Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'Papa'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Papa osnovao stručno povjerenstvo o ženskom đakonatu - IKA IKA.HKM.HR Sveti Otac, u tijeku nedavne audijencije u koju je primio prefekta...
  2. Izvanredna poruka i potpuni oprost pape Franje https://vijesti.hrt.hr/596617/izvanredna-poruka-i-potpuni-oprost-pape-franje
  3. Dragi papa Franjo, ne prestaju mi dobacivati šale i pošalice zbog mog ”nastupa” u emisiji Hrvatske televizije ”Miljunaš”. Naime, ljudi koji sastavljaju pitanja za taj kviz odlučili su povezati vas i mene u pitanju koje je glasilo: ”Kojem je našem novinaru Jorge Mario Bergoglio bio profesor na studiju?” Natjecateljica nije bila sigurna, pa je u pitanju za 32.000HRK odustala i otišla doma sa 16.000 HRK. To da ljudi bez osobita znanja dignu par/nekoliko plaća bez puno muke se, siguran sam, ne događa samo u Hrvatskoj nego i u Vatikanu. Čitam, naime, da je opet frka s financijama u vašoj državi te da vam se upalilo crveno svjetlo i zvoni vam na uzbunu. Držim vam fige. Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu! Nešto drugo me sada muči, a zbog čega vam pišem ovo pismo. Poštovani papa Franjo, ovim vam se pismom, preko mene kao svojevrsnog glasnogovornika, obraća velik broj građanskih inicijativa i organizacija iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštivanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i netrpeljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu i tijekom poraća. Pišem vam povodom recentnih događaja vezanih uz grad Vukovar u kojem su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata. Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima. Međutim, svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije, pa je bilježen stalni napredak u odnosima hrvatskog i srpskog naroda koji je omogućavao suživot bez većih incidenata. Ali sada je čitav proces dramatično zaustavljen. I tako već duže vrijeme. Vlada je, naime, bila počela u Vukovaru postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici (oba su pisma i hrvatska i srpska). Pravo na korištenje vlastitog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj uređeno je ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i predstavlja jednu od najviših vrednota. Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi međuetnička netrpeljivost. Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema pripadnicima srpske nacionalnosti (za njih se kaže da su svi zločinci i da je ćirilica, koje je isto njihovo pismo, simbol ”agresije na Vukovar”), nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag. Proces pomirenja u Hrvatskoj, o kojem je u više navrata, a osobito nadahnuto govorio papa Ivan Pavao II. prije 25 godina u Zagrebu (govor, na zagrebačkom hipodromu, kojem se hrvatski biskupi baš ne vraćaju koliko bi trebali i mogli), opterećen je brojnim preprekama – teretom ratnih događanja, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima Mislili smo da se to neće dogoditi, ne nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju kada je pokazala da želi poštivati elementarne civilizacijske norme. Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara. Naša je zemlja išarana pronacistiškim parolama (domaća inačica nacizma se u Hrvatskoj u doba Drugog svjetskog rata nazivala ustaštvo), pa su opet osvanuli grafiti ”Srbe na vrbe” (što znači da Srbe valja vješati!), ”Srbe u Jasenovac” (Jasenovac je bio najveći logor smrti u doba toga rata, kojim su upravljale isključivo ustaške vlasti marionetske države koja se zvala Nezavisna Država Hrvatska), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorije Srpskog narodnog vijeća, razbijen je auto zamjenika predsjednika Srpskog narodnog vijeća, razbijena je ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci, u tom gradu je ljetos batinama ubijen i srpski političar, bande su upale u kafiće u kojima su pripadnici srpske manjine gledali nogometnu utakmicu i napale ih… Vama pišem jer me posebno zabrinjava stav vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, koji su se javno izjasnili protiv dvojezičnosti u Vukovaru koristeći pritom u svojim javnim obraćanjima sintagme čije značenje nimalo ne pridonosi miru i pomirenju, već vodi produbljivanju sukoba. Osim toga, nažalost, samo rijetki u katoličkim redovima pozivaju na mir i suživot. Tako je još u travnju 2013. (vi ste tada već bili rimski biskup), predvodeći misno slavlje u crkvi sv. Filipa i Jakova, kardinal Bozanić rekao kako su došli u Vukovar osnažiti se u vjeri jer je Vukovar posebno mjesto zahvalnosti na kome Bogu zahvaljujemo za dar vjere. Aludirajući potom na pokušaj uvođenja ćirilićnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal je rekao ”kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani” i nastavio: ”U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili”. Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe, nametnuvši svim Srbima kolektivnu krivnju (koju naša Crkva ne prihvaća), kao razarače. Nacionalistički diskurs netrpeljivosti i netolerancije ove je godine opet preplavio javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: od Dubrovnika, preko Splita sve do Zagreba, a zatim prema istoku sve do Vukovara Umjesto poziva da se počinitelji zločina privedu pravdi, ali da se ne osuđuje čitav narod, ova izjava ukazivala je i bila od mnogih protumačena kao odobravanje razvrstavanja građana na one prvog i drugog reda. Usprkos činjenici da je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić je u svojoj homiliji na svečanom euharistijskom slavlju prigodom 282. zavjetnog hodočašća vjernikâ grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj u Mariji Bistrici umjesto poruke mira izgovorio: ”Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini?” Sisački biskup Vlado Košić, koji se javno zalaže za uvođenje pronacističkog (ustaškog) pozdrava ”Za dom, spremni” u redovnu uporabu u hrvatskim oružanim snagama, dodatno je radikalizirao stav vrha ove pokrajinske Crkve davši podršku tzv. Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je: ”Vlast protunarodna. Ona, naime, ide direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve. Svakako, ako postoji i mala opravdana sumnja da podaci o trećini građana grada Vukovara kao pripadnicima srpske manjine nisu točni, nije se smjelo ići s tim”. Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima. Mogao bih navesti još niz primjera iz kojih je vidljivo da vrh Katoličke crkve i mnogi političari ne čuju riječi koje vi upućujete svijetu, a koje diraju srca i umove milijuna ljudi na čitavom planetu. Usrdno vas molim, kažite nešto u korist mira i pravde u našoj Hrvatskoj! U Hrvatskoj znamo za vaše poruke mira i ljubavi prema svim živim bićima zahvaljujući medijima i ljudima koji pomno prate vaše riječi i djela, a ne ljudima koji bi i riječju i djelom trebali pokazivati da poštuju svoga poglavara. To me žalosti, brine i navodi na pisanje. Obraćam vam se jer takvim stavovima vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj odstupa od djelovanja rimskog biskupa – vas, pape Franje, kao i vaših prethodnika, koji su se usrdno zalagali za izgradnju mira i povjerenja među narodima. Nije nikakvo čudo da onda gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Gradskog poglavarstva baci na pod statut Grada Vukovara tiskan na našem ćirilićnom pismu izgovarajući grozote o našim susjedima Srbima Takav zaborav mirovnog poslanja Crkve i usmjerenosti na društveno dobro, siguran sam, ne vodi dobru. Poštovani papa Franjo, molim vas da hrvatskom narodu, cijelom našem društvu te posebice hrvatskim biskupima uputite izravnu poruku koja jasno ističe kako su mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem temeljne vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. I da valja poštivati našu kulturu i naše i srpsko pismo – ćirilicu! Želio bih da se vaše poruke, kojima iskazujete sućut i bliskost sa svima koji pate bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadaju, poruke poštivanja našeg ekosustava, poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost konačno i uvijek čuju u crkvama i javnim obraćanjima članova klera i hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara. S posebnim poštovanjem i bratskom ljubavlju u Isusu Kristu, Gospodinu našemu, Drago Pilsel, vaš student s Fakulteta filozofije i teologije – Colegio Máximo San José, u San Miguelu kod Buenos Airesa.
  4. Papa o kanonizaciji kardinala Stepinca: 'On je blažen, može mu se moliti, ali do svetosti moramo izučiti neke povijesne točke' | Bitno.net https://www.bitno.net/vijesti/papa-o-kanonizaciji-kardinala-stepinca-on-je-blazen-moze-mu-se-moliti-ali-do-svetosti-moramo-izuciti-neke-povijesne-tocke/#.XNLBKD5Xuj4.whatsapp
