnost. Prevashodno usled žestokog kasapljenja budžeta: već od 1967 – kada postaje jasno da će projekat Apollo uspešno ispuniti Kenedijevo obećanje – budžet se kasapi do svog istorijskog minimuma u periodu sa kraja sedamdesetih i početka osamdesetih kada gravitira cifri između 14 i 15 milijardi. No, ni to nije kraj priče, uporedimo li finansiranje svemirske agencije pokriterijumu procenta federalnog budžeta: ona je tek sada na istorijskom minimumu, sa manje od pola procenta u poređenju sa skoro 4,5% 1966. ali i oko 0,7 do 0,8% kada je bio na istorijskom nominalnom minimumu – krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Enter Space Shuttle, naizgled sjajan koncept gotovo u potpunosti reupotrebljive (na Šatlu je reupotrebljivo bilo sve sem rezervoara – „ono narandžasto“ – za gorivo koji je snabdevao pogonsku grupu na Šatlu) letelice koja poleće kao raketa a sleće kao jedrilica i teorijski (ali samo teorijski) smanjuje cenu dostavljanja tereta u orbitu. No, zatezanje i koncentrisanje na ekonomičnost uzrokovalo posledice u vidu kompleksnog, skupog i nesigurnog celokupnog projekta te na kraju i radikalno smanjene efikasnosti. Raketni motori instalirani na Šatl su prolazili izuzetno kompleksan proces tehničke revizije nakon svakog leta, dodatnih sistema (zbog sedmočlane posade) je bilo mnogo, sedam astronauta povećavaju verovatnoću neuspeha i povećavaju rizik po misiji te, nimalo nevažno, radikalno povećavaju broj eventualnih izgubljenih života pođe li misija po zlu i tako dalje. Lansiranje 56 misije Soyuz do međunarodne svemirske stanice 6. Juna ove godine sa kosmodroma Bajkonur / Foto: NASA Nije stoga ni čudno da će Spejs Šatl u istoriju ući kao najnesigurnije svemirsko vozilo do sada dizajnirano sa bukvalno katastrofalnih 14 izgubljenih života (od ukupno 18 izgubljenih u istraživanju svemira od Gagarinovog leta na ovamo) i prevelika nada u reupotrebljive tehnologije se na kraju pokazala kao uzaludnom. Dragoceno vreme za dizajniranje efikasnijeg vozila je – izgubljeno. Ali, pre nego i mi ishitreno Space Shuttle pošaljemo na smetlište istorije – dodajmo da su mane STS-a bile i administrativne prirode: usled nedostatka novca, NASA se dala u potragu za dodatnim finansijerima i pronasla ih u vojsci čije su kerefeke i izvoljevanja gotovo duplirale velicinu letelice i smanjile njenu efikasnost. Mnogo politike i vojske, malo nauke i bedna potpora države te preveliko poverenje u „prenabudžene“ tehnologije nakon “dobijene” svemirske trke uzrokovali su da SAD zaglavi sa relativno neefikasnom tehnologijom, stagnira te se mora oslanjati na projekte koje treba razvijati od samog početka (iako Orion za svoju osnovu ima upravo komandni modul Apollo programa) ili na unekoliko nesigurne privatne projekte. No, delimično je odgovorna i različita organizaciona arhitektura za istraživanje svemira koje su SSSR i SAD imali: NASA je “na tržištu” bila usamljena i imala monopol na podrčju istraživanja svemira (upravo ono čime se retko koja tržišna ekonomija hvali) dok je u SSSR-u postajala žestoka konkurencija nekoliko projektnih i opitnih biroa (stoga i nekoliko uspešnih i prilagodljivih raketa, sistema, kao i – primerice – najnapredniji raketni motor koji i dan danas konkurenciju šiša za veliku marginu). Američkom svemirskom programu je glave došla, izgleda,pomalo nepromućurna strategija stavljanja svih jaja u jednu košaru (Space Shuttle) dok je Sovjetski Savez sporije i temeljnije razvijao tehnološki manje zahtevne projekte ne gubeći iz fokusa ni potrebu za nekoliko paralelnih tehnoloških demonstratora (odatle i projekat sovjetskog Space Shutle-a: Buran i pogonska grupa Energia). Fotografija sa međunarodne svemirske stanice na kojoj se sa desne strane vidi letelica Sojuz. Na međunarodnoj svemirskoj stanici u svakom trenutku je postavljena jedna letelica Soyuz za hitne evakuacije u slučaju eventualne havarije / Foto: NASA Sve to, naravno, ne znači i da je Apollo program bio beskorisni i skupi krš – veliki broj novih