Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'fotografija'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. 17. маја у Византијском Музеју у престоници Кипра, Никозији, свечано је отворена изложба фотографија ‘Боје Православља. Кипар – Пољска’. Организатор изложбе је међународни сервис православних фотографија, који су основали православни Пољаци, orthphoto.net у сарадњи са Кипарским друштвом фотографа и Византијским Музејом. Изложба се састоји од 90 табли расподељених између обе држве. На свакој табли налази се неколико слика, укупно 200. Кипарски део престављају фотографије из такмичења 2018. године, на чијој је основи Пољска Православна Митрополија издала албум ’Боје Православља: Кипар’. Пољски део је направљен од материјала скупљаних већ годинама. Изложбу су благословили поглавари Кипарске и Пољске православне цркве: архиепископ Хризостом II и митрополит Сава. Њен циљ је представљање аутентичног Православља виђеног очима фотографа; побољшање сарадње двеју помесних цркава; и сведочење, да Православна црква нема граница и сједињује све људе који желе Спасење. На отварању изложбе певао је пољски хор "Каладники" из Војнова и Византијски Хор Архиепископије Кипра. Изложба је отворена до 12. јуна. Васкршњи тропар на пољском и црквенословенском на отварању изложбе: Извор cerkiew.pl; превод pouke.org; слике Jarosław Charkiewicz
  2. Još jedna ekskluziva, vezana za Srbiju, stiže nam od holandske vazduhoplovne zajednice Scramble. Na Fejsbuk stranici Scramble magazina juče je objavljena prva fotografija helikoptera H145M namenjenog RV i PVO a slika je nastala ove nedelje u krugu Erbasovog pogona u nemačkom gradu Donevort. Još jedna premijera, ovoga puta novoproizvedene letelice / Foto: Bob Holland Ovoga puta možemo biti sigurni da se zaista radi o našem helikopteru jer se na fotografiji jasno vidi srpska rondela a letelica je ofarbana u maskirnu šemu koja je vrlo slična ili gotovo ista kao na srpskim transportnim helikopterima Mi-17V-5. Crtež helikoptera koji je sredinom marta viđen na SEAS-u. Interesantno je da maskirna šema odgovara onome što smo videli na Vazduhoplovnom samitu jugoistočne Evrope (SEAS) sredinom marta ove godine. Tada je na panelu o vojnim helikopterima, u prezentaciji ’’Projekat H145M’’ načelnika Uprave za odbrambene tehnologije Ministarstva odbrane general-majora Bojana Zrnića prikazan crtež helikoptera sa identičnom šemom kao na fotografiji koju je objavio Scramble. Čak je i pozicija rondele bila ista a na crtežu je letelica imala evidencijski broj 14501. Srbija je decembra 2016. potpisala ugovor o nabavci ukupno 9 helikoptera H145M od toga 6 za VS i tri za MUP. Prema do sada raspoloživim podacima 4 vojna primerka biće naoružana, imaće sistem HForce uz domaće naoružanje koje će sadržati kontejnere sa mitraljezima i lansere nevođenih raketnih zrna. Takođe Ministarstvo odbrane naručilo je 3 sistema AMPS (Airborne Missle Protection System) za aktivnu samozaštitu helikoptera od raketa zemlja-vazduh proizvođača Hensold. Preostala dva vojna H145M koristiće se za traganje i spasavanje dok će policijski imati višestruku namenu a koristiće se i za specijalne operacije. Moguće je da će Vojska Srbije ostati bez jednog helikoptera koji bi bio prosleđen MUP-u a trenutnim planom isporuke, primopredaja prva dva helikoptera biće izvršena u decembru dok bi isporuka svih H145M trebalo da bude realizovana do kraja sledeće godine.
