Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'godine'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Sun14861

    Ukinuti Godine uzleta

    Godine uzleta = zatupljivanje budućih generacija. Vratiti stari model kroz metodike gde se dete pravilno pripremi za školu, red, rad i život ...Povećati plate vaspitačima naročito u privatnim vrtićima gde je mnogo teže raditi ...
  2. Veliki sukob Istoka i Zapada Sukob je izbio u IX veku na sporu carigradskih patrijaraha Ignjatija i Fotija. 1. U Carigradu je u polovini IX veka bio patrijarh Ignjatije, sin jednog svrgnutog cara. Još kao dečak postao je monah i živeo je preko trideset godina strogim životom, pa je stekao veliko poštovanje kod Carigrađana. Zbog takvog života i borbe sa ikonoborcima postao je patrijarh. No Ignjatije nije bio staložen čovek, postupao je prenagljeno i mnogima se zamerio. Među tima bio je i Varda, ujak i tutor maloletnog cara Mihaila III. Varda mu je bio neprijatelj jer ga je Ignjatije jednom javno odbio od pričesti i zato što mu Ignjatije nije hteo da posluži u njegovoj politici. Varda je hteo da na silu pokalućeri caricu mater, svoju sestru, da bi je sklonio sa državne uprave i da bi sam vladao. Zahtevao je od Ignjatija da caricu zakaluđeri, ali Ignjatije nije na to pristao. Varda ga uvuče u jednu veliku zaveru, svrgne ga i zatoči na jedno ostrvo. Na patrijarašku stolicu je postavljen dotadašnji senator Fotije. Bio je neobično učen i čistog karaktera. Zato je i izabran on, da mu s te strane ne mogu zameriti ni oni koji su žalili za Ignjatijem. Fotije se primio svoga mesta tek onda kada je njegov izbor odobrio jedan sabor. Tada je rukopoložen, tj. kao bivši svetovnjak prešao je za šest dana sve svešteničke stepene. 2. Ignjatije se nije pomirio sa svojom sudbinom. Počeo je da se bori protiv novoga patrijarha. Državna vlast je pokušala da silom ućutka Ignjatija i njegovu stranku. No zbog toga mu je kod mnogih ugled još porastao. U carigradskoj Crkvi je izbio raskol: jedni su priznavali za zakonitog patrijarha Ignjatija, a drugi Fotija. Raskol, shizma, šizma = odmetanje od opšteg reda u crkvi i od zakonite crkvene vlasti. Vizantija = Carigrad. 3. Raskolu koji je izbio u Carigradu nije bio razlog samo pitanje patrijarha. Doba u kome je živeo Fotije bilo je doba preporoda nauka u Vizantiji. Tada je bio počeo slobodoumniji duh prosvećenosti da ulazi u državnu upravu, književnost, pa i u crkveni život. Predstavnici toga pravca zvali su se ekonomisti i među njima je bio i Fotije. Prema njima su stajali konzervativci –ziloti, koji su želeli da sav javni život teče po starom. Članovi te stranke su bili među monasima i u širim narodnim krugovima, a bio je u njoj i Ignjatije. Te dve političke i kulturne struje sukobile su se oko ličnosti Ignjatija i Fotija. 4. Sukob zbog dvojice patrijarha, ma kako da se o njemu sudi, spadao je u delokrug samo carigradske crkve i nije bio ničiji više. No papa Nikola I, veliki borac za papski primat, upotrebio ga je da se umeša u poslove carigradske crkve. Kada je primio od cara i Fotija pismo kojim mu se, kao i ostalim patrijarsima, javlja kakva se promena dogodila na carigradskoj katedri, on je izjavio da tu promenu ne odobrava. Pre svega ne odobrava je zato što se to pitanje rešavalo bez njegova znanja, a drugo, što je Fotije postao patrijarh neposredno iz svetovnog staleža, a to se, tobože, ne slaže ni sa zakonima ni sa običajima crkvenim. 5. U Carigradu su odmah osetili da preti opasnost celoj Istočnoj crkvi. U njenu slobodu je zadro jedan vrlo jak čovek, koji se mogao osloniti na celu jednu stranku u samom Carigradu. Popusti li Carigrad, tri ostala oslabljena patrijarhata i ne dolaze u pitanje. Svi bolji i svesniji sveštenici i mislioci još su se tešnje svrstali uz Fotija, uzdajući se u njegovo znanje i karakter. Ipak je papi učinjeno po volji i sazvan je jedan sabor da izvidi pitanje smenjivanja patrijarha. Sabor je odobrio sve što se zbilo, jer se zbilo zato što tako zahtevaju više potrebe crkve. Na saboru su učestvovali i papski zastupnici koji su potpisali zapisnike i prihvatili zaključke sabora. Sa saborskim rešenjima poneli su legati i Fotijevo pismo kojim je lično odgovorio na papine zamerke. Fotije je branio zakonitost svog episkopstva ukazujući na primer Amvrosija Milanskog, iz čijeg se primera vidi da je na Zapadu bilo slučajeva da se još nekršten čovek bira za episkopa. U isto vreme je tvrdio da je njegova crkva samostalna i isticao je vrhovnu vlast vaseljenskih sabora i nad sobom i nad svojim rimskim drugom. Pored svega toga mogao se papa Nikola I nadati uspehu, jer je Ignjatijeva stranka poslala njemu žalbu, a žalbe se šalju višoj vlasti protiv presuda nižih vlasti. Kako je, dakle, Ignjatije sa svojom strankom priznao papu za višu vlast, papa je uložio svu snagu da ga opet digne na patrijaršijsku stolicu. Pobeda Ignjatijeva bila bi i njegova pobeda. Pozivajući se na Hristove reči Petru, dokazivao je pravo vlasti nad celom, pa i carigradskom crkvom. Na osnovu toga prava nije hteo ni dalje da prizna Fotija, nego je smatrao Ignjatija za zakonitog patrijarha. Ni u taj mah nije uspeo, mada je proglasio Fotija svrgnutim. 6. Rim nije hteo da popusti jer se u isto vreme radilo i o tzv. bugarskom pitanju, koje ga se jako ticalo. Bugare je krstio Carigrad, on im je dao i prvu jerarhiju. No knez Boris se ipak obratio papi da mu on rastumači neka verska pitanja i da pošalje episkope koji će ponovo organizovati Bugarsku crkvu. To je bio isti slučaj kao sa slovenskim knezom Rastislavom. Samo što je ovde Boris hteo da se spase od političkog uticaja Grka, koji su mu bili suviše blizu. Naravno, Rim se požurio da prenese svoju vlast u neposrednu blizinu Carigrada. No Fotije je imao snage da se tome odupre i da na jednom saboru osudi novotarije, koje je Rim počeo da širi po Bugarskoj („i od sina“). 7. Usred te neobične istorijske borbe bude ubijen Varda, zaštitnik Fotijev. Uskoro posle toga ubije i Mihaila III njegov cezar i bivši konjušar Vasilije Makedonac i sedne sam na presto. Vasilije, koji je na takav način došao do prestola, hteo je da zadobije za sebe prosti narod; trebao mu je i papa da preko njega dođe u vezu sa zapadnim vladarima. On zato odmah svrgne Fotija i namesti za patrijarha Ignjatija. I car i Ignjatije jave papi novu promenu i priznaju mu vrhovnu vlast. No papi, sada je to bio Hardijan II, trebala je pobeda u potpuno zakonitoj formi. Ne lična pokornost dvojice ljudi, nego pokornost cele crkve. Na njegov zahtev, sastao se 869. godine u Carigradu sabor koji je osudio Fotija i sve njegove pristalice. Ujedno je priznao papsku vlast nad celom, dakle i Istočnom crkvom. Taj sabor smatra Rimska crkva Osmim vaseljenskim saborom. Istočna ga ne priznaje ni za običan sabor, jer na njemu nije bila zastupljena cela crkva, pa ni cela Carigradska patrijaršija. No što se tiče bugarskog pitanja, mada je papa zahtevao da ovaj sabor reši i to pitanje po njegovoj volji, sabor to nije učinio. Svrgnuti veliki patrijarh Fotije pao je u teške prilike. Oduzeli su mu sve, pa i knjige. 8. Umro je i Hadrijan, nasledio ga je Jovan VIII. On je naredio Ignjatiju da u kratkom roku pozove iz Bugarske sve svoje episkope i sveštenike, inače će ga svrgnuti. Ignjatije nije doživeo nijednu ni drugu sramotu. Uskoro je umro. Zbog promenjenih političkih prilika postao je opet Fotije patrijarh. S time se pomirio i papa Jovan, jer Saraceni behu upali u Italiju i papa je tražio po svaku cenu pomoć od Istoka. Jedno je ipak zahtevao: Bugarsku crkvu. Naravno, bez uspeha. Njegov legat Marin, koji je bio došao u Carigrad da o tome pregovara, ponašao se tako da su ga morali zatvoriti. Jovana je to tako uvredilo da je bacio kletvu na Fotija i njegove pristalice. Fotije nije do kraja života ostao na svome mestu. Umro je u manastiru 891. godine. https://svetosavlje.org/pregled-istorije-hriscanske-crkve-i-opsti-deo/43/?pismo=lat
  3. Na godišnjoj konferenciji Evropske asocijacije organizatora prajdova (EPOA) Beograd Prajd je osvojio titulu grada domaćina i organizatora evropske manifestacije EuroPrajd 2022. godine, pobedivši ostale kandidate, Barselonu, Lisabon i Dablin. Ilustracija Foto: Pixabay/Gagnonm1993 EuroPrajd se dodeljuje gradovima kao domaćinima u organizaciji događaja još od 1992. godine i Beograd je jedinstven po tome što će se EuroPrajd 2022 događaj prvi put organizovati izvan Evropskog ekonomskog prostora (EEA), saopštila je organizacija Beograd Prajd. „Jako sam ponosan. Organizacija EuroPrajd 2022 u Beogradu nam pruža mogućnost da LGBT+ zajednicu sa Zapadnog Balkana osnažimo, reafirmišemo promociju evropskih vrednosti i ljudskih prava u Srbiji i predstavimo Beograd kao nezaobilaznu turističku destinaciju, bezbednu i otvorenu za sve. Verujemo da će EuroPrajd približiti regionalnoj i evropskoj javnosti pitanja od posebne važnosti za LGBT+ zajednicu u Srbiji i regionu, kao što su pravno regulisanje istopolnih zajednica“, kazao je Goran Miletić, direktor za Evropu organizacije Civil RightsDefenders i član organizacionog odbora Beograd Prajda. On je dodao da je siguran da će EuroPrajd biti važan faktor u afirmaciji šireg društvenog konsenzusa i uvažavanja različitosti i sloboda. „Želeo bih da se zahvalim svim organizacijama zaljudska prava sa Zapadnog Balkana koji su bili i ostali naši glavni saveznici, aktivistima i volonterima okupljenim oko Beograd Prajdakao i Turističkoj organizaciji Srbije na celokupnoj i svesrdnoj podršci“, dodao je Miletić. Marko Mihailović, koordinator Beograd Prajda kazao je da je Izbor Beograda kao grada domaćina EuroPrajd 2022 velika potvrda njihovog rada i cilja koji su postavili kada smo počeli da organizuju Beograd Prajd. „Ovu pobedu posvećujemo svim našim volonterima, aktivistima i ljudima koji su nas sve ove godine podržavali. EuroPrajd 2022 u Beogradu nam daje priliku da Evropi i svetu pokažemo i pozitivne strane Balkana, ali najvažnije od svega je da ovim događajem želimo da ukažemo na duboke razlike koje imamo u društvu kao i na ozbiljan i sistematski problem diskriminacije i nejednakosti sa kojima se suočava LGBT+ zajednica na Zapadnom Balkanu“, istakao je Mihailović. https://www.danas.rs/drustvo/beograd-domacin-europrajda-2022-godine/
  4. ovde se misli na popularne ličnosti iz svih sfera društvenog života....