tehnologija je razvijen tokom ih dvanaestak godina, od kojih su one hardverske možda i nazanemarljivije (čičak traka, gorivne ćelije…) dok su najimpresivnije one koje često znaju izmaknuti popularnoj recepciji: organizacione – naprotiv. Ali jeste zaveo NASA-u na stranputicu pa cenu plaća sada. Konkretno, NASA transport jednog astronauta do međunarodne Svemirske Stanice je plaćala oko dvadeset miliona dolara dok je u funkciji bio STS program, a od kako je on ukinut, cena je porasla na neverovatnih osamdeset i pet miliona dolara. Čini se da se NASA nalazi između čekića i nakovnja: sa jedne strane zahtevi za „rezultatima“ sa druge strane administracija nevoljne da se upuste u finansiranje programa koji je ispao iz fokusa javnosti sa treće privatni preduzetnici koji svoje projekte bolje predstavljaju no što ih čine primenjivim (sa možda jednim izuzetkom) i koji su – pokazuju to najnoviji podatci o finansijama koje je kompanija SpaceX dobila od američke vojske – više nego voljni da muljaju sa armijom SAD. A države koje ekonomski rastu (čitaj: „Kina“) približavaju se galopom. Stefan ALEKSIĆ
-
http://all-that-is-interesting.com/immurement-history
-
- malo
- neprijatnih
-
(и још 2 )
Таговано са:
-
Da li je sramota raditi kao prodavac kod nas na štandovima? Da li je malo 30 000 dinara plate? Da budete prijavljeni! Svaki račun se izdaje i nema prodaje na crno! Možda je to prroblem jer nema neke mutljavine ispod štanda? Radi se u klimatizovanom prostoru i leti i zimi. Radi se po 7 sati dnevno. Ok... Radi se 6 dana nedeljno i to je problem jer ceo vikend nije na raspolaganju. Na nogama ste i u stalnoj komunikaciji sa prolaznicima. Jednom nedeljno je prijem robe koju ja i kolega Kristian bukvalno donesemo do samog štanda. Za one koji prate takva dešavanja kod nas, juče smo imali razgovore sa zainteresovanim ljudima za poziciju prodavca kod nas u firmi. Imali smo 12 zakazanih razgovora. SVAKU ŽENU/DEVOJKU SAM ZAMOLIO DA NAM SE JAVI UKOLIKO BUDE SPREČENA DA DOĐE NA RAZGOVOR! SVE SAGOVORNICE SU REKLE "Pa naaraaavno.... Ma ne brinite!" Od 12 potencijalnih sagovornika 5 se nije pojavilo! Šta je problem ovde u Srbiji sa svima nama? Zašto smo ovakvi? I posle nas ljudi pitaju zašto toliko puno oglasa za posao imamo? Evo zašto! Imali smo sreće, pa su se juče pojavile fine i normalne žene koje su se sa nama lepo ispričale i razumele. I imamo veerovatno nove koleginice, uskoro ću ih zvati da im saopštim našu odluku... Morao sam da iskoristim ovu našu Facebook stranicu da izrazim svoju najveću i najdublju tugu i žal za zemljom koja nam lagano nestaje i postaje zemlja starleta i mangupa ... Praštaj na ovom dugom, smornom postu dragi slatki svete. Iskreno, Boris. Конкурс Konkurs za posao u Candy Universe Poštovani čitaoče, čitateljko, oglašavamo da su našoj firmi potrebne dve fine dame za rad na poziciji prodavačice u našim prodavnicama sa slatkišima u tržnim centrima u Beogradu. Ovo NIJE privremeni posao i potrebne su nam žene koje će ovom poslu da posvete nekoliko godina koje su pred nama... Ukoliko je to i duže - sjajno! Ako imate nešto u planu za leto ili jesen i ovaj angažman vidite kao usputnu stanicu gde bi mogao da se zaradi neki dinar... nemojte oduzimati vreme ni sebi ni nama, potražite neko drugo zaposlenje. Tržni centri u kojima se nalaze naša prodajna mesta rade tokom cele godine i baš takav raspored stvari diktira da se kod nas radi 6 dana nedeljno u dve smene. Jedne nedelje radite pre podne, a druge popodne. Bićete određeni i pridodati jednom prodajnom mestu i to mesto će postati vaše matično prodajno mesto. Ali u slučaju kada koleginicama treba ispomoć na nekom od drugih prodajnih mesta, morate im se naći i pomoći. Ovo je kolektiv sastavljen isključivo od žena i većina njih su mame. Svi znamo koliko su mame važne u domu i koliko su im važna deca. Tate su tate, a mame su mame... realno. Razumite jedna drugu i sve možete da postignete. Ukoliko se razbolite, od nas neće dobiti otkaz, nego će neka od koleginica pomoći