Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'crkve'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Kanonizacija kardinala Alojzija Stepinca mora biti trenutak zajedništva za cjelokupnu Crkvu, i katolike i pravoslavne. Kako na pravoslavnoj strani i dalje postoji otpor, do daljega, Stepinac neće biti proglašen svetim, najvažnija je (očekivana) poruka državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina, iz intervjua koji je dao katoličkom tjedniku Glas Koncila. Kardinal Pietro Parolin najvažniji je suradnik pape Franje, a prošli tjedan boravio je u Hrvatskoj u povodu ređenja novoga nadbiskupa i nuncija mons. Ante Jozića, i tada je dao intervju Glasu Koncila, koji je u srijedu objavljen na internetu. Razumije se da je najzanimljiviji dio u kojem on govori o Stepincu, i objašnjava da je kanonizacija nemoguća sve dok postoje otpori iz Srpske pravoslavne crkve. Strpljivost “Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom i s velikom željom iščekuje tu kanonizaciju. Tu gestu koja se posebno tiče jedne Crkve valja promatrati u kontekstu čitave Crkve, a Papa treba upravo voditi računa o toj općoj viziji...” potvrdio je kardinal Parolin, inače, član Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za biskupe i Kongregacije za istočne Crkve. Zatim je državni tajnik Svete Stolice dodao da nema novih detalja “u odnosu na ono što je već rečeno u vezi s kanonizacijom kardinala Stepinca, u smislu u kojem smo to mi objasnili biskupima i u kojem su to biskupi objasnili narodu”. Ali, ovo je prvi put da iz Vatikana priznaju kako su razgovori hrvatskih biskupa i srpskih episkopa o Stepincu - propali. Dijalog “Papa je izabrao metodologiju nastojanja da se približe stajališta, i kad je riječ o pitanju koje razdvaja (SPC i Katoličku crkvu u Hrvatskoj, op. aut.). Smatram također da je takva metodologija najispravnija. Poznato je Papino stajalište da je dijalog jedini instrument koji omogućava da se prevladaju razlike te da se pomire različita stajališta. Jedna faza toga dijaloga je ostvarena i nije postigla neki poseban rezultat jer se stajališta nisu približila. No vjerujem da je to put kojim treba ići s obnovljenom voljom. Na završetku susretâ izražena je želja da se dijalog nastavi pa se nadamo da će se to ostvariti i donijeti plodove”, zaključio je kardinal Parolin. U crkvenim krugovima u Zagrebu, istup najbližeg Papina suradnika nije dočekan s iznenađenjem. Na Kaptolu podsjećaju da je prije gotovo tri godine, prilikom posjeta Zagrebu, kardinal Parolin također odbio precizirati kad bi Stepinac mogao biti proglašen svetim, ali je izjavio i da je “kardinal Stepinac bio branitelj istine, a to je posvjedočio ne samo svojim riječima i naukom, nego je za to položio i vlastiti život”. Parolin je tom prilikom pohvalio rad Mješovite komisije Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve “kao gestu od velike ekumenske vrijednosti prema našoj pravoslavnoj braći”, i pritom zatražio da se kroči zajedno prema željenomu jedinstvu. Žalosno je, ali za SPC Vatikan ima više razumijevanja - To je stajalište na koje smo navikli. Prije pet ili šest godina bismo se iznenadili, ali u međuvremenu je postalo jasno da u Vatikanu nema razumijevanja za Hrvate, kao što je bilo tijekom pontifikata Ivana Pavla II. Papa Franjo je kao jedan od glavnih ciljeva označio približavanje katoličanstva i pravoslavlja, a Stepinac predstavlja smetnju na tom putu, reći će svećenik, koji je dobro upućen u odnose između HBK i Svete Stolice. Prema njegovim riječima, nitko od ovdašnjih biskupa nije sretan zbog Franjine politike, pa čak ni članovi HBK, koje je imenovao sadašnji papa. Ali o tome nitko od njih ne smije govoriti javno, “a i ne bi imalo smisla”, kako je rekao sugovornik s Kaptola. “Žalosno je da u sadašnjem Vatikanu imaju više razumijevanja za SPC, koja i dalje otvoreno podržava velikosrpsku ideologiju, nego za Katoličku crkvu u Hrvatskoj. No, nitko od biskupa nije se usudio to izgovoriti javno, možda zato što znaju da ne bi postigli ništa. Tako preostaje vjerovati da će neki budući papa proglasiti Stepinca svetim, jer od Franje to ne treba očekivati, što je definitivno potvrdio kardinal Parolin”, zaključio je sugovornik. Papin najvažniji suradnik: Bez Srpske pravoslavne crkve ništa od kanonizacije Alojzija Stepinca. To treba biti trenutak zajedništva SLOBODNADALMACIJA.HR Najnovije vijesti iz Hrvatske.
  2. Predsednik Severne Makedonije zatražio je od vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da iskoristi svoje apelaciono pravo za priznavanje Makedonske pravoslavne crkve EPA-EFE/ RADEK PIETRUSZKA Predsednik Stevo Pendarovskiu u pismu navodi da se vaseljenskom patrijarhu obraća u ime velikog dela svojih sunarodnika, koji se identifikuju kao pravoslavni hrišćani i čija je jedina želja i potreba da se pomire sa svojim bližnjima i usredsrede na zajedničku budućnost, suživot i istinsku slobodu. "U vezi s tim, dozvolite mi da zamolim vašu svetost da uvaži poziv našeg naroda i naše Crkve da iskoristite svoj prerogativ i konačno pružite našim građanima pravoslavne hrišćanske vere priliku da budu ravnopravni sa ostalim pravoslavnim hrišćanima širom sveta", istakao je Pendarovski u pismu, prenosi agencija MIA. Predsednik Severne Makedonije zatražio priznavanje Makedonske pravoslavne crkve WWW.B92.NET
  3. Sveštenik Nikola Radović juče se susreo sa porodicom jednog od mladića koji je učestvovao u nemilom događaju, u noći 21. maja, kada je došlo do uznemiravanja njega i njegove porodice ispred crkve Svetog Nikole u Starom Baru. Otac Nikola posjetio za Bajram porodicu učesnika incidenta ispred crkve BARINFO.ME Sveštenik Nikola Radović juče se susreo sa porodicom jednog od mladića koji je učestvovao u nemilom događaju, u noći 21. maja... Otac Nikola je dobio poziv od porodice S.K. da ih posjeti tokom bajramskih praznika, čemu se on, kako ističe, „s posebnom radošću odazvao“. „Nakon nemilog događaja nisam osjećao ni srdžbu, ni ljutinu, ali me je u međuvremenu ophrvao osjećaj tuge kojeg nisam mogao da se oslobodim, pošto sam u sebi doživljavao Bar kao primjer skladnog života. Međutim, osjećaj tuge je prošao kada sam juče ujutro dobio poziv od porodice jednog od mladića da budem njihov gost za Bajram, osjetio sam mir u srcu. Doživio sam u Mrkojevićima predivno gostoprimstvo porodice i njihovih prijatelja, ljudski razgovor i razumijevanje. Izrazii su još jednom žaljenje za sve što se dogodilo, a susreo sam se i sa mladićem koji iskreno pokazuje pokajanje za sve što se dogodilo. Uvjerio sam se da to što je uradio nije porodično vaspitanje, već je bio ponešen masom. Njihov gest poziva u ovakvoj situaciji pokazuje da Bar ostaje grad međunacionalne tolerancije i vjerskog sklada, kojeg ne treba samo riječima da slavimo, već i djelom da pokazujemo. Ovakav primjer porodice, a i Bar je jedna mala porodica, pokazuje da i na širem planu tako može biti, gdje ima ljudi – ima i dogovora . Ne bih volio da neko ovog mladića ni mrko pogleda ili mu ružnu riječ uputi. Treba ga ljubavlju podstaći i podržati. Ono što se desilo ne treba nikad više da se ponovi, a svi moramo da radimo na ljubavi, slozi i bratskom pomirenju. Svi imamo pravo da pogriješimo, a ko se iskreno pokaje, a ovaj mladić sigurno jeste, moramo da ga podržimo. Lako je suditi, ali prije svega treba opraštati. Pošto je sve ovo uznemirilo građane, želim da poručim da nema razloga za brigu, i da sam sada apsolutno spokojan, i zbog divnoga gesta poziva i zbog gostoprimstva, ali i zbog činjenice da međukulturni, međuvjerski i međunacionalni sklad u Baru postoji, u šta su me uvjerile brojne poruke građana sve tri vjere koji su ovih dana izražavali tugu i žaljenje zbog svega što se dogodilo. Moramo da nastavimo da idemo jedni kod drugih na Bajrame, Božiće, Vaskrse, da propovjedamo ono što propovjeda svaka vjera, hrišćanska ili muhamedanska, Sveto pismo ili Kur’an, a to je ljubav. Samo na takvoj osnovi, osnovi ljubavi, možemo da gradimo našu budućnost“, rekao je za Bar Info i Radio Bar sveštenik Nikola Radović.