  5. U vazduhoplovno-kinematografskom razmatranju samo jedan događaj biće bitniji od obeležavanja 50 godina sletanja čoveka na Mesec. Po značaju gotovo ekvivalentan drugom silasku Isusa, iščekivanji od četvrtog dela „Kuma“, najbitniji događaj decenije kada je filmski prikaz letenja u pitanju – svakako će biti drugi deo Najboljeg Filma U Istoriji. Do tada, u moru epskih promašaja, sa zadovoljstvom možemo konstatovati da nas je skori (pop)kulturološki comeback svemira blagoslovio izuzetnim naslovima. Što sa Zapada, što sa Istoka. Ako ste uspeli da preživite sekvence višeslojne depresije Nila Armstronga samo da bi videli brilijantnu rekonstrukciju uslova u kokpitu X-15 i kasnijeg sletanja na Mesec, sa zadovoljstvom vam skrećem pažnju na dostojnu kompenzaciju i možda najinteresantniji dokumentarac ove godine. Godine u kojoj obeležavamo 50 godina od sletenja čoveka na mesec (20.07.1969.). Do sada neobjavljen arhivski materijal lansiranja Saturna V / Foto: Neon, promo Dokumentarac „Apolo 11“, prikazan premijerno u januaru ove godine, predstavlja remek-delo vazduhoplovno-svemirskog stvaralaštva, celuloidnog (danas zapravo digitalnog) pripovedanja i možda najspektakularniju vremensku kapsulu koju možete odgledati. Logično, govori o najvećoj i najskupljoj misiji američke države kroz „direct-cinema“ koncept. Ceo dokumentarac urađen je bez naratora, bez intervjua, koristeći smo arhivske snimke pripreme, lansiranja, sletanja i povratka sa Meseca. Prvi put u „Apolu 11“ videćemo do sada neobjavljen arhivski materijallansiranja rakete Saturn V i segmenta ponovnog ulaska „Kolumbije“ u Zemljinu atmosferu kao i do sada nikad viđene sekvence prihvata na nosač aviona „Hornet“. Producent i reditelj dokumentarca Tod Daglas Miler uz novopronađen materijal prikupio je i apsolutno sve dostupne snimke misije „Apolo 11“ što je rezultiralo fascinantnoj hronološkoj rekonstrukciji probranoj od skoro 100 sati video materijala i 11.000 sati originalnih audio-snimaka. Produkcija je namenski napisala softver koji je poboljšao originalne audio-snimke i ručno su po prvi put sinhronizovali najbitnije delove audija sa već poznatim ali i do sada neemitovnim video sekvencama. Identifikovana i pesma koju je Baz Oldrin puštao u orbiti Meseca / Foto: Neon, promo Rezultat je spektakularno video iskustvo povratka u šezdesete. Neverovatne sekvence lansiranja Saturna V i momenti komunikacije sa kontrolnim centrom u Hjustonu koji deluju kao da je reč o filmu sa glumcima. Glumaca nije bilo, svako u „Apolu 11“ igra sebe. Tango Six vam ni u kom slučaju ne sme otvoreno preporučiti konzumaciju piratizovanog sadržaja ali ukoliko želite da pogledate „Apollo 11“ (a verujte mi, želite) kategorički vam nepreporučujem da u polje za pretragu torent pretraživača Pirate Bay upišete „Apollo 11“ i upustite se u skidanje torenta (1,8 GB) koji je savršena 1080p+ kopija dokumentarca. Uživajte. Petar VOJINOVIĆ
  6. Najava izmene Zakona o porezu na dohodak građana kojom se uvodi test samostalnosti preduzetnika, koju su pre nekoliko dana najavili premijerka i ministar finansija uzburkao je javno mnjenje, a pre svega programere pošto je jedan deo njih ovo osetio kao pokušaj države da im zavuče ruku u džep. 12 Piše: M. Obradović 27. septembra 2019. 17.57 Izmenjeno: 17.58 Naime, radi se o tome da država želi da zaustavi praksu koju neke kompanije imaju da umesto da zaposle radnika da angažuju njihovu preduzetničku agenciju. Na taj način kompanija ne mora da plaća porez na dohodak i doprinose koji iznose oko 62 odsto na neto platu, već preduzetnici plaćaju paušalni porez koji zavisi od delatnosti i opštine u kojoj su registrovani, ali je uglavnom znatno niži od ukupnih nameta na platu koju bi plaćali da su zaposleni na osnovu ugovora o radu. Ovo posebno važi za neke delatnosti kao što je programiranje, gde mesečna primanja znaju da budu i nekoliko hiljada evra. Cilj testa koji se sastoji od devet kriterijuma jeste da se utvrdi da li je neko angažovan kao pravi preduzetnik ili kao zamena za zaposlenog. Kriterijumi su da li poslodavac određuje radno vreme, odmor i odsustva paušalca. Da li paušalac koristi prostorije za rad klijenta i koristi njegov materijal za rad. Takođe, da li klijent određuje način rada paušalcu, da li je paušalac dobio angažovanje nakon javnog oglasa za posao koji je nalogodavac postavio, da li paušalac radi sam ili angažuje tim ljudi, da li 70 odsto prihoda dolazi od jednog klijenta, kao i ko snosi poslovni rizik, odnosno da li ga preuzima kompanija ili paušalac. Na kraju poslednja dva kriterijuma su da li paušalac ima zabranu rada sa drugima i da li paušalac ima 130 ili više radnih dana u toku 12 meseci za istog klijenta. Ako se ispostavi da preduzetnik ispunjava pet od devet kriterijuma, znači da nije prošao test samostalnosti i onda se oporezuje kao i ostali prihodi, ali bez priznavanja normiranih troškova. Ukoliko se ispostavi da je paušalac pravi preduzetnik, onda se na njega primenjuje režim paušalnog oporezivanja kao i do sada. Vlasti su pristale na predlog Digitalne Srbije i Vojvođanskog ICT (VOICT) klastera da se uvede trogodišnji prelazni period u kome će onima koji budu zaposleni umesto angažovani kao preduzetnici za 70 odsto biti umanjen porez i doprinosi na zaradu. Milan Šolaja, direktor Vojvođanskog ICT klastera, ističe da je do sada bila neregulisana situacija. „Naš IT sektor se bori na inostranom tržištu sa konkurencijom koja uglavnom ima podsticaje svojih zemalja. Paušalno oporezivanje se pokazalo kao dobar mehanizam podsticanja našeg IT sektora. Treba reći da i u samom IT sektoru postoji podela. One kompanije koje zapošljavaju ljude na ugovor o radu smatraju da su oni drugi koji angažuju preduzetnike nelojalna konkurencija na tržištu rada. Opet ti drugi su bili pod pritiskom zaposlenih da ih tako angažuju jer tako ostvaruju veća primanja u neto iznosu. Kada je ta situacija počela da se širi i na druge sektore, država je odlučila da uvede ovaj test samostalnosti“, objašnjava Šolaja i dodaje da VOICT i Digitalna Srbija nisu inicijatori promena zakona, ali da su se izborili da se primene poreska oslobođenja u naredne tri godine. Šolaja ističe i da imaju otvorenu ponudu Vlade da od 1. januara nađu rešenje da se ove olakšice definišu na duži rok. U praksi, pravi „frilenseri“ odnosno preduzetnici nemaju razloga da brinu jer sasvim će sigurno proći test samostalnosti. Oni koji su angažovani kao preduzetnici, a faktički zaposleni u kompanijama imaće mogućnost da ih kompanija zaposli ili da promene model i nađu još klijenata. Najveći problem može biti za one koji rade za samo jednog inostranog klijenta. Šolaja kaže da će verovatno i većina njih proći test jer na primer ne koriste materijal i prostor poslodavca, ali ukoliko ne prođu test, imaju mogućnost ili da osnuju d.o.o firmu u kojoj bi se zaposlili i dobili oslobođenje od poreza i doprinosa ili da plate pun iznos poreza, što je najnepovoljnija mogućnost. „Neki smatraju da će mnogi preći u sivu zonu, vidim ostrašćenost na društvenim mrežama, ali bi IT preduzetnici trebalo da pročitaju do kraja taj predlog“, kaže Šolaja. Ekonomisti ističu da je ta rupa za izbegavanje poreza odavno otvorena i sada kada je treba zatvoriti nastaju problemi. Goran Radosavljević, profesor na FEFA, ističe da je paušalno oporezivanje postalo ozbiljan kanal, posebno zbog IT sektora koji raste i donosi ozbiljan novac. „Protiv toga sam i treba te kanale zatvoriti. Ali država je svesno otvorila tu rupu da bi podsticala IT sektor. Istina je da IT paušalci zarađuju velike pare i plaćaju mali porez. S druge strane, radnici iz tog sektora su jako mobilni i mogu da odu iz zemlje. Ovo mi izgleda kao paušalno rešavanje problema umesto da vidimo kako da svima smanjimo poreze i doprinose na rad“, smatra Radosavljević dodajući da su strane kompanije angažovale lokalne ljude zato što im se to isplatilo. U suprotnom mogli bi da potraže inženjere iz drugih zemalja. On ističe i da je katastrofa što advokati i dalje ostaju paušalci, s obzirom da je u početku sa njima ta rupa u poreskom sistemu i otvorena. Nikola Altiparmakov ocenjuje da je ovo nužno zlo što se rešava. „Rešenje je dobro, ali treba da pogledamo genezu problema. Mi smo iz čisto političkih razloga sredinom 1990-ih godina dozvolili advokatima i još nekim visokoobrazovanim profesijama poput lekara da dobiju paušalno oporezivanje. To je bila očigledna poreska koncesija, poreski poklon, poreska rupa, jer ni u jednom uređenom društvu ne dozvoljavate visokoobrazovanim profesijama paušalni porez. Ako piljari mogu da vode knjigovodstvo za više hiljada artikala, pa mogu i advokati i ostali za više desetina svojih klijenata. Kad otvorite rupu, to je poznato poresko pravilo, onda svi kreću da je koriste. I onda posle advokata tu su se pojavili konsultanti i taj poreski kancer je zahvatio i IT sektor. Ako vi imate mogućnost da umesto poreza i doprinosa od 62 odsto plaćate možda desetak, logično da ćete da je iskoristite, naročito u takvim propulzivnim granama kao što je IT sektor. Sad smo došli u ozbiljnu situaciju da velike firme koje legalno posluju u Srbiji, od Majkrosofta pa nadalje, trpe jednu nelojalnu poresku konkurenciju drugih firmi koje su spremne da angažuju radnike, ne u standardnom i legalnom ugovoru o radu već kao paušalce“, objašnjava Altiparmakov dodajući da je interesantno da će i dalje biti dozvoljeno advokatima da budu paušalci, samo u Srbiji od svih uređenih evropskih zemalja. Линк
  7. Prvi tim i stručni štab Fudbalskog kluba Partizan posetili su juče jedinice Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazduhoplovne odbrane u kasarni “Major Milan Tešić“ u Jakovu i vojni aerodrom “Pukovnik Milenko Pavlović“ u Batajnici, saopšteno je iz ovog kluba. Ovo je njihova druga poseta vojnom aerodromu nakon 22 godine. U ranim jutarnjim časovima, autobus sa igračima Partizana je pod pratnjom vojske stigao u komandnu jedinicu 250. raketne brigade za protivvazduhoplovna dejstva gde im je nakon zvaničnog dočeka održana prezentacija osnovnih informacija o jedinici, obilazak vatrenog položaja i prikaz rada posluge raketnog sistema. Prikaz rada posluge raketnog sistema / Foto: Miroslav Todorović, FK Partizan Slikanje sa članom posade helikoptera nakon leta od Jakova do Batajnice / Foto: Miroslav Todorović, FK Partizan Potom je ekipu Partizana za let helikopterom do Batajnice pripremila posada 204. vazduhoplovne brigade ali je u letelicu ušao samo hrabriji deo timam dok su ostali išli autobusom. Ispred 250. raketne brigade ekipu je u Jakovu dočekao načelnik štaba pukovnik Novica Gogić, dok su na aerodromu “Pukovnik Milenko Pavlović“ crno-bele dočekali komandant RV i PVO general major Duško Žarković i komandant 204. brigade brigadni general Žarko Bilić. “Kako se čovek moćno oseća u ovome“ bile su reči trenera FK Partizan Save Miloševića dok je sedeo u kabini MiG-a 29 / Foto: Miroslav Todorović, FK Partizan Jedan od fudbalera Partizana u kabini tegljača meta N-62T, na fotografiji zajedno sa pripadnikom 252. štae, 204. vbr / Foto: Miroslav Todorović, FK Partizan Interesantno da su piloti koji su helikopterom Mi-17V-5 prevezli “Partizanovce“ bili prezimenjaci nekadašnjih čuvenih fudbalera ovog kluba, Ilić i Galić. U 204. vbr ljubazni domaćini održali su prezentaciju osnovnih podataka o jedinici a posebnu pažnju izazvao je prikaz letačke obuke koji je trajao sat vremena. Lovci MiG-29 dežurne pare naoružani raketama vazduh-vazduh R-60MK / Foto: Miroslav Todorović, FK Partizan Na nebu iznad aerodroma mogli su se videti helikopteri Gazela, školsko-borbeni avioni G-4 “Super Galeb“, lovci MiG-29 iz dežurne pare sistema PVO čiji su piloti izveli nekoliko zaokreta i preleta a za goste je bila pripremljena i statička izložba na kome se mogla videla tehnika sa kojom raspolaže 204. vbr, od školskog aviona Lasta V-54, preko tegljača meta N-62T, lovca MiG-29, aviona za aero-foto snimanje Seneka V, transportera An-26 i helikoptera Gazela. Fudbaleri Partizana sa pilotima lovcima ispred MiG-a 29 1997. godine / Foto: Zoran Stanišić preko Facebook grupe Grupa za YU vazduhoplovnu istoriju Ovo nije prvi put da su se fudbaleri Partizana našli na vojnom aerodromu kod Batajnice. Pre 22 godine takođe je realizovana poseta crno-belih kada su tadašnje zvezde jugoslovenskog fudbala Saveljić, Tomić, Ćirić, Kralj i drugi imali prilike da upoznaju pilote lovce među kojima su bili i oni koji će 1999. poleteti na MiG-ovima 29 u odbrani vazdušnog prostora SR Jugoslavije. Bili su tu između ostalih Milenko Pavlović, Iljo Arizanov, Zoran Radosavljević, Dragan Milenković. Pogledajte snimak FK Partizan sa jučerašnje posete jedinicama RV i PVO. Interesantno, na 5:22 vidi se novopristigli helikopter H145M koji je i dalje na Batajnici:
  8. Prvog maja 2019. navršava se tačno 24 godine od hrvatske vojne akcije Bljesak kada je za samo 36 sati i Zapadne Slavonije u planskom udaru Hrvatske vojske proterano 15.000 Srba, a ubijeno 283. U masovnom progonu civila odigrala je i hrvatska vojna avijacija, za šta niko nije nikad odgovarao. Operacija Bljesak započela je u 5.30 sati 1. maja 1995. godine. Za samu operaciju bilo je spremno 13 borbenih aviona MiG-21 lociranih na aerodromu Pleso kod Zagreba i određeni broj helikoptera Mi -8 MTV i Mi -24V. koji su aktivnije učešće uzeli tek u popodnevnim časovima. Udari avijacije su izvođeni striktno na ciljeve u Zapadnoj Slavoniji, ali su avioni vršili okretanje u vazdušnom prostor Republike Srpske. Prvi udar hrvatskih MiG -21 izvršen je po komandi 18. Korpusa SVK koja je bila smeštena u zgradi bivšeg kazneno-popravnog doma u Staroj Gradišci. “ U 17.15 časova napad je izvršila para naoružana sa osam bombi OFAB -250. Bačene su četiri bombe na komandu korpusa, a četiri bombe je drugi avion vratio… Drugi udar dogodio se oko 18 časova, a izvela ga je para naoružana sa 6 nevođenih raketa NRZ S-24B na položaje SVK kod sela Bogićevci. Posle 40 minuta izveden je i treći udar po ciljevima u Bogićevcima, ovaj put sa osam bombi OFAB -250…. Prva para je pogodila kulu u KP domu ispod koje se nalazio magacin sa opremom i materijalno tehničkim sredstvima 18. Korpusa SVK…., pišu u knjizi Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992-2015, autori Danko Borojević, Dragi Ivića i Željko Ubović. Drugog dana napada 2.maja 1995 izvršena su dejstva na most koji je spajao Staru i Bosansku Gradišku. Prvi par aviona MiG -21 koji su bili naoružani sa osam bombi OFAB -250, napad je izveo u ranim jutarnjim časovima u 5.50 sati u lošim meteo uslovima. „Prva para, došla je na maloj visini. Vođa prve pare aviona zbog loše vidljivosti nije uočio most, pa je izvršio napad na rezervni cilj, a to je bilo komandno mesto 18. Korpusa SVK. Činjenica je i da je prvi par aviona dejstovovao i po bolnici u Gradiškoj, na samoj obali Save, i to najverovatnije vođa u ponovljenom zaokretu. Pratilac je bacio četiri OFAB -250 na grad ( ulica Jerusalimska). Na samo mesto stradavanja, čije se razmere i broj nastradalih nisu mogle utvrditi, ubrzo je stigla