i zameniti vas rado i sa puno elana, znajući da će joj baš takav sličan potez takođe sigurno zatrebati. Mi se ne mešamo u vaše radne smene, ali je neophodno da nas obavestite o svim vašim dogovorima i ispomoćima. Valjalo bi da volite ljude i da volite svoj posao, ali i da ponešto znate o tehnikama direktne prodaje. Mnogo je važno da vam nije teško da budete nasmejani i dostupni svim tipovima ljudi koji se mogu zadesiti u tržnim centrima. Ima nas raznih i treba biti spreman i za izuzetno fine, ali i poprilično grube individue... Sve takve situacije najbolje je podneti sa osmehom i dočekati sledećeg kupca sa uvek istom energijom i željom. Tražimo osobe koje znaju da se svakome kaže VI, a da umeju stoički da podnesu ako nekulturna mušterija kaže TI. Neko bi rekao - „uffffff, nema šanse“, a neko bi sve ovo video kao izazov. E, takav neko nam i treba! Tačnije, dve takve osobe. Strah od platnih kartica ne sme da postoji, mora se znati da je diskrecija deo vaspitanja i da ste deo tima na zajedničkom zadatku, a ne unajmljena radna snaga koja živi od prvog do prvog. Tražimo lojalnost i poštovanje hijerarhije, nudimo redovno plaćanje i poštovanje privatnosti. Naša početna plata iznosi 27.000 dinara + plaćen prevoz. Vaš CV sa slikom pošaljite na [email protected] i vrlo brzo ćemo vas kontaktirati sa prvim odgovorom. Ovaj konkurs traje do petka, 09.06. i prvi razgovori sa izabranim kandidatkinjama obaviće se u ponedeljak 12.06. Hvala na čitanju i veliki slatki pozdrav od nas! https://www.candyuniverse.rs/blog/konkurs-za-posao-u-candy-universe
-
Deca iz OŠ “Marija Bursać” iz Beograda svaku subotu provode u školi, gde sa svoje tri nastavnice rade na projektu “Ceo svet je pozornica”. Foto: Privatna arhivaNastavnice Gorica (prva sleva), Aleksandra i Dragana (skroz desno) sa koleginicom koja im pomaže na projektu Iako je škola za ovaj projekat dobila svetska priznanja, međunarodnu nagradu za univerzalno obrazovanje i inovacije u obrazovanju neće moći da primi, jer put ovih vrednih žena u Dubai niko u Srbiji ne želi da finansira. - Ovaj inkluzivni projekat sam osmislila 2012. kako bi sva deca osetila da pripadaju školi. Deca sa posebnim potrebama i ona na marginama su, uz svoje drugare, bila osnažena da progovore na engleskom, dok su ona druga naučila da poštuju različitosti – kaže Gorica Kostić, nastavnica engleskog. Njene koleginice Dragana Cukić i Aleksandra Ikomov ubrzo su joj se pridružile.
-
LinkedIn je danas predstavio novi dizajn, i svi kažu da malo previše podsjeća na Facebook
тема је објавио/ла Guest у Компјутери
LinkedIn je danas novim izgledom osvježio cijelu stranicu, a novi dizajn bi ovu društvenu mrežu mogao polako uvesti u 21. stoljeće, piše The Verge. Iako mnogi njegovi korisnici LinkedIn vjerojatno ne posjećuju prečesto, novi dizajn čini navigaciju i snalaženje po stranici mnogo jednostavnijim. Na stranici sada postoji sedam rubrika za navigaciju: Home, poruke, poslovi, obavijesti, ja, moja mreža i pretraga. Naslovna stranica sada malo podsjeća na Facebookovu, s aktualnim pričama koje objavljuju i organiziraju urednici ili algoritmi. Na LinkedInu sada jednostavno možete prestati ‘slijediti’, ali i sakriti priče koje vas ne zanimaju (baš kao i na Facebooku). Najveća promjena je chat LinkedIn je, također, popravio svoju pretragu, pa je sada jednostavnije naći poslove, ljude, tvrtke i ostale stvari. Možda najveća promjena je chat na kojem se možete dopisivati s drugim korisnicima mreže, a koji se nalazi na dnu stranice (jednako kao na Facebooku). Ako tražite posao i poznajete nekoga tko radi u toj kompaniji, LinkedIn će vam predložiti da započenete razgovor s njim kako biste dobili referencu ili neke savjete oko postupka prijave za posao. Ovo je najveća izmjena u dizajnu LinkedIna još od vremena njegova lansiranja, 2003. godine. http://www.telegram.hr/biznis-tech/linkedin-je-danas-predstavio-novi-dizajn-i-svi-kazu-da-malo-previse-podsjeca-na-facebook/
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.