Претражи Живе Речи Утехе

Htio bih da iznesem par svojih razmišljanja u vezi najbitnije stvari u zivotu jedne osobe. Bitnije i od odnosa sa prijateljima, i od odnosa sa roditeljima, bitnije od posla, od karijere, fakulteta, bitnije od svega. Zapitamo li se mi Hriscani, da li smo uopste Hriscani. Isus je dosao da nas spasi, dao nam savrsena moralna načela kojim nema zamjerke ni u bilo kome vjeku i vremenu. Postoje razni propovjednici, „proroci“, učitelji i mnogi drugi koji hoce da ih slijedimo.Na to nas je Isus i upozorio, da če mnogi pokusati da nas prevare. Iako se nadje malo dobra u njihovom učenju, to je iz prirodnog zakona koji mi svi imamo u sebi i koje nam je Gospod rodjenjem dao.Niko nije donio takva moralna načela koja izlaze iz okvira svog vremena i vrijede za sva vremena! Ali mi nikad ne mozemo zaslužiti Božju milost sa svojim malim odricanjima i trudom. Svi smo grešni. A kad se čaša vode po keša sa malo otrova opet nas ubije. Iako tu ima vode i dobroga ima o otrova koji je smrtonosan. Isus je dokazao svoje rjeci svojim vaskrsenjem, i to je istroijska cinjenica zabiljezena u mnogo izvora, sto hriscanskih sto onih drugih. Apostoli su dali svoje živote u najvecim mukama za Vaskrslog Hrista. Da li mi to shvatamo ozbiljno. Da li nam je bitno to kako ćemo zivjeti u večnosti,ili nam je bitnije neko zadovoljstvo koje traje par sati ili dana. Način na koji živimo, način na koji se ophodimo prema drugima, način na koji prenosimo radost Jevanjelja i spasa.. Da li nam je bitan? To je vjecnost. Ovaj zivot je samo sekunda. Način na koji trošimo svoj novac je način naseg odnosa prema Bogu. Ako ga trošimo na kocku alkohol drogu, nepotrbno skupu odjecu, znaci da podržavamo nesto zlo i prolazno i podržavamo svoju propast i propast drugih. Ne mozes vjerovati u Hrista iskreno a opijati se svaki dan, kockati, zlo raditi. To znaci da ne vjerujes. Zato braco shvatimo ozbiljno ono sto je jako jakoo bitno, a to je život koji nas ceka u carstvu njegovom, koje Nije od ovoga svijeta, u kojem nema bola i patnje. Zrtvujmo se malo zaradi vjecne blagodati. Svako dobro u Hristu Isusu, spasu našemu, da se molimo i propovjedamo radosnu vjest svima.!!

Kada bismo poredali 1000 ljudi jedne do drugih, slučajno izabranih iz različitih dijelova svijeta, vidjeli bismo da niko od njih nema potpuno identičnu boju kože. Međutim, mi smo ipak skloni dijeliti ljude po boji kože samo na dvije kategorije: bijela i crna. Ovo je jedan od najjednostavnijih i najčešćih oblika etiketiranja i primjetit ćete da se uvijek javlja u dihotomnoj formi. Etiketiranje može biti veoma korisno u lakšoj organizaciji i simplifikaciji stvari i često služi kao jednostavniji metod prenošenja objašnjenja. Međutim, etiketiranje mnogo češće ima negativnu konotaciju, posebno kada se radi o etiketiranju ljudi. Loše strane etiketiranja se najčešće javljaju kada se etikete apliciraju neprecizno i u negativnom kontekstu, što može voditi do nesporazuma i prekida u komunikaciji jer se često (pogrešno) pretpostavlja da svi imamo istu definiciju određene etikete. Kada se radi o etiketiranju ljudi, uvijek se određena etiketa shvata kao definitivni zaključak o osobi, dok bi se to zapravo trebalo uzeti kao početna tačka u objašnjavanju karaktera te osobe. Ponekad nesvjesno etiketiramo ljude. Na primjer, nakon prvog razgovora s osobom koju smo tek upoznali, nakon što je neka osoba postavila određenu objavu na društvenim mrežama, nakon što smo čuli određenu izjavu od osobe pored koje smo upravo prošli na ulici, skloni smo da donesemo zaključak o cjelokupnom karakteru te osobe. Samo etiketiranje je bazirano na dva osnovna elementa: predrasudama i prethodnom subjektivnom iskustvu pojedinca, što dalje vodi do formiranja netačnih očekivanja.