  5. Na današnjoj Općoj audijenciji Sveti Otac je govorio o sakramentu krštenja, kao vratima nade. Odnosni biblijski odlomak je uzet iz Poslanice svetoga Pavla Galaćanima (Gal 3, 26-28). Prenosimo cjelovit tekst Papine kateheze. Foto: Shutterstock.com Draga braćo i sestre, dobar dan! Crkve su nekada davno bile okrenute prema istoku. U sveti se prostor ulazilo na vrata koja su bila okrenuta zapadu, hodajući uzduž [crkvene] lađe, okrenuti k istoku. To je bio važan simbol za čovjeka antike, alegorija koja je tijekom povijesti postupno nestala. Kao ljudi modernoga doba, nenavikli na promatranje velikih znakova svemira, gotovo se nikad ne osvrćemo na jednu takvu stvar. Zapad je glavna točka zalaska (Sunca), gdje svjetlost umire. Istok je, naprotiv, smjer odakle prvo svjetlo zore pobjeđuje tmine i podsjeća nas na Krista, [Mlado] Sunce s visine, na obzorju svijeta (Lk 1,78). TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA Stari obredi krštenja predviđali su da katekumeni prvi dio ispovijesti vjere obave pogleda upravljena prema zapadu. U tom su položaju bili upitani: „Odričete li se Sotone, službe njemu i njegovih djelâ?“ A budući kršćani ponavljali bi u zboru: „Odričem!“ Zatim bi se okretali nema apsidi, u smjeru istoka, gdje se rađa svjetlo, i kandidati za krštenje bili bi ponovno upitani: „Vjerujete li u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga?“ Ovaj put bi odgovarali: „Vjerujem!“ U modernim vremenima ova se draž dijelom izgubila: izgubili smo osjetljivost za ‘jezik svemira’. Ostala nam je naravno ispovijest vjere, sastavljena sukladno krsnim pitanjima, koja je vlastita slavlju svakoga Sakramenta. Ona ipak u svom značenju ostaje netaknuta. Što znači biti kršćanin? – To znači gledati prema svjetlu, nastaviti ispovijedati vjeru u svjetlo, pa i tada kad je svijet zavijen u noć i u tmine. Kršćani nisu izuzeti iz tminâ, niti onih vanjskih, a niti unutarnjih. Ne žive izvan svijeta, nego su po Kristovoj milosti koju su primili na Krštenju, ‘orijentirani’ [usmjereni prema ‘orijentu’ – ‘istoku’]: ne vjeruju u tamu nego u jasnoću dana; ne podliježu noći nego se nadaju zori; nisu slobodni smrću, neko prianjaju uskrsnuću; ne prigibaju se zlu jer se stalno uzdaju u beskrajne mogućnosti dobra. To je naša kršćanska nada. Svjetlo je Isus; spasenje koje nam Isus donosi svojim svjetlom i spašava nas iz tminâ. Mi smo oni koji vjeruju da je Bog – otac: to je to svjetlo! Nismo siročad nego imamo Oca koji je Bog! Vjerujemo da je Isus sišao među nas i prošao istim našim životom, postavši našim drugom – posebno siromasima i slabima: to je to svjetlo! Vjerujemo da Duh Sveti bez prestanka djeluje za dobro Čovječanstva i cijeloga svijeta i da će na kraju najveće boli povijesti biti nadvladane: to je nada zbog koje se svako jutro ponovno budimo! Vjerujemo da će svaki osjećaj, svako prijateljstvo, dobra želja, svaka ljubav, pa čak i oni najmanji i zaboravljeni, jednoga dana pronaći svoje ispunjenje u Bogu: to je snaga koja nas potiče da svakoga dana prigrlimo svoj život s entuzijazmom! I to je naša nada! Živjeti u nadi znači živjeti u svjetlu; u svjetlu Boga Oca, u svjetlu Isusa – Spasitelja i u svjetlu Duha Svetoga, koje nas potiče da idemo naprijed. Tu je zatim i drugi vrlo snažan znak krsne liturgije koji nas podsjeća na važnost svjetlosti. Na koncu obreda, roditeljima – ako je riječ o djetetu – ili pak samom kršteniku – ukoliko je riječ o odrasloj osobi – uručuje se svijeća upaljena na Uskrsnoj svijeći. Riječ je o Svijeći koja u uskrsnoj noći, u potpuno zamračenoj crkvi, ulazi kako bi se ukazalo na otajstvo Isusova uskrsnuća; na ovoj Svijeći svi pale svoje osobne svijeće i plamen predaju svojim bližnjima: u tome znaku se naviješta Isusovo uskrsnuće u životu svih kršćana. Život Crkve je… – jedan prilično snažan izraz: Život Crkve je ‘kontaminacija’ svjetla. Što je više Isusova svjetla u životu Crkve, Crkva je to življa. Život Crkve je kontaminacija svjetla. Najljepši poticaj koji si međusobno možemo poželjeti jest onaj da se uvijek podsjećamo na svoje krštenje. Sad bih vas volio upitati: Koliko se vas sjeća datuma svojega krštenja..? – Nemojte odgovoriti, jer bi nekima moglo biti neugodno. Razmislite… „ – Ja ga se ne sjećam…“ – Dobro! Danas – to je za domaću zadaću – idi svojoj majci, ocu, strini, stricu, baki ili djedu i pitaj ih: „Koji je datum moga krštenja?