  4. Drago Bojić: Bez asistencije Crkve i oltara, nacionalistička ideologija ne bi imala toliku moć | Tacno.net WWW.TACNO.NET Foto: šg Treba razvijati svijest o zajedničkim korijenima...
  5. Данче*

    Ostavljene bebe

    Videla je golog dečaka po kom je još uvek bilo tragova od porođaja i kom je pupčana vrpca bila podvezana pertlom Tek rođenog dečaka, ostavljenog u platnenoj torbi u dvorištu “Betanije“, u petak pre podne je pronašla Slavica Fejsa, novinarka “Ruskog slova” koja ovaj deo dvorišta novosadskog porodilišta koristi kao prečicu na putu do posla. – Kako sam prilazila prodavnici dečje opreme čula sam dečji plač i prvo sam pomislila da je neko ostavio dete ispred i ušao u butik, međutim kada sam prišla bliže videla sam tu torbu na betonu i shvatila da plač dolazi odatle. Torba je bila otkopčana i ja sam je otvorila i videla golog dečaka po kojem je još bilo tragova od porođaja i kojem je pupčana vrpca bila podvezana pertlom. Mislila sam da ću se srušiti, ali sam se nekako pribrala, podigla ga i krenula da tražim pomoć – priča Slavica i kaže da će taj događaj pamtiti ceo život, prenose novosadski mediji. Prvi je priskočio u pomoć vlasnik butika “9.maj”, ispred kojeg je ostavljena beba, Branislav Štrbac, koji je odmah alarmirao obezbeđenje porodilišta, a zatim i medicinsko osoblje koje je u neverici prihvatilo napuštenog dečaka. Prema Slavicinim rečima, nakon što su bebu predali lekarima i sestrama, u potpunom šoku je nastavila put ka svojoj redakciji i tek kada je stigla na posao je shvatila da nije ostavila svoje podatke u Betaniji. – Nazvala sam ih da se javim, a onda sam se brzo i vratila u “Betaniju” gde je stigla policija, okupili su se doktori i svi su bili u neverici šta se desilo. Tada su mi rekli da je dečak dobro i da nema nikakvih povreda – kaže Slavica i dodaje da je bila u Dečjoj bolnici da obiđe bebu, ali da nije mogla da uđe kod dečaka koji je već dobio ime Srećko. Doktori su joj preneli da je dobrog opšteg stanja i da, za sada, nema nikakvih problema. – Sigurno bi i svako drugi ko bi naišao tuda uradio isto, ali taj osećaj neću zaboraviti. Važno je da je on sad dobro i da bude dobro, ali ne mogu da prestanem da mislim o tome kako je počeo život i kakvu će sudbinu imati – kaže Slavica, inače majka dvoje dece. Dečak će još neko vreme provesti u Dečjoj bolnici, ali za sada nije sigurno ko će dalje preuzeti brigu o njemu. O tome će odlučiti Centar za socijalni rad koji je uključen u ovaj slučaj i postoji nekoliko mogućnosti. Bebu bi u nekom trenutku mogla da preuzme hraniteljska porodica, eventualno bi mogao biti usvojen, a moguće je i da će brigu o njemu preuzeti Dečje selo ili dom na Vračaru. Naravno postoji mogućnost da se ipak jave i roditelji, ali će oni u tom slučaju svakako odgovarati za ono što su učinili, a zatim će morati da dokažu da sposobni da se brinu o detetu. (Telegraf.rs)
  6. Pismo patrijarhu Irineju: SPC nije u vlasništvu SNS, a Vi ste poglavar čitave naše Crkve U nastavku prenosimo pismo Saveza za Srbiju upućeno patrijarhu Irineju, povodom njegovog jučerašnjeg obraćanja u Nišu na obeležavanju 20. godišnjice od početka NATO bombardovanja. ——————— Vaša Svetosti, Veoma smo začuđeni Vašim jučerašnjim govorom u Nišu na obeležavanju 20. godišnjice od početka NATO bombardovanja SRJ. Nismo uopšte razumeli zašto su tim tragičnim povodom tema Vašeg obraćanja bili građanski protesti koji traju već četiri meseca širom Srbije. Patrijarh Pavle je u složenim i kriznim istorijskim situacijama uvek pozivao na dijalog i mirio zavađene strane u našem društvu i nije se mešao u dnevnu politiku. Setimo se njegove ogromne uloge u smirivanju društvenih tenzija i 1991, i 1997, i 2000. godine. Očekivali smo od Vas da ćete nastaviti tim putem i pozvati predstavnike vlasti da otvore dijalog sa opozicijom i organizatorima protesta, jer je to jedini način da se teške društveno-političke krize rešavaju mirnim putem. Ako je ukinuta parlamentarna debata, ako nema slobode medija, ako je partija na vlasti uzurpirala sve državne institucije, ako jedan čovek tajno pregovara o predaji Kosova i Metohije, ako nam sva deca odoše u inostranstvo zbog katastrofalne ekonomske situacije – onda nemamo izbora i moramo na ulice, moramo na proteste. Vaša javna negativna ocena o protestima je direktno mešanje u dnevno-politička pitanja i otvoreno stajanje na stranu vlasti, što neko na Vašem položaju nikako ne bi trebalo da čini, jer SPC nije u vlasništvu SNS, a Vi ste Poglavar čitave naše Crkve koju čine vernici različitih političkih opredeljenja, pa i opozicionih prema ovoj vlasti. Mnogi građani, a posebno vernici, koji učestvuju na protestima povređeni su Vašom reakcijom i nerazumevanjem naše mirne i nenasilne borbe za osnovne demokratske vrednosti koje su dovedene u pitanje. Vaše reči se tumače kao davanje podrške jednoj diktatorskoj i kriminalnoj vlasti, a to je neprimereno i sa mnogo nižeg položaja nego što je tron Svetog Save na kome se Vi nalazite. Duboko uvereni da ćete nakon upoznavanja sa drugom stranom i svim činjenicama ispraviti ovu svoju ocenu o stanju u kome se nalaze naše društvo i država pod ovom vlašću, stojimo Vam na raspolaganju za svaku vrstu razgovora i upoznavanja sa stavovima svih građana koji opravdano protestuju protiv aktuelne vlasti u više od 100 gradova i opština u Srbiji. Savez za Srbiju Извор: https://savez-za-srbiju.rs/pismo-patrijarhu-irineju-spc-nije-u-vlasnistvu-sns-a-vi-ste-poglavar-citave-nase-crkve/#.XJkWpclKjX4
  7. ROBERT BIEDRON, osnivač nove progresivne stranke u Poljskoj, smatra da su veze između države i Katoličke Crkve u jednoj od najpobožniji europskih zemalja "patološke" i da ih treba olabaviti, prenosi Reuters. Nakon četverogodišnje vladavine nacionalističke Stranke prava i pravde (PiS), koja je promicala tradicionalne kršćanske vrijednosti u javnom životu, izbori za Europski parlament u svibnju 2019. i nacionalni izbori krajem iste godine će pokazati koliko se Poljaka s tim slaže. Neki značajniji rezultat za Biedronovu stranku Proljeće, koja je samo mjesec dana nakon osnivanja došla na 14 posto potpore birača, bio bi pravi pothvat u zemlji u kojoj se Crkva štuje zbog uloge u padu komunističkog režima 1989. i koja i dalje ima veliki utjecaj. Nacionalisti gube vlast? Iako je PiS dobrano ispred svojih suparnika u anketama javnog mnijenja, ako Proljeće uspije pokrenuti mlade Poljake da izađu na izbore, neki vjeruju da bi to moglo pomoći formiranju većine s ostalim oporbenim strankama