novinarska ekipa SRT i napravljen je istorijski snimak.. Drugi par aviona MiG -21 je naoružan sa šest raketa S -24B. Napad je izvršio u 6 časova. Vođa druge pare je bio pilot Rudolf Perišin, a njegov pratilac pilot Zdenko Radulj, pišu trojica autora u svojoj knjizi. Vođa prve pare aviona MiG -21 uspeo je dejstvovati po mostu i na njemu je ostao krater tj probijena rupa bliže slavonskoj obali, pišu trojica autora u knjizi Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992-2015. Oni navode da su se napadačima moglo suprostaviti cevnim sistemima PVO kojima je raspolagao 18. Korpus SVK i to: 4 BOV -3 kalibra 20/3, koji su uspeli da 1.maja dejstvuju sa kanala Strug, kao i nešto protivavionskih topova 20/3 M 55…S druge strane Save u RS nalazio se jedan proj starijih protivavionskih topova sovjetske proizvodnje kalibra 37 mm koji su pripadali 18. Korpusu SVK i 1. Gradiškoj lakoj pšeadijskoj brigadi VRS. Južno od Gradiške nalazili su se raketni divizioni PVO S-75M Vohov iz sastava 155.rbr PVO VRS koj se u trenutku napada remontovao i prelazio sa zimskog na letnji režim upotrebe. Sam divizion branilo je više odeljenja Strele 2M, a aerdrom su branili topovi Bofors kalibra 40 mm sa radarima tipa Žirafa. Oko same Banjaluke baziralo se više jedinica iz sastava 155 rbr PVO VRS. Iako su bili u dometu raketnog diviziona iz Klašenica, a praćeni po uzletanju radarima S -600 na Kozari, na hrvatske avione nije dejstvovano provg dana operacije Bljesak. Autori naglašavaju da vreme između dva naleta bilo je dovoljno da PVO 1. Gradiške lake pešadijske brigade VRS se uzbuni i dovede u kakvo takvo stanje za dejstvo. Načelnik PVO 1. Gradiške lake pešadijske brigade VRS koji je obišao položaje PVO kaže da je na avione dejstvovao samo jedan protivavionski top kalibra 37 mm dok su ostali bili prikačeni i spremni za put ka Banjaluci. Posade 18. Korpusa SVK su postupile na svoju ruku, pravdajući to da se i oni povlače, kao i svi njihovi. Prave organizacije nije bilo. Obaranje Rudlofa Perišina Jedan Hrvatski mig -21 je prošao kroz baraž vatre poritvavionskih topova 20/2 M-55 SVK koji je dejstvovao sa položaja pored mosta na slavonskoj strani. Avion pilota Rudolfa Perišina ( pobegao avionom MiG -21R iz JNA i sleteo u Klagenfurt- Austrija), koji je prošao između dve vatre baraža topova i raketa S-2M je oboren. Šta je tačno pogodilo avion i dalje je nepoznanica. Jedini tvrde da ga je oborio protivavionski top, pri čemu je pogodak bio pod krilo i da je avion odmah planuo. „Najbliže istini jeste da je avion pogođen raketom Strela 2M ispaljenom sa nasipa na nekih 500-1000 metara od mosta nizvodno. Taj podatak se uklapa u trajekotriju kretanja aviona evidencijskog broja 119… Kao mesto ispaljenja raketa Strela 2M navodi se zgrada u naselju Senjak i hotel u Gradišci koja se nalazi na samoj obali Save. Raketa je došla sa leve strane pod oštrim uglom, promašila izduvnu mlaznicu i aktiviral se kod izlazne ivice desnog krila. Njena eksplozija narušila je aerodimaniku desnog krila. Zbog povećanog otpora desno krilo je krneulo dole, a levo gore izazivajući rotaciju aviona. Perišin se katapultirao nad gradom pod uglom od 90 stepeni, poklopac kabine i kaciga su pale na nasip, dok je on udario u Savu sa polunaduvanom kupolom padobrana. Nije se micao, a zatim je potonuo.Sam avion je pao u šumu Prašnik i letelica je pronađena tek 28.juna 1995. Telo pilota je posle više dana pronađeno zakačeno u šipražiju na obali Save kod Odžaka…. Telo je razmenjeno avgusta 1997.. U operaciji Bljesak hrvatski avioni i helikopteri su od 1. do 4. maja 1995 izvršili 71 poletanje. Tokom borbenog dejstva, jedan MiG -21 bis je oboren, dok su jedan MiG -21 i dva helikoptera Mi -24V dejstvom PVO oštećeni. Iluzija o bratskoj pomoći RS i RSK u odbrani Zapadne Slavonije Nakon što je 5. maja 1993. godine Narodna skupština Republike Srpske odbacila Vens-Ovenov mirovni plan dolazi do zahlađenja odnosa između političkih rukovodstava Beograda i Pala, što će se naročito odraziti na odbranu srpske enklave Zapadna Slavonija, a samim tim i celokupne RSK. Znatnu vojnu pomoć zapadnoslavonski Srbi očekivali su od Republike Srpske. Čak se, zbog nepovoljnog strateškog položaja, smatralo kako ne može ni biti uspešne odbrane Zapadne Slavonije ako se ne angažuje Vojska Republike Srpske. “ Ali iluzija o pomoći Republike Srpske nestala je 1.maja 1995 kada general Momir Talić, komandnat 1. KK VRS, koji neslanje vojne pomoći pravda ozbiljnom ugroženošću srpskog koridora u Posavini, preko radija Banjaluka izjavljuje da rat u Zapadnoj Slavoniji nema nikave veze sa njima, pa će se 1. KK VRS držati po strani. Srbi u Zapadnoj Slavoniji ostali su bez vazduhoplovne podrške, koju su im prema ratnom planu, trebali pružati vazduhoplovi Republike Srpske sa aerodroma Mahovljani.. Samo jedan pilot u avionu Orao je samoinicijativno poleteo sa aerodroma Mahovljani da pruži podršku narodu zapadne Slavonije. Međutim on nije dejstvovao po snagama HV. Ubrzo po povratku na aerodrom Mahovljani pilot je uhapšen. Izostala je i prava podrška 105 vazduhoplovne brigade SVK, smeštene na aerodromu Udbina. Uzaludno se očekivala i pomoć VJ. lzostanak pomoći Beograda teško je pogodio krajiške Srbe koji su se osećali izdanima i ostavljenima na cedilu. Izostalo je i dejstvo 11. korpusa SVK. General Dušan Lončar, nakon otpočinjanja sukoba u Zapadnoj Slavoniji nije izvršio naređenje komandanta SVK generala Milana Čeleketića, da granatira Osijek i Vinkovce, te izvrši napad na pravcu Mirkovci – Županja, što je bio deo ratnog plana RSK. Po okončanju hrvatske operacije „Bljeska“ u noći 2. maja 1995. godine 1. ssrb PVO VRS je prebačena u rejon Gradiške i zauzela borbeni položaj u selu Cerovljani, ali hrvatski avioni tada više nisu nadletali teritoriju Republike Srpske, pišu trojica autora u svojoj knjizi Vazduhoplovne snage bivših republika SFRJ 1992-2015. O poslednjoj temi svoj sud je dao je i general VRS, učesnik ovih dešavanja koji je o ovome izneo svoje mišljenje: – RV i PVO Srpske vojske Krajine je formirano krajem 1993. godine kao vid Srpske vojske Krajine. Nije usvojen prijedlog komande V i PVO VRS o zajedničkoj organizaciji, pa su odnosi ostali na nivou saradnje u kojima nije predviđeno obavezno sadejstvo. Nije postojao ratni plan po kojem bi se angažovalo V i PVO VRS. Kada se radi o političkim sporazumima i obavezama jedinica KoV nemam informacije, kaže on i dodaje u vezi angažovanja aviona Vi PVO VRS u mogućem suporstavljanju hrvatskoj avijaciji. – Mogućnost angažovanja aviona sa aerodroma Mahovljani nije postojala. V i PVO je strategijska grupacija VRS za čije dejstvo je odgovoran Vrhovni komandant, tj najviši politički i komandni organ Republike Srpske. Mi nismo imali mogućnost samostalnog odlučivanja nižeg nivoa komandovanja. Po otpočinjanju “Bljeska”, komandant V i PVO mi je naredio da mogu odobriti upotrebu svih naših efektiva sem poletanja aviona sa aerodroma Mahovljani na kojem se nalazi UNPROFOR. On je otišao sa KM na poziv Komandanta GŠ VRS. Komandant GŠ SVK, general Čeleketić mi je oko podne 1. maja tražio angažovanje avijacije. Odobrio sam upotrebu helikoptera po pozivu: sanitetskih Gazela, Gama i transportnih sa maksimalnim naprezanjem. Obavijestio sam ga da je zabranjena upotreba aerodroma Mahovljani, a da na aerodromu Udbina ima pilote 92. mabr ViPVO VRS i avione i da odobravam njihovo angažovanje. Zašto nije upotrebljena avijacija sa aerodrome Udbina nije mi poznato, dodaje general VRS Prema njegovim rečima on nema informaciju da je neki naš pilot samoinicijativno poletio sa a Mahovljani i da je poslije sletanja uhapšen. – Zanima me ko je dao tu informaciju, uostalom to nije ni važno, nego koji pilot je uhapšen, jer ni komandant ViPVO, general Ninković, ni ja, NŠ ujedeno zamjenik komandanta ViPVO, nemamo pojma o tome. Divizioni Volhov nisu bili u gotovosti za borbena dejstva u PVO, jer su već punu godinu izvršavali zadatke podrške KOV. U međuvremenu su bili u rastresitom rasporedu u selima oko Banja Luke. Nije postojala mogućnost njihovog angažovanja., a i čemu kada su hrvatski avioni i helikopteri dejstvovali sa malih visina, dodaje on. Na konstataciju da se 1. KK VRS držao po strani, general dodaje – Prvi Krajiški korpus nije imao ni jednu jedinicu koju je mogao odmah da angažuje u odbrani Zapadne Slavonije. Ako je postojao jedinstveni ratni plan mogao je da bude aktiviran poslije nekoliko dana. Nije nam jasno zašto po otpočinjanju “Bljeska” nisu aktivirane sve jedinice SVK u ofanzivnim akcijama na drugim dijelovima ratišta. Svaki prosječno sposoban starješina kao komandant GŠ SVK bi to uradio. Da li je to neko zabranio ili je general Čeleketić potpuno nesposoban starješina?, ističe na kraju razgovora general VRS. Andrej MLAKAR https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2019/05/01/24-godine-od-operacije-bljesak-krvavi-vazdusni-rat-nad-zapadnom-slavonijom-obaranje-rudolfa-perisina-i-spor-rukovodstava-rsk-i-rs-oko-odbrane/
  9. Drugog dana zvanične posete Belorusiji, ministar odbrane Aleksandar Vulin prisustvovao je primopredaji 4 lovačka aviona MiG-29 između Ministarstva odbrane Belorusije i Ministarstva odbrane Srbije, koji su od danas i formalno u vlasništvu Srbije, saopšteno je iz tog Ministarstva. Kako navode, tokom posete ministar Vulin obišao je i 558. avijacijski remontni zavod u mestu Baranoviči gde se nalazi i istoimena vojna vazduhoplovna baza u kojoj su stacionirani beloruski MiG-ovi 29, a koji će u našu zemlju stići nakon završenog remonta koji je počeo 22. februara. – U protekle dve nedelje stručni tim Ministarstva odbrane i Vojske Srbije je, zajedno sa svojim beloruskim kolegama iz Ministarstva odbrane, AO „Belteheksport“ i 558. remontnog zavoda, izvršio prijem četiri aviona MiG-29 sa pratećim kompletima zemaljske opreme. Avioni su odmah predati na generalni remont i modifikaciju opreme kako bi bili opremljeni kao i ostalih 10 aviona koji sada štite nebo Srbije. Beloruski MiG-ovi imaju dvostruko duže vreme patroliranja u odnosu na starije verzije MiG 29. – ističu iz ministarstva. Ceremonija primopredaje / Foto: Ministarstvo odbrane Tim povodom, ministar Vulin govorio je o rokovima, istakao da su oni dogovoreni i precizni i dodao: – Računamo da ćemo u najkraćem mogućem roku završiti prvu fazu, fazu remonta, a onda i drugu fazu modernizacije. Mi ćemo imati 14 MiG-ova na nivou generacije 4+ što znači da su jedni od najsavremenijih aviona na svetu. Naši piloti sada mogu da računaju na časove naleta kao u vreme JNA, mogu da računaju da će upravljati najsavremenijim sredstvima. – Prijemu MiG-ova 29 prisustvovao je i komandant RV i PVO general-major Duško Žarković koji je istakao da su „srpski piloti spremni za još četiri aviona“: – Imamo dovoljan broj pilota, podižemo nivo njihove obučenosti i spremni smo za prijem ova četiri aviona. Istovremeno sa prijemom ovih aviona mi u Srbiji raspolažemo avionima na kojima se vrši obuka. U poslednje vreme smo imali obuku petorice pilota koji su završili preobuku u inostranstvu kao i dvojicu pilota koji su preobuku završili u 204. vazduhoplovnoj brigadi. – „Srpski piloti spremni za još četiri aviona“ / Foto: Ministarstvo odbrane RV i PVO trenutno raspolaže sa 10 aviona MiG-29 od kojih je 6 primeraka Rusija donirala Srbiji decembra 2016. godine. Među njima se nalazi jedanjednosed MiG-29A 9.12A, tri jednoseda MiG-29 9.13 i dva dvoseda MiG-29UB 9.51. Pre nego što su stigli u Srbiju na njima je u Rusiji izvršena predizvozna priprema a Srbija je platila i njihov transport (to je između ostalog spadalo u tzv. Fazu 1). Isporuka je obavljena u periodu od 2. do 4. oktobra 2017. transportnim avionima An-124 ali je tada jedan jednosed 9.13 vraćen na generalni remont u Rusiju. Prvo javno prikazivanje 5 bivših ruskih aviona dogodilo se već 20. oktobra iste godine na vežbi ‘’Sloboda-2017’’ koja je održana na Batajnici. Odmah nakon završetka ove vežbe u hangarima batajničkog aerodroma na njima su započeti radovi koji su obuhvatali remonte manjeg obima kao i dovođenje na nivo aviona koji su se već nalazili u naoružanju (deo Faze 2) a koji su tokom remonta koji je urađen u periodu 2007-2011. dorađeni na približan nivo verzije MiG-29SD. Prvi završeni avion bio je jednosed 9.12A koji je svoj prvi let imao 27. jula 2018. a četiri dana kasnije i dvosed MiG-29UB 9.51. Ubrzo zatim započeti su remonti i produženje životnog veka na tri aviona koji su nasleđeni od bivše Jugoslavije i to na dva jednoseda 9.12B i jednom dvosedu 9.51B. Četvrti avion, jednosed 9.12B, nije morao na radove jer je njegov remont urađen 2011. Od danas i formalno / Foto: Ministarstvo odbrane Do vežbe ‘’Vek pobednika 1918-2018’’ poletelo je svih 8 remontovanih i dorađenih aviona (uključujući i jednosed koji nije leteo od 2010. godine)a na samoj vežbi je letela u tom trenutku celokupna flota od 9 MiG-ova 29. Poslednji deseti i šesti donirani primerak kome je u ruskom 121. avijacijskom remontnom zavodu u Kubinki urađen generalni remont, isporučen je 1. novembra 2018. Njegov prvi let nakon dorada odnosno dovođenja na nivo SD obavljen je krajem decembra 2018. da bi u jedinicu bio primljen već u januaru ove godine. Još od objavljivanja da će Rusija Srbiji donirati 6 MiG-ova 29 srpski zvaničnici govorili su i o njihovoj modernizaciji u tzv. Fazi 3 u kojoj bi se pre svega značajnije poboljšala njihova borbena moć. U izjavama je spominjan radar ‘’Žuk’’, aktivno radarski samonavođene rakete vazduh-vazduh, vođena ubojna sredstva vazduh-zemlja a sve to je ukazivalo da bi srpski avioni mogli biti dovedeni na nivo MiG-29SM ili da to bude nešto između varijanti SM i SMT. Sva 4 aviona su jednosedi 9.13 / Foto: Ministarstvo odbrane Za sve tri faze, dakle za čitav proces od predizvozne pripreme, remonta, dovođenja na nivo SD, remonta motora, nabavke veće količine rezervnih delova do veće modernizacija koja uključuju i nabavku novog naoružanja, zvanično je bilo saopšteno da je planirano izdvajanje finanisjkih sredstava u iznosu od 185 miliona evra. Direktor za međunarodnu saradnju kompanije ‘’Rosteh’’ Viktor Kladovpotvrdio je 15. februara ove godine da su prilikom nedavne posete ruskog predsednika Vladimira Putina Srbiji potpisana tri sporazuma koji se tiču vojne tehnike, uključujući i avijacionu. Agenciji Sputnjik su izvori iz ruskog vojno-industrijskog kompleksa potvrdili da se radi o lovcima MiG-29 ali nisu dali više detalja. Kako Tango Six nezvanično saznaje jedan od ugovora vezan je upravo za modernizaciju srpskih MiG-ova 29. Mogućnost da Srbija dobije još MiG-ova 29 i to kao poklon od Belorusije, nagovestio je još krajem januara 2017. godine tadašnji ministar odbrane Zoran Đorđević koji je u izjavi za ‘’Politiku’’ rekao da Belorusija donira Srbiji 8 aviona. Tokom 2017. godine u nekim domaćim medijima se spekulisalo da će iz Belorusije stići 6, 7 ili 8 aviona a da se i dalje razmatra nabavka dodatnih 29-ki potvrdio je sadašnji ministar odbrane Aleksandar Vulin 3. aprila 2018. godine prilikom posete Belorusiji. Samo 20 dana kasnije Vulin je u intervjuu za ‘’Politiku’’ rekao da je Belorusija donirala Srbiji 4 MiG-a 29. Video Ministarstva odbrane sa primopredaje MiG-ova 29:
  10. Ovogodišnji nastup srpske vazduhoplovne industrije u organizaciji Jugoimport SDRP-a inovativniji je po ponuđenom nego ranije. Isključivi „krivac“ za to je trenutno najaktivnija domaća privatna kompanija u namenskoj industriji EDePro. Pored već predstavljenog Stršljena i nove planirajuće bombe, EDePro je na IDEX-u prvi put javnosti prikazao projekat VTOL bespilotne letelice. Aleks (ALECS- Advanced Light Electric Composite System) je kvadkopter sa dodatnom petom potisnom elisom koji je u mogućnosti da poleće i sleće vertikalno, lebdi u mestu ali i obavi tranziciju između vertikalnog i horizontalnog leka i na posletku leti horizontalno. Aleks za sada u dve verzije, veličine i upotrebe / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kako je ekskluzivno za Tango Six ispričao Vladimir Jezdarević, sistem inženjer EDeProa i vođa grupe za bespilotne (električne) letelice, ideja kompanije bila je da prikaže da koncept petomotornog bespilotnog VTOL-a radi: – Aleks trenutno postoji u dve verzije. Manji težine 35 kilograma uz nosivost 6 kilograma korisnog tereta koji je koncept demonstrator ali koji će biti i poseban proizvod dominantno za civilne upotrebe nadzora i druge opcije moguće sa odgovarajućim senzorima. Veći je ideja militarizacije dizajna, čija je prva verzija izložena ovde na IDEX-u. On teži 250 kilograma i može nositi 70 kilograma korisnog tereta. Ideja kompanije Jugoimport SDPR je da se veća verzija razvije u borbenu bespilotnu letelicu a mi ćemo u nju integrisati turbo džet motor. Ovde na sajmu smo prikazali mogućnost nošenja nevođenih raketa ali naravno postojaće opcija i za vođena sredstva. – kaže Jezdarević. Pozicija podvesnih tačaka će se menjati, opcije naoružanja biće nevođene i vođene / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Motor broj 5 će biti ili klipni ili turbojet / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Kako nam je takođe rekao, EDePro će manji Aleks pripremiti za nastupajući sajam naoružanja Partner u Beogradu. Ideja je da letelica demonstrira poletanje, tranziciju u horizontalni let, prelazak u lebdenje pred cilj i da ispali dve rakete koje će biti urađene specijalno za ovu demonstraciju. Nakon lebdenja letelica će se horizontalnim i na kraju vertikalnim letom vratiti na početno mesto poletanja. Za više detalja pogledajte ceo intervju: https://tangosix.rs/2019/21/02/video-sve-o-novom-projektu-kompanije-edepro-prvi-srpski-bespilotni-vtol-imace-civilne-i-vojne-verzije-letni-prikaz-uz-simulirano-dejstvo-vec-ove-godine-na-partneru/
  11. Apsolutna dominacija jednog političkog aktera u javnom prostoru. Netačni, proizvoljni i neutemeljeni podaci od strane političara. Pregršt neispunjenih obećanja i probijenih rokova. Ponavljanje jednih te istih neistina i uporno i svesno manipulisanje činjenicama, izvlačenje iz konteksta i kreiranje paralelne stvarnosti. Ovako je ukratko izgledala godina za nama iz perpektive Istinomera koji je sakupljao, beležio, a zatim proveravao i ocenjivao izjave političara i javnih zvaničnika. U toku 2018. godine Istinomer je ocenio skoro 130 izjava političara i funkcionera i to, pretežno, negativno. Naime, svega osam izjava koje smo proveravali zaslužilo je pozitivnu ocenu. Kao što je to bio slučaj i prethodnih godina, ubedljivo najviše je bio ocenjivan Aleksandar Vučić - više od trećine svih izjava koje smo proveravali u toku godine izgovorio je predsednik Srbije. Među njima ubedljivo prednjače one koje su zbog netačnosti, neispunjenih obećanja, ili nedoslednosti zaslužile negativnu etiketu, dok je svega tri Vučićeve izjave prošlo sa pozitvnom ocenom. Foto: Istinomer/Zoran Drekalović Možemo slobodno reći da gotovo da nije bilo teme koje je preovladavala u javnosti, a da se o njoj Vučić nije oglasio i to, prema evidenciji Istinomera, iznoseći neistinite, ili neproverive podatke i tvrdnje. Tako je, između ostalog, više puta netačno tvrdio da je javni dug kada je njegova stranka došla na vlast bio preko 70 odsto.Iako je Istinomer više puta dokazao da je ova informacija neutemeljena, Vučić je nastavio da je ponavlja tokom čitave godine. Slično je bilo i sa stopom kriminala, pa je predsednik Srbije uporno izgovarao da je tokom dvehiljaditih bilo više ubistava nego devedesetih godina, što smo nekoliko puta utvrdili da nije tačno. Među neverovatnijim neistinama istakla se tvrdnja da “u Glini 1995. godine nije pominjao Veliku Srbiju”, iako o tome postoje video-snimci. Vučićeva (gotovo svakodnevna) obraćanja javnosti po pitanju svega i svačega neretko su obojena epitetima - rekordno, istorijski i nikada ranije. Tako je, između ostalog, više puta rekao da je nezaposlenost u Srbiji (i u Beogradu) nikada manja u istoriji, iako se ispostavilo da je ovo nemoguće proveriti zbog nedostatka relevantnih podataka i promene metodologije merenja nezaposlenosti. Zatim je neutemeljeno tvrdio da je izabran za predsednika Srbije uz najveću podršku u savremenoj istoriji, ili, pak da predsednik Rusije nikada pre dolaska naprednjaka na vlast nije bio u Srbiji. Jedna od češće ponovljenih nesitina tiče se i visine prosečne plate za vreme bivše vlasti, koju predsednik Srbije, u svojim izjavama, kako vreme prolazi sve više smanjuje. Drugi na Istinomerovoj listi najčešće ocenjivanih političara našao se sadašnji ministar finansija, odnosno bivši gradonačelnik Beograda Siniša Mali, ali sa daleko manje ocenjivanih izjava od predsednika države. U neistinitim tvrdnjama i neisupunjenim obećanjima, međutim, ne zaostaje. Tako je u predizbornoj kampanji pred beogradske izbore u više navrata davao izjave koje su se pokazale neistinitim, a posebno se “proslavio” tvrdnjom “da niko ne gradi metro u gusto naseljenim delovima grada”, što je apsolutno netačno. Kada je postao ministar finansija tvrdio je “da su penzije nikada veće”, a nisu, kao i to da je prosečna plata prošle godine bila 318 evra, što takođe nije tačno. Po neispunjenim obećanjima u 2018. godini istakao se sadašnji zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić, koji uporno najavljuje i probija rokove za rekonstrukcije ulica, saobraćajnica i trgova u glavnom gradu, o čemu smo pisali ovde, ovde i ovde, ili, pak, tvrdi da su radovi završeni i onda kada je očigledno da nisu. Uprkos tome, hvalio se da je vlast u prestonici ispunila sve što je obećala, o čemu je Istinomer, takođe, pisao. Predsednica Vlade Ana Brnabić nije se našla u prva tri aktera čije je izjave Istinomer ocenjivao, iako je krajem godine bila nešto vidljivija u medijima, nego što je to bio slučaj ranije. Sa više pojavljivanja u javnosti, međutim, nismo dobili i više istinitih tvrdnji, ako je suditi po evidenciji Istinomera, jer je od sedam izjava, pet dobilo negativnu ocenu. Njena kolegenica u Vladi, ministarka pravde Nela Kuburović ima isti broj ocena, ali su kod nje sve bile negativne – pet neistina i dva neispunjena obećanja. Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović je, pak, “briljirao” sa netačnim izjavama “da je na platou ispred Filozofskog fakulteta protestovalo 1.500, 1.600 ljudi”, kao i “da nijedna kompanija njegovog oca nije nije imala promet”. U nastavku izdvajamo neke od izjava koje su obeležile godinu za nama i koje su izazvale najveću pažnju čitalaca. ISTINITOST Mediji nisu podržavali Vučića u predsedničkoj kampanji #kratke noge Suzana Vasiljević, medijska savetnica predsednika države “Predsednik je u vreme predsedničke kampanje bio premijer i obavljao je svoj posao sve do izborne tišine. Mediji su pratili te njegove aktivnosti, što nije imalo veze sa vremenom koje su on i njegova stranka dobijali u predizbornom programu. Naravno, svi borci za slobodu medija su to namerno ignorisali pa su računali vreme u medijima sabirajući redovne aktivnosti predsednika vlade i kampanju.” U intervjuu za hrvatski "Nacional", koji je preneo portal B92, Suzana Vasiljević govorila je o Aleksandru Vučiću, kog savetuje od 2012. kada je Srpska napredna stranka došla na vlast, ali i o tvrdnjama da Vučić kontroliše većinu medija u Srbiji. Savetnica predsednika je, međutim, tvrdeći ovo u potpunosti ignorisala da u Srbiji postoji problem funkcionerske kampanje, zahvaljujući kojoj je Vučić, kao premijer koji trči predizbornu trku, u startu imao veću prednost u medijima od ostalih kandidata, što su pokazali medijski monitorinzi svih relavantnih organizacija. Dijalog sa Prištinom potpuno transparentan #kratke noge Ana Brnabić, predsednica Vlade "Naš dijalog je u potpunosti transparentnan, nisam u ovom trenutku videla da je potrebno da pravim bilo kakav izveštaj.” Iako je pitanje rešavanje Kosova bilo jedna od ključnih tema u javnosti tokom čitave 2018. godine, šta se tačano pregovara u Briselu i šta nude beogradska, a šta prištinska strana – nismo saznali. Iako se predsednik Srbije više puta u javnosti požalio kako nema podršku za svoj plan za rešavanje kosovskog pitanja, taj plan, zapravo, niko nije ni video, ni čuo. Dakle, očigledno je i da dijalog sa Prištinom nije potpuno transparentan, jer postoje brojna otvorena pitanja sa kojima javnost nije upoznata. Osim toga, sama premijerka ranije je u skupštini eksplicitno izjavila da neće da objašnjava šta će potpisati, što je u suprotnosti sa principom transparentnosti. OBEĆANJA Informacije o ubistvu Ivanovića objavićemo za dve nedelje #neispunjeno Aleksandar Vučić, predsednik Srbije "Za 15 dana će vam se naše službe objaviti po pitanju Olivera Ivanovića… Službe će po tom pitanju da govore za negde dve nedelje, i šta su saznali i šta ne mogu da saznaju, i tako dalje. Ne mislim da će se mnogi mnogo čemu iznenaditi. Iznenadiće se oni koji su krivca znali unapred." Ubistvo političara sa Kosova Olivera Ivanovića, umnogome je obeležilo godinu za nama. Dan nakon ubistva, predsednik Srbije Aleksandar Vučić obećao je javnosti da će “za dve nedelje naše službe reći šta su saznale, a šta nisu u vezi ovog slučaja”. Ni skoro godinu nakon ubistva, od institucija u Beogradu nismo dobili nikakve informacije o tome dokle se stiglo sa istragom, niti šta se do sada zna. Ubistvo Ivanovića je, međutim, tokom čitave godine bila prilika za predstavnike vlasti za optužbe, prepucavanje sa prištinskim zvaničnicima, ali domaćim opozicionim političarima, kao I za dizanje tenzija na severu Kosova. Izneću dokaze o mešanju zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj #neispunjeno Aleksandar Vučić, predsednik Srbije “Mi se nećemo mešati u odluku našeg naroda u Republici Srpskoj, ali ću posle izbora izneti dokaze, frapantne dokaze o najbrutalnijem mešanju pojedinih zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj. Govoreći na sednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke, uoči opštih izbora u Bosni i Hercegovini, predsednik Srbije Aleksandar Vučić dotakao se i Republike Srpske. Naime, Vučić je u jeku predizborne kampanje ( u drugoj državi) izneo vrlo ozbiljne optužbe na račun “pojedinih ambasadora“. Rekao je još da “to njihovo mešanje ide do tih granica da ambasadori pojedinih zapadnih zemalja zovu ljude na listama i zabranjuju im da promene stranu.“ Od završetka izbora u BiH (i u Republici Srpskoj, kao jednom njenom entitetu) koji su održani početkom oktobra, predsednik Srbije do sada javnosti nije izneo nijedan jedini dokaz o mešanju pojedinih zapadnih sila”, niti rekao na čemu temelji svoje tvrdnje. Naslovna fotografija: Istinomer/Zoran Drekalović
  12. Kad su nam Amerikanci doneli Mesec: Kako su astronauti dočekani u Beogradu 1969. godine Samo tri meseca nakon što su izgovorene reči "Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo", tačno na 25. godišnjicu oslobođenja, u Beograd su doputovali članovi posade Apola 11, Nil Armstrong, Edvin Oldrin i Majkl Kolins, prvi ljudi koji su sleteli na Mesec. Poseta se odigrala na predlog vlade SAD u oktobru 1969. godine, a Beograd je odabran kao jedna od 22 destinacije koje će astronauti obići i na poklon doneti kamen sa Meseca. Inače, ovo parče zemljinog satelita, kako se procenjuje, danas vredi oko 400.000 evra. Astronauti dočekani kao rok zvezde Tog 18. oktobra istorijske 1969. Armstrong, Oldrin i Kolins u Beograd su, sa svojim suprugama, stigli predsedničkim avionom prvog čoveka Amerike Ričarda Niksona. "Nikada ljudi na Zemlji nisu bili tako ujedinjeni kao u želji da uspe vaš poduhvat", bile su reči kojima ih je dočekala delegacija Vlade SFRJ. Beogradski aerodrom bio je krcat kolonama ljudi koji su uz cveće i glasne ovacije pozdravljali astronaute, dok je ostatak zemlje, preko malih ekrana, sa uzbuđenjem pratio dolazak ljudi koji su ostavili svoje otiske na Mesecu. Trojac je smešten u hotelu Jugoslavija, a nakon što su se osvežili od puta, bili su spremni za narod koji ih je čekao na ulicama prestonice kako bi im odala počast i iskazala dobrodošlicu herojima planete. Vozeći se u kabrioletu, trojica astronauta pozdravljali su okupljene koji su stajali u čak 20 redova i klicali njihova imena kao da pozdravljaju rok zvezde. Srca ljudi bila su puna. Svako od prisutnih znao je da upravo učestvuje u pisanju stranica istorije. Gosti su potom imali prijem kod Josipa Broza Tita sa kojim su ručali u Belom dvoru. Armstrong, Oldrin i Kolins uručili su Brozu repliku plakete sa porukom koju su ostavili na Mesecu i uzorak tla sa zemljinog satelita, takozvani Mesečev kamen. Zauzvrat, maršal ih je odlikovao Ordenom Jugoslovenske zvezde sa lentom, najvišim jugoslovenskim odlikovanjem koje se moglo dodeliti stranim državljanima koji nisu šefovi država. Sutradan, astronauti su, u direktnom TV prenosu, položili venac na grob Neznanog junaka na Avali, a sam predsednik SAD Ričard Nikson bio je impresioniran načinom na koji su heroji dočekani. Nikson je izrazio zahvalnost Titu u ime cele američke nacije. Drug Tito je rekao Tokom razgovora sa trojicom astronauta, Tito je izneo svoje mišljenje o značaju koji osvajanja kosmosa ima za čitav ljudski rod. "Ja ne volim osvajače na zemlji, ali u vasioni, osvajanje novih nebeskih tela to je druga stvar, to visoko cenim i želim najveće uspehe u tom pogledu. Ja mislim da nije, nikada do sada, čovečanstvo i svet sa tolikom pažnjom, brigom i interesom posmatrao da li će jedan poduhvat uspeti. Razume se da pitanje osvajanja vasione, drugih planeta i tako dalje, je zajednička stvar koju bi trebalo da sve one zemlje koje imaju mogućnosti da se u tom pravcu orijentišu, da zajednički idu ka daljem pronalaženju mogućnosti čoveka sa Zemlje da vidi kakve sve susede ima", rekao je Josip Broz i nazdravio gostima i njihovim suprugama. ... https://www.011info.com/bilo-jednom-u-beogradu/kad-su-nam-amerikanci-doneli-mesec-kako-su-astronauti-docekani-u-beogradu-1969-godine
  13. FOTO: YOUTUBE, SCREENSHOT / SCREENSHOT Devojčica Džulijet Vejts (2) rođena je sa ozbiljnim deformitetom leve noge, zbog kojeg nije mogla da se kreće. Zbog njenog zdravstvenog stanja stanja, morala je na amputaciju pre nego što je prohodala, ali to je nije zaustavilo.
