Претражи Живе Речи Утехе

Dr. Sekula Stanić, heroj! Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, doktor Sekula Stanić je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalim kućama izgara do temelja. Bio je to veliki gest uglednog fočanskog Srbina. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice, a premlaćen je i ubijen u julu 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti. Tomo Buzov Hrvat, iz Rudina u Kaštel Novom. Samo, eto, da je šutio, kao ostalih hiljadu putnika u vlaku 671. Ali nije mogao. Ustao je sa svog sjedišta i glasno uzviknuo: „Stanite, ljudi, šta to radite!? Ima li u ovoj zemlji zakona?“ Iz vlaka/voza su odvedeni 18 muslimana i I Tomo, svi streljani. Sjecanje na zrtve iz voza 671 se obiljezavaju bacanjem ruza u Drinu…Osamnaest ruža za devetnaest žrtava: za jednu od njih nije bilo ni ruže ni molitve, nije bilo ruze za Tomu. Goran Čengić ubijen je u ratu. Ubio ga je osuđeni ratni zločinac Veselin Vlahović Batko. Goran je čuo kako pomenuti maltretira njegovog komšiju Husniju Ćerimagića i pritekao u pomoć žrtvi. Vlahović ih je obojicu poveo sa sobom, bio je 14. juni 1992., i ubio. Tijela su im pronađena devet godina kasnije negdje na obroncima Trebevića. Srđan Aleksić ubijen batinama jer je stitio sugradjanina muslimana. Lazar Manojlović, pravednik svijeta. Bio je učitelj, početkom rata na poziciji direktora Osnovne škole Radojka Lakić u Bijeljini. Svoje đake i njihove roditelje, pretežno muslimane, spašavao je izvodeći ih iz Bijeljine u vrijeme kad je Arkan po njoj ubijao. Đoka Stevanović, vozio je Smaila Ribića s namjerom da ga preveze preko granice. Zaustavili su ih pripadnici Vojske RS-a i rekli mu da se vrati kući, a da će oni preuzeti Smaila. Nije se želio razdvajati. Obojicu su ih odveli u logor Luka i ubili. Đoko je kući ostavio suprugu s dvoje malodobne djece. Neđo Galić, u Ljubuškom nema pomena na Neđu Galića koji je Bošnjacima davao lažne isprave kako bi se spasili od logora i moguće egzekucije. Refik Višći, bio je vojnik Armije RBiH koji nije dozvolio drugom vojniku da maltretira srpske zarobljenike zbog čega je ovaj pucao u njega i usmrtio ga. Crnogorski admiral Vladimir Barović na Visu je počinio samoubojstvo, zbog agresije JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku. To je po njemu predstavljalo djelo koje je u potpunoj suprotnosti s crnogorskom časti. Barović je odbio služiti takvom zlu, pa je svoju čast vlastitom voljom platio životom. U oproštajnom je pismu kao razlog samoubojstva naveo agresiju JNA protiv Hrvatske, a kao Crnogorac nije se htio boriti i uništavati hrvatski narod, koji kako je tvrdio, njemu ništa nije skrivio. Amir Reko iz sela Gudelj kod Goražda bivši je oficir JNA, koji je spasao 45 srpskih civila iz sela Bučje od sigurne smrti. On je to učinio samo tri dana nakon što mu je srpska strana u kući spalila majku i nekoliko članova porodice. Pjesnik Vladimir Srebrov (org. Milan Nikolić) Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane četnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Osuđen je za izdaju, uz smrtnu kaznu – strijeljanjem. Biva zatvoren u zloglasni zatvor Kula, gdje je 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Kaznu mu preinačuju u petogodišnju robiju. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako dok ga četvorica četničkih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“. 21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života. Ima puno Gorana, Aleksa, Toma, Nedja, Refika…..ali ne žele da se zna! Nemojte ih zaboraviti! Arijana Galić http://www.6yka.com/blogovi/blog/23374/nevidljivi-heroji