  3. Prizor mačke koja je obešena na autobuskom stajalištu od juče se širi društvenim mrežama, a ljudi zgroženo osuđuju momka koji je fotografije postavio na svom Instagramu. Na prvoj se vidi 19-godišnji student koji drži mačku u krilu pokazujući srednji prst, a na drugoj nesrećna životinja dok visi zavezana za vrat. Glavni akter priče, Pekov Steva iz Kikinde, inače student koji živi u Beogradu, okačio je na Instagram story ove dve slike i to upravo tim redosledom, a zatim je nastao opšti haos. Po poznatom običaju, odmah su se javili dobrovoljci koji će lično da se postaraju da klinac ne dočeka sutrašnji dan, da bude pretučen ili dočeka sličnu sudbinu kao obešena mačka. Sudeći po objavi, jasan nam je bes koji je student izazvao. Upozoravamo, sadržaj koji sledi može biti uznemirujuć. Međutim, u horor priči se desio neočekivani obrt. Na Twitter profilu "Fondacija Pokret Levijatan" koja je među prvima izbacila uznemirujuću fotografiju na kojoj je Kikinđanin navodno obesio mačku, javili su se ljudi koji poznaju Stevu i tvrde da je došlo do nesporazuma zbog obrnuto postavljenih fotografija. "Momak je mačku spasao i ona je živa i zdrava", piše u videu koji su njegovi poznanici okačili na društvene mreže. Bez obzira na demantovanja, studenta i dalje mnogi osuđuju zbog toga što je najpre uslikao mačku koja se davi, da bi se time hvalio na društvenim mrežama navodno uz srednji prst onome koji je životinju pokušao da obesi. Stotine komentara u objavi "Pokret Levijatan - STOP Animal ABUSE" uglavnom su pisma pretnje 19-godišnjem Pekovu, ali deo njih sugeriše da je istina možda ipak drugačija. Redakcija NOIZZ-a je studentu uputila zahtev za intervju, ali nam se on do objavljivanja ovog teksta nije javio. Nadamo se da ćemo uskoro saznati šta je zapravo istina. Pre nego što bude kasno. Izvor: Noizz.rs Naime, kako objašnjavaju, mladić je na autobuskoj stanici zatekao obešenu mačku koja je srećom još bila živa! Mladić, koji se školuje za veterinara, mačku je oslobodio i zbirnuo! Kada se uverio da je mačka dobro on se fotogafisao na stanici držaći je u krilu, sa osmehom na licu i srednjim prstom upućenim onome ko je mačku pokušao da ubije, ali u tome nije uspeo. Stevina jedina greška bila je što je fotografije objavio pogrešnim redosledom. Blic
  4. U sredu 28. februara na internetu se pojavila fotografija prvog helikoptera H145M namenjenog Srbiji. Fotografija je napravljena u Erbasovoj fabrici u gradu Donauwörth, Nemačka, prikazuje helikopter s privremenom nemačkom test registracijom D-HMBE a pretpostavlja se da nosi serijski broj 20177. Prvi srpski H145M još uvek nema montirane krakove glavnog rotora, kapotaže motora, bočna i zadnja vrata. Autor fotografije Alex Lutz navodi da je helikopter uslikan 27. februara i da je to prvi H145M namenjen Ratnom vazduhoplovstvu Srbije. To bi se moglo zaključiti na osnovu toga što su na vazduhoplov montirani nosači naoružanja, tu je zatim L3 Wescam optoelektronski sistem MX-15, bacači mamaca (montirani na skijama) i sistem za detekciju lansirane rakete MILDS AN/AAR-60. Sve to ukazuje da je helikopter opremljen paketom naoružanja i opreme HForce. Isporuka prva dva od 9 naručenih srpskih H145M biće realizovana do kraja godine, što je u intervjuu za televiziju N1 pre pet dana potvrdio i potpredsednik Erbas Grupe za jugoistočnu Evropu i Izrael Cezar Sančez Lopez. Još juna prošle godine Lopez je za naš portal izjavio da će prvi helikopteri biti spremni za tehnički prihvat u Nemačkoj krajem 2018. godine. Takođe rekao je da će od prva dva helikoptera jedan biti za Ministarstvo odbrane, odnosno Vojsku Srbije a drugi za Ministarstvo unutrašnjih poslova sa intervalom od mesec danaizmeđu obe isporuke. Lopez je tada dodao i da je dogovoreno da tehničari započnu program obuke u 2018. godini, pre isporuke prvog helikoptera da bi se osiguralo što ranije uvođenje novog tipa u upotrebu u Srbiji jednom kada oni stignu. Međutim, rekao je i da će obuka pilota biti obavljena na našim helikopterima odmah nakon njihovog tehničkog prijema i da će to biti u Nemačkoj. Živojin BANKOVIĆ
