Претражи Живе Речи Утехе

Sveta Stolica je ovih dana najavila da će se u veljači 2019. održati važan sastanak nadbiskupa iz cijeloga svijeta, dakle sastanak sinodalnoga karaktera, koji će se baviti pitanjem seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Za tu svrhu oformljeno je povjerenstvo koje će pripremati sastanak, među njima kardinali Blase Cupich i Oswald Gracias te isusovac Hans Zollner, ljudi koji se već godinama bave tim pitanjem a da im nije u žarištu briga za ugled Crkve, nego pomoć žrtvama, sankcije počiniteljima i onima koji ih štite, transparentnost te prevencija da do zlostavljanja uopće može doći. Sastanak će okupiti više od stotinu predsjednika biskupskih konferencija, kao i poglavare crkava istočnoga obreda. Riječi je o onom što se u crkvenim krugovima zove ”afektivnom kolegijalnošću”, okupljanjem biskupa iz cijeloga svijeta koji će kolegijalno s papom Franjom otvoreno raspravljati o tako važnom pitanju kao što je zlostavljanje maloljetnika i zavjera prešućivanja. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću. Iako će sastanak trajati samo četiri dana (21. – 24. veljače 2019.) i zacijelo se mnogo toga neće moći ne samo riješiti nego ni otvoriti, on je zapravo tek početak globalnoga procesa kakav bi trebao zahvatiti cijelu Crkvu, odnosno sve lokalne, mjesne crkve, te služiti kao poticaj za inicijative u pojedinim biskupskim konferencijama svijeta. Ne bi smio ostati na lijepim mislima i odlukama, nego biti inicijativa za odlučne i učinkovite strategije u svakoj župi, u svakoj školi, u svakoj biskupiji. Svrha sastanka jest pozvati biskupe da razgovaraju o tomu kako je seksualno zlostavljanje maloljetnika strašna pojava i zločin, nego i o tomu kako je ono vrlo ozbiljan simptom nečega što se tiče cjelokupne Crkve, a to je kriza u načinu na koji svećenici pristupaju vlastitoj službi. Neki to nazivaju klerikalizmom, drugi čak ”perverznošću” službe. Riječi je o perverznom povezivanju duhovne moći, koja nije vlasništvo svećenika, s političkom moći, i nadmoći, koju si prisvajaju u upravljanju zajednicom. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću Papa Franjo je u više navrata istaknuo kako se problem ne tiče samo pojedinačnih tragičnih slučajeva zlog ponašanja i utjecaja toga ponašanja na najugroženije, na djecu i mlade, nego i načina na koji se Crkva odnosi prema počiniteljima zločina te na način na koji zlostavljanima pomaže u liječenju trauma i njihovu ponovnom integriranju u zajednicu. Odgovornost pripada svima koji upravljaju zajednicama u Crkvi: odgovornost prema Bogu, vlastitoj savjesti i samoj zajednici, a onda i prema društvu. Običaj upravitelja zajednica da prešućuju vlastite slabosti i ne prihvaćaju nikakvu kritiku na svoj račun već je izdaja te odgovornosti, a kudi kamo je veća i strašnija izdaja prikrivanje takvih zločina kao što je seksualno zlostavljanje djece i mladih ne samo u vlastitoj sredini nego gdje god se događa u zajedničkom tijelu Crkve. Kada se jednom otvori Pandorina kutija, nadati se da će izaći na vidjelo i mnogi drugi slučajevi nepoštivanja ljudskih prava u crkvenim zajednicama, posebice žena. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak u veljači naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve S bolešću Crkve svi se moramo suočiti ako nam je još uopće doista stalo da bude navjestiteljica Isusove Radosne vijesti. Papa se odlučno postavio prema problemu 2016. kada je objavio dekret ”Kao majka koja voli” kojim inzistira na nultoj toleranciji prema biskupima koji ne samo prikrivaju zločine nego ih prešućuju pred širom zajednicom. Stoga je očekivati da će sastanak u veljači otvoriti među ostalim i pitanje otvorena govora i transparentnosti. Nekoliko je golemih nerazriješenih čvorova koji Crkvu sapinju u njezinom autentičnom poslanju da bude navjestiteljica Radosne vijesti: jedan je sprega s političkim (i financijskim) središtima moći, a drugi je prešućivanje zločina seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Papa Franjo se latio golemoga zadatka razrješavanja tih čvorova, privođenju Crkve vlastitom zdravlju. O potpori koju mu u tomu dajemo ovisi hoće li Crkva u budućnosti imati još ikakve vjerodostojnosti.