“ I nemoj ga više zaboraviti..! Je li to jasno? Hoćete li to učiniti? (‘Hoćemo’) Danas, ‘saznati ili se sjetiti datuma svog krštenja’, koji je datum našega ponovnog rođenja, datum svjetla. To je datum na koji smo – dopuštam si taj izraz – kontaminirani Kristovim svjetlom. Za domaću zadaću: ‘saznati ili se sjetiti datuma svojega krštenja’. Rođeni smo dvaput: prvi put za naravni život, a drugi – zahvaljujući susretu s Kristom, na krsnom izvoru. Ovdje smo umrli smrti, kako bismo živjeli životom djece Božje, u ovome svijetu. Ovdje smo postali ljudi, kako nikada nismo zamišljali. Eto zbog čega svi trebamo širiti miris Krizme, kojim smo obilježeni na dan svoga krštenja. U nama živi i djeluje Duh Isusa, Prvorođenca među mnogom braćom, među svima onima koji se protive neizbježnoj tmini i smrti. Koja je to milost kad kršćanin uistinu postaje ‘Kristofor’; „nositelj [Krista] Isusa“ u svijetu! Iznad svega (milost) za one koji proživljavaju stanje gubitka, očaja, tame i mržnje. A to se razumije iz tolikih malih posebnosti: od svjetlosti koju kršćanin ima u očima, od vedrine koje se ne dotiču ni najteži (životni) dani, zatim volje da se ponovno započne ‘htjeti dobro’ – pa i onda kada postoji iskustvo mnogih razočaranja! Kada se u budućnosti bude pisala povijest naših dana, što će se o nama reći? Da smo bili sposobni za na nadu, ili da smo svoju svjetlost stavili pod lonac? Ako ostanemo vjerni svojemu krštenju, širit ćemo svjetlo Božje nade; a Krštenje je početak nade – Božje nade; i moći ćemo na buduće naraštaje prenijeti razloge života. I, da ja ne bih zaboravio, koja je ono domaća zadaća? – ‘Sjetiti se datuma svoga krštenja!’ Hvala vam! Radio Vatikan | Bitno.net
  6. Papa u Sofiji predvodio molitvu za mir: Za mir moramo moliti i na njemu raditi https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-u-sofiji-predvodio-molitvu-za-mir-za-mir-moramo-moliti-i-na-njemu-raditi/#.XNEuHf-HxKU.whatsapp
  7. Čak se i papa Franjo osvrnuo na uzročnu vezu između sijanja straha i ponovne pojave jedne sablasti iz prošlosti. U avionu na povratku sa svojeg nedavnog puta u Maroko Papa je podsjetio na povezanost krize u Weimarskoj republici i Hitlerovog uspona na vlast. Ovo naše vrijeme u kojem se širi strah koji priziva duhove prošlih autoritarizama i sablast totalitarnih režima sve više ispunjava prostore javnih rasprava, pogotovo u zemlji iz koje je iznjedrila paradigma svih fašizama, od onog originalnog do njegovih epigona. Profesor Luciano Canfora, jedan od najvećih talijanskih povjesničara starog vijeka, ali i kritičar polibijskog ciklusa prema kojemu se povijest vraća u ciklusima, spominje nedavno u talijanskom dnevniku La Repubblica sve tri glavne forme fašizama 20. stoljeća: fašizam, nacizam i – ustaštvo. Čak se i papa Franjo osvrnuo na uzročnu vezu između sijanja straha i ponovne pojave jedne sablasti iz prošlosti podsjetivši na povezanost krize u Weimarskoj republici i Hitlerovog uspona na vlast Doduše, ugledni je stručnjak antičke tiranije i njezine usporedbe s modernim zaboravio pripomenuti da je talijanski fašizam, koji se računa od 1922., godine kada mu je prepuštena vlast, imao svoju predigru u Rijeci 1919.-1920. godine u D’Annunzijevom pohodu na Rijeku i u stvaranju prvog prototipa korporativne – fašističke države baš u gradu koji će 2020. biti Europska prijestolnica kulture s motom ”Luka različitost”. Ova moderna replika ponovne pojave ”fašizma-nacizma-ustaštva” prema mišljenju profesora Canfore, ima uzrok u rastućoj ksenofobiji, rasizmu, netoleranciji prema drugome. Iz tog opakog amalgama rađa se i revizija fašističke ”ere”, kako su Talijani počeli računati vrijeme – ne od rođenja Isusa Krista, već od trenutka osvajanja vlasti. Tako je 1922. postala ”I. godina fašističke ere”, a fašizam je neslavno propao u svojoj ”XXII. godini fašističke ere”, odnosno s produžetkom uz nacističku pomoć u XXIV. godini, odnosno 1945. godine definitivno. Antonio Scurati, talijanski romanopisac koji se nedavno proslavio romansiranom biografijom Mussolinijevog uspona na vlast pod naslovom ”M”, kaže da Italija nije raskrstila s fašizmom ni danas do kraja. Zato je i moguće da Antonio Tajani, član Europske pučke stranke i Berlusconijeve nacionalne filijale u Italiji, izađe s tvrdnjom da je Mussolini učinio i dobrih stvari… Luciano Canfora, jedan od najvećih talijanskih povjesničara starog vijeka, spominje nedavno u talijanskom dnevniku La Repubblica sve tri glavne forme fašizama 20. stoljeća: fašizam, nacizam i – ustaštvo. Doduše, zaboravio je pripomenuti da je talijanski fašizam imao svoju predigru 1919.