Претражи Живе Речи Утехе

Košarkaš Nikola Mirotić za pogođenu tricu siromašnoj obitelji Varga donira po 500 eura za kupnju kuće. Već ih je pogodio devet… Zanimljivu humanitarnu akciju pokrenula je organizacija ‘Srbi za Srbe’, odnosno košarkaš Nikola Mirotić. Za svaku postignutu tricu na američkim parketima zvijezda NBA ekipe New Orleans Pelicansa uplatit će obitelji Radoslava Varge, samohranog oca sa šestero djece iz Borova, po 500 eura. Mirotićeva akcija traje od 28. novembra do kraja Božićnog posta. U tih četrdeset dana odigrat će 20 utakmica, a u prve tri (Washnigton Wizardsima, Mimami Heatu i Charlotte Hornetsima) već je zabio devet trica i time kućni budžet obitelji Varga obogatio za 4.500 eura. Ako nastavi ovim ritmom, a otprilike mu se na toj razini nalazi ovogodišnji prosjek, Varge bi mogle dobiti 30.000 eura nužno potrebnih eura za kupovinu kuće. ‘U svetlu nadolazećih Božićnih praznika, želim da obradujem one kojima je to najpotrebnije. Upravo iz tog razloga, za svaku postignutu trojku na utakmici, doniraću dobrovoljni prilog od 500 evra koji će biti iskorišćen za kupovinu kuće samohranom ocu Radoslavu koji podiže šestoro dece’, napisao je Mirotić na Instagramu. A Vargama je pomoć nužna. Otac Radoslav sam podiže šestero djece - Zdravka (12), Ivanu (11), Dejana (9), blizance Luku i Mariju (8) i najmlađu Anu (6) – koji žive u iznimno teškim uvjetima. U trošnoj kućici nalaze se dvije sobice. U jednoj spavaju kćeri, a u drugoj sinovi i Radoslav. U šupi su hladnjak, mašina za pranje suđa i kada, s obzirom da kupaonicu nemaju. Da situacija bude još gora, Radoslav je u toj kućici već uspio, također sam, odgojiti šestero djece s prvom ženom koja ga je napustila, baš kao što je napravila i majke ove šestorke. Iz organizacije ‘Srbi za Srbe’ ističu da su do obitelji došli uz pomoć predstavnika općine Borovo, koji su ih upozorili na izuzetno tešku situaciju u kojoj se nalaze Varge. ‘U preskromnom i oronulom kućerku bez kupatila u svega 28 kvadrata odrasta i odraslo je čak dvanaestoro dece. Dve male prostorije i ulaz u kuću, bili su do pre nekoliko godina dom starijih šestoro dece oca Radoslava. Tokom poslednjih 10-ak godina starija deca su porasla, osamostalila se i otišla svojim životnim putevima, neko u potrazi za poslom, dok su se neke od ćerki udale i već dobile svoju decu. Sa samohranim ocem Radoslavom kog je žena napustila, živi mlađih šestoro mališana. Radoslav je zaposlen u lokalnom komunalnom preduzeću, a na ime dece porodica dobija i dečiji dodatak. Svakako nedovoljno da bi se bilo šta promenilo nabolje u životu ove dečice. S obzirom da je otac veći deo dana zbog posla odsutan, deca praktično odrastaju sama i prepušteni su jedni drugima. U razgovoru sa Radoslavom i predstavnicima opštine Borovo, zaključili smo da je jedino rešenje za iole bolji i kvalitetniji život ove porodice obezbeđivanje novog doma. Za sada najpraktičnije rešenje jeste kupovina neke od desetina kuća u Borovu selu koje su trenutno na prodaju, s obzirom da veliki broj ljudi sve češće odlazi put zapadne Evrope i prodaje svoju imovinu’, stoji na web stranici organizacije ‘Srbi za Srbe’, koja je uputila apel i ostalima da pomognu obitelji Varga u kupnji doma.