Da je savremeno doba odavno izgubilo osećaj za ljudskost i dobročinstvo jasno je svima. Ipak, pojedini ljudi ne prestaju da nas svakodnevno ubeđuju u suprotno. Ovoga puta izdvajamo nekolicinu koja se istakla svojim velikim delima i vratila veru u ljude. Neki su to, na žalost, platili životom i više nisu sa nama, drugi su bili na ivici smrti kako bi pomogli onima u nevolji, neki su bukvalno dali deo sebe, a neki prosto svaki dan žive tako što nesebično pomažu. Ovo su istinski heroji. Srđan Aleksić Mladi Trebinjac život je izgubio u 27 godini, kada ga je u centru rodnog grada napala grupa rezervista, njegovih sugrađana, dok je branio druga Alena Glavovića. Srđan je na gradskoj pijaci uspeo da odbrani prijatelja, ali su ga četvorica rezervista Vojske RS kundacima pretukli, zbog čega je šest dana bio u komi, a nakon toga i preminuo. Jedan od ubica Srđana Aleksića poginuo je na ratištu, a ostala trojica osuđena su na po dve godine i četiri meseca zatvora. Herojski čin Srđana Aleksića postao je poznat daleko van granica Bosne i Hercegovine. Dejan Lazarević Vatrogasac Dejan Lazarević svojom herojskom smrću postao je simbol junaštva i požrtvovanosti usred jedne od najvećih prirodnih nepogoda koje su pogodile Srbiju. Njega je 2014. godine odnela bujica dok je, držeći se za sajlu, uz pomoć svog kolege pokušavao da pomogne Ljubiši Jovićeviću, radniku livnice u Topoli, da siđe s drveta. Ljubiša je ujutro biciklom pošao na posao, ali ga je kod mosta u Žabarima odnela voda, i on se spasao tako što se popeo na drvo. Telo hrabrog vatrogasca pronađeno je narednog dana. Nenad Milovanović Nenad Milovanović Paške iz Svilajnca uspeo je da spase desetine ljudi tokom prve noći poplava koje su Srbiju pogodile 2014. godine. Kako je kasnije pričao, ovaj radnik komunalnog preduzeća oka nije sklopio 72 sata, dok je bio za volanom mašine kojom se probijao kroz vodu. Okružen haosom, suzama i jaucima nemoćnih komšija, Paške je od potencijalne smrti izbavio oko 50 ljudi. Marijana Milosavljević Marijana Milosavljević oduševila je javnost kada se u medijima pojavila priča o njenom velikom humanom delu. Ona je 2014. godine donirala bureg prijateljici Ivani Janković, a kako je rekla u intervjuu za "Blic ženu" to je za nju bila "potpuno normalna stvar". Pričajući o Ivani dodala je da je ona sve što njena malenkost nije i obratno, te da su se kao takve njih dve i pronašle. "Učinila bih sve što mogu da je ne izgubim" istakla je Marijana tada. Renato Grbić Heroj sa Dunava spasao je čak 30 ljudi od pokušaja samoubistva skokom sa Pančevačkog mosta. Renato je kao četvrta generacija alasa u porodici odrastao na Adi Huji, koja mu je obeležila život. Najupečatljivija situacija koja ga je zadesila bila je osećaj kada je znao da spasava osobu koja je pre nego što se bacila u reku počinila dvostruko ubistvo. Međutim, ni to ga nije sprečilo da i tada, kao i mnogo puta pre i posle toga, priskoči u pomoć. Miodrag Rajković i Milan Vidojević Fotografija vatrogasca Miodraga Rajkovića kojem se uhvatio led na trepavicama nakon celodnevnog spasavanja zavejanih ljudi na auto-putu ka Nišu izazvala je ogromnu podršku na društvenim mrežama početkom ove godine. Prema