-1920. godine u D’Annunzijevom pohodu na Rijeku i u stvaranju prvog prototipa korporativne – fašističke države baš u gradu koji će 2020. biti Europska prijestolnica kulture s motom ”Luka različitosti” Doduše, po toj logici je i Hitler napravio dobrih stvari, od super modernih autoputova do razvoja industrije koja je čak uspjela preživjeti uništenja Drugog svjetskog rata i ponovo postati motor razvoja Europe, a i naglog skoka u životnom standardu svojih njemačkih podanika. Zato su Tajanijeve riječi sve prije negoli slučajne. Baš se ovih dana pojavila u prodaji knjiga Francesca Filippija, mladog povjesničara i sociologa koji se ujedno bavi i kreiranjem projekata za upoznavanje talijanske mladeži s kontroverznom prošlosti svoje nacije, pod naslovom ”Mussolini je učinio i dobrih stvari….”. Je li to instant-knjiga koja je iskoristila Tajanijeve riječi, koje su napali ne samo antifašistička ljevica nego i ozbiljni, neovisni intelektualci i dio tiska, ili je riječ o nečemu ozbiljnijem? Filippi secira sve one gluposti i opća mjesta koja tako teško odlaze iz kolektivnog sjećanja, a u doba krize vraćaju se kao nostalgija za jednom prošlosti kada su ”Italiju poštovali…”. Prošlo je više od sedamdeset godina od pada fašizma i možda sjećanja postaju konfuzna, a uzrečica ”kada je On bio tu…”, koja se koristila kao početak anegdote u neposrednom poraću, sada se vraća kao gotovo ozbiljna tvrdnja. ”Kada je On bio tu”, dakle, učinjeno je i dobrih stvari… Naravno, prvi stereotip je taj da kada je On bio tu, vlakovi su išli na vrijeme i nije bilo kašnjenja – vozni red su svi poštovali. Gradile su se ”narodne kuće”, baš kao što su se u jugoslavenskom socijalizmu gradila radnička naselja, a sada stanovi za branitelje. A valja podsjetiti, i Filippi to obrazlaže podacima i svjedočenjima, da je po gotovo svim talijanskim – a i stranim povjesničarima – Mussolinijev režim bio nasilan, despotski, totalitaran, iako se tu neki razilaze, pa ga neki nazivaju autoritarnim, a tek u posljednjoj fazi, kad su proglašeni rasni zakoni 1938. i kada je Italija ušla u rat 1940., i totalitarnim. No prije svega, tvrdi Filippi, taj je režim bio predodređen za povijesni bankrot jer je svoju propagandu zasnivao na ideji da se laž ponovljena više puta na kraju preobraćuje u opću istinu. Talijanski intelektualci poput Eugenija Scalfarija, Gustava Zagrebelskyja i Marca Revellija ne ustručavaju se evocirati povijesni fašizam u slučaju političkih snaga koje jašu na crnom valu, a njima se sada pridružuju i talijanska psihoanalitička udruženja, koja se sada po prvi puta slažu u zajedničkoj dijagnozi: svi aktualni simptomi mogli bi degenerirati i unazaditi Italiju u ”psihopatsko, paranoidno i autoritarno društvo”. No nije riječ samo o Italiji i na to je podsjetio i papa Franjo u avionu na povratku iz Maroka. Opaska o Hitleru i Weimaru odnosi se na cijelu Europu i na sablast F-N-U koja opet izvire iza kulisa aktualne politike To je, uostalom, isti mehanizam po kojemu se danas proizvode fake news, lažne istine i šire, najviše po internetu. I jedini način da se obranimo od stereotipa i klišeja koji se izvlače iz naftalina u doba krize i šire velikom brzinom po mreži – a u krizi plovimo već dobro desetljeće i pol – je studirati, dokumentirati, ponovo izučavati fenomen ”fašizma-nacizma-ustaštva”. Tada će se otkriti da je Mussolini doveo, kako dokazuje Filippi, do općeg osiromašenja, do sustavnog udomaćenja nasilja u javnom i privatnom životu zemlje, uveo Italiju u ekonomsku i kulturnu provincijalizaciju da bi taj režim završio u ratu i zločinima, masakrima i genocidu. No najvažnije je uočiti koji su pokazatelji koji navode na pojavu koju akronimom obilježavamo kao F-N-U. Talijanski intelektualci poput Eugenija Scalfarija, Gustava Zagrebelskyja i Marca Revellija ne ustručavaju se evocirati povijesni fašizam u slučaju političkih snaga koje jašu na crnom valu, a njima se sada pridružuju i talijanska psihoanalitička udruženja, inače u stalnoj zavadi, koja se sada po prvi puta slažu u zajedničkoj dijagnozi: svi aktualni simptomi mogli bi degenerirati i unazaditi Italiju u ”psihopatsko, paranoidno i autoritarno društvo”. No nije riječ samo o Italiji, i na to je podsjetio i papa Franjo u avionu na povratku iz Maroka. Opaska o Hitleru i Weimaru odnosi se na cijelu Europu i na sablast F-N-U koja opet izvire iza kulisa aktualne politike.