  14. Svakog marta prisećamo se, obeležavamo i podsećamo detalja vezanih za NATO kampanju protiv SR Jugoslavije nazvanu „Allied Force“. Kako godine prolaze sve je manje novih informacija, otkrića i drugačijih perspektiva. Tango Six je uvek vodio računa da prenese one najinteresantnije i manje poznate. Do sada se o ovom ratu na Zapadu dosta pisalo, kod nas u mnogo manjoj meri, ipak mnogi događaji i dalje nisu razjašnjeni kao ni mnogi detalji koji su vezani pre svega za protivvazduhoplovna dejstva. Retka prilika da se o tome nešto više sazna svakako jesu odlikovanja vojnih pilota NATO-a na osnovu kojeg se može zaključiti da im je na nebu iznad SRJ bilo veoma neugodno i da su vrlo često bili u opasnosti da budu oboreni. Tango Six danas ekskluzivno donosi jedan takav nov i interesantan komad informacije. Tragom odlikovanja Vazdušni rat iznad Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine ostaće upamćen kao jedan od najneravnopravnijih u istoriji svetskog ratovanja, tehnička i tehnološka premoć jedne strane bila je u tom sukobu veoma izražena, verovatno kao nikada do tada. Generacijski jaz između oružanih sistema kojima su raspolagale snage napadača i branioca bio je još veći nego, na primer, iznad Kuvajta i Iraka 1991. godine jer je između ostalog za samo osam godina vazduhoplovna tehnika značajno napredovala. S jedne strane imali smo najjači svetski vojni savez NATO predvođen Sjedinjenim Državama koji je upotrebio najsavremeniju vazduhoplovnu tehniku, pojedine tipove i po prvi put, poput strategijskog bombardera B-2. Njima se suprotstavila skromno opremljena Protivvazduhoplovna odbrana Vojske Jugoslavije koja je raspolagala raketnim i radarskim sistemima koji potiču iz 60-tih, 70-tih i u manjoj meri iz 80-tih godina 20. veka. Najviše uspeha jugoslovenska PVO imala je u dejstvima raketnim sistemom S-125 “Neva“ (NATO oznaka SA-3 “Goa“) kojim je bila naoružana 250. raketna brigada (rbr) sa osam raketnih i dva raketno-tehnička diviziona koji su branili širi deo Beograda. Takođe, Nevu je posedovao i 450. raketni puk (rp) iz Kraljeva sa četiri raketna i jednim raketno-tehničkim divizionom. Tokom rata zvanično znamo da je 250. rbr imala 31 gađanje uz utrošak 54 rakete dok je 450. rp imao 19gađanja sa 39 raketa. Nevom su oborena jedina dva borbena aviona za koje postoje materijalni dokazi i koje je NATO zvanično priznao. Oba aviona, po jedan F-117A i F-16C pogodio je 3. raketni divizion 250. rbr i to prvi 27. marta a drugi 2. maja. Nekoliko aviona je sasvim sigurno oštećeno, u zapadnim izvorima mogu se naći podaci da su među njima bila i dva F-117A. Tango Six je pronašao odlikovanje kapetana RV SAD (USAF) Roberta Valdmana, pilota F-16 koji se tokom operacije “Saveznička snaga“ (Allied Force) nalazio u 78. ekspedicionoj lovačkoj eskadrili, 31. vazduhoplovnog ekspedicionog puka, vazduhoplovna baza Avijano, Italija. Vazduhoplovnu medalju (Air Medal, First Oak Leaf Cluster) kapetan Valdman dobio je zato što je, kako se navodi, 28. aprila 1999. dva puta izbegao da bude oboren, uspešno se odbranivši od čak četiri rakete RS S-125 “Neva“. Četvorostruka dobrodošlica za Valdmana iznad Srbije U obrazloženju odlikovanja navodi se da je Valdman toga dana u svom F-16 leteo kao broj 2 u formaciji od 4 aviona koji su u tzv. SEAD (Supression of Enemy Air Defence) misiji štitili bombardere B-2 kao i druge američke avione koji su napadali kritične ciljeve u centralnim i severnim delovima SR Jugoslavije. Po ulasku u vazdušni prostor SRJ na njegov F-16 su ispaljene dve rakete sistema Neva nakon čega je pilot preduzeo odgovarajuće protivmere odnosno lansirao mamce manevrišući avionom kako bi izbegao rakete. Ubrzo zatim, ka avionu kapetana Valdmana su ponovo poletele dve rakete zemlja-vazduh koje je ovaj put lansirao drugi raketni divizion PVO Vojske Jugoslavije. I ovoga puta se američki pilot uspešno odbranio a time nije spasao samo sebe već i svoje kolege iz formacije. Još dokaza posredstvom odlikovanja Britanski časopis Air Forces Monthly preneo je 2001. godine informaciju da je, tada major Džerald Gudfelou, koji je u to vreme bio izvršni oficir komandanta 28. bombarderkog puka iz baze Ellsworth, Južna Dakota, za učešće u operaciji “Allied Force“ odlikovan ordenom DFC – Distinguished Flying Cross. Gudfelou je dobio medalju kao član posade strategijskog bombardera B-1B iz sastava 77. ekspedicione bombarderske eskadrile, 2. vazduhoplovne ekspedicione grupe, i to na prvom borbenom zadatku ovih bombardera iznad SRJ koji je izvršen aprila 1999. Major Gudfelou je bio oficir zadužen za ofanzivne sisteme aviona a nevolje posade B-1B u kome se nalazio (drugi avion u formaciji) počele su kada je, posle prvog napada na zemaljske ciljeve, nakon izbacivanja 32 bombe Mk-82 od po 207 kg, došlo do zaglavljivanja vrata unutrašnjeg spremišta ubojnih sredstava čime je onemogućeno dejstvo bombama. Gudfelou je uspeo da popravi kvar, bombe su mogle biti odbačene ali se vrata bomboluka ipak nisu zatvorila. Posada je i pored toga odlučila da nastavi let ka sledećoj meti i nakon što su dejstvovali, ovoga puta s 40 Mk-82, ubrzo su ka njima poletele dve rakete zemlja-vazduh. Koristeći mamce (vučeni mamac AN/ALE-50) sistem za protivelektronska dejstva i manevrišući avionom, prva raketa je uspešno izbegnuta ali je u toku manevrisanja na bombarder krenula i druga raketa koja je takođe zbog preduzetih protivmera promašila. Vojska Jugoslavije „potrošila“ je zvanično 93 PVO rakete sistema S-125 “Neva“ / Foto: Dragan Trifunović Agresivno manevrisanje i otvorena vrada spremišta naoružanja uticale su na to da je avionu hitno bio potreban susret sa letećom cisternom. Ova misija trajala je 14 sati a na povratku u bazu posada je imala još jedan peh, u avion je udarila munja kojom prilikom je otpao deo horizontalnog stabilizatora a na sletanju u englesku bazu vidljivost je bila izuzetno slaba. Pored majora Gudfeloua koji je dobio DFC, ostatak posade B-1B je zbog ovog zadatka dobio godišnju nagradu General Ira C. Eaker Award. Na kraju da dodamo i da se u toku operacije “Allied Force“ B-1B pokazao kao veoma koristan, ovi bombarderi imali su manje od dva procenta naleta savezničkih aviona ali je njihov udeo u dejstvima ubojnim sredstvima iznosio više od 20 posto. Živojin BANKOVIĆ
  15. HRVATSKE KOSOVSKE BITKE BITKA KRALJA TVRTKA Kosovo polje je oduvijek bilo pogodno mjesto za održavanje masovnih srednjovjekovnih bitaka. Na tom području održano je najmanje 10-ak velikih bitaka, od toga tri bitke vojski koje su predvodili hrvatski vojskovođe ili u kojima su bojovnici većinom bili Hrvati (poznata bitka kralja Tvrtka protiv Murata I. 1389., pohod Sibinjanin Janka – Janoša Hunyadia 1448. protiv Murata II. i 1831. pohod Huseina kapetana Gradaščevića (Zmaj od Bosne) protiv sultana Mahmuda II.), u kojima je hrvatska vojska redovito tukla brojniju tursku vojsku (osim u slučaju druge kosovske bitke Sibinjanin Janka, i to zbog izdaje srbskog despota Đerđa Brankovića, radi čega ga je Janko kasnije teško kaznio). Jedna od tih bitaka, na temelju koje su Srbi vrlo maštovito kreirali svoj nacionalni integracijski mit, održana je 15. lipnja 1389. a.d. između Hrvata i Turaka. Na hrvatskoj strani bile su vojska kralja Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja, Stipana Tvrtka I. Kotromanića (potomka značajne hrvatske obitelji Šubića) pod vodstvom vojvode dijela Hrvatske i Dalmacije Vladka Vukovića (moguće i Hrvoja Vukčića Hrvatinića), hrvatski vitezovi križari ivanovci pod vodstvom vranskog priora, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Ivana od Paližne te vjerojatno i jedinice mačvanskog bana Ivana od Hrvata (Ivaniša Horvata), kao i pripadne albanske i srbske čete Tvrtkovih vazala (uključivo i čete srbskog kneza Lazara) te manji broj međunarodnih snaga – Grci, Mađari, Moldavci, Poljaci i Česi, sveukupno od 40 000 do 70 000 bojovnika. Tursku vojsku vodio je sultan Murat I. i njegovi sinovi Bajazit i Jakub. Na strani Turaka bilo je ukupno od oko 60 000 do 140 000 vojnika. Sam sultan i njegov sin Jakub (po nekim navodima oba sina) pogibaju tijekom bitke. Jedan dio srbskog plemstva nisu bili hrvatski vazali, nego su bili je u vazalnom odnosu prema Turcima, pa su se borili na turskoj strani. Hrvatska vojska je bitku odradila rutinski, desetkovala turske snage i odnijela veliku pobjedu. Po primitku vijesti o toj velikoj hrvatskoj pobjedi nad osmanlijama na Kosovu polju, koju je kršćanskoj Europi pismom prenio bosanski kralj Tvrtko, u Parizu su zvona crkve Naše Gospe zvonila u čast velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima. Uzprkos nedvojbenoj bojnoj pobjedi, Tvrtkov vazal srbski knez Lazar, iz nepoznatih razloga ili samo zbog lošeg vođenja bitke na svom dijelu bojištnice pretrpio je velike gubitke, koji su se značajno odrazili na daljni tijek srbske povijesti i Srbiju, do tad uglavnom hrvatskog, bosanskog ili ugarskog vazala, pozicionirali kao važnog turskog vazala i najvjernijeg turskog bojovnika protiv kršćanske Europe na prvoj crti, uglavnom protiv Hrvata, Bugara, Grka i Mađara. https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2016/08/23/hrvatske-kosovske-bitke/
  16. U razgovoru za list “Politika“ povodom Dana Vojske Srbije, ministar odbrane Aleksandar Vulin izjavio je da je Belorusija poklonila Srbiji 4 lovačka aviona MiG-29 što je, kako je ministar naveo, plod dogovora predsednika Srbije Aleksandra Vučića i predsednika Belorusije Aleksandra Lukašenka. Ministar je rekao i da veruje da ćemo sledeće godine „biti jači“ i za helikoptere Mi-17 i Mi-35 kao i za brojno naoružanje iz naše proizvodnje. Vulin je dodao da će avioni koji budu stigli iz Belorusije biti remontovani i modernizovani po istom modelu kao i šest aviona koji su dobijeni iz Ruske Federacije i da ćemo do sledećeg Dana vojske imati eskadrilu modernizovanih MiG-ova 29. Prilikom jučerašnjeg gostovanja na RTS-u Vulin je na pitanje novinarke kada će i jedni i drugi avioni ući u upotrebu, odgovorio da bi oni mogli da polete početkom naredne godine. Moguće je međutim da je ministar mislio samo na beloruske avione pošto će primerci donirani iz Rusije sigurno poleteti ranije, to bi trebalo da se dogodi u drugoj polovini ove godine. 20. oktobra prošle godine na Batajnici su prikazani lovci MiG-29 koji su bili predmet donacije Ruske Federacije. Ovi avioni još uvek nisu poleteli / Foto: Petar Vojinović, Tango Six Podsetimo, već duže vreme govori se o mogućoj donaciji beloruskih 29-ki. Prvu zvaničnu izjavu o tome dobili smo krajem januara 2017. kada je, vrativši se iz Minska, tadašnji ministar odbrane Zoran Đorđević rekao da će Belorusija Srbiji pokloniti 8 aviona MiG-29 i dva diviziona raketnog PVO sistema “Buk“. Đorđević je tom prilikom dodao da će detalji vojne saradnje dve zemlje biti dogovarani od maja meseca iste godine i da će obaveze Srbije biti da plati remont i modernizaciju, kako MiG-ova tako i Bukova. Narednih meseci u pojedinim domaćim medijima pojavljivale su se infromacije da će Belorusija donirati 8, zatim 7, potom šest i na kraju 4 MiG-a 29 ali zvaničnih izjava o tome nismo imali. Isti mediji najavljivali su i belorusku donaciju raketnih PVO sistema S-300. Kada je reč o helikopterima Mi-35, o tome da se pregovara o njihovoj nabavci iz Rusije, saopštio je ministar Vulin prilikom nedavne posete Moskvi kada je nakon sastanka s ruskom delegacijom, rekao da su započeti razgovori o kupovini 4transportna helikoptera Mi-17 i 4 borbena Mi-35. Istom prilikom u izjavi za RIA Novosti Vulin je u Moskvi rekao i da Srbija s Rusijom ali i Belorusijom razmatra nabavku dodatnih lovaca MiG-29. Živojin BANKOVIĆ
  17. – Morate da kažete da mi nemamo pilote. Ljudi nam stare. Piloti, oficiri i podoficiri vazduhoplono-tehničke službe se ne podmlađuju. Piloti su stari u proseku između 40 i 43 godine. Naglo kreću u penziju, godišta od ’68 do ’71 sada su najbrojniji deo kadra a prošle i pretprošle godine imali smo 3 i 4 pilota na Akademiji. – Sistem održavanja ali i obuke "baždaren" je na MiG-ovima. Uskoro potreba za novim ruskim ili zapadnim višenamenskim borbenim avionima? / Foto: Neda Mojsilović, Tango Six Vojni analitičar Aleksandar Radić na ovaj način „oglašava uzbunu“ uz opasku da je vreme da se započne „bitka za ljude“ u RV i PVO. Trend podmlađivanja nacije potreban i u vojnom vazduhoplovstvu? / Foto: Neda Mojsilović, Tango Six Nakon što se prvi radovi na remontu novopridošlih MiG-ova 29 završe (ove nedelje smo mogli da vidimo da su u toku osnovni tehnički radovi) ući ćemo u sagu modernizacije za koju Radić, kao i naš portal među prvima, kaže da ne predstavlja dugoročno rešenje. On je gostujući juče na televiziji N1 rekao da će trenutna kompletirana flota biti raspoloživa do kraja 20-tih godina i da je potrebno da se odluka o izboru novog višenamenskog borbenog aviona donese najkasnije do 2025. godine. Pogledajte Radićevo gostovanje i kažite nam u komentarima šta mislite. Odgovorite i na našu anketu. Petar VOJINOVIĆ