nakon izbora te bi nacionalisti mogli izgubiti vlast. Čelnik Proljeća, 42-godišnjak koji je 2011. postao prvi zastupnik koji se otvoreno izjasnio kao homoseksualac, optužuje sve vlade od 1989. za stvaranje vrlo čvrstih veza s Crkvom na uštrb birača. Govoreći na skupu u Gdanjsku koji je više sličio rock koncertu, Biedron je uvjeren da je Poljska spremna na promjenu. Poljsku je usporedio s Irskom, još jednom većinski katoličkom zemljom u EU koja je ublažila restriktivne zakone o abortusu i legalizirala istospolne brakove. Poljski zakon zabranjuje abortus na zahtjev i nema odredbe za istospolna partnerstva. "Ljudi u Poljskoj vide da je Europa negdje drugdje. To je prirodna posljedica naše integracije s Europom", kazao je Biedron. "Poljaci vide da poseban tretman Crkve više ne bi smio značiti toleriranje pedofilije, davanje javnog novca Crkvi te da crkveni dužnosnici nemaju što tražiti na inauguraciji javnih zahoda ili otvaranja novih McDonald's restorana", poručio je Biedron. Traži uvođenje poreza Crkvi Od samog početka demokracije u Poljskoj, Katolička Crkva se trsila u zakone ugraditi svoju socijalnu agendu, uvesti vjersko obrazovanje u škole te u javne ustanove postaviti križeve. Usprkos stalnom padu, postotak redovitog odlaska u crkvu je i dalje vrlo visok - oko 40 posto. Svećenici često sudjeluju u javnim svečanostima, a država plaća mirovinski doprinos za kler. Biedron smatra da se Crkvi trebaju uvesti porezi, a javni novac koristiti za promicanje raznolikijeg i jednakopravnijeg društva. Od preuzimanja vlasti 2015., PiS je obustavio državno financiranje oplodnje in-vitro i ponovo uveo obvezno izdavanja recepata za hitnu kontracepciju, no neke lokalne vlasti su preuzele stvar u svoje ruke pa su gradske vlasti u Poznanu otvorile kliniku u kojoj žene lako mogu dobiti kontracepciju. "Sve je jača neka vrst alergijske reakcije na Crkvu (...) zbog simbioze između crkve i države", kazao je Aleksander Smolar, liberalni analitičar u zakladi Stefan Batory. Smolar ocjenjuje da će Biedronova kampanja biti test u kojoj mjeri Poljaci drže do vjerskih vrijednosti u javnom životu. Pribojava se, međutim, da je stranka možda previše fokusirana na Biedronovu osebujnu osobnost da bi dobila širu potporu. "Tu je samo Biedron i nitko drugi", kazao je Smolar. izvor
  8. Sveta Stolica je ovih dana najavila da će se u veljači 2019. održati važan sastanak nadbiskupa iz cijeloga svijeta, dakle sastanak sinodalnoga karaktera, koji će se baviti pitanjem seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Za tu svrhu oformljeno je povjerenstvo koje će pripremati sastanak, među njima kardinali Blase Cupich i Oswald Gracias te isusovac Hans Zollner, ljudi koji se već godinama bave tim pitanjem a da im nije u žarištu briga za ugled Crkve, nego pomoć žrtvama, sankcije počiniteljima i onima koji ih štite, transparentnost te prevencija da do zlostavljanja uopće može doći. Sastanak će okupiti više od stotinu predsjednika biskupskih konferencija, kao i poglavare crkava istočnoga obreda. Riječi je o onom što se u crkvenim krugovima zove ”afektivnom kolegijalnošću”, okupljanjem biskupa iz cijeloga svijeta koji će kolegijalno s papom Franjom otvoreno raspravljati o tako važnom pitanju kao što je zlostavljanje maloljetnika i zavjera prešućivanja. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću. Iako će sastanak trajati samo četiri dana (21. – 24. veljače 2019.) i zacijelo se mnogo toga neće moći ne samo riješiti nego ni otvoriti, on je zapravo tek početak globalnoga procesa kakav bi trebao zahvatiti cijelu Crkvu, odnosno sve lokalne, mjesne crkve, te služiti kao poticaj za inicijative u pojedinim biskupskim konferencijama svijeta. Ne bi smio ostati na lijepim mislima i odlukama, nego biti inicijativa za odlučne i učinkovite strategije u svakoj župi, u svakoj školi, u svakoj biskupiji. Svrha sastanka jest pozvati biskupe da razgovaraju o tomu kako je seksualno zlostavljanje maloljetnika strašna pojava i zločin, nego i o tomu kako je ono vrlo ozbiljan simptom nečega što se tiče cjelokupne Crkve, a to je kriza u načinu na koji svećenici pristupaju vlastitoj službi. Neki to nazivaju klerikalizmom, drugi čak ”perverznošću” službe. Riječi je o perverznom povezivanju duhovne moći, koja nije vlasništvo svećenika, s političkom moći, i nadmoći, koju si prisvajaju u upravljanju zajednicom. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću Papa Franjo je u više navrata istaknuo kako se problem ne tiče samo pojedinačnih tragičnih slučajeva zlog ponašanja i utjecaja toga ponašanja na najugroženije, na djecu i mlade, nego i načina na koji se Crkva odnosi prema počiniteljima zločina te na način na koji zlostavljanima pomaže u liječenju trauma i njihovu ponovnom integriranju u zajednicu. Odgovornost pripada svima koji upravljaju zajednicama u Crkvi: odgovornost prema Bogu, vlastitoj savjesti i samoj zajednici, a onda i prema društvu. Običaj upravitelja zajednica da prešućuju vlastite slabosti i ne prihvaćaju nikakvu kritiku na svoj račun već je izdaja te odgovornosti, a kudi kamo je veća i strašnija izdaja prikrivanje takvih zločina kao što je seksualno zlostavljanje djece i mladih ne samo u vlastitoj sredini nego gdje god se događa u zajedničkom tijelu Crkve. Kada se jednom otvori Pandorina kutija, nadati se da će izaći na vidjelo i mnogi drugi slučajevi nepoštivanja ljudskih prava u crkvenim zajednicama, posebice žena. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak u veljači naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve S bolešću Crkve svi se moramo suočiti ako nam je još uopće doista stalo da bude navjestiteljica Isusove Radosne vijesti. Papa se odlučno postavio prema problemu 2016. kada je objavio dekret ”Kao majka koja voli” kojim inzistira na nultoj toleranciji prema biskupima koji ne samo prikrivaju zločine nego ih prešućuju pred širom zajednicom. Stoga je očekivati da će sastanak u veljači otvoriti među ostalim i pitanje otvorena govora i transparentnosti. Nekoliko je golemih nerazriješenih čvorova koji Crkvu sapinju u njezinom autentičnom poslanju da bude navjestiteljica Radosne vijesti: jedan je sprega s političkim (i financijskim) središtima moći, a drugi je prešućivanje zločina seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Papa Franjo se latio golemoga zadatka razrješavanja tih čvorova, privođenju Crkve vlastitom zdravlju. O potpori koju mu u tomu dajemo ovisi hoće li Crkva u budućnosti imati još ikakve vjerodostojnosti.