njegovim rečima, on je zajedno sa kolegom Milanom Vidojevićem "samo radio svoj posao" kada je iz snega i leda vadio povređene u lančanom sudaru koji se na ovoj deonici desio, a u kojem je učestvovalo oko 30 vozila. Milorad Jurković - Stolar Mile Milorad Jurković, poznat i kao Stolar Mile, svima je vratio veru u ljude i dobročinstvo praveći stolice za hranjenje beba i poklanjajući ih širom Srbije. Humanitarac iz Rakovca kod Beočina, već dve i po godine posvetio je ovoj akciji, a skoro se odlučio i na novi poduhvat - da svakom bračnom paru koji se uzme pre nego što napune 22 godine pokloni skoro sve što im je potrebno kada na svet dolazi prinova. Do sada je poklonio više od 1.000 dečjih stolica. Marina Adamović Pedesettrogodišnja Marina iz Niša u invalidskim kolicima već godinama sakuplja novac za bolesne. U centru rodnog grada njeno lice je svima poznato, jer ona od ranog jutra do kasnog popodneva strpljivo čeka svoje sugrađane da obrate pažnju kome je tog dana pomoć neophodna. Priloge je do sada skupila za više desetina ljudi. Jovan Simić Svi se sećaju dečka iz kraja koji je pokrenuo humanitarnu aukciju kolekcionarskih fudbalskih dresova i tako sakupio 80.000 evra za lečenje devojčice Nađe Novaković, koju tada nije ni poznavao. Svojim neverovatnim akcijama jedan običan student podigao je celu Srbiju na noge, i to u više navrata. Organizovanjem Sportskih bazara sakupio je sredstva za obnovu škole za decu sa posebnim potrebama "Radivoj Popović" u Zemunu, kao i za završetak kliničkog odeljenja za decu obolelu od raka u Nišu. Jovan je sada pak odlučio da opet pokaže da ljudskog u ljudima i te kako ima, te započeo novu misiju, "Zajedno za život", u kojoj će nastaviti da pomaže deci. Arno Gujon Francuz Arno Gujon već dvanaest godina provodi sa Srbima na Kosovu kao glavni humanitarac organizacije "Solidarnost za Kosovo", pomažući stanovnicima u srpskim enklavama. Rođen je u Grenoblu, a prvi dodir sa našim narodom imao je u Zvorniku u Republici Srpskoj, gde je upoznao buduću suprugu sa kojom danas živi u Beogradu. Na Kosovo je prvi put došao krajem 2004. godine kada je sa bratom i dvojicom prijatelja dovezao prvi kamion sa humanitarnom pomoći. Samo tokom prošle godine njegova fondacija u poljoprivredne projekte, školstvo i zdravstvo uložila je 650.000 evra, a ukupna vrednost pomoći od 2004. do danas je preko četiri miliona evra. Hido Muratović Hido Muratović iz Novog Pazara dugi niz godina obilazi sela Pešterske visoravni, Golije i Rogozne i pronalazi ljude na koje ne misli rodbina ni društvo, kao i siromašne kojima je pomoć neophodna. Sve je počelo tako što je Muratović obilazio ova mesta da bi kupovao stare ćilime, koje je potom preptodavao. Shvativši da u tim selima žive ljudi bez struje i sirotinja koja jedva preživljava, počeo je da tamošnje porodice obilazi sa paketima hrane i garderobe. Na pijaci gde njegov otac prodaje zeleniš mušterije neretko ostavljaju novac ne pitajući kome će ga Hido nameniti, jer mu veruju. Stevan Sinđelić Pripadnik Žandarmerije Stevan Sinđelić preminuo je nakon što je hicem pogođen u glavu u blizini prelaza Merdare. On je s kolegama obezbeđivao mesto uviđaja posle incidenta sa šumokradicama koji se dogodio dan pre i u kojem je jedan Albanac ranjen u nogu. Šumokradice su se vratile kako bi uzele oružje koje su za sobom ostavile. U razmeni vatre, Stevan je pogođen u glavu, na rođendan majke.