Sveti novčani tokovi Bozanić u moćnoj šestorki koja u Vatikanskoj banci drži milijune. Koliki je njegov dio? Autor: Karlo Vajdić, Vlatka Polšak Palatinuš Zadnja izmjena 24.07.2017 06:44 Objavljeno 24.07.2017 u 06:44 Kardinal Josip Bozanić jedan je od šestorice nadzornika Vatikanske banke Izvor: Pixsell / Autor: Marko Prpic/PIXSELL Crkvene financije vječni su misterij, a tportalova tema vezana uz poslovanje Vatikanske banke u 2016. to je dodatno potvrdila. Naime, prema godišnjem izvještaju Vatikanske banke, potkraj 2016. šestorica članova odbora Instituta za religijske poslove (IOR), kako glasi službeno ime Vatikanske banke, među kojima je i kardinal Josip Bozanić, imali su u toj instituciji deponirano ukupno oko 25 milijuna kuna. Ne precizira se pritom kolika je pojedinačna vrijednost depozita nadzornika Stotinjak zaposlenika banke ima vrhovno nadzorno tijelo u Kardinalskom odboru, koji čini pet članova te predsjednik. Članovi odbora imaju petogodišnje mandate i može ih se ponovo imenovati, a od 2014. jedan od članova je i zagrebački kardinal Josip Bozanić. Prema godišnjim izvješćima Vatikanske banke, šestorica članova odbora imala su u Vatikanskoj banci 2014. deponirano 2,3 milijuna eura, što je godinu kasnije poraslo na 3,2 milijuna, da bi lani doseglo iznos od 3,4 milijuna eura. Iako se od 2013., kada su prvi put javno objavili izvješće o poslovanju, hvale transparentnošću, odgovore na pitanja o kakvom je depozitu kardinalske komisije riječ od Instituta za religijske poslove ni nakon tjedan dana nismo dobili. Na Kaptolu su nam jasno kazali da se ne miješaju u poslove Vatikanske banke te su nas uputili na njihovu adresu, no neslužbeno su nam potvrdili da nije riječ o privatnom novcu nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Josipa Bozanića. Isječak financijskog izvješća Vatikanske banke za 2016. godinu Izvor: tportal.hr / Autor: IOR To je još jedan primjer toga kako se Vatikan i dalje teško nosi s financijskom transparentnošću, unatoč tome što je posljednjih godina bilo ozbiljnih iskoraka da bi se to promijenilo. Međutim u samo nekoliko tjedana Vatikan je ostao bez dvije ključne osobe svoje financijske reforme: kardinal George Pell vratio se u Australiju kako bi odgovorio na optužbe o seksualnom zlostavljanju maloljetnika, a još neobjašnjenu ostavku prije njega dao je i glavni vatikanski revizor Libero Milone. Kardinal George Pell dosad je bio jedna od ključnih osoba u jednoj od najvažnijih reformi unutar Vatikana otkad je za papu prije četiri godine izabran Argentinac Jorge Mario Bergoglio. U želji da unese transparentnost u vjekovima tajanstvene crkvene putove novca, papa Franjo je 2014. godine osnovao Ekonomsko tajništvo, u razini s Državnim tajništvom, središnjim papinskim tijelom za poslove Katoličke crkve. Na čelo Ekonomskog tajništva imenovao je australskog kardinala Georgea Pella i dao mu zadatak da reformira i konačno uvede reda u vatikanske financije. Iako je Pell najavio da će se vratiti u Vatikan čim 'očisti svoje ime', slučaj na australskom sudu mogao bi se otegnuti i na 2018. godinu, a njegov petogodišnji mandat u tajništvu istječe 2019. U međuvremenu bi zamah uvođenja transparentnosti u financije Svete Stolice mogao u potpunosti posustati. Pellov odlazak nije jedina prepreka za nastavak financijske reforme Vatikana. Desetak dana prije nego su objavljene optužbe protiv njega saznalo se da je poziciju glavnog vatikanskog revizora napustio Libero Milone. Vatikan je tada samo šturo objavio