  9. Kosovski ministar spoljnih poslova Bedžet Pacoli rekao je da crkve na Kosovu nisu samo srpske, već i albanske. U svom obraćanju ministrima EU danas u Beču, kako prenose mediji i u Beogradu i u Prištini, Pacoli je evropskim ministrima rekao da „na primer“ za manastir Visoki Dečani, postoje znaci da su ga gradili zajedno i Srbi i Albanci. Rekao je i da je njegova porodica u prošlosti bila pravoslavne vere, i dodao da „građani ne treba da se dele na osnovu svoje verske pripadnosti ili porekla“. „Od kada smo proglasili nezavisnost, nema dokaza da su Albanci počinili zločin nad Srbima i to pokazuje da Srbi i Albanci poštuju jedni druge. Ja živim u Čaglavici i nemam problema sa Srbima,“ rekao je takođe Pacoli. Iguman manastira Visoki Dečani, arhimandrit Sava Janjić, reagovao je, uz fotografiju manastira i sledećim rečima: „Ministar spoljnih poslova Kosova g. Behgjet Pacolli (Bedžet Pacoli) kaže da su Dečani i naši manastiri na Kosovu i Metohiji važni i za Srbe i Albance. Naravno, oni su svetska kulturna baština i naglasio bih da su važni za ceo svet. Ali gradili su ih srpski srednjovekovni vladari, o čemu su sačuvani brojni istorijski podaci (i domaći i međunarodni). Ovi manastiri i istorijski i pravno pripadaju SPC, a i ako ćemo već, tako stoji i u Ustavu Kosova. Neki tvrde da su samo albanski spomenici, ali pitam se, zašto su ih onda albanski ekstremisti sa Kosova napadali i neke od njih porušili? Zašto bi uništavali nešto svoje? Samo Dečani su napadani oružano četiri puta granatama od 1999. godine, što je i razlog zašto nas čuva KFOR.“ Uvek naglašavamo da naše svetinje predstavljaju mostove između svih ljudi dobre volje i ne bi smeli da budu prostor za političke igre, naglasio je na kraju svog saopštenja arhimandrit. Manastir Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija, Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške nalaze se pod zaštitom UNESCO-a od 2005., odnosno 2006. godine, i to nakon martovskog pogroma 2004., u kojem je teško stradala Bogorodica Ljeviška, sa čijom se obnovom u međuvremenu započelo. коссев.инфо
  10. Biskup Jasmin Milić govori o tome je li Crkva tamo gdje su dvoje ili troje?
  11. Svečanom arhijerejskom liturgijom koju je predvodio episkop Pakračko – slavonski Jovan, uz koncelebraciju domaćeg paroha Đorđa Ostojića te drugih svećenika i đakona, u Daruvaru je svečano proslavljen pravoslavni Uskrs. Episkop Jovan je na početku pročitao Uskršnju homiliju Sv. Ivana Zlatoustog, a na kraju liturgije domaći paroh je pročitao poslanicu patrijarha SPC, Irineja. Svečanu uskrsnu liturgiju direktno je prenosila Hrvatska radio televizija na prvom programu. Liturgiji je, pored domaćeg rimokatoličkog župnika Ante Ivića, kao ekumenski gost nazočio i biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, dr.sc. Jasmin Milić. Svojom nazočnošću, slavlje je uveličao i daruvarski gradonačelnik, Damir Lneniček. Nakon svečane liturgije, domaćini su ugostili goste zajedničkim svečanim ručkom. Svim vjernicima koji po istočnom računanju Uskrsa – istočnoj pashaliji slave najveći kršćanski blagdan, želimo blagoslovljen Uskrs tradicionalnim pozdravom: Hristos voskrese! Vaistinu voskrese!
  12. NAKON Bozanićevog poziva Hrvatima da "ako vole Hrvatsku" ostanu u njoj, i nastave financirati katoličku crkvu s milijardu kuna godišnje, internetom se proširila i fotografija časne sestre u majici "Ostaše -U- Hrvatskoj". Na fotografiji se nalaze časna sestra Zvonimira Nimac te Đuro Knezičić, jedan od šatoraških vođa. Nije poznato gdje je fotografija snimljena. Crkva tako Hrvate motivira na ostanak asociranjem na ustaše, s kojima su blisko surađivali i tijekom Drugog svjetskog rata. Podsjetimo, za vrijeme ustaškog režima pobijeno je nekoliko stotina tisuća Srba, Židova, Roma i hrvatskih disidenata. 28. travnja 1941. vođa hrvatske katoličke crkve Alojzije Stepinac objavio je javnu podršku ustaškom režimu i zatražio molitvu za Antu Pavelića. Časna Zvonimira Nimac inače je česta gošća na ustaškim događajima, a na svom Facebooku se pohvalila i fotografijama s osuđenim dilerom i neonacistom Velimirom Bujancem te pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom. Index je poslao upite Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Zagrebačkoj nadbiskupiji hoće li sankcionirati časnu Nimac. Njihov odgovor objavit ćemo čim ga dobijemo.
  13. Novinar Stefan Cvetković iz Bele Crkve nestao je noćas, a njegov automobil pronađen je sa otvorenim vratima i upaljenim svetlima. Policija je saopštila da intenzivno traga za njim, a novinarska i medijska udruženja zatražila su od nadležnih organa da otkriju okolnosti koje su dovele do Cvetkovićevog nestanka. Piše: Beta, KRIK
  14. Jedan od najpoznatijih parkova u centru Beograda svakako je Tašmajdan - onaj koji pripada čuvenoj Višnji Stoleta Jankovića i deci stradaloj u bombardovanju 1999. godine i klincima koji uče da plivaju na bazenu i onim starijim klincima koji uče da se ljube i onim mnogo starijim klincima koji šetaju unučiće. Tašmajdan pripada i svetomarkovskoj crkvi, ali na njemu se nalazi i naizgled mala, ali zapravo velika ruska svetinja. U naletu belogardejske emigracije u Srbiju i u Beograd došli su mnogi ruski stručnjaci koji su i te kako uticali na naš razvoj. Nina Kirsanova donela je balet, ali došao je i doktor Aleksandar Ignjatovski koji je jedan od osnivača Medicinskog fakulteta. Stiglo je mnogo teologa, hirurga, pilota, profesora... i mnogo arhitekata. Nikolaj Krasnov svakako je najpoznatiji od njih, pamtimo ga kao čoveka koji je preobrazio Beograd. Valerij Staševski Međutim, za Tašmajdan i rusku svetinju na njemu odgovoran je Valerij Staševski. Imao je oko 40 godina kada je emigrirao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i kao veliki stručnjak odmah je dobio posao u Ministarstvu građevinarstva. Njemu možemo da zahvalimo na Klubu ljubitelja veslanja na Adi Ciganliji, na Klubu činovnika Narodne banke na Topčideru, domu ruskih vojnih invalida na Voždovcu... U Istorijskom arhivu Beograda nalazi se više od hiljadu projekata ovog slavnog arhitekte. Godine 1924. po planovima Valerija Staševskog, izgrađen je hram Ruske pravoslavne crkve, zahvaljujući finansijskoj pomoći srpske države i porodice Karađorđević. Šta se nalazi u temelju crkve? U temelj crkve Svete Trojice belogardejci su položili grumen ruske zemlje kao najveću svetinju koju su poneli sa sobom u izgnanstvo. Ovim postupkom načinili su hram svojim domom i mestom u kojem će uvek nalaziti mir. Hram je osveštan 26. decembra 1924. godine, a tom obredu prisustvovao je i vođa belogardejskih emigranata general baron Vrangel. Pet godina kasnije, on je i sahranjen u ulazu u crkvu, a njegov grob u mermeru i danas se nalazi u ovom hramu. U hramu Svete Trojice nalazile