  18. Ahtung ! Ahtung ! Da utvrdimo kakva je starosna struktura na forumu. Da glasamo. Hvala.
  19. Iako je Nova godina internacionalni praznik mnogi muslimani je ne priznaju i ne obeležavaju. U većinski muslimanskom Sarajevu, ali i drugim gradovima Federacije BiH, i ove godine iz nekih vrtića proterana je planetarno poznata maskota Deda Mraza. Kao proteklih godina društvene mreže i forumi prepuni su protesta roditelja muslimana koji ne žele da njihova deca prime paketić Deda Mraza. Tako da Deda Mraz i ove godine neće posetiti nekoliko sarajevskih vrtića, uprkos činjenici da većina roditelja, bez obzira na njihovu nacionalnu i versku pripadnost, podržava novogodišnje proslave. Još pre sedam godina, uoči proslave 2010. godine, Islamska zajednica u BiH objavila je fetvu u kojoj stoji da Deda Mraz nije poznat i priznat u islamskoj tradiciji Bošnjaka i da se naročito bošnjačkoj deci taj hršćanski simbol pokušava poturiti kao neutralan lik. Ova fetva posebno je naljutila profesionalce koji se svake godine maskiraju u Deda Mraza kako bi uveselili mališane. Čak je i mirovni izaslanik u BiH Karl Bilt 1996. pozvao pripadnike sva tri naroda da ne čine Deda Mraza verskim simbolom. Bilt je istakao da Deda Mraz ne bi trebalo da bude simbol bilo koje religije, već da je on tradicija u BiH i znak dobre volje i prijateljstva. Pripadnici islama i oni koji praktikuju islam kao veru, pak, kažu da je za njih Nova godina "noć kao svaka druga". Poglavari islamskih zajednica tvrde da njihova vera poštuje hrišćanstvo kao veru i sve hrišćanske običaje ali da Nova godina i Deda Mraz kao simbol tog praznika u njemu nemaju uporište. To, međutim, ne znači da islam svojim pripadnicima zabranjuje, ali ni ne odobrava da obeležavaju Novu godinu na način kako to čine njihove komšije i prijatelji hrišćani pa i da svoju decu odgajaju u verovanju da Deda Mraz postoji. Bilo kako bilo, Deda Mraz će i ove godine dobiti više miliona pisama sa brojnim željama mališana iz svih delova sveta. Prema nekim podacima Međunarodne unije pošta, tradiciionalno najviše pisama dobija Finska jer se veruje da Deda Mraz tamo stanuje. Zato je Finska jedna od zemalja koja upošljava najviše ljudi koji odgovaraju na želje upućene Deda Mrazu. U kanadskim poštama, na primer, prema istim podacima, deci se šalju odgovori na čak 26 različitih jezika, a u poštama Nemačke na 16.
  20. Zdravo, Ovo je, kao što sam naslov kaže, tema samo za one članove što su se registrovali 2010. godine ili 7518. od stvaranja sveta jer je to najbolja godina kao što je godina zmaja u kieskom horosopu jer je zmaj najjača životinja na celom svetu. Ako niste gledali Igru prestola , pogledajte pa ćete videti o čemu govorim. Dakle, tema je otvorenog karaktera, može svašta da se piše a za početak da vidimo ko su ti forumaši registrovani davne 7518. A šta ti gledaš ? Otkud ti ovde ? Ti...ti,mala. Da...šta se bečiš ? da , ti. Kad si registrovana ? Hajde vidi. I ? Šta ćeš ti ovde ? Šta smo rekli na samom početku ? Samo 7518. Hvala.
  21. Vojni magazin ,,Odbrana’’ u svom najnovijem broju donosi intervju sa komandantom 204. vazduhoplovne brigade pukovnikom Željkom Bilićem a u svetlu očekivanja poboljšanja situacije u RV i PVO samim tim i u jedinici kojom komanduje pukovnik Bilić. Potreban je veći broj dostupnih vazduhoplova, naročito dvoseda / Foto: Dragan Trifunović Prvi čovek brigade odgovarao je na pitanja o tome dokle se stiglo sa opremanjem, obnovom i modernizacijom vojnog vazduhoplovstva, o rizicima profesije vojnog pilota, zadacima koje izvršava brigada, obuci, kadrovskim problemima, dežurstvu u sistemu PVO, lovačkoj i transportnoj avijaciji, vojnim vežbama. “Potrebno je više aviona u klasi Utve-75“ / Foto: Dragan Trifunović Prenosimo vam najinteresantnije delove intervjua koji je doneo neke nove informacije o tome šta u bliskoj budućnosti mogu očekivati pripadnici RV i PVO a na osnovu kojih se može zaključiti kakav će biti dalji razvoj ovog vida Vojske Srbije. Dolazak MiG-ova 29 i pripreme za njihovu upotrebu – Ono što je trenutno svakako u žiži javnosti i da kažemo tema broj jedan, ne samo među pilotima i vazduhoplovcima, jeste zanavljanje lovačke avijacije, čija nabavka nije vršena decenijama. Sa sigurnošću mogu reći da je realizacija projekta u završnoj fazi i kao što je, boraveći na aerodromu batajnica povodom proslave Dana avijacije, izjavio ministar odbrane Aleksandar Vulin, do kraja godine u sastav naše brigade iz Ruske Federacije stižu MiG-ovi 29. Mada ih svi željno očekujemo, ne treba trošiti reči na dokazivanje da će, dolaskom navedenih vazduhoplova, najsrećniji biti piloti koji će njima upravljati – rekao je za ,,Odbranu’’ pukovnik Bilić. Povećan broj borbeno osposobljenih pilota lovačke avijacije / Foto: Dragan Trifunović Pukovnik Bilić dalje pojašnjava da je uspešno izvršena preobuka dela pilota s lovačko-bombarderske na lovačku avijaciju kao i dela pilota s MiG-21 na MiG-29. – S grupom pilota završili smo obuku za letenje u noćnim uslovima, i iz prve i iz druge kabine, čime smo povećali broj borbeno osposobljenih pilota lovačke avijacije za letenje danju i noću. Osposobili smo deo tehničkog sastava za održavanje oba tipa lovačkih aviona – dodao je prvi čovek 204. vbr. U daljem razgovoru pukovnik objašnjava da bi veći broj aviona lovačke avijacije svakako doprineo efikasnijem izvršavanju planiranih zadataka i da su to nadležni prepoznali što je potvrdilo i angažovanje vojnog i državnog vrha u nabavci novih letelica. – Dok je projekat nabavke novih letelica trajao, mi naravno nismo sedeli ’’skrštenih ruku’’, već smo započeli namenske kurseve ruskog jezika, preobuku tehničkog sastava za održavanje MiG-29, definisali i odredili određen broj mlađih pilota iz sastava RV i PVO koji će izvršiti preobuku na lovačku avijaciju, te definisali grupu osposobljenih iskusnijih pilota predviđenih za naprednu letačku obuku. – Stanje transportne avijacije, remont i modernizacija vazduhoplova Odgovarajući na pitanje o transportnoj avijaciji pukovnik Bilić rekao je da situacija nije bila najpovoljnija, ali da je sada mnogo bolja nego što je bila pre par godina. Završen je remont i delimična modernizacija An-26 u Rusiji i produžen mu je međuremontni rok rada. Takođe rekao je i da su pripadnici brigade izvršili pripremu za upućivanje još jednog An-26 na remont. Napomenuo je i da u transportnoj eskadrili imamo novi vazduhoplov ’’Pajper Seneka V’’ kojim se snima teren za potrebe Vojnogeografskog instituta. – Kada je reč o transportnim helikopterima, situacija je takođe povoljnija. Nabavkom transportnih helikoptera Mi-17, od kojih je jedan nažalost uništen u udesu 2015. godine, i nabavkom dva srednja višenamenska helikoptera Mi-17V-5, naše transportne mogućnosti podignute su na viši nivo. Preobuku dela pilotskog i tehničkog sastava realizovali smo sopstvenim kapacitetima, dok je deo bio na obuci u Rusiji. Time smo podigli kapacitete i spsosobnost jedinice i za obuku i opsluživanje tih letelica – objasnio je pukovnik. Transportni avion An-26 remontovan je prošle godine / Foto: Neda Mojsilović Na pitanje da li su već dogovoreni konkretni koraci oko modifikacije i osavremnjavanja školskih i borbenih aviona pukovnik Bilić je rekao da je tačno da se planira modernizacija i remont dela naših vazduhoplova koji još mogu da doprinesu da srpsko vazduhoplovstvo ne izgubi oštricu, da ne zaostanemo u razvoju u odnosu na zemlje iz okruženja i tako doprinesemo regionalnoj stabilnosti i bezbednosti. – Ono što će se promeniti kod dela vazduhoplova jeste način održavanja, u smislu da će se posle određenog veka eksploatacije vazduhoplovi održavati po stanju, a ne po vremenskom ili časovnom roku rada. Predviđeno je produženje resursa srednjeg transportnog helikoptera i helikoptera Gazela. Postoje planovi i preduzete su određene radnje na modernizaciji aviona G-4 ,,Super Galeb’’ i jurišnika ,,Orao’’. – Situacija sa kadrom i obukom, dežurstvo u sistemu PVO Pukovniku Biliću postavljeno je i par pitanja koja se tiču opterećenosti ljudstva, smene generacija u letačkim jedinicama, probleme u obuci, uticaja broja sati naleta na efikasnost i praktičnu osposobljenost pilota kao i ispunjavanju zadataka u sistemu PVO. Pri tom se saglasio da dostupnost vazduhoplova i čekanje na obnavljanje flote školskih i borbenih aviona i helikoptera utiče na obuku. – Naime, veći broj školskih vazduhoplova kao što je Utva-75 i helikoptera Gazela, na kojima bismo izvodili osnovnu obuku, doprineo bi efikasnijoj realizaciji selektivne letačke obuke kandidata za kadete i kadeta Vojne akademije. Smanjila bi se potreba za logorovanjem ili radom u dva startna vremena, kako bi se planirani zadaci izvršili u skladu s naređenjem i predviđenim Nastavnim planom i programom Akademije. Veći broj vazduhoplova doprineo bi poboljšanju obuke mladih pilota, održavanju trenaže stalnog sastava i povećanju ukupnog naleta pilota. Kad je reč o lovačkoj avijaciji, svakako bi nam veći broj dostupnih vazduhoplova, pogotovu dvoseda, omogućio da izvršimo preobuku većeg broja pilota, a povećanjem trenaže i naleta povećali bismo i broj borbeno osposobljenih pilota lovačke avijacije – objasnio je komandant brigade za magazin ’’Odbrana’’. Ostvarena je kvalitetna smena generacija nastavnika letenja i probnih pilota / Foto: Dragan Trifunović Bilić dalje ponavlja da ukupni nalet pilota na pojedinim tipovima vazduhoplova direktno utiče na borbenu obuku. Kod lovačko-bombarderske i transportne avijacije, kao i u helikopterskim jedinicama, s obzirom da je reč o dvosedima ili višesedima, na vreme se planira i uspešno realizuje borbena obuka s delom pilotskog sastava u jedinici. – Uz realne planove i ispomoć vazduhoplovne katedre VA i Centra za letna ispitivanja realizujemo kurseve za nastavnike letenja i kurseve probnih pilota i tako osposobljavamo nove nastavnike letenja, nove probne pilote, odnosno uspevamo da ostvarimo kvalitetnu smenu generacija. Nakon što je pukovnik Bilić rekao da nas do kraja godine očekuje prijem i uvođenje u naoružanje novih modernih vazduhoplova ’’Lasta’’, govorio je i o uticaju broja sati naleta na efikasnost i praktičnu osposobljenost pilota. – Svakako da broj sati naleta pilota čini pilotom. Dajemo sve od sebe da taj broj povećamo koliko je u našoj mogućnosti. Ovom prilikom moram spomenuti vazduhoplovne inženjere i tehnički sastav koji maksimalnim zalaganjem, radeći u smenama, vikendom i uz pomoć pripadnika Vazduhoplovnog zavoda ’’Moma Stanojlović’’, uspevaju da održe što veći broj ispravnih aviona i helikoptera. Uz njihovu pomoć u situaciji smo da završimo veći deo planiranih zadataka i na pojedinim tipovima vazduhoplova povećamo nalet. Posebno ističem da smo uspeli da smanjimo deo naleta koji je odlazio na posebne zadatke ili stručnu letačku obuku, a da borbenom obukom povećamo nalet. Ovde ne smemo zanemariti i maksimalno korišćenje trenažera za obuku za aviona G-4 i MiG-29 – završava komandant brigade. Dežurna jedinica iz sistema PVO se održava aktivnom / Foto: Dragan Trifunović Kada je reč o dežurstvu u sistemu PVO pukovnik Bilić kaže da niko ne može opovrgnuti da 204. vazduhoplovna brigada uspeva da dežurnu jedinicu lovačke avijacije u sistemu PVO održava aktivnom. Pri tom je obezbeđeno funkcionisanje i u pogledu ispravnsoti i dostupnosti tehnike i kad je reč o dovoljnom broju osposobljenog i obučenog tehničkog i letačkog sastava. – Tačno je da tehnički sastav ulaže velike napore da održi letelice ispravnim i borbeno upotrebljivim i da letački sastav čini sve što može da održi trenažu i osposobljenost pilota na zahtevanom nivou, kako bi kontrola i zaštita suvereniteta vazdušnog prostora bila neprekidna, ali to nam je obaveza koju možemo i moramo da izvršavamo dogod je to u našoj mogućnosti. Živojin BANKOVIĆ
  22. Lazar ima 23 godine i samohrani je roditelj. Ima ćerkicu Saru koja ide u vrtić, a dok je ona tamo on radi kod Kineza kako bi im obezbedio što spokojniji život. Kaže da se bavio svim i svačim. Bio je i giros majstor, konobar, obezbeđenje, fizikalac, vodio fast food, ali što je najbitnije nikad nije zazirao od bilo kakvog časnog posla. Uveren je da dok je čovek mlad sve može da nauči a za sebe kaže da se na svakom poslu lako prilagodi. Nedavno uslikan je u Beogradu kako sa roze krilima na leđima šeta sa svojom ćerkicom i ta fotografija je obišla sve socijalne mreže i portale, a mediji su ga proglasili za tatu godine. Na samom početku razgovora ispravlja me i kaže da on nije samohrani otac već samohrani tata. – Po mom mišljenju otac je nekako prestrogo, a ima i ona izreka „Otac ko kolac“. Otac može biti svako, tata je ipak nešto drugo, bio on samohrani ili ne. Pravim razliku kako izmedju oca i tate tako i izmedju majke i mame. Mama je ona koja te je odgajila ne ona koja te je rodila – pojašnjava Lazar i nastavlja objašnjavajući na kakve reakcije nailazi kada ljudi saznaju da je samohrani tata. – Na prvu loptu bude im slatko, kao toplo oko srca, još tata i ćerka, gde ćes slađe, ali onda uslede šok, isčuđivanje, neverica. Zapravo i slatko i neverica i toplo oko srca i šok i sve to zajedno, u isto vreme… Pa onda zainteresovanost kako je to moguće, pa im tek onda ništa ne bude jasno, pa kazu „lažeš!“. I zbog toga, od pre godinu dana, pošto mi je postalo muka od uveravanja da i „samohrani tata“ postoji, na reakcije ni ne obraćam pažnju, otupeo sam. Više se ni ne obazirem. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ko sam ja da im namećem svoje? Njihovo je da misle moje je da uživam sa Sarom i da se borim za nju, odnosno njen osmeh, sreću, egzistenciju. Uveren je da su i mame i tate koji samostalno gaje svoju decu u „istom sosu“. – Mislim da nema mnogo razlike između samohranih mama i samohranih tata. I jedne i druge ista pitanja muče. Zbog tog „nedostatka“ jednog roditelja, i mi samohrane tate ali i samohrane mame imamo nekako blaži pristup deci, pažljivije, brižnije i sa više opreza, osećajnije i nežnije… Ne da ih razmazimo ali svakako verujem da smo malo drugačiji kao roditelji. To je moj utiska iz ovog ugla i iz mog iskustva, ili se samo nadam da smo svi mi samohrani takvi, da se više trudimo da naša deca ne osete taj nedostatak. Doduše, primećujem da smo mi tate malo ipak opušteniji. Mislim na igru, prljanje, kad se jede sladoled pa da li će se umusaviti, ako padne da li se isprljalo i slično. U igri ipak mislim da smo mi tate drugačiji. Malo opušteniji, luđi. Priča da Sara provodi vreme u igri ali i da voli knjige za decu kao i muziku. – Sara baš voli knjigice, sve, kako dečije odnosno one za njen uzrast, tako i moju knjigu iz prirode i društva iz osnovne, samo da joj ja čitam. Mada je sa nekih dve godine imala period kada je maltretirala našeg psa da leži pored nje i da mu čita knjigu. Što se tiče crtaća, tu su Maša i Meda, Patrolne Šape, Moj mali Poni… Samo da se gleda crtani – nikako nešto drugo. Đuska uz šta god, samo dok se čuje muzika. Dozvoljavam joj da čuje sve ali naravno postoje neki muzički žanrovi koje zaobilazimo. Dečije pesmice su nekako najaktuelnije. Takođe, voli balade, ali pod uslovom da je podignem pa da plešemo. Lazar kaže da je krug ljudi koji mu pružaju podršku u podizanju Sare jako mali i da se radi o svega tri – četiri osobe iz najbližeg okruženja. – Ja sam od onih koji nikad ne traže pomoć, ni od koga, pa ko koliko prepozna da mi treba – toliko pomaže, ostalo već nekako preguram sam, navikao sam… Sara je osim za mene jedino vezana još za moju majku, koja mi dosta pomaže. Jedino sa njom može da ostane kad ja nisam tu. Voli ona mnogo ljudi, stalno priča o drugu iz vrtića, o mojim nekim prijateljima, kad ćemo kod ovog, kod onog, kad ćemo da idemo tamo-vamo, ali generalno, ona poverenja ima samo u mene i moju majku. Nekad mi se čini da je malo opuštenija sa ženskom populacijom, mislim na moje prijateljice, komšinice i slično, što povezujem sa onim nekim nedostatkom koji ima. To ću baš morati da proverim sa nekim samohranim roditeljima koji imaju i Bate i Seke… Svestan je da će doći momenti kada će Sara početi da postavlja neka pitanja i kaže da je taj momenat već došao jer ga je u par navrata nešto već pitala. – Godinama unazad sam se stalno pitao šta ću i kako ću, pričao sa mnogo ljudi… I svaki put bih te razgovore i razmišljanja prekidao sa tim da se ja ipak najbolje snađem na BUM. Čim krenem da razmišljam, pripremam, smišljam – posle se zbunim i spetljam pa to ispadne skroz pogrešno. Koliko sam se spremao toliko me je uhvatila nespremnog. Ali generalno, dobro sam prošao pošto je u te neke teme samo „bocnula“, svestan sam da te neke teme nisu zatvorene. Pokušavam i pokušaću da joj usadim neke normalne stvari, neke prave vrednosti, o ljubavi i moralu, o lepim stvarima. O nekim ljudima joj neću ni loše ni dobro pričati, ići ću na to da sama shvati neke stvari, pa vremenom da sama dođe i do odgovora. Od nedavno Lazar je počeo da piše svoj blog i da još bliže i emotivnije prenosi svoj odnos koji ima sa ćerkom ljudima koji se odluče da ga čitaju. – U trenucima kada bih sa nekim nešto pričao a nemam sa kim, ja uđem na blog i sve to što mislim, što mi je u glavi i šta osećam – upišem tamo. Tako sam za dva meseca objavio 30 tekstova a imam još 10 neobjavljenih. Mogu reći da me to pisanje emotivno ispunjava, osećam se lakše, lepše, opuštenije… Post koji objavim napišem za par minuta, kada me „uhvati inspiracija“ a onda satima proveravam greške u pisanju (Sara mi je polupala ekran na telefonu pa ih ima podosta ). Za kraj navodi da se njegov odnos prema ženama nije promenio i da može sebe da zamisli kao oženjenog muškarca jednog dana. – Mnogo vremena je prošlo od kada sam ja bio sa nekom devojkom u emotivnom smislu. Ne zato što se moj odnos prema ženskom polu promenio, nije se promenio uopšte – i dalje sam fin, pažljiv, kulturan i otvoren sa puno poštovanja i uvažavanja. Jedino možda malo manje verujem u reči. Ali nisam od onih što zbog par grešaka iz prošlosti osude sve ostale. Trenutno previše radim, ostatak vremena posvećujem Sari. Možda je to problem. To što nisam neki lepotan mislim da je manje važno. Mada, činjenica da imam dete koje živi sa mnom ih nekako plaši.. Nemam ponuda ni za kafu, ni za vezu a kamoli za brak ali ko zna… Ja sam od onih što za ljubav ginu, što za ljubav daju sve, romantik u duši, još uvek verujem u ljubav. Tako da – em bih voleo, em me svakako i Sara pritiska da nađemo mamu za nju. (blogdan.rs)
  23. BRAZILAC KOJI ŽIVI U BEOGRADU "Svake godine sam ponovo dete kada padne prvi sneg" - Od uzbuđenja nisam mogao da zaspim jer sam znao da će tokom noći pasti sneg. Probudio sam se u tri ujutru i video da stvarno pada. Otvorio sam prozor i bilo je čarobno, pipao sam pahulje, lizao sneg i prosto nisam mogao da verujem - priča Tiago Fehejra, Brazilac koji već četvrtu godinu živi u Beogradu i svake zime iznova raduje snegu. Tiago je prvi sneg video u Americi pre osam godina. Toliko ga je zanimao taj fenomen da je "natempirao" da ode u Njujork baš tog dana kada će ga zavejati pahulje. - Brzo sam se presvukao i izleteo napolje. Sneg je padao na mene, pravio sam Sneška. Čak sam i za sutradan odložio sve planove i igrao se sam u snegu ceo dan u Central parku – priseća se Tiago. Ipak, u Njujorku se zadržao samo nekoliko dana, a prvu pravu zimu doživeo je tri godine kasnije u Srbiji. Ostao je u zemlji mesec dana i posetio Zlatibor, a kad je prelomio da se preseli u Beograd nema planine na kojoj nije ostavio tragove svojih skija. Neke od njih su Zlatar, Goč, Kamena gora, a na Kopaoniku je naučio da skija. - Za samo jedna dan sam naučio da skijam zao što sam na stazi bio tokom celog radnog vremena ski staze, od 9 do 16 sati, pauzu nisam napravio. Prijatelj i ja nismo jeli ni pili, samo smo skijali ceo dan. Toliko je bilo lepo i toliko sam puta pao da uopšte nije bilo važno – priča Tiago. Tiago je i Novu godinu i Božić proslavio na planinama jer kako kaže, tamo je prava zimska čarolija i idila. - Novu godinu sam dočekao na Tari iako je bilo minus 17 napravili smo roštilj i slavlje na otvorenom i bilo je mnogo lepo. Katolički Božić proveo sam u porodičnom duhu sa Brazilcima koji takođe žive ovde, jer smo svi ipak daleko od svojih porodica. Na Badnji dan sam i palio badnjak i lomio česnicu i sviđa mi se što ovde mogu da proslavim i dve Nove godine i dva Božića – priča ovaj zaljubljenik u Srbiju. Međutim, ovaj pravoslavni Božić ostao mu je u posebnom pamćenju. - Odveo sam grupu Brazilaca na skijanje na Divčibare. Oni dolaze sa juga Brazila koji je najhladniji deo zemlje sa nekih plus 5 stepeni zimi. Pošto su mislili da su naviknuti na veliku hladnoću, poslao sam im vremensku prognozu jer je ovde bilo minus 14 tada. Neki od njih uopšte nisu videli sneg i rekao sam im kad smo krenuli na planinu da obuku sve što imaju. Oni su bili u tankim jaknama i košarkaškim patikama i gurali su se u maloj prodavnici za iznajmljivanje skija, jer nisu mogli da čekaju red napolju od hladnoće. Nije dolazilo u obzir da idemo na vrh staze, skijali su se u dnu nekih 15 minuta. Rekli su da je sneg prelep, ali da je mnogo hladno – priča Tiago kroz smeh. Prvi sneg koji je pre nekoliko dana zabeleo Beograd, Brazilci su tradicionalno dočekali na njihovom omiljenom mestu u gradu – Kalemegdanu. - Grudvali smo se, pravili Sneška, i koliko god godina da smo tu nikada nam nije dosadno jer smo svi odrasli tamo gde nema ovoga i onda smo svi ponovo deca kad padne sneg i tako se okupimo i igramo nekoliko sati kao da smo mali. Neverovatan osećaj - osećaj da smo daleko od kuće, a opet da je lepo i tu gde smo – priča Tiago. Sestra oduševljena snegom i ledom Tiago je promocijom planina i snega i kako kaže svakom Brazilcu je san da vid sneg, a pre dve godine u posetu mu je došla i sestra koja je prvi sneg doživela upravo u Beogradu. - Na ulicama je tada bilo samo malo leda i ona već nije mogla da veruje. Rekla je da je to snežni raj, klizala se i dirala led. Odveo sam je na Zlatar i bilo je čarobno, igrali smo se kao deca, pravili anđele u snegu i po ceo dan bili napolju. U jednom trenutku rekla samo je rekla "Tiago ja te potpuno razumem zašto si ostao u Srbiji i svaka ti čast, ovo je divna zemlja sa divnim ljudima i teško je opisati sa kojom srdašnošću nas tretiraju, goste i pričaju sa nama" – priča Tiago, ne krijući da i sestra razmišlja o selidbi u Beograd. Tiagovi roditelji su u početku bili skeptični zbog njegove odluke da se preseli u Srbiju jer oni nikada nisu videli sneg ali, kako kaže, i njima je uspeo da probudi tu želju i uskoro ih očekuje u prestonici. Gradski, planinski, mokri, suvi... - Sneg je nešto nama napoznato kad dolazimo iz zemlje gde on ne pada, ali sam sa godinama video da ih ovde ima različitih vrsta. Postoji suv sneg koji je skroz mekan, mokar sneg koji je odličan za grudve i Sneška, imaš planinski sneg koji bi samo da pojedeš koliko je čist, a sa druge strane ima i taj gradski sneg koji je užasan, siv i prljav – priča Tijago kroz smeh. U Beogradu debeli minus, u Riju pakao! Kako kaže Tiago u Rio de Žaneiru je pre nekoliko dana bio najtopliji dan u godini sa izmerenih 45 stepeni, a u blizini grada subjektivni osećaj je bio čak plus 63 stepena! - Ljudi se u Brazilu kuvaju i osvežavajuće im je kada pogledaju moje snimke snega i zime. Ja sam izgleda neobičan Brazilac, meni više smeta velika vrućina nego hladnoća, tajna je samo da se dobro obučemo – priča Tiago. Kako dodaje, upravo to što voli u Srbiji jeste što može da uživa u čarima svih godišnjih doba. Parkovi i šume omiljena mesta u Beogradu - Beograd je veliki grad ali u isto vreme ima dosta parkova i šuma i to je nešto što dosta Beograđana ignoriše. Živeo sam na Miljakovcu, a sada živim na Voždovcu i gde god da sam imam gde da prošetam i da se osetim kao da sam na planini. Košutnjak, Banjička šuma, Miljakovačka šuma, Kalemegdan, ili čak Tašmajdanski park ili kej mesta su na kojima se osećam i kao u drugom svetu - kaže Tiago. Ovog mladog Brazilca u Beogradu je najviše privuklo zelenilo i parkovi. Rio u srcu - Ljudi bi pomislili da ja ne volim plaže i sunce, ja volim sve. Ja ću i na plaži maksimalno uživati kao i na planini pod snegom. Volim svoju zemlju i po meni je Rio najlepši grad na svetu. Takav spoj grada, plaža i prirode ne postoji nigde i nisam ja otišao iz Brazila zato što ja mrzim svoju zemlju ili zato što mislim da više para mogu da zarađujem negde drugde nego sam prosto osetio tu ogromnu ljubav prema Srbiji – priča Tiago. Tiago se u Srbiju preselio zbog devojke u koju je bio zaljubljen, ali iako ta veza nije uspela, on se zaljubio u Srbiju i ostao, a kasnije i u drugu devojku. Izvor
  24. О блаженопочившем патријарху Павлу беседио је Његова Светост Патријарх српски г. Иринеј који је, између осталог, рекао: „Нека је вечни помен, вечнаја памјат светом патријарху Павлу! Већ је три године од његовог престављења; он није физички и телесно са нама, али духовно је у својим светим молитвама увек са нама, са оним даром и благодаћу коју му је Господ даривао за време његовог живота, а преко њега нашој Цркви и нашем народу. Та благодат и свете молитве његове и данас нас прате у свакодневном животу... Патријарх Павле се упокојио у поодмаклим годинама које му је Господ даривао како би дуго служио и послужио Цркви својој. Од тренутка када је ступио у свети клир наше Цркве свети отац Павле, како га знамо, прво као Епископа рашко-призренског, а потом као Патријарха српског, био је личност, стаменита личност, у свему добром, честитом, племенитом. Оно што карактерише његову личност јесте то што никада није правио нагодбу између добра и зла, између политике и истине, између Цркве и политике уопште. Држао се начела Светог Јеванђеља, учења светих Апостола и догмата Цркве. Увек је имао смелост да изнесе оно што је мислио и оно што је Црква од њега очекивала да каже, а увек је говорио истину, јер је истином живео и на истини је живот његов почивао... Патријарх Павле је велики дар нашој Цркви! Господ га је изабрао за поглавара ове помесне Цркве у најкритичнијем раздобљу наше историје. Цркву Христову, Цркву светосавску је предводио трудећи се да не угађа људима, него Господу, и да извршава оно што му Црква заповеда. Такав је био читавог свог живота и као такав је завршио свој овоземаљски живот. Као такав он остаје у нашем памћењу... Свакодневно наш народ долази да се помоли на његовом гробу, да му прислужи свећу и да му се молитвено обрати. А његове су молитве пред Господом силне, како за време живота, тако и данас... Имао сам прилику да га добро упознам... И онакав живот какав је почео као монах, завршио је као патријарх. Како је почео, тако је завршио. Ни у чему није мењао своје ставове, осим на боље. Скромно је живео, а једина мисао и једина жеља му је била да послужи Богу и Цркви својој и народу своме, и као такав ће остати у нашем сећању. Био нам је пример, браћо и сестре, док је ходио овом земљом, и остаће за свагда пример нашој Цркви, свима нама да се на њега угледамо, као што се он угледао на свог имењака апостола Павла...'' Овом догађају присуствовао је велики број верних из Београда и околине који су у дугој колони стрпљиво чекали да целивају крст на гробу блаженопочившег патријарха Павла. Зорица Зец Фотографије и ирвор: СПЦ Патријарх Павле, три године од упокојења ПАТРИЈАРХ ПАВЛЕ рођен је као Гојко Стојчевић, 11. септембра 1914. године, у славонском селу Кућанци код Доњег Михољца. Рано је остао без родитељâ. О малом Гојку, од његове треће године, бринула је тетка. НИЖУ ГИМНАЗИЈУ завршио је у Тузли, а вишу у Београду. После матуре у сарајевској Богословији 1936. године, уписује се на Богословски факултет у Београду, где дипломира 1942. године. За време Другог светског рата био је вероучитељ у дому за избеглу децу у Бањи Ковиљачи. Августа 1944. године, Гојко је добио туберкулозу. Лекари су предвиђали да му је остало три месеца живота. Излечио се молитвом у манастиру Вујну. У знак захвалности Богу што му је подарио здравље, изрезбарио је крст који се и данас чува у манастиру. ПОСЛЕ ИСКУШЕНИШТВА замонашен је у овчарско-кабларском манастиру Благовештењу 1948. године, добивши, по Апостолу љубави, монашко име Павле. Од 1949. до 1955. био је сабрат манастира Раче. Школску 1950/1951. годину провео је као наставник призренске Богословије Светих Кирила и Методија. У ЧИН ЈЕРОМОНАХА рукоположен је 1954. године. ПОСЛЕДИПЛОМСКЕ СТУДИЈЕ на Богословском факултету у Атини похађао је од 1955. до 1957. године. ЗА ЕПИСКОПА рашко-призренског изабран је маја 1957. године. Патријарх српски Викентије хиротонисао га је септембра