Претражи Живе Речи Утехе

https://100posto.hr/news/u-hrvatskoj-se-dogodilo-cudo-ravno-onim-biblijskim-bozanic-je-rekao-kako-ljubitelji-ndh-ne-mogu-biti-krscani-jos-uvijek-smo-u-soku?fbclid=IwAR2mTOdKho_qG7ZkLo9m2Bw2hHSwYQBtvawQYPpUr7kIdVhFhcSXFmZBTyQ Napokon malo dobrih vijesti s Kaptola. U aktivno obilježavanje Dana sjećanja na holokaust ove se godina uključila i hrvatska katolička crkva. U četvrtak je preko južnog tornja zagrebačke katedrale spušten ogroman natpis na hrvatskom i hebrejskom, dugačak 50, a širok 8 metara na kojem uz natpis Dan sjećanja na žrtve holokausta stoje i riječi iz Knjige proroka Izaije (56,5). “Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime… dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno." 'Pročišćenje istinom' Prošle su 74 godine od završetka Drugog svjetskog rata, no ovakav iskorak katoličke crkve povijest ne pamti. Dodatno je hrvatsku javnost zabezeknuo (u pozitivnom smislu) i presedanski istup zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. U govoru povodom obilježavanja Dana sjećanja na holokaust koje je u četvrtak organizirala katolička crkva, Bozanić je po prvi puta jasno osudio ustaške zločine i ogradio se od veličanja ustaštva. Štoviše, kazao je da veličanje NDH nije kršćanski. U govoru je jasno istaknuo Jasenovac kao jedno od 'stratišta nevinih ljudi' te kazao kako moramo biti 'svjesni snage zla', a osvrnuo se i na potomke počinitelja zločina NDH kojima, kaže, treba 'pročišćenje istinom'. “Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom. Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju”, kazao je u svom za promjenu dirljivom i na neki način povijesnom govoru. Ovakav zaokret u katoličkoj crkvi koja je još jesenas odobravala svetu misu zadušnicu za '35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH' među kojima ima i odgovornih za velike pokolje nehrvatskog stanovništva tijekom Drugog svjetskog rata, još nije zabilježen. Znakovito, lani nije bilo ni tradicionalne mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića povodom godišnjice njegove smrti 28. prosinca. Izgleda da je vhuška domaćeg klera ozbiljno shvatila znakove nezadovoljstva takvim ponašanjem koji su dolazili iz Vatikana i govorkanja da zbog toga papa Franjo razmišlja da ih smijeni pa su promijenili ponašanje. Neka samo tako nastave, bilo je i vrijeme. Na stranici gde se nalazi ovaj tekst ima jos nekih zanimljivih stvari.

Sveti novčani tokovi Bozanić u moćnoj šestorki koja u Vatikanskoj banci drži milijune. Koliki je njegov dio? Autor: Karlo Vajdić, Vlatka Polšak Palatinuš Zadnja izmjena 24.07.2017 06:44 Objavljeno 24.07.2017 u 06:44 Kardinal Josip Bozanić jedan je od šestorice nadzornika Vatikanske banke Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL Crkvene financije vječni su misterij, a tportalova tema vezana uz poslovanje Vatikanske banke u 2016. to je dodatno potvrdila. Naime, prema godišnjem izvještaju Vatikanske banke, potkraj 2016. šestorica članova odbora Instituta za religijske poslove (IOR), kako glasi službeno ime Vatikanske banke, među kojima je i kardinal Josip Bozanić, imali su u toj instituciji deponirano ukupno oko 25 milijuna kuna. Ne precizira se pritom kolika je pojedinačna vrijednost depozita nadzornika Stotinjak zaposlenika banke ima vrhovno nadzorno tijelo u Kardinalskom odboru, koji čini pet članova te predsjednik. Članovi odbora imaju petogodišnje mandate i može ih se ponovo imenovati, a od 2014. jedan od članova je i zagrebački kardinal Josip Bozanić. Prema godišnjim izvješćima Vatikanske banke, šestorica članova odbora imala su u Vatikanskoj banci 2014. deponirano 2,3 milijuna eura, što je godinu kasnije poraslo na 3,2 milijuna, da bi lani doseglo iznos od 3,4 milijuna eura. Iako se od 2013., kada su prvi put javno objavili izvješće o poslovanju, hvale transparentnošću, odgovore na pitanja o kakvom je depozitu kardinalske komisije riječ od Instituta za religijske poslove ni nakon tjedan dana nismo dobili. Na Kaptolu su nam jasno kazali da se ne miješaju u poslove Vatikanske banke te su nas uputili na njihovu adresu, no neslužbeno su nam potvrdili da nije riječ o privatnom novcu nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Josipa Bozanića. Isječak financijskog izvješća Vatikanske banke za 2016. godinu Izvor: tportal.hr / Autor: IOR To je još jedan primjer toga kako se Vatikan i dalje teško nosi s financijskom transparentnošću, unatoč tome što je posljednjih godina bilo ozbiljnih iskoraka da bi se to promijenilo. Međutim u samo nekoliko tjedana Vatikan je ostao bez dvije ključne osobe svoje financijske reforme: kardinal George Pell vratio se u Australiju kako bi odgovorio na optužbe o seksualnom zlostavljanju maloljetnika, a još neobjašnjenu ostavku prije njega dao je i glavni vatikanski revizor Libero Milone. Kardinal George Pell dosad je bio jedna od ključnih osoba u jednoj od najvažnijih reformi unutar Vatikana otkad je za papu prije četiri godine izabran Argentinac Jorge Mario Bergoglio. U želji da unese transparentnost u vjekovima tajanstvene crkvene putove novca, papa Franjo je 2014. godine osnovao Ekonomsko tajništvo, u razini s Državnim tajništvom, središnjim papinskim tijelom za poslove Katoličke crkve. Na čelo Ekonomskog tajništva imenovao je australskog kardinala Georgea Pella i dao mu zadatak da reformira i konačno uvede reda u vatikanske financije. Iako je Pell najavio da će se vratiti u Vatikan čim 'očisti svoje ime', slučaj na australskom sudu mogao bi se otegnuti i na 2018. godinu, a njegov petogodišnji mandat u tajništvu istječe 2019. U međuvremenu bi zamah uvođenja transparentnosti u financije Svete Stolice mogao u potpunosti posustati. Pellov odlazak nije jedina prepreka za nastavak financijske reforme Vatikana. Desetak dana prije nego su objavljene optužbe protiv njega saznalo se da je poziciju glavnog vatikanskog revizora napustio Libero Milone. Vatikan je tada samo šturo objavio da je Milone podnio ostavku te da će Sveta Stolica odmah početi s procesom imenovanja njegovog nasljednika. Milodari državi Crkva ima pravo na 300 milijuna kuna godišnje, ali rijetko vidi taj novac Katolička crkva, sukladno ugovoru Republike Hrvatske i Svete Stolice, godišnje ima pravo na oko 300 milijuna kuna iz državnog proračuna. Novac namijenjen Katoličkoj crkvi se iz godine u godinu smanjivao. Prema dostupnim podacima, do 2012. odrekli su se ukupno 160 milijuna kuna. Do smanjenja iznosa dolazi na zahtjev Vlade ili pak na njihovu inicijativu. Tako su se 2009. odrekli 50 milijuna kuna proračunskog novca zbog gospodarske krize, sljedeće godine dobili su 18,5 milijuna kuna manje, 2011. godine dotacija države za Katoličku crkvu bila je 45 milijuna kuna niža od one propisane tzv. Vatikanskim ugovorom, sljedeće godine iznos je također bio za 50 milijuna kuna niži. Koliko je poznato, prošle godine biskupi su se odrekli deset milijuna kuna kada je Vladi ponestalo novca za prijevoz učenika. Neovisna pozicija glavnog revizora u Vatikanu stvorena je prije tri godine također u sklopu reformi, a njezina važnost proizlazi iz činjenice da glavni revizor odgovara jedino papi i ima ovlasti narediti bilo kojem vatikanskom uredu ili instituciji da mu pokaže knjige i dâ uvid u način na koji se troši novac. Nakon što je objavljeno da je Milone odstupio s pozicije pojavile su se glasine da je njegov odlazak još jedan dio vatikanskih trzavica i sukoba u vezi s reformom financija. Promjene oko toga kako se upravlja novcem u vatikanskoj državi i Katoličkoj crkvi te koji su njegovi putovi unutar i izvan njih tema je oko koje se lome koplja već godinama. Iako je teško načuti puno izvan tradicionalno šutljivih vatikanskih zidina, odluka pape Franje da uvede red u ekonomiju Vatikana po svemu sudeći naišla je na poprilično otpora starih struktura. +6 Papa Franjo predvodio je svetu misu u Fatimi Izvor: Reuters / Autor: REUTERS/Tony Gentile Ponovimo, najistaknutiju poziciju u ekonomiji Svete Stolice ima Vatikanska banka, pravim imenom Institut za religijske poslove (IOR, tal. Istituto per le Opere di Religione). Osnovana je 1942. sa zadatkom da bude na usluzi Svetoj Stolici i klijentima u Katoličkoj crkvi diljem svijeta. Prema statutu, funkcija joj je 'pružati usluge upravljanja i čuvanja imovine koju joj povjere fizičke ili pravne osobe, a namijenjene za religiozne ili dobrotvorne svrhe'. Jednostavnije, svrha joj je pružati dio bankovnih poslova – čuvanje depozita i usluge financijskih transakcija – crkvenim institucijama i njenim dužnosnicima diljem svijeta. Banka uglavnom ne odobrava kredite. Dokument: "IOR Godišnje izvješće 2016" S jedne strane