su se i vojne zastave Napoleona i Turaka koje su bile ratni plen ruske vojske. Godine 1944. vraćene su u Rusiju. Predstavništvo moskovske patrijaršije, foto: Dnevno.rs / A. Lazić Crkva je 1946. godine dobila status predstavništva Ruske pravoslavne crkve u Beogradu i postala je deo stavropigijalnog dekanata ruskih parohija na teritoriji Jugoslavije. Međutim, 1954. godine rešenjem Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve dekanat je ukinut, a svi hramovi koji su bili u njemu prebačeni su u nadležnost Srpske pravoslavne crkve. Hram Svete Trojice 1957. godine posetio je patrijarh moskovski i sve Rusije Aleksej Prvi i u njemu je služio Božansku liturgiju. S obzirom na to da se nalazi u blizini zgrade Radio televizije Srbije, hram je pretrpeo ozbiljnu materijalnu štetu u bombardovanju 1999. i od sledeće godine je počelo renoviranje. Ono je završeno tek 2007. godine kada je mitropolit smolenjski i kalinjingradski Kiril osveštao renoviranu crkvu. Godine 2013. hram je posetio patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, prilikom obeležavanja 1700 godina Milanskog edikta. Crkva Svete Trojice, foto: Dnevno.rs / A. Lazić Sećanje na Romanove U crkvi Svete trojice nalazi se i šal carevića Alekseja Romanova koji su mu sestre isplele dok je još bio u majčinoj utrobi. Dečak je bio veoma vezan za šal koji je bio simbol sestrinske ljubavi i svih 13 godina svog života retko se odvajao od njega. Admiral Aleksandar Vasiljevič Kolčak, odan caru, nažalost je stigao kasno i nije uspeo da spasi porodicu Romanov užasnog stradanja. Njegovi ljudi su pronašli dečakov šal i admiral ga je odneo sestri cara Nikolaja, kneginji Kseniji, koja je izbegla u London. Na nepoznate načine šal je preko SAD došao do Australije i to u ruke dvorske dame Romanovih, Tamare Ventura-Laduške koja ga je poklonila beogradskom hramu Svete Trojice. Danas se deo šala Svetog Mučenika Carevića Alekseja čuva u staklu u crkvi kako bi vernici mogli da ga celivaju, a svakog 17. jula drži se i služba kojom se Romanovima odaje počast. http://www.dnevno.rs/istorijski-zabavnik/beograd-u-proslosti/108116/ruska-crkva-svete-trojice
  15. Političari i biznismeni poslednjih godina odali su se bogougodnom poslu - zidanju hramova Božjih, što svojim, što državnim parama. SPC njihove darove prihvata oberučke, ne pitajući za poreklo bogatstva Objavljeno: 31.07.2017. 21:03h Foto: Ilustracija; Autor: Vladimir Šporčić Prva crkva koju su podigli Nemanjići zidana je između 1159. i 1166. godine. Eno je u Kuršumliji, delimično obnovljena, na uzvišenju iznad ušća Banjske u Toplicu. Poslednja u Srbiji osvećena je crkva u Bajčetini, zadužbina Tomislava i Dragice Nikolić. Označavaju li ove dve tačke vrh i dno spirale, ili samo luk sa putanje kojom se vrti večnost? U istoriji Srbije tri su perioda u kojima je podizanje crkava bilo posebno izraženo: vreme Nemanjića, druga polovina 19. veka, u kojoj se Srbija oslobodila turske vladavine, i poslednje decenije, od sloma komunizma do danas.Ali, dok se u starijim hramovima skrušeno molimo, ili sa ateističkom uzdržanošću procenjujemo umetničku vrednost ikonopisa, o novim crkvama ponekad govorimo i pišemo s rezervom prema finansijerima njihove gradnje, a ktitorske freske izložene su poruzi. Foto: Crkva Svetog Dimitrija u Bajčetini; Autor: Vladimir Šporčić NE TAKO SJAJNA ISTORIJAVazda su crkve gradili oni koji imaju para - vladari, opštine i bogati pojedinci, a Crkva se nikad nije bavila poreklom njihovog novca. „Svako ima pravo, čak i najveći grešnik“, bilo je i ostalo njeno načelo, „da se pokaje i da se iskupi makar i novcem“. Nije pouzdano utvrđeno da li novac spasava dušu... U iskupiteljsku moć bogatstva sumnjaju oni koji bogatstvo nemaju, a sva je prilika da se Bog na njihovo mišljenje ne obazire. Još nije zabeleženo da je neki hram srušen zbog nepodobnosti ktitora - eno, onoliko crkava kojima se dičimo, neke su i na Uneskovoj listi svetske baštine, a njihovi su graditelji oslepljivali očeve i trovali braću, odsecali glave kumovima, i bezdušno grabili zlato i novac.Da ostavimo pepeo Nemanjića na miru, navedimo samo neke primere iz novog doba... Knjaz Miloš je sazidao i obnovio desetine crkava, između ostalih podigao je i onu u Jagodini, a koliko mu je bilo stalo do ktitorstva, svedoči i činjenica da je u pismu upućenom jagodinskom knezu Aranđelu Milosavljeviću zapretio smrću ukoliko bi bilo oštećeno „i jedno slovo“ uklesanog natpisa o njegovim zaslugama za izgradnju novog hrama. Iste te, 1818. godine počeo je i zidanje crkve u Kragujevcu...Njegovi naslednici, Mihailo i Milan, više su bili okrenuti ovozemaljskim, državnim i političkim stvarima, ali je poslednji izdanak dinastije Aleksandar Obrenović velikim novčanim prilogom spasao Hilandar propasti, pa je upisan kao ktitor ove svetinje. Tom prilikom je iz riznice na svetlost dana izvučeno i mladom kraju darovano Miroslavljevo jevanđelje, da posle jednog veka na njegove korice ruku za zakletvu položi Aleksandar Vučić, koji će u istoriju biti upisan zbog zadužbine zvane „Beograd na vodi“...Kralj Petar I Karađorđević, čim je došao na presto 1903. godine, inače siromašan kao crkveni miš, postavio je temelje crkve na Oplencu. Ovu zadužbinu Karađorđevića dovršio je njegov sin Aleksandar, brzo i lako - pored ostalog, na obali Peka, u Neresnici, imao je dva bagera, pa je ispiranjem iskopane zemlje dobijao dva kilograma zlata dnevno...Zidali su hramove Božje i velikaši - Toma Vučić Perišić u Zakuti, Nikola Lunjevica u Vujanu... i poslovni ljudi - Ilija Kolarac, pored zdanja na Studentskom trgu, svom otečestvu ostavio je i crkvu u Velikoj Moštanici, a Persida Milenković, koja je u centru Beograda zajedno s mužem podigla internat Ženske učiteljske škole (danas se u toj zgradi nalazi Matematička gimnazija), sagradila je i manastir Vavedenje na beogradskom Senjaku.Izgradnju prve Crkve Svetog Marka na Tašmajdanu, tamo gde je danas jedan od simbola prestonice, platio je Lazar Panča, trgovac poreklom iz južne Srbije, mesto Katranica, koji je u Beogradu stekao imetak i tu umro. Njegovo ime danas nikome ništa ne znači... Foto: Budući hram Svetih Arhangela na Bagdali; Autor: Vladimir Šporčić CRKVA ORDENE NE ŠTEDIRaznolikost među graditeljima crkava, kad je reč o njihovom položaju u društvu, zanimanju i načinu bogaćenja, takva je i danas. Zajedničko im je samo to što imaju bogatstvo.SPC velike priložnike, graditelje crkava, ljude koji od svojih sredstava ulažu u projekte Crkve, odlikuje crkvenim ordenima, među kojima je najviši Orden Svetog Save.Bogoljub Karić dobio je ovaj orden 1997. godine, a 2012. isto odličje ponela je i Olivera Nedeljković Karić, jedina sestra poznatih biznismena, za gradnju crkve na porodičnom imanju u Orašcu.Miroslav Mišković, koji ovih dana