Претражи Живе Речи Утехе

Iskonsko zlo postoji u čovjeku, manifestovano kao okrutnost, nečovječnost, destruktivnost, uništavanje vrijednosti, povredjivanje zivih bića. To zlo spava u svakom od nas, svako ima prirodjenim psihofizičkim dispozicijama više ili manje agresivnosti u sebi. Vaspitanjem i usvajanjem socijalnih normi čovjek uči da potiskuje svoje zlo i gura ga manje-više u nesvjesno. Ono izbija kad procjenjujemo realistički ili ne, da je naš ego, život, dobrobit ugrožena, ili iz čiste zelje za destrukcijom i povredjivanjem drugog. Manifestuje se od zle, zlobne rijeci 'ubi me prejaka reč', do fizičke agresivnosti i destrukcije. Uvijek nas zapanji, prenerazi, omaloduši, kad se otkrije ta užasna strana ljudske prirode - kad vidimo, čujemo priču o nekom ružnom i teškom dogadjaju, zločinu. U ratu, ova pojava je raširena a njene manifestacije manje inhibirane moralnim načelima i sve užasnije i okrutnije. Agresivnost, uzet kao prirodan i amoralan instinkt i destruktivnost kao etički loša agresivnost, predmet su psihologije i socijalne patologije (na našem forumu imaju ta dva odjeljka - ovaj potonji je simbolično nazvan Zona sumraka). Pogledati psihološku temu na forumu o fenomenu agresivnosti. te o psihopatiji i sociopatiji, u odjeljku psihologija ima mnoštvo mini-tema (članaka) o fenomenu agresivnosti, zanimljiva je i sama verbalna agresivnost. Koga zanima ovaj fenomen, preporučujem Fromovu knjigu Anatomija ljudske destruktivnosti. Povod mi je ovaj clanak, koji govori o Stenfordskom eksperimentu. Film bi trebalo da bude interesantan. Ovo i fenomen kapo pokazuju na koji način se agresivnost projavljuje u nehumanost i destruktivnost u zloupotrebi moći nad drugim ljudskim bićem. Dok se fenomen kapo i može donekle objasniti (naravno ne i moralno opravdati) time da su zlostavljajući druge, oni štitili sebe, ipak je zanimljiva činjenica da su kapoi bili okrutniji i nečovječniji od njemačkih vojnika ("Turčin krvav do lakata, poturica do ramena"). Destruktivnost grupe kao zloupotreba moći nad drugom grupom ljudi je fenomen koji je u osnovi najužasnijih stratišta čovječanstva, Jasenovca, Aušvica i sličnih. Strašno je kad se zlo projavljuje u nedjelu pojedinca, ali je još strašnije kad grupe (a grupa obuzima čovjeka, on se u grupi srodnih prirodno osjeća moćniji) terorišu druge grupe ljudi, a opravdanje se nalazi u nekoj ideologiji ili predrasudi koja je postala društvena i vrednosna norma te grupe. ,Ovu sam temu postavila u odjeljak o hrišćanskoj etici, jer se Jevandjelje umnogome zasniva na pobjedjivanju ovog čovjekovog iskonskog zla. Ona je, budući i biopsihološka, dio 'pale prirode' koju kao hrišćani težimo da prevazilazimo; i socijalna (socijalno naučena) - kolektivno vaspitanje i osvješćenje, etičko-vrednosni kodeks društva, ali je presudna lična odgovornost svakog pojedinca kako odgovara na ovakve htonske težnje u sebi.