osnivanje takve banke imalo je vrlo razuman praktični aspekt. Svećenici i razni crkveni misionari često borave u državama i područjima koji nemaju razvijene financijske sustave i u njihovim svakodnevnim aktivnostima institucija koja im može pružati usluge vezane uz transakcije i upravljanje novcem je dobrodošla. No jedinstvena pozicija koju Vatikan, odnosno Sveta Stolica, ima u svijetu dozvolila je i da ta banka bude daleko od ikakvog nadzora bilo kakvih drugih institucija. Desetljećima su se gomilale optužbe i sumnje u pranje novca i slične kriminalne transakcije, a sve je to kulminiralo prije nekoliko godina. Teroristički napadi na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 2001. godine označili su početak globalnog postrožavanja pravila oko sumnjivih financijskih transakcija s ciljem sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Odbijanje Vatikanske banke da usvoji nove, strože standarde dovelo je do niza sukoba s talijanskim vlastima, među kojima je bilo optužnica protiv osoba iz menadžmenta sa sumnjama u pranje novca, kao i blokiranja transakcija kreditnim i debitnim karticama. Vatikan je dugo i uporno odbijao otvoriti svoje poslovne knjige Izvor: Reuters / Autor: Max Rossi/Files Posljednjih nekoliko godina situacija se ipak popravlja. Banka već nekoliko godina uzastopce objavljuje revidirane financijske izvještaje pa je tako poznato da posljednjih godina posluje s profitom, da je lani imala dobit od 36 milijuna eura (u 2015. godini 16 mil.), da je upravljala imovinom od 5,7 milijardi eura, kao i to da ima oko 15 tisuća klijenata - raznih crkvenih institucija diljem svijeta, vatikanskih ureda i institucija te svećenstva. Iako je Vatikanska banka izvana najistaknutije tijelo koje se bavi financijama, novčani putovi su čak i u tako maloj državi kao što je Vatikan puno, puno kompleksniji. Za prihode i rashode samog Vatikana kao države, odnosno najbliže funkciji riznice ili ministarstva financija, zadužena je tzv. Administracija za imovinu apostolata, APSA (tal. Amministrazione del Patrimonio della Sede Apostolica). APSA je ured zadužen za upravljanjem 'imovinom Svete Stolice kako bi se namaknula sredstva potrebna za funkcioniranje Rimske kurije'. Reforma financija Vatikana pokazala se kao jedan od najtvrđih oraha za papu Franju Izvor: Reuters / Autor: Reuters George Pell je sa svoje pozicije čelnika Ekonomskog tajništva uspio natjerati većinu vatikanskih ureda da konačno počnu uredno pratiti i voditi financije i objavljivati izvještaje o tijeku novca, no APSA ne objavljuje nikakve javno dostupne izvještaje iako je poznato da upravlja imovinom vrijednom stotinama milijuna eura, uključujući nekretnine na najboljim pozicijama u Rimu, Londonu, Parizu i Švicarskoj. Vatikan, kao država, uz godišnji proračun u razini od tristotinjak milijuna eura ostvaruje deficite koji se godišnje kreću od desetak do nekoliko desetaka milijuna eura. Iako država nadzire neka neprocjenjiva umjetnička bogatstva, glavni izvor novca su investicije, najamnine, prihodi iz muzeja i suvenirnica te prihodi koje ostvari Vatikanska banka. 'Proračunski' deficit je tako 2014. godine iznosio 26 milijuna eura, a godinu kasnije 12,4 milijuna eura. +2 Trumpovi u gostima kod Pape Izvor: Reuters / Autor: POOL Uz već nabrojane APSA-u, Vatikansku banku, Ekonomsko tajništvo, u Vatikanu postoji Kongregacija za evangelizaciju naroda, tijelo koje nadzire crkvene misije po svijetu i koje također upravlja znatnim brojem nekretnina. Nadalje, tu je i Prefektura za ekonomske poslove Svete Stolice, također vrsta ureda koja bi trebala nadgledati sve ustanove Vatikana što se bave ekonomskim poslovima, no nema nadzora nad Vatikanskom bankom. Već i ovakav brzinski pregled jasno pokazuje zašto je nužna reforma financija u vatikanskoj državici, kao i zašto postoji otpor prema njoj. Parafraziranjem stare izreke, mogli bismo reći da se u Vatikanu i Katoličkoj crkvi ne zna 'tko moli, a tko plaća' te da je mnogima to savršeno odgovaralo. Neke procjene vrijednosti samo nekretnina koje su pod nadzorom Vatikana govore o ukupnom iznosu od desetak milijardi eura, no bilo kakvu realniju brojku vrlo je teško dobiti. Ne uspostavi li papa Franjo uskoro red na čelu financijske reforme, moglo bi se ispostaviti da će joj još jedino moći održati misu zadušnicu.