očekuje pravosnažnu presudu zbog utaje poreza, odlikovan je 2006. za doprinos izgradnji Hrama Svetog Save na Vračaru.Milo Ðurašković, vlasnik „Nibens grupe“ i član takozvane putarske mafije, dobio je orden 2009. za obnovu manastira u svom zavičaju.Milutin Gašević, bivši direktor PZP Niš, nagrađen je 2010. ordenom za pomoć u obnovi nekoliko crkava u svom zavičaju. Gašević je bio obuhvaćen optužnicom zajedno s Ðuraškovićem, ali je na suđenju 2016. oslobođen.Pokojni Slobodan Radulović, bivši direktor „C marketa“ i član takozvane stečajne mafije, odlikovan je 2006. za doprinos izgradnji Hrama Svetog Save u Beogradu...Velimir Ilić zbog svog ktitorstva i pomaganja podizanju pravoslavnih crkava i manastira parama iz budžeta, i privatnim, odlikovan je Ordenom Svetog Save i sa još četiri crkvena ordena. „Sagradio sam osam crkava, u svakom većem selu kod Čačka, a mnoge sam obnovio“, sažeo je u jednom intervjuu svoj bogougodni rad.Veselin Bošković, rođeni brat Danice Drašković i jedan od stradalih u atentatu na Ibarskoj magistrali - tada je bio direktor Direkcije za gradsko građevinsko zemljište Beograda - odlikovan je Ordenom Svetog Save „u znak priznanja za mnogo dobrih dela učinjenih svojoj svetoj Crkvi, kojoj je bio iskreno odan“. U beogradskom naselju Vidikovac sagradio je Crkvu Svetog Luke.Borislav Pelević, najbliži Arkanov saradnik, sazidao je crkvu u Zaovinama na Tari, a znatno je pomogao i gradnju crkve u Kosovskoj Mitrovici. Iz razloga koji su ostali nedostupni javnosti, on nije odlikovan „Svetim Savom“, već jedan stepen nižim Ordenom svetog kralja Milutina.Orden Svetog Save dobio je i Novak Ðoković, jedan od najvećih donatora za izgradnju Crkve Svetog Mihaila u Jasenovom Polju kod Nikšića.Istim odličjem za „delatnu ljubav prema Svetoj majci crkvi, naročito pokazanu kroz svesrdnu pomoć Eparhiji mileševskoj“, nagrađen je i fudbaler Ivica Dragutinović.„Za delatnu ljubav“ i nesebično pomaganje „prilikom obnove i izgradnje više hramova i manastira“, Orden Svetog Save dobio je i bivši gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović...Crkve podižu i anonimni pojedinci. Stojan Cvetković iz Zemuna dvadeset godina gradio je - i sagradio - crkvu u svom rodnom selu Gornje Kordince kod Prokuplja. Dušan Kekić iz Beograda - inače jedan od najmlađih ktitora, ima 31 godinu - na Čemernu kod Gacka podigao je Crkvu Svete Petke... Spisak je poduži. Foto: Bratislav Gašić na crkvenoj fresci; Autor: Vladimir Šporčić BIA GLEDA I SA ZIDAGrađenje crkava u žižu javnosti dospelo je poslednjih meseci, nakon objavljivanja fotografije freske sa likom Bate Gašića i osvećenja hrama koji je sazidao Toma Nikolić dok je bio predsednik države.„Ukazanje“ šefa BIA sa crkvenog zida deo javnosti ocenio je kao krajnju pretencioznost, čak i kao blasfemiju. Tim povodom, kao kuriozitet, i dokaz da je „vreme iskočilo iz zgloba“, pomenute su i neke druge freske sa ovovremenim likovima. Posredi je, međutim, neznanje.Kroz istoriju Srpske pravoslavne crkve, graditelj crkve je gotovo po pravilu oslikavan sa maketom svoje građevine u ruci, a njegovo ime klesalo se u kamenu na ulasku. To je pravo svakog ktitora, „sleduje“ mu po prirodi stvari, tako je bilo u srednjem veku, a isto važi i danas. Zahvaljujući takvim freskama, nazvanim „ktitorskim“, mi danas znamo kako su izgledali Nemanjići. A to što Batu Gašića znamo sa televizije, i što neki od nas o njemu nemaju visoko mišljenje, sa stanovišta Crkve i njenih pravila je nebitno. Istini za volju, za neke od srednjovekovnih velikaša čijim se likovima i zlatnim odeždama divimo nema dokaza da su bili pošteniji i časniji od njega, ni korisniji za državu i narod.Sa Bagdale, brda iznad Kruševca, pruža se veličanstven pogled na grad. Eparhiji kruševačkoj na njenom vrhu dodeljena su dva hektara zemlje da tu podigne crkveni kompleks. Prvo je, pre pet godina, sazidana replika Njegoševe kapele, a izgradnju je platio Ljubomir Ćurčić, naš biznismen iz Rusije. Da plate crkvu, čije je zidanje pre dve godine došlo na red, ponudili su se braća Gašići, Bratislav i Boban. Kad je gradnja okončana, na zidu desno od vrata, freskoslikari iz Čačka izobrazili su braću, ogrnutu nekakvim vanvremenskim plaštovima, u društvu Svetog Jovana, u čiju slavu su hram i podigli.„Nisam ja tražio da me oslikaju na freskama, niti se za tako nešto uopšte pitam. To je već vekovima uobičajeno pravilo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Eparhija kruševačka podigla je za vrlo kratko vreme pet hramova i u svakom su oslikani likovi njihovih ktitora. Ako nešto važi za sve, zašto bi u mom slučaju bilo sporno“, odgovorio je Bata Gašić kritičarima.Oko crkve su vidljiva ulaganja opštine i učešće njenog budžeta (na koji Bata Gašić ima odlučujući uticaj): veliki parking, pristupni putevi, javno osvetljenje... Eparhija planira da tu podigne još jednu crkvu, ovog puta kopiju prizrenskih Svetih Arhangela, i da tako zaokruži kompleks koji će postati duhovno središte i turistička atrakcija grada.Zanimljivo je da je Gašić, visoki funkcioner SNS, Orden Svetog Save dobio takoreći „akontativno“ - još 2012. godine. Foto: Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Končarevu; Autor: Vladimir Šporčić MALI BOGOVI NA ZEMLJIIstom svecu, Jovanu Krstitelju, crkvu je u Končarevu kod Jagodine sazidao i Dragan Marković Palma, ali je izričito odbio da se nađe na ktitorskoj fresci. Skladna bela, uvis izdužena građevina najlepše je zdanje u selu, koje nikada ranije kroz istoriju nije imalo hram Božji. Uređeno dvorište i uslužna portirska služba svedoče o Palminim organizatorskim sposobnostima, a vrlo lep živopis u crkvi o njegovoj spremnosti da izabere najbolje izvođače za poslove u koje se sam ne razume. Freske je radio slikar iz Čačka Goran Pešić, u crkvenim krugovima najviše poznat po oslikavanju hramova u Republici Srpskoj i Podrinju. I Palma je nosilac Ordena Svetog Save.Samo nekoliko kilometara dalje, u susednom selu Rakitovu, crkvu je u slavu Svetog Luke podigao Miodrag Nikolić Feman.Elektroinženjer po struci, Miodrag Nikolić je vlasnik fabrike „Feman“ u Jagodini. Bio je jedan od osnivača i funkcionera Demokratske stranke u Jagodini i član Predsedništva te stranke. Obavljao je funkciju potpredsednika Unije poslodavaca Srbije. Nakon izbora 2012. godine, izabran je za narodnog poslanika iz redova SNS, ali kaže da nikad nije bio član te stranke. Pominjan je u medijima u vezi sa istragom ubistva novinara Milana Pantića, a u decembru 2015. „zbog naznaka da ima saznanja o slučaju“ saslušavan je u policiji. Tada je odbio da ode na poligraf.Crkva u Rakitovu po veličini je među skromnijim hramovima koje su sagradili ovovekovni biznismeni, ali pleni freskama u oltarskom delu, koje je ikonopisao Grk. Ostale freske radio je pomenuti Goran