  5. Jednu od najčuvenijih fotografija na svetu, „Migrant mother” (Majka migrant), potpisuje žena – Dorotea Leng. Novembra 1936. godine iz štamparske prese izašao je prvi broj časopisa Lajf (Life), a na njegovoj naslovnici, fotografija Margaret Burk-Vajt. Ove, ali i mnoge druge hrabre žene, otvorile su put modernoj fotografiji i svim ženama fotografima. Po rečima Suzan Sontag, fotografija je elegična umetnost, umetnost sumraka. Većina fotografisanih stvari, samo zato što je fotografisana, biva dodirnuta patosom. Sve fotografije su memento mori. Verujem da je stvaralac umetničkog dela takvog intenziteta iznad ikakve karakterizacije pola. Međutim, nemoguće je ne primetiti da u moru muškaraca fotografa, jedva zapliva po koja žena. O tome svedoči i činjenica da se u prvoj polovini 20. veka na žene dokumentariste gledalo kao na izuzetno hrabre žene, spremne na svakakve „ludorije“ zarad fotografije, ali i osobene i čudne Danas, uz veću svest o ravnopravnosti polova i otkako je razvoj tehnologije omogućio da glomazne fotoaparate i komplikovanu proceduru izrade fotografija zameni laka i svedostupna digitalna tehnologija, upliv žena u ovu umetnost sve je značajniji. A to je nešto što se ne sme zanemariti. Kroz ženski objektiv uvek prolazi izvesna doza empatije, čineći tako svaku stvarnost humanijom, a svaku nadrealnost opipljivijom. Ono što dokumentarnu fotografiju izdvaja od ostalih formi vizuelne komunikacije jeste mogućnost da prenese snažnu poruku sadržanu u samom deliću sekunde. Dokumentaristi nastoje da prikažu objektivnu i istinitu sliku nekog događaja ili ličnosti i pošalju je u svet sa određenom porukom. Jedan od ciljeva dokumentarne fotografije jeste da utiče javnost tako što će podstaći na razmišljanje, a u nekim slučajevima i društveno-politička delovanja i promene. Prve žene fotografi Jedna od prvih fotografkinja (foto-žurnalista) čiji je rad objavljen u Americi jeste Džesi Tarboks Bils, 1900. godine. Međutim, uspon žena u dokumentarnom žanru može se pratiti tek od kraja druge decenije 20. veka. Kao i svaka druga pojava, i ova se može povezati s društvenim i kulturnim dešavanjima i promenama. Dorotea Leng Jedna od žena koje su ostavile značajan trag u dokumentaciji teških istorijskih perioda jeste Dorotea Leng. Već od detinjstva okrenuta umetnosti, završila je smer fotografije na univerzitetu Kolumbija i ubrzo nakon toga počela je da radi za poznate fotografe. Kako je putovala kroz Ameriku, 20-ih godina, Dorotea je videla drastične posledice Velike depresije, što ju je navelo da objektiv svoje kamere sa fotografskog studija okrene ka ulicama. Njen drugi suprug, profesor ekonomije upoznao ju je sa političkom i socijalnom materijom i nekoliko godina par putuje i dokumentuje uslove života migranata i uopšte ljudi pogođenih ekonomskim kolapsom i eksploatacijom. Dorotea Lang: Majka migrant, By Dorothea Lange, Farm Security Administration / Office of War Information / Office of Emergency Management / Resettlement Administration – This image is available from the United States Library of Congress’s Prints and Photographs division under the digital ID fsa.8b29516, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=52734 Oni su tom prilikom napravili