исте године, у београдској Саборној цркви. У трон епископа рашко-призренских устоличен је 13. октобра 1957. године. У ЕПАРХИЈИ рашко-призренској обнављао је старе и порушене храмове и градио нове. Много се трудио око свештеничког и монашког подмлатка. Непрестано је путовао и служио у свим местима своје Епархије. Посебно се старао о призренској Богословији, где је предавао црквено појање и црквенословенски језик. Као епископ и професор, извео је доста покољењâ нових посленика на њиви Господњој. КАО АРХИЈЕРЕЈ на Косову и Метохији, у време веома тешко за Србе и Српску Цркву, провео је више од 33 године. О нападима Арбанасâ на имовину Цркве, монахе, свештенике и српски народ, који се под тим притиском исељавао, редовно је обавештавао Свети Архијерејски Синод и Сабор, као и државну власт. И сâм је, са хришћанском смиреношћу и трпељивошћу, подносио вређања и физичке нападе. Сведочио је у Уједињеним нацијама, пред многобројним државницима, о страдању српског народа на Косову и Метохији. СВЕТИ АРХИЈЕРЕЈСКИ САБОР Српске Православне Цркве, 1. децембра 1990. године, изабрао га је за четрдесет четвртог по реду првојерарха Српске Православне Цркве. Сутрадан, у недељу 2. децембра 1990. године у Саборној цркви у Београду, устоличен је у трон архиепископа пећких, митрополита београдско-карловачких и патријараха српских, а 22. маја 1994. у древни патријарашки трон у Пећкој Патријаршији. У ВРЕМЕ патријарха Павла обновљено је и основано више епархијâ. Године 1992. обновљена је Богословија Светог Петра Цетињског на Цетињу. Следеће године, почела је са радом Академија Српске Православне Цркве за уметности и консервацију. Богословски факултет Светог Василија Острошког у Фочи отворен је 1994, а Богословија Светог Јована Златоуста у Крагујевцу 1997. године. Информативна служба Српске Православне Цркве основана је крајем 1998. године. Настава веронауке у јавно школство Републике Србије враћена је 2001, а Богословски факултет у окриље Београдског универзитета 2004. године. ПАТРИЈАРХ ПАВЛЕ се посебно старао о изградњи заветног храма српског народа, Спомен-храма Светог Саве на Врачару, који је, у његово време, грађевински потпуно довршен. ПАТРИЈАРХ ПАВЛЕ је дао велики допринос јединству Православне Цркве. Сусретао се са васељенским патријархом Вартоломејем I, патријархом московским и све Русије Алексијем II, архиепископом атинским и све Јеладе Христодулом, патријархом Александријским и све Африке Петром VII и другим поглаварима помесних Православних Цркава. НАДАХНУТ РЕЧИМА Христовим Да сви једно буду, као ти, Оче, што си у мени и ја у теби, септембра 2006. године отворио је заседање Мешовите комисије за богословски дијалог између Православне и Римокатоличке Цркве, чији је домаћин био Београд. НА СРЕТЕЊЕ Господње, 15. фебруара 1992. године, саборном светом Литургијом, коју су служили патријарх Павле и митрополит новограчанички Иринеј, после више деценија, успостављено је потпуно литургијско и канонско јединство Српске Православне Цркве у расејању. У ЦИЉУ ИСЦЕЉЕЊА раскола у БЈР Македонији, 2003. године, обновљена је Охридска Архиепископија. На заседању Светог Архијерејског Сабора 2005. године патријарх Павле је потврдио избор митрополита велеског и повардарског Јована за архиепископа охридског и митрополита скопског, а затим је издао и Патријарашки и Саборски Томос о аутономији Охридске Архиепископије. У СУСРЕТИМА са верским поглаварима римокатолика и муслимана, као и непосредним и писаним обраћањима политичким вођама у земљи и свету, у време трагичних ратова на територији бивше Југославије и НАТО−агресије на Србију, патријарх Павле се јеванђелски залагао за мирно и праведно решење сукобâ. БИО ЈЕ председник Комисије Светог Архијерејског Синода за превод Светог Писма Новог Завета, чији је превод објављен 1984. године, као и председник Комисије Светог Архијерејског Синода за припрему Служебника на српском језику. У ГЛАСНИКУ, службеном листу Српске Патријаршије, од 1972. године објављује чланке, у облику питањâ и одговорâ, од којих је 1998. године настало тротомно дело Да нам буду јаснија нека питања наше вере. Године 1989. објавио је монографију Девич, манастир Светог Јоаникија Девичког. Приредио је више богослужбених књига: Србљак, Требник, Молитвеник, Дополнитељни Требник, Велики Требник и друге. Веома је заслужан за објављивање капиталног зборника Задужбине Косова, по свој прилици најбољег и најобухватнијег дела о нашим светињама и народу на Косову и Метохији и њиховом страдању. За велики допринос богословској науци, Богословски факултет Српске Православне Цркве у Београду доделио му је 1998. године звање почасног доктора богословља. ПАТРИЈАРХ СРПСКИ ПАВЛЕ био је две године на медицинској нези на Војномедицинској академији у Београду, где је уснуо у Господу 15. новембра 2009. године. Опојан пред Храмом Светог Саве на Врачару са највишим црквеним и државним почастима, − уз учешће Васељенског Патријарха и поглаварâ или високих представника свих Православних Цркава и уз присуство високих делегација Римокатоличке и Јерменске Цркве, Цркава Реформације, Светског Савета Цркава и Конференције европских Цркава, као и Исламске и Јеврејске заједнице, − сахрањен је 19. новембра 2009. у манастиру Раковици надомак Београда. http://patrijarh-pavle.spc.rs/
  25. Са благословом Његовог Преосвештенства Епископа милешевског г. Филарета, уз подршку Друштва српских домаћина и Општине Пријепоље, 13. и 14. октобра 2012. године у манастиру Милешеви на најсвечанији начин прослављена је стота годишњица ослобођења Старе Србије од турске власти. У наставку доносимо део беседе коју је овом приликом изговорио протојереј-ставрофор Марко Папић, парох бродаревски. Ваше Преосвештенство, високопреподобни и високопречасни оци, високопреподобна мати игуманијо ове свете обитељи са сестринством, уважена господо академици и професори, господине председниче Друштва српских домаћина, чланови Друштва, културни и јавни посленици, драга браћо и сестре, помаже Бог! Сабрали смо се данас у овој древној светињи, и на овај недељни васкрсни дан, да прославимо својеврсно васкрсење српске слободе, које се неуморно ишчекивало скоро пет стотина година. Сабрали смо се пред гробом духовног оца српског народа, Светога Саве, који је сваком правом Србину био у свима невољама утеха, у свима тугама радост, у свима патњама сапатник, у свима гресима избавитељ, а његове чудотворне мошти преко триста педесет година за Србе су биле непресушни извор сваког племенитог надахнућа, сваког еванђелског прегнућа, сваке еванђелске ревности, еванђелске вере, љубави, наде, утехе, радости, окрепљења. Сабрали смо се да бисмо се сетили славних предака својих који пре тачно сто година животе своје положише да би нама, њиховим потомцима коначно засијало сунце слободе, сунце правде и љубави. У догађају ослобођења Старе Србије, врхуне се речи Светог владике Николаја Српског који нам благовести: „После сваке ноћи неправде рађа се Христос као Сунце Правде; после сваког мрака тираније рађа се Христос као Сунце Слободе; после сваког мрачног страха од смрти рађа се Христос као Сунце Живота; после сваког тамног страдања од лажи и насиља рађа се Христос као Сунце Истине и Љубави.“ Полажући на бранику Отаџбине највредније што су имали, животе своје или, боље речено, душе своје, српски јунаци испунише заповест Христову коју је Он дао ученицима својим: “да љубите једни друге као што Ја вас љубим. Од ове љубави нико нема веће, да ко душу своју положи за пријатеље своје” (Јн. 15, 12–13). Овом заповешћу Христос нас учи да своју љубав увек проверавамо Његовом, еванђелском љубављу, која се непрестаним подвигом и трудом стиче и исто тако се увек чува светом, божанском и радосном. Само таква љубав је највећа љубав, љубав која подразумева жртвовање душе своје за пријатеље, за ближње. То је љубав Христова, љубав саможртвена, која је увек спремна да се жртвује за све што је узвишено, божанско, еванђелско, национално. Таквом љубављу живели су српски војници – јунаци, који су животе своје, душе своје дали, знајући шта дају и зашто их дају. Да је тако, сведочи нам и норвешки пуковник Ангел Христијан, који је у својој књизи од заборава сачувао његово одушевљење српским народом и српским војником. Он овако казује: “Ми смо видели да је то један миран народ, који влада собом и који је родољубив. Ми смо у њима (Србима) открили најбоље војнике света, храбре, послушне, трезвене, издржљиве, који радо дају свој живот за своју земљу, за своју браћу и за велику националну идеју.” Да је тако, сведочи нам и Љубомир Ковачевић, велики српски историчар и академик, који је након чувене Кумановске битке, сам у посебном вагону, допратио у престоницу тело свог јединца сина, Владете, који је положио свој млади живот за ослобођење Старе и Јужне Србије. У својој краткој надахнутој беседи он је рекао: “Сине, пет стотина година српски народ је чекао да ослободи Косово, и дочекао га је. Ти си пао у рату за ту свету ствар, и ја сам поносит што сам као отац данас у стању да те свесно и са поносом жртвујем идеалу за који сам и сам живео. Сине, ја не плачем, ја се поносим тобом, јер ти си био са витезовима који су после векова страдања дошли да својом смрћу спасу животе милионима других. Иди спокојно пред престо Вечнога и кажи радосно Душану и Лазару, кажи свима косовским мученицима: да је Косово освећено. Однеси им глас наше радости и буди им весник једног бољег доба за цело Српство!” Ових неколико реченица, драги моји, описују дубину и ширину српског етоса, те златне нити уткане у биће нашег народа. Зато и не чуде једнодушност и једномислије које је владало међу свим слојевима тадашњег српског друштва: и сељаци, студенти, песници, научници, државници, сви сложно, раме уз раме, надахнути најпре косовским Видовданом, али и Орашцем и Таковом, крећу у одлучујући бој за Крст часни и слободу златну, да испуне најсветију људску дужност: тирјанству стати ногом за врат, довести га к познанију права! А отоманска тиранија је била заснована на друштвеном, националном и верском угњетавању поробљеног српског народа. Срби су били обесправљени, насилно су исламизирани, расељавани, набијања на колац и многа друга зверства била су лајтмотив у петвековном невремену. Из године у годину, из века у век, положај Срба бивао је све тежи и тежи. Са својим народом страдала је и Црква. Српске светиње су рушене, спаљиване, помунарене. Управо је Милешева страдала неколико пута, ови неосликани зидови светиње које видите живе су ране њене, и сведочанство великог страдања њеног. Само у овом делу Старе Рашке порушено је седамнаест манастира, а међу њима и Давидовица, Куманица, Дубница, Ораховица у Мажићима, Довоља, Пустиња и многи други. Већина манастира је обновљена, а своју обнову у рушевинама још сањају манастири Заступ, Мили и Житин. Овакве околности су чиниле живот неподносивим и допринеле су да се српски народ тргне из кошмара и започне борбу противу угњетача. Народ жедан и гладан слободе и мира, подиже буне и устанке, започиње ратове. Велики допринос уобличавању националних ослободилачких идеја дала је управо Српска Православна Црква и њени свештеници као главни проносиоци тих идеја кроз многострадални народ. Поменимо хаџи Рувима, проту Матеју Ненадовића, игумана Мелентија Стефановића, архимандрите Нићифора Дучића, Гедеона Марића и Прокопија Бујишића, свештенике Јевту Поповића, Чедомира Чакаревића и незаборавног попа Милосава Поповића из Страњана под Јадовником, тог страњанског мученика, у чијим се страдањима огледају страдања и патње свеколиког српског живља у овим крајевима. Зато се ми данас сећамо не само ослободиоца Старе Србије, већ и свих оних који су у свим ратовима од Косовског боја до данашњих дана храбро положили животе своје за слободу земље своје и свога народа. Многобројне године и векови ропства и патње, неправде и недосањане слободе, кључали су, кључали и прокључали у херојској и неустрашивој генерацији Срба с почетка друге деценије двадесетог века пробудивши у њој дамаре најискренијег и најдубљег патриотизма, који је поведоше у свети бој, који ће поробљеној браћи донети слободу, бољи и у сваком погледу напреднији живот. А када се са овако чистим намерама крене у свети бој, циљ је само један – ослобођење, и ништа друго, и ту нема места освети, злотворењу. Сетимо се само Наредбе Врховног команданта војсци за рат против отоманске власти. У њој наш велики краљ Петар Први, између осталог, наређује: “…Тамо нас, војници, чекају наша рођена браћа. Тамо нас чекају и сви они, који су жудни слободе, мира и реда. Тамо ћете наћи не само Срба, него и Арбанаса, разне вере. Који се од њих не буду придружили Турској, а нас пријатељски прихвате, њих не дирајте, ни њихову чељад, ни њихове домове, ни имања. Нека вам, војници, буде вођа ова велика и светла реч народна: Душманину рат, пријатељу брат. Брат је мио које вере био”. Ето каквог смо Краља имали, незлобивог, неосветољубивог, који чињаше само оно што је добро и праведно пред Господом. Такве Господ љуби, таквима Господ и помаже. Господ беше “застава његова” која га је водила до коначне победе. Краљ Петар беше најсличнији Исусу Навину који је увео Израиљски народ у Oбећану земљу, и коме се Господ јавио рекавши му: “Буди слободан и храбар, јер ћеш ти предати томе народу у наследство земљу за коју сам се заклео оцима њиховим да ћу им је дати. Само буди слободан и храбар да држиш и твориш све по закону који ти је заповедио Мојсије, слуга мој, не одступај од њега ни надесно ни налево, да би напредовао куда ти хоћеш” (ИНав. 1,6–8). А наш возљубљени Краљ Петар беше слободан и храбар, одлучан и неустрашив, упоран и истрајан у Божијем закону и животу по Божијој вољи и због тога је напредовао. И ето, српски Исус Навин улази у српски Јерусалим, на Косово и Метохију и доноси слободу народу своме и Божијем. И након стотину година ми се сећамо ове славне српске епопеје, сећамо се јунака, витезова без мане и страха, сећамо се Краља који је испунио свету дужност коју је његов бесмртни деда започео. Овај догађај је, по речима проф. др Славенка Терзића, “лекција из истинског родољубља, сјајна илустрација дубине историјске свести и ширине гледања претходних српских генерација…” Протојереј-ставрофор Марко Папић, парох бродаревски 14. октобра 2012. године, у манастиру Милешеви Извор: СПЦ
×
×
  • Креирај ново...