Pešić, a među njima je i jednostavna ktitorska kompozicija - Feman i Sveti Jovan jedan pored drugog. Feman je nosilac Ordena Svetog Save. Foto: Crkva Svetog Luke u Rakitovu; Autor: Vladimir Šporčić Maštovitije je na fresci predstavljen njegov kolega po struci i sugrađanin Radoslav Milenković, vlasnik „Metalke“ iz Majura, i obnovitelj hrama posvećenog Svetom Romanu u Majuru. Milenkovića, osnivača fabrike prekidača za struju poznatih u celoj Evropi, na ktitorskoj fresci za ruku drži Sveti Roman i vodi ga ka Hristu. Zbog nečega, međutim, Eparhija šumadijska i paroh majurski ovu fresku čuvaju od očiju javnosti i ne dozvoljavaju njeno fotografisanje...Istovetan odnos ima i Eparhija žička prema fresci u Crkvi Svetog Pantelejmona u Kotraži kod Guče - naišli smo na zaključana vrata, a objašnjenje u sedištu eparhije bilo je da se „tako štite interesi Crkve“. Čačanski biznismen Milenko Kostić Kole, koji se obogatio prodajom „Škodinih“ automobila i pročuo po dobrotvornom radu i pesmi Šabana Šaulića „Kole pije rakiju i vino“, 2000. godine sagradio je ispod roditeljske kuće malu i lepu crkvu. Kažu da je koštala 170.000 evra... Unutra je freska o kojoj se svojevremeno naveliko pisalo: Milenka Kostića, njegovu bivšu i njegovu sadašnju ženu i četvoro dece u čamcu spasava Sveti Nikola iz pomamljenog mora.„To je zamisao vladike pokojnog Stefana iz Kraljeva, ja sam to prihvatio, on je rekao da je to po kanonu Pravoslavne crkve iz Srbije i uopšte nemam nekih problema da se nelagodno osećam“, odgovorio je na zamerke.Kole je takođe odlikovan Ordenom Svetog Save. Foto: Crkva Svetog Luke u Rakitovu; Autor: Vladimir Šporčić CANE BEZ ORDENADa Crkva i te kako ume da vodi računa o svojim interesima, mnogo bolje pokazuje primer hrama Voznesenja Gospodnjeg na Ubu.Devedesetih godina, pošto su mu utvrđeni temelji, biznismen od onih uz čije se ime dodavalo „kontroverzni“, Stanko Subotić Cane, rođeni Ubljanin, prihvatio se ktitorstva i plaćanja svih računa za gradnju. Njegov su čin i „delatnu ljubav“ novinarima na sva usta hvalili i mesni sveštenici i opštinska vlast. Ali, kad je protiv Subotića podignuta optužnica za šverc cigareta, okrenuli su ploču: „Gradnja hrama nije počela Subotićevim novcem, nije je on lično počeo kao zadužbinu, nego opština Ub. Jeste prvih godina izgradnje davao priloge, ali davali su i mnogi drugi...“Iz opreza, ne iz gadljivosti na moguće švercersko poreklo novca, na osvećenje 2011. nisu došli ni patrijarh ni ministri, čak je i pevač Miroslav Ilić otkazao učešće u svečanosti. Bili su vernici, u velikom broju, ruski ambasador Konuzin i pevač Džej.Konuzinovo prisustvo bilo je prirodno - unutrašnjost crkve, izrađenu u plemenitoj orahovini i mermeru, osmislili su ruski projektanti, a freskopis je tri godine radio akademik Ruske Federacije Nikolaj Muhin, uz pomoć sedam vrsnih slikara iz Jaroslava.„Canetovu crkvu“ zbog ovog živopisa neki smatraju najlepšom crkvom u Srbiji, ali je Subotić „zbog interesa Crkve“ ostao bez ktitorske freske. Svesni da su se ogrešili, crkveni oci su u kamenu iznad bočnih vrata uklesali „Crkva pamti svog dobrotvora Stanka Subotića sa Uba“. Nije dobio ni orden. Foto: Crkva Voznesenja Gospodnjeg na Ubu; Autor: Vladimir Šporčić MILION EVRA RABA BOŽJEG TOME NIKOLIĆAIme ktitora, međutim, jasno je istaknuto na Crkvi Svetog Dimitrija u Bajčetini. Tomislav Nikolić „s porodicom“ potpisao se svojom funkcijom „predsednik Srbije“, baš onako kako je to učinio Stefan Nemanja u Studenici, uklesavši uz svoje ime „veliki župan“.Od svih crkava koje smo pomenuli u ovom tekstu, bajčetinska - osim možda ubske - izgleda najskuplje. Od mermernog poda do vrha kupole, svi zidovi unutra ukrašeni su mozaicima. I jedino u Bajčetini oseća se dah dnevne politike: od kompozicije na zidu posvećene porodici poslednjeg ruskog cara - što je vrlo redak motiv u našim crkvama, a Platona Banjalučkog, stradalog od ustaša, i Vukašina iz Klepaca, ubijenog u Jasenovcu, do freski četrnaestogodišnje Sanje Milinković iz Varvarina i trogodišnje Milice Rakić, ubijenih u napadu NATO 1999. godine, koje još nisu proglašene za svetiteljke.Neuobičajeno za naše prostore, jedan deo crkve pretvoren je u izložbeni prostor. Tu se, saopšteno je, nalaze pokloni koje je Nikolić dobijao tokom svojih diplomatskih poseta. Centralno mesto zauzima antikvitetski krst, dar beloruskog predsednika Lukašenka, i ikona koju je predsedniku Srbije poklonio ruski patrijarh. Kako je njihovo donošenje u Bajčetinu usklađeno sa Zakonom o poklonima, koji poklonoprimcu dozvoljava da zadrži dar samo ako je njegova vrednost manja od pet odsto prosečne plate, odnosno 2.000 dinara, neko će jednom morati da objasni.Do početka gradnje Bajčetina je pripadala Žičkoj eparhiji, sa sedištem u Kraljevu, ali Sinod SPC je udovoljio molbi Tomislava Nikolića de se selo prevede u nadležnost Eparhije šumadijske i Kragujevca, gde je gradonačelnik bio njegov sin, bez sumnje da bi se sve formalnosti oko gradnje i dozvole lakše obavile. Foto: Crkva Svetog Dimitrija u Bajčetini; Autor: Vladimir ŠporčićCrkvu je u maju osvetio patrijarh Irinej, a ostalo je da se još uradi živopis u ulaznom delu. Tu će biti freska s likovima Tomislava i Dragice Nikolić.U hramu je već urađena grobnica, kripta sa deset mesta za ktitore i članove njegove porodice.Znalci tvrde da je gradnja crkve od gradnje kuće iste površine skuplja od šest puta pa naviše, a procenjuju da bajčetinska crkva, površine 170 metara kvadratnih, nije koštala manje od milion evra. Pri tome, u cenu ne uračunavaju uređenje okoline, jer smatraju da je sve uradila kragujevačka opština iz svog budžeta...Za utehu onima koji žale za tolikim parama, mora se reći da je crkva u Bajčetini lepa, i da vredi tih para.Ako su nam crkve uopšte potrebne...(Tekst je objavljen u 80. broju magazina Newsweek (jul 2017.), koji sada izlazi jednom mesečno.)PIŠE Momčilo PetrovićFOTO Vlada Šporčić