zbirku fotografija i eseja kojima su stvorili nove mogućnosti formiranja društvene svesti; njihov rad dolazi u žižu javnosti, a Doroteine pronicljive fotografije, distribuirane kroz novine širom zemlje, postaju ikonska slika tog doba. Njena najpoznatija fotografija naslovljena je „Majka migrant“, nastala 1936. godine u Kaliforniji. Na slici je prikazana Florens Ovens Tompson sa decom, majka suočena sa nedaćama ekonomske krize. Ova fotografija postala je simbol nebrojenih teškoća sa kojima se američki narod tih godina borio. Bila je jedna od osnivača fotografskog asopisa „Aperture“, a nekoliko godina je radila i za „Lajf“ magazin. Doroteu su zvali „fotografom naroda“ i sebe je smatrala isključivo dokumentaristom. Ipak, njen rad ima sve odlike umetničkog. To nisu samo prazna lica na filmu, na njima se vide tihe ali snažne emocije koje nisu mogle da promaknu njenom oku. Dorotea jeste bila nezadovoljna što njene fotografije nisu u većoj meri uticale na društvo i njegovu težnju za promenom, ali su nepogrešivo uticale na generacije dokumentarnih fotografa koje su došle, a time neizmerno i naše društvo. Margaret Burk-Vajt Zajedno sa Doroteom Leng, Margaret Burk-Vajt bila je jedna od prvih žena koja je fotografisala život Amerikanaca u vreme Velike ekonomske krize. Poznata je kao prvi strani fotograf koji je imao dozvolu da fotografiše sovjetsku industriju i kao prvi (ženski) fotograf za „Lajf“ časopis, koji na naslovnici prvog broja nosi njenu fotografiju. Tokom Drugog svetskog rata takođe je bila prvi ženski ratni korespodent (i prva žena kojoj je dozvoljeno da radi u borbenoj zoni). Najznačajnije, ujedno i najpotresnije fotografije iz ovog perioda uradila je u koncentracionim logorima nakon ulaska savezničkih trupa. Margaret Burk-Vajt: Preživeli gledaju u fotografa Februara 1937, „Lajf“ objavljuje jednu od njenih najpoznatijih fotografija na kojoj se vide crnci, žrtve poplave, koji stoje u redu za pomoć ispred plakata sa slikom nasmejane belačke porodice na kom piše „Najviši životni standard na svetu“. Fotografija koja odlično sumira državno tolerisanje marketinških farsi („američkog sna“), koje nažalost nije nemoguće primetiti i danas. Bila je i hroničar nepravdi i nasilja širom Indije i Pakistana (gde je njen rad bio poznat). Nije se libila da dokumentuje i najstrašnije prizore, poput ulica Indije prepunih leševa. Imala je tu priliku da intervjuiše i fotografiše Mahatmu Gandi samo nekoliko sati pre njegovog atentata 1948. godine. Tokom treće i četvrte decenije dvadesetog veka Bernis Abot, Helen Levit, Lola Alvarez Bravo i Edit Geran skrenule su pažnju na svoj rad. Bernis Abot Bernis Abot proslavila se crno-belim fotografijama njujorških ulica i arhitekture, koje je 30-ih godina prošlog veka fotografisala gotovo svakodnevno. Koristeći se kamerom velikog formata, Bernis je marljivo fotografisala Nju Jork sa velikom pažnjom za detalje (koju je toliko cenila kod Eugena Atgeta). Bernis Abot: Restoran Blossom, By Berenice Abbott – http://www.flickr.com/photos/nypl/3110620430/, Public Domain, Njen rad je pružio istorijski zapis mnogih sada već uništenih zgrada i kvartova. Ove fotografije objavljene su u knjizi „Menjanje Nju Jorka“ („Changing New York“, 1939). Helen Levit I Helen Levit je fotografisala svakodnevni Nju Jork, ali sa savim drugačijim pristupom. Njen rad spada u domen ulične fotografije. Kada je kasnih 30-ih deci držala časove umetnosti, zaintrigirali su je crteži kredom koji su bili deo dečije ulične kulture tog doba. Nabavila je Lajku i počela da beleži ove crteže i decu koja su ih pravila. Ove fotografije objavljivljene su 1987. godine pod nazivom „Na ulici: crteži kredom i poruke, Nju Jork Siti, 1938-1948“. Lola Alvarez Bravo Stil i pristup Meksikanke Lole Alvarez Bravo može se povezati sa radom Edvarda Vestona i pre svega Tine Modoti. Iako je mnogi prepoznaju po portretima slikarke Fride Kalo, ne treba zaboraviti da je upravo Lola fotografijama dece, siromašnih, fabrika, farmi, stvorila najbolji foto-dokument o svakodnevnom životu u gradovima i ruralnim područjima Meksika. Edit Geran Edit Geran je počela da se bavi fotografijom nakon Prvog svetskog rata. Kako je ova Francuskinja živela nedaleko od Sene, često je fotografisala reku i dokove u jutarnjoj izmaglici, kao i ulične scene centra Pariza. Čest motiv u njenoj fotografiji su usamljene figure na maglovitim ulicama, odrazi u vodi, prelepa igra svetla i senki. Govorila je da je želela zapravo da se bavi humanističkom fotografijom, ali je osećajnost okrenuta usamljenim i poetičnim atmosferama ipak prevagnula. I dok se većina ovih fotografkinja bavila problemima u urbanim sredinama, bilo je i onih koje su svoje kamere fokusirale na neistražene i divlje predele i zajednice. One su bile retke, ali izuzetno uspešne, poput Herijet Čalmers Adams (čije je radove objavila Nacionalna Geografija), Kirsten Klajn, Erike Larsen i Gertrude Blom. Gertruda Blom Gertruda Blom, By Na Bolom – Na Bolom, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=2690422 Gertruda Blom (rođena kao Gertruda Elizabet Lortšer) bila je švajcarska dokumentarna fotografkinja i socijalni antropolog (što se vidi i iz njenog fotografskog dela). Provela je pet decenija baveći se majanskim kulturama. U kasnijim godinama postala je i environmentalista. Kao glasni protivnik Hitlerovog režima imala je problema te je u jednom trenutku odlučila da otputuje u Meksiko (kuda su se upućivali mnogi emigranti). Tamo je od vlade dobila priliku da zabeleži uslove u kojima su radile meksičke žene, a kasnije, kada je istraživala zapatiste, žene koje su se borile u revolucionarnoj vojsci Emilijana Zapate, koristila je prvu kameru da zabeleži svoj rad. Godine 1943. uspela je da ubedi vladu da joj dozvoli da se pridruži Čijapas ekspediciji u potrazi za legendarnim i retko fotografisanim Lakandon Majama. Iako nikada do tada nije jahala, postala je izvrsni jahač, i ne samo da je uspela da fotografiše Lakandon i da napiše knjigu o ekspediciji, nego je i shvatila da su majanski narodi i njihovo životno stanište u džungli njen životni poziv. Kasnije te godine upoznala je Fransa Bloma, danskog arheologa i kartografa sa kojim se udružila na nekoliko ekspedicija kroz džunglu, koje su kasnije izrodile studiju „Lakandon šuma“ („La Selva Lacandona”). Do 1951. godine Frans i Gertruda su se venčali. Preselili su se iz Meksika u Čijapas da bi bili bliže šumama. Tamo su kupili napušteni manastir i nazvali ga Casa Na Bolom, tj. Kuća Jaguara. Da bi mogli da finansiraju svoja istraživanja, počeli su da primaju goste. Tako je Kuća Jaguara prerasla u svojevrsni hotel ili gostionicu u koju su svraćali posetioci širom sveta, uključujući naravno mnoge arheologe i istraživače, te tako i neke znamenite ljude tog doba kao što su Dijego Rivera, Fransoa Miteran, Henri Kisindžer i drugi. Narednih 12 godina zajedničkog života, par je delio strast za ekspedicijama u potrazi za majanskom kulturom. Na ovim putovanjima Gertruda je nastavila da fotografiše Maje. Tehnička strana fotografije je nije mnogo interesovala. Svoju kameru smatrala je oruđem za dokumentovanje ljudi i kultura na prostoru koji se brzo menjao. Dešavalo se i da kada fotografiše zaboravi ili izgubi interesovanje za dalje razvijanje fotografija. Početkom 70-ih godina, Blomovu je počela da zabrinjava sistematična deforestacija Lakandonske šume od strane mnogih šumara, imigranata, petrolejske industrije, ali i same meksičke vlade. Osetila je potrebu da reaguje i time postale jedna od prvih aktivistkinja za životnu sredinu u 20. veku. Samostalno je počela putovanja Meksikom, SAD-om, Nemačkom i Švajcarskom i da drži predavanja u nadi da će edukovati ljude i podići svest o nepopravljivoj šteti koja se nanosila džungli. Godine 1983, objavljena je prva kolekcija njenih fotografija pod nazivom „Gertruda Blom – Svedok“ („Gertrude Blom – Bearing Witness“). Iv Arnold i Inge Morat Kako je 1947. godine osnovana kompanija „Magnum“, već početkom pedesetih u agenciju dolaze žene fotografi. Među prvima to su Iv Arnold i Inge Morat. One su, kao i većina „magnumovaca“ putovale po svetu i fotografisale ljude, svakidašnjicu, trenutne događaje. Radile su i u filmskoj industriji, fotografišući holivudske ličnosti poput Merlin Monro, Elizabet Tejlor, Alfreda Hičkoka. Osamdesetih, Magnumu se pridružuju Suzan Majselas i Martina Frank. Martina Frank Martina je fotografisala umetnike i pisce, te je njenu karijeru obeležio i rad za „Lajf“ i „Vog“, ali su njen glavni fokus bile humanitarne reportaže. Fotografisala je svaku produkciju „Théatre du Soleil“ od njegovog osnivanja. Njeno delo obuhvata i serije fotografija nastalih u Kini, Japanu, Tibetu, Indiji. O dokumentarnoj fotografiji je izjavila: „Fotografija nije neophodno laž, niti je istina. Više je prolazni, subjektivni utisak. Ono što najviše volim kod fotografije jeste onaj trenutak koji ne možete naslutiti; morate konstantno da posmatrate, spremni da dočekate nepoznato.“ Dajana Arbas Šestu i sedmu deceniju 20. veka je između ostalog obeležio i rad Dajane Arbas. Poslednji uzdah vitmanoskog erotskog zagrljaja nacije, ali univerzalizovan i oslobođen svih zahteva, čuo se na izložbi Čovekova porodica („Family of Man”), koju je 1955. godine organizovao Edvard Stajken, Stiglicov savremenik i saosnivač fotosecesije. Pet stotina tri fotografije, dve stotine sedamdeset tri fotografa iz šezdeset osam zemalja trebalo je da se svi saberu na jednom mestu – da dokažu kako je čovečanstvo „jedno“, i kako su ljudska bića, uprkos svim nedostacima i podlostima, ipak privlačna stvorenja. “Diane Arbus” flickr photo by babydriver79 https://flickr.com/photos/97840029@N06/9102211370 shared under a Creative Commons (BY) license Ljudi na fotografijama bili su svih rasa, uzrasta, klasa, fizičkih tipova. Mnogi od njih bili su izuzetno lepih tela; neki su imali lepa lica. Kao što je Vitman poticao čitaoce svojih pesama da se poistovete sa njim i Amerikom, Stajken je postavio izložbu kako bi svakom posmatraču omogući da se poistoveti s velikom većinom prikazanih ljudi i, potencijalno, sa subjektom svake fotografije: svim građanima Svetske fotografije. Tek sedamnaest godina kasnije fotografija je ponovo privukla toliku masu sveta u Muzej moderne umetnosti: povodom retrospektivne izložbe dela Dajen Arbas 1972. godine. Na izložbi Arbasove, sto dvanaest fotografija koje je snimila ista osoba i koje su sve nalik jedna drugoj – to jest, na njima svako (u izvesnom smislu) izgleda isto – nametalo je osećanje upravo suprotno umirujućoj toplini Stajkenovog materijala. Umesto ljudi čiji nam je izgled prijatan, reprezentativni uzorak naroda koji se bavi onim čime se ljudi bave, na izložbi Arbasove postrojeni su pobrani monstrumi i marginalci – od kojih je većina ružna; groteskno ili neugledno odevena; u bednom ili pustom okruženju – koji su zastali da poziraju i često da iskreno, s poverenjem, zagledaju posmatrača. Delo Arbasove ne poziva posmatrače da se poistovete s