  8. текст на линку https://www.24sata.hr/news/papa-porucio-neka-licemjerni-krscani-radije-zive-kao-ateisti-607297
  9. Sveta Stolica je ovih dana najavila da će se u veljači 2019. održati važan sastanak nadbiskupa iz cijeloga svijeta, dakle sastanak sinodalnoga karaktera, koji će se baviti pitanjem seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Za tu svrhu oformljeno je povjerenstvo koje će pripremati sastanak, među njima kardinali Blase Cupich i Oswald Gracias te isusovac Hans Zollner, ljudi koji se već godinama bave tim pitanjem a da im nije u žarištu briga za ugled Crkve, nego pomoć žrtvama, sankcije počiniteljima i onima koji ih štite, transparentnost te prevencija da do zlostavljanja uopće može doći. Sastanak će okupiti više od stotinu predsjednika biskupskih konferencija, kao i poglavare crkava istočnoga obreda. Riječi je o onom što se u crkvenim krugovima zove ”afektivnom kolegijalnošću”, okupljanjem biskupa iz cijeloga svijeta koji će kolegijalno s papom Franjom otvoreno raspravljati o tako važnom pitanju kao što je zlostavljanje maloljetnika i zavjera prešućivanja. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Papa Franjo poziva na ovaj sastanak na vrhu jer shvaća da isprike i sankcije nisu dostatne, odnosno da zaštita djece te sprječavanje i rješavanje seksualnog zlostavljanja u Crkvi moraju biti prva točka dnevnog reda u djelovanju Crkve našega vremena. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću. Iako će sastanak trajati samo četiri dana (21. – 24. veljače 2019.) i zacijelo se mnogo toga neće moći ne samo riješiti nego ni otvoriti, on je zapravo tek početak globalnoga procesa kakav bi trebao zahvatiti cijelu Crkvu, odnosno sve lokalne, mjesne crkve, te služiti kao poticaj za inicijative u pojedinim biskupskim konferencijama svijeta. Ne bi smio ostati na lijepim mislima i odlukama, nego biti inicijativa za odlučne i učinkovite strategije u svakoj župi, u svakoj školi, u svakoj biskupiji. Svrha sastanka jest pozvati biskupe da razgovaraju o tomu kako je seksualno zlostavljanje maloljetnika strašna pojava i zločin, nego i o tomu kako je ono vrlo ozbiljan simptom nečega što se tiče cjelokupne Crkve, a to je kriza u načinu na koji svećenici pristupaju vlastitoj službi. Neki to nazivaju klerikalizmom, drugi čak ”perverznošću” službe. Riječi je o perverznom povezivanju duhovne moći, koja nije vlasništvo svećenika, s političkom moći, i nadmoći, koju si prisvajaju u upravljanju zajednicom. Ovo je globalno pitanje, nije ograničeno na pojedinačne slučajeve u pojedinim zemljama, nego je zahvatilo tkivo cjelokupne Crkve pa se na toj razini i mora rješavati, u ujedinjenoj fronti, poštujući različite kulture i s jedinstvenom odlučnošću Papa Franjo je u više navrata istaknuo kako se problem ne tiče samo pojedinačnih tragičnih slučajeva zlog ponašanja i utjecaja toga ponašanja na najugroženije, na djecu i mlade, nego i načina na koji se Crkva odnosi prema počiniteljima zločina te na način na koji zlostavljanima pomaže u liječenju trauma i njihovu ponovnom integriranju u zajednicu. Odgovornost pripada svima koji upravljaju zajednicama u Crkvi: odgovornost prema Bogu, vlastitoj savjesti i samoj zajednici, a onda i prema društvu. Običaj upravitelja zajednica da prešućuju vlastite slabosti i ne prihvaćaju nikakvu kritiku na svoj račun već je izdaja te odgovornosti, a kudi kamo je veća i strašnija izdaja prikrivanje takvih zločina kao što je seksualno zlostavljanje djece i mladih ne samo u vlastitoj sredini nego gdje god se događa u zajedničkom tijelu Crkve. Kada se jednom otvori Pandorina kutija, nadati se da će izaći na vidjelo i mnogi drugi slučajevi nepoštivanja ljudskih prava u crkvenim zajednicama, posebice žena. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve. Papa Franjo je u pripremnim razgovorima za sastanak u veljači naglasio kako ”prikrivanje zločina znači i skrivanje njegovih posljedica i izbjegavanje zahtjeva pravde”, što sve utječe na cjelokupno zdravlje Crkve S bolešću Crkve svi se moramo suočiti ako nam je još uopće doista stalo da bude navjestiteljica Isusove Radosne vijesti. Papa se odlučno postavio prema problemu 2016. kada je objavio dekret ”Kao majka koja voli” kojim inzistira na nultoj toleranciji prema biskupima koji ne samo prikrivaju zločine nego ih prešućuju pred širom zajednicom. Stoga je očekivati da će sastanak u veljači otvoriti među ostalim i pitanje otvorena govora i transparentnosti. Nekoliko je golemih nerazriješenih čvorova koji Crkvu sapinju u njezinom autentičnom poslanju da bude navjestiteljica Radosne vijesti: jedan je sprega s političkim (i financijskim) središtima moći, a drugi je prešućivanje zločina seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi. Papa Franjo se latio golemoga zadatka razrješavanja tih čvorova, privođenju Crkve vlastitom zdravlju. O potpori koju mu u tomu dajemo ovisi hoće li Crkva u budućnosti imati još ikakve vjerodostojnosti.
  10. Papa Franja smenjuje kardinala Josipa Bozanića, a novi zagrebački nadbiskup biće Dražen Kutleša, piše danas hrvatski nedeljnik Globus. Vodeći politički nedeljnik u Hrvatskoj piše da je Vatikan, prema svemu sudeći, već razrešio kardinala Josipa Bozanića s dužnosti zagrebačkog nadbiskupa. “Objaviće to kad im bude odgovaralo, ali svakako do kraja godine. Pokrenut je 'proces odlaska' koji može završiti i Bozanićevim penzioniusanjem, jer 'kardinali se ne smenjuje'”, piše glavni urednik tog nedeljnika Zravko Milanović. Najverovatniji naslednik Bozanića, dodaje, biće porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. Potvrdu da se zaista nešto događa na relaciji Vatikana i Kaptola dalo je i nekoliko istaknutih svestenika koji dobro poznaju i vatikanske prilike. Kažu, sve to još nije gotovo, ali o najavi promena u Zagrebu već se naveliko govori. “Ima samo jedan problem, a to je da kada se unapred neko 'proglasi biskupom', vatikanski vrh reaguje tako da ga ne imenuje. A kada bi se to u ovom slučaju dogodilo biskupu Kutleši koji bi trebalo da postane zagrebački nadbiskup, bila bi to neverovatna šteta za Crkvu. Jer, reč je o izuzetnom čoveku, koji se samo može poželeti”, rekao je za nedeljnik neimenovani visoki izvor s Kaptola. Porečkog biskupa Kutlešu i svi ostali hvale i podsećaju da je bio najmlađi hrvatski biskup kada je postavljen. Zdravko Milinović u svojoj kolumni piše da nije slučajno izbor pao na njega. Studirao je u Rimu s današnjim dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem i godinama je bio važna karika u vatikanskoj hijerarhiji. “Poslat je da reši slučaj Dajla, vrlo osetljiv finansijski problem između Kaptola i Vatikana. A nakon svega imenovan je na čelo Komisije HBK za odnose s državom. Budući da je bilo uobičajeno da taj politički izuzetno važan posao vodi prvi čovek Crkve u Hrvata, dakle zagrebački nadbiskup, a ne neki 'provincijski biskup', već tada je bilo sasvim jasno da Bozanić odlazi, a Kutleša dolazi”. Autor: Beta Dalje se navodi da nije tajna da papa Franjo nije bio zadovoljan načinom na koji se vodi Crkva u Hrvatskoj, pre svega zbog konzervativnih biskupa koji su svojim desničarenjem, a nažalost i podilaženjem poraženim ideologijama, često kompromitirali Crkvu. Penzionisanjem nekih starih biskupa otvorila se mogućnost da Papa imenuje one koji su bili suprotnost staroj generaciji. “Bozanićevo vreme je prošlo i promena na čelu Crkve u Hrvata bila je samo pitanje vremena. Odnos između liberalne politike koju provodi papa Franjo i konzervativne većine u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji gotovo nije postojao”, kaže Milanović. Nije nepoznanica ni da je kardinal Bozanić uporno želeo da preuzme neku važnu funkciju unutar Vatikana, a spominjala su se i čelna mesta nekih kongregacija. To se, međutim, nije dogodilo, a afera oko Dajle očito je Bozaniću zatvorila vrata Vatikana. Novo vreme koje je promoviše papa Franja nezaustavljivo kuca na vrata i hrvatske crkve, bez obzira na to što neki biskupi baš nisu oduševljeni potezima Pape. “Treba pričekati i videti, ali nikada s Vatikanom ne treba licitirati imenima. Iznenađenja su uvek moguća i kada se čini da je sve rešeno”, rekao je sagovornik nedeljnika s Kaptola. http://pink.rs/region/81335/papa-smenio-kardinala-josipa-bozanica
  11. Papa Franja, poglavar Rimokatoličke crkve, odbio je juče u Vatikanu molbe premijera lažne države Kosovo Ramuša Haradinaja i poručio mu da nikada neće priznati nezavisnost Prištine. Tanjug/AP Oladio Haradinaja: Papa Franja Haradinaj je, kako prenose prištinski mediji, otišao u Vatikan da od pape zatraži priznanje takozvanog Kosova, ali je tamo naišao na više nego hladan prijem. Ratni zločinac prvo se sastao sa vatikanskim državnim sekretarom Pjetrom Parolinijem, a potom i sa papom. Kako piše Informer, papa Franja je Haradinaju odmah na početku razgovora poručio da od priznanja nema ništa. Diplomatski izvori tvrde da se Haradinaj u Vatikanu proveo kao "bos po trnju" i da nije očekivao ovako hladan prijem. - Ramuš je kao glavni cilj imao da izdejstvuje priznanje Kosova. Računao je da će Vatikan imati više razumevanja, pogotovo što njihovi odnosi sa Srbijom sada nisu na najvišem nivou zbog moguće kanonizacije Alojzija Stepinca. Međutim, grdno se prevario i dobio je oštru poruku pape da mu ne pada na pamet da prizna lažnu državu - objašnjava zapadni diplomata koji je insistirao na anonimnosti. http://www.republika.rs/vesti/srbija/64131/papa-franja-odbio-haradinaja-vatikan-nece-priznati-kosovo
  12. Папа Фрањо се залаже за промјену Молитве Гоподње, познатије као Оче наш. Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. U molitvi Očenaš Bog nas ne uvodi u napast, kaže papa Franjo i dodaje da, ako nas netko uvodi u napast, to je Sotona. Franjo smatra da prijevod nije dobar, a Francuzi su već promijenili taj dio poznate molitve. Ta izmjena u francuskom Očenašu na snagu stupa s novom liturgijskom godinom. Papa Franjo objasnio je razloge za promjenu rečenice u Očenašu govoreći da nas Bog nikada ne bi naveo u napast. – Мi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo – kazao je papa Franjo u emisiji “Oče naš” (Padre nostro) talijanske televizijske postaje TV2000 u srijedu navečer. – Vražje je djelo uvođenje u napast – kazao je Franjo u emisiji koju vodi don Marco Pozza. To je bio sedmi od devet nastavaka emisije u kojoj se obrađuju pojedine teme i na temelju koje je nastala i knjiga “Oče naš”. U toj emisiji papa Franjo odgovara na pitanja koja mu postavlja don Pozza. Franjo drži da, kada nas Sotona navodi u napast, mi tražimo Očevu ruku da nam pomogne. Fra Ante Vučković, predsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira, govoreći o knjizi pape Franje “Oče naš”, spominjao je kako bi se na hrvatskom mogao izmijeniti dio molitve, odnosno mogao bi glasiti otprilike ovako: “Ne dopusti da budemo uvedeni u napast, ne dopusti da budemo izloženi napasti, ne dopusti da padnemo u napast.” U Italiji će se vjerojatno uskoro izmijeniti taj dio molitve, a papina promišljanja daju povod da se u Hrvatskoj promisli o dosadašnjem prijevodu tog dijela Očenaša. I papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi “Isus iz Nazareta” iznio je kako je ispravan prijevod, što je Talijanska biskupska konferencija (CEI) unijela u Bibliju 2008., onaj gdje se kaže “ne napusti nas u napasti”. Stoga bi se i