  16. Katekizam u šest poglavlja izlaže pravoslavni nauk, a posljednje je poglavlje pod naslovom “Temeljna načela za odnos Ruske pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima”, izazvalo najviše reakcija. Foto: Shutterstock.com “Crkva osuđuje one koji, služeći se neistinitim informacijama, namjerno iskrivljuju svjedočansku zadaću Pravoslavne Crkve u nepravoslavnom svijetu i svjesno kleveću Crkvene vlasti optužujući ih za “izdaju pravoslavlja”. Ulomak je ovo iz budućeg Katekizma Ruske pravoslavne Crkve čiji je nacrt uz blagoslov i dopuštenje patrijarha Kirilia objavilo biblijsko-teološko povjerenstvo kojemu je 2009. godine povjerena njegova priprema. Katekizam u šest poglavlja izlaže pravoslavni nauk, a upravo je posljednje poglavlje pod naslovom “Temeljna načela za odnos Ruske pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima”, u kojemu se nalazi i ulomak s početka našega članka, izazvalo najviše reakcija. Premda nije riječ o nekom revolucionarnom obratu i promjeni stava prema ekumenizmu, već potvrdi dosadašnjeg nauka i prakse, činjenica da se tema ekumenizma uopće nalazi u nacrtu katekizma, te da je tekst šestog poglavlja (kao i prethodna dva) definitivan, budući da ga je potvrdio Arhijerejski sabor Ruske pravoslavne Crkve, izazvala je brojne kritike onih koje budući Katekizam prepoznaje kao “ekstremističke skupine unutar lokalnih Pravoslavnih Crkvi” koje ekumenizam koriste kako bi kritizirali crkvene vlasti i stvarali podjele i shizme unutar Crkve. Tekst katekizma oslanja se i na svepravoslavni susret u Solunu iz 1998. godine na kojemu je potvrđeno kako tijekom desetljeća sudjelovanja u ekumenskom pokretu, predstavnici Crkvi nikada nisu izdali pravoslavlje, već su “uvijek i potpuno bili vjerni i poslušni nadređenim crkvenim vlastima i djelovali u potpunom skladu s kanonskim propisima, naukom ekumenskih sabora, crkvenih Otaca i Svetom predajom Pravoslavne Crkve”. Pravoslavni portal Orthochristian.com podsjeća da ovakvo razmišljanje o ekumenizmu i sudjelovanju Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu ne dijele svi pravoslavni vjernici. Među najvažnijim kritičarima navode se o. Justin Popović, Starac Pajsije, o. Serafim Rose i Starac Efrem Katunakijski koji su vrlo oštro osuđivali ideju ekumenizma, kao i sudjelovanje Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu. Za o. Justina Popovića, vjerojatno najvećeg teologa i duhovnika Srpske pravoslavne Crkve dvadesetog stoljeća, ekumenizam je zajedničko ime za pseudocrkve Zapadne Europe, “svejeres – svehereza” i najveće zlo za pravoslavlje. Zanimljivo je vidjeti kako je stavove i razmišljanja o. Justina Popovića protumačio njegov učenik episkop bački Irinej, komentirajući upravo zaključke svepravoslavnog susreta u Solunu 1998. godine. Prema episkopu Irineju o. Justin ” nije kritizirao ideju dijaloga, svjedočenja, ljubavi”, već “ideologiju ekumenizma kao neki oblik ‘novoga kršćanstva’ kojim su se bavili neki ekumenski krugovi”, što bi predstavljalo ekleziološku herezu. “Meni se čini da ti ljudi koji se pozivaju na oca Justina kako bi potvrdili svoju raskolničku ideologiju nešto miješaju – ponekad nesvjesno, a ponekad i svjesno… Čini mi se da pozivati se na njega, pokušavajući opravdati nagli raskid sa svim nepravoslavnim kršćanima, odričući svaki dijalog, svaki dodir – predstavlja duboku nepravdu prema njegovoj osobi, prema njegovoj teološkoj poziciji”, kazao je svojeremeno episkop bački za časopis Moskovske patrijaršije “Crkva i vrijeme”, dodajući kako su stavovi poput njegovih vjerojatno spriječili odlazak u drugu krajnost “naivnog, sentimentalnog ekumenizma bez uvjeta i granica kako su govorili u vrijeme (carigradskog) patrijarha Atenagore”, a koji će u liku oca Justina naći oštrog i dubokog kritičara. Episkop Irinej ulogu Pravoslavne Crkve u ekumenskom pokretu najprije vidio kao prigodu i mogućnost za svjedočenje vjere i odgovornosti Crkve za spasenje čitavoga svijeta, uz suradnju i bez zatvaranja u sebe, ali s oprezom, “razlučujući duhove”, kako bi se izbjegli “falsifikati i greške”. Želimo li sažeti izložiti stav Pravoslavne Crkve prema nepravoslavnima i ekumenizmu, poslužit ćemo se dokumentom pod nazivom “Osnovna načela odnosa Ruske pravoslavne Ckve prema inovjerju” u kojem čitamo: “Najvažniji cilj odnosa Pravoslavne Crkve s inovjerstvom jest uspostava Bogom zapovjeđenog jedinstva kršćana (Iv 17, 21) koje ulazi u božanski promisao i prapada samoj biti kršćanstva. Ova zadaća je od prvorazrednog značenja za Pravoslavnu Crkvu na svim razinama njenog postojanja. Ravnodušnost prema toj zadaći ili njegovo odbacivanje jest grijeh u odnosu na Božju zapovijed o jedinstvu. Po riječima sv. Bazilija Velikog ‘oni koji iskreno i stvarno rade za Gospodina trebaju sav svoj trud uložiti kako bi ponovno doveli do jedinstva u Crkvu one koji su na toliko mnogo načina međusobno podijeljeni’. Međutim, priznajući potrebu za uspostavljanjem narušenog kršćanskog jedinstva, Pravoslavna Crkva tvrdi kako je istinsko jedinstvo moguće isključivo u okrilju Jedne, Svete, Saborne (Katoličke) i Aposotolske Crkve. Svi ostali modeli jedinstva su neprihvatljivi… Uspostavljanje kršćanskog jedinstva kroz vjeru i ljubav može doći isključivo odozgor, kao dar Svemogućega Boga. Izvor jedinstva je u Bogu i zato će biti uzaludan isključivo ljudski napor za njegovo uspostavljanje, jer “ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji” (Ps 127, 1)… Pravoslavna Crkva je čuvarica Predaje i milosnih darova drevne Crkve i stoga smatra da je njezina osnovna zadaća u odnosima s inovjerjem neprekidno i postojano svjedočenje koje vodi razotkrivanju i prihvaćanju istine izražene u toj Predaji.” U tom svjedočenju i dijalogu, Pravoslavna Crkva neće na jednak način pristupiti svim nepravoslavnim zajednicama, o čemu čitamo i u Online Katekizmu objavljenom na mrežnoj stranici Odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve: “Treba li pravoslavni vjernik sve nepravoslavne kršćanske zajednice gledati kao heretične? Prema nekim pravoslavnim teolozima treba. Ipak, službeni stav većine Pravoslavnih Crkvi sadrži zauzima veću otvorenost prema drugim kršćanskim zajednicama, osobito onima čija je ekleziologija jednaka ili bliska pravoslavnoj, a to su Katolička Crkva i Istočne (Predkalcedonske) Crkve. Prva Crkva imala je strog odnos prema hereticima… Ipak, moramo znati kako su hereze prvih stoljeća odbacivale temelje kršćanske vjere… To se ne može reći za većinu današnjih kršćanskih zajednica budući da one prihvaćaju temeljne dogme Crkve. Pravoslavni kršćani stoga trebaju razlikovati nepravoslavlje od hereze. Sveti Filaret Moskovski vjerovao je kako bi izjednačavanje katoličanstva s arijanizmom bilo ‘prestrogo i kontraproduktivno’.” Na koncu možemo zaključiti kako nacrt Katekizma Ruske pravoslavne Crkve, kao što smo na početku rekli, ne sadrži nikakav revolucionaran stav o ekumenizmu, već jednostavno želi naglasiti važnost “ekumenske misije” shvaćene kao svjedočko poslanje Pravoslavne Crkve i svakog pravoslavnog vjernika u suvremenom svijetu i dužnost svjedočenja Istine onima koji su ju napustili. Ukratko, dijalog u ljubavi i istini. Ono što u spomenutom nacrtu Katekizma donekle predstavlja novost jest oštro i službeno razračunavanje s onim pravoslavnim vjernicima koji nedobronamjerno, iz svojih egoističnih interesa ili iracionalnog straha odbijaju svaki oblik dijaloga s nepravoslavnima. Cjeloviti tekst nacrta Katekizma možete pročitati ovdje: theolcom.ru. Miodrag Vojvodić | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/svijet/pravoslavna-crkva-i-ekumenizam-katekizam-o-ekumenizmu/
×
×
  • Креирај ново...