da je Milone podnio ostavku te da će Sveta Stolica odmah početi s procesom imenovanja njegovog nasljednika. Milodari državi Crkva ima pravo na 300 milijuna kuna godišnje, ali rijetko vidi taj novac Katolička crkva, sukladno ugovoru Republike Hrvatske i Svete Stolice, godišnje ima pravo na oko 300 milijuna kuna iz državnog proračuna. Novac namijenjen Katoličkoj crkvi se iz godine u godinu smanjivao. Prema dostupnim podacima, do 2012. odrekli su se ukupno 160 milijuna kuna. Do smanjenja iznosa dolazi na zahtjev Vlade ili pak na njihovu inicijativu. Tako su se 2009. odrekli 50 milijuna kuna proračunskog novca zbog gospodarske krize, sljedeće godine dobili su 18,5 milijuna kuna manje, 2011. godine dotacija države za Katoličku crkvu bila je 45 milijuna kuna niža od one propisane tzv. Vatikanskim ugovorom, sljedeće godine iznos je također bio za 50 milijuna kuna niži. Koliko je poznato, prošle godine biskupi su se odrekli deset milijuna kuna kada je Vladi ponestalo novca za prijevoz učenika. Neovisna pozicija glavnog revizora u Vatikanu stvorena je prije tri godine također u sklopu reformi, a njezina važnost proizlazi iz činjenice da glavni revizor odgovara jedino papi i ima ovlasti narediti bilo kojem vatikanskom uredu ili instituciji da mu pokaže knjige i dâ uvid u način na koji se troši novac. Nakon što je objavljeno da je Milone odstupio s pozicije pojavile su se glasine da je njegov odlazak još jedan dio vatikanskih trzavica i sukoba u vezi s reformom financija. Promjene oko toga kako se upravlja novcem u vatikanskoj državi i Katoličkoj crkvi te koji su njegovi putovi unutar i izvan njih tema je oko koje se lome koplja već godinama. Iako je teško načuti puno izvan tradicionalno šutljivih vatikanskih zidina, odluka pape Franje da uvede red u ekonomiju Vatikana po svemu sudeći naišla je na poprilično otpora starih struktura. +6 Papa Franjo predvodio je svetu misu u Fatimi Izvor: Reuters / Autor: REUTERS/Tony Gentile Ponovimo, najistaknutiju poziciju u ekonomiji Svete Stolice ima Vatikanska banka, pravim imenom Institut za religijske poslove (IOR, tal. Istituto per le Opere di Religione). Osnovana je 1942. sa zadatkom da bude na usluzi Svetoj Stolici i klijentima u Katoličkoj crkvi diljem svijeta. Prema statutu, funkcija joj je 'pružati usluge upravljanja i čuvanja imovine koju joj povjere fizičke ili pravne osobe, a namijenjene za religiozne ili dobrotvorne svrhe'. Jednostavnije, svrha joj je pružati dio bankovnih poslova – čuvanje depozita i usluge financijskih transakcija – crkvenim institucijama i njenim dužnosnicima diljem svijeta. Banka uglavnom ne odobrava kredite. Dokument: "IOR Godišnje izvješće 2016" S jedne strane osnivanje takve banke imalo je vrlo razuman praktični aspekt. Svećenici i razni crkveni misionari često borave u državama i područjima koji nemaju razvijene financijske sustave i u njihovim svakodnevnim aktivnostima institucija koja im može pružati usluge vezane uz transakcije i upravljanje novcem je dobrodošla. No jedinstvena pozicija koju Vatikan, odnosno Sveta Stolica, ima u svijetu dozvolila je i da ta banka bude daleko od ikakvog nadzora bilo kakvih drugih institucija. Desetljećima su se gomilale optužbe i sumnje u pranje novca i slične kriminalne transakcije, a sve je to kulminiralo prije nekoliko godina. Teroristički napadi na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 2001. godine označili su početak globalnog postrožavanja pravila oko sumnjivih financijskih transakcija s ciljem sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Odbijanje Vatikanske banke da usvoji nove, strože standarde dovelo je do niza sukoba s talijanskim vlastima, među kojima je bilo optužnica protiv osoba iz menadžmenta sa sumnjama u pranje novca, kao i blokiranja transakcija kreditnim i debitnim karticama. Vatikan je dugo i uporno odbijao otvoriti svoje poslovne knjige Izvor: Reuters / Autor: Max Rossi/Files Posljednjih nekoliko godina situacija se ipak popravlja. Banka već nekoliko godina uzastopce objavljuje revidirane financijske izvještaje pa je tako poznato da posljednjih godina posluje s profitom, da je lani imala dobit od 36 milijuna eura (u 2015. godini 16 mil.), da je upravljala imovinom od 5,7 milijardi eura, kao i to da ima oko 15 tisuća klijenata - raznih crkvenih institucija diljem svijeta, vatikanskih ureda i institucija te svećenstva. Iako je Vatikanska banka izvana najistaknutije tijelo koje se bavi financijama, novčani putovi su čak i u tako maloj državi kao što je Vatikan puno, puno kompleksniji. Za prihode i rashode samog Vatikana kao države, odnosno najbliže funkciji riznice ili ministarstva financija, zadužena je tzv. Administracija za imovinu apostolata, APSA (tal. Amministrazione del Patrimonio della Sede Apostolica). APSA je ured zadužen za upravljanjem 'imovinom Svete Stolice kako bi se namaknula sredstva potrebna za funkcioniranje Rimske kurije'. Reforma financija Vatikana pokazala se kao jedan od najtvrđih oraha za papu Franju Izvor: Reuters / Autor: Reuters George Pell je sa svoje pozicije čelnika Ekonomskog tajništva uspio natjerati većinu vatikanskih ureda da konačno počnu uredno pratiti i voditi financije i objavljivati izvještaje o tijeku novca, no APSA ne objavljuje nikakve javno dostupne izvještaje iako je poznato da upravlja imovinom vrijednom stotinama milijuna eura, uključujući nekretnine na najboljim pozicijama u Rimu, Londonu, Parizu i Švicarskoj. Vatikan, kao država, uz godišnji proračun u razini od tristotinjak milijuna eura ostvaruje deficite koji se godišnje kreću od desetak do nekoliko desetaka milijuna eura. Iako država nadzire neka neprocjenjiva umjetnička bogatstva, glavni izvor novca su investicije, najamnine, prihodi iz muzeja i suvenirnica te prihodi koje ostvari Vatikanska banka. 'Proračunski' deficit je tako 2014. godine iznosio 26 milijuna eura, a godinu kasnije 12,4 milijuna eura. +2 Trumpovi u gostima kod Pape Izvor: Reuters / Autor: POOL Uz već nabrojane APSA-u, Vatikansku banku, Ekonomsko tajništvo, u Vatikanu postoji Kongregacija za evangelizaciju naroda, tijelo koje nadzire crkvene misije po svijetu i koje također upravlja znatnim brojem nekretnina. Nadalje, tu je i Prefektura za ekonomske poslove Svete Stolice, također vrsta ureda koja bi trebala nadgledati sve ustanove Vatikana što se bave ekonomskim poslovima, no nema nadzora nad Vatikanskom bankom. Već i ovakav brzinski pregled jasno pokazuje zašto je nužna reforma financija u vatikanskoj državici, kao i zašto postoji otpor prema njoj. Parafraziranjem stare izreke, mogli bismo reći da se u Vatikanu i Katoličkoj crkvi ne zna 'tko moli, a tko plaća' te da je mnogima to savršeno odgovaralo. Neke procjene vrijednosti samo nekretnina koje su pod nadzorom Vatikana govore o ukupnom iznosu od desetak milijardi eura, no bilo kakvu realniju brojku vrlo je teško dobiti. Ne uspostavi li papa Franjo uskoro red na čelu financijske reforme, moglo bi se ispostaviti da će joj još jedino moći održati misu zadušnicu.