parijama i ljudima bednog izgleda koje je fotografisala. Čovečanstvo nije „jedno“. Fotografije Arbasove prenose antihumanističku poruku kojom dobronamerni ljudi sedamdesetih godina dvadesetog veka žude da budu mučeni, upravo kao što su pedesetih želeli da budu utešeni i razonođeni sentimentalnim humanizmom. Između ovih poruka ne postoji onoliko razlike koliko bi se moglo pretpostaviti. Stajkenova izložba je bila optimistička, a izložba Arbasove pesimistička, ali oba iskustva podjednako dobro služe tome da se isključi istorijsko razumevanje stvarnosti. Autoritet fotografija Arbasove potiče iz kontrasta između njihove razdiruće teme i njihove mirne, činjeničke pomnosti. Ovaj kvalitet pažnje – pažnja koju poklanja fotografkinja, pažnja koju činu fotografisanja poklanja subjekt – daje tu dimenziju moralnog teatra direktnim, kontemplativnim portretima Arbasove. Daleko od toga da vreba nakaze i parije, da ih hvata zatečene, fotografkinja ih je upoznala, umirila ih – tako da su joj oni pozirali isto onako spokojno i ukrućeno kao bilo koji istaknuti viktorijanac za studijski portret kod Džulije Margaret Kameron. „Arbasova nikada ne bi snimala nesreće, događaje koji zadiru u život; ona se specijalizovala za usporene privatne lomove, od kojih se većina zbiva još od rođenja osobe.“ Radovi Dajen Arbas su bili već čuveni među poznavaocima fotografije pre nego što se ubila 1971. godine; ali kao i u slučaju Silvije Plat, pa i Virdžinije Vulf, pažnja koju je njeno delo privuklo nakon smrti, jeste pažnja drugačijeg reda. Činjenica da se ubila kao da svedoči da je njeno delo iskreno, nikako voajerističko, da je blisko i saosećajno, a ne hladno. Samoubistvo Dajen Arbas kao da jednim delom te fotografije čini razornijim i snažnijim, te dokazuje da su one bile opasne i po nju. Godinu dana nakon samoubistva, 1972. Dajen je postala prvi američki fotograf čiji je rad prikazan na Bijenalu u Veneciji. Malarme je rekao da sve na svetu postoji zato da bi na kraju završilo u knjizi. Možda danas sve postoji zato da bi završilo na fotografiji. Zašto da ne? Fotografija je vredna hiljadu reči, ali njoj ne treba nijedna da bi se povezala sa svima na Zemlji, da bi naše ideje, viđenja, strahove i snove bezglasno vrisnula; da bismo poslali poruku i napravili promenu; da bi naša vizija dodirnula druge. U neku ruku, njihovi opusi, ma koliko se razlikovali mogu se sažeti rečenicom Džulije Margaret Kameron: „Čeznula sam da zadržim svu lepotu koja se pojavljivala preda mnom i napokon je ta čežnja zadovoljena.“ Sve ove umetnice, svojim otvorenim umom nadogradile su se na bogatu istoriju naših kultura, svojom hrabrošću otvorile nove mogućnosti za sve nas, i kroz žižu njihove realnosti prikazale nam nebrojene vizije ovog „grešnog, ali prelepog sveta.“. I na tome im hvala. Piše: Ksenija Golubović https://kultivisise.rs/zene-fotografi/
  6. Цена - то је најскупља фотографија икада продата на аукцији Иако би многи рекли да фотографија "Rhein II" немачког фотографа Андреаса Гурског и није нешто посебно,колекционари не мисле тако и она је на аукцији постигла је рекордну цену од 4,3 милиона долара. Симетрична композиција хоризонталних линија у две боје, на којој је приказана обала реке Рајне, снимљена 1999. године, била је изложена у Њујорку у Музеју модерне уметности (МОМА), у Минхену и Мелбурну. Досадашњи рекорд држала је фотографија "Без наслова" чији је аутор амерички фотограф Синди Шерман и која је у мају ове године продата за 3,89 милиона долара. Гурски је посебно цењен међу ексцентричним купцима уметничких дела и већ неколико пута је обарао рекорде достигнуте цене за своје радове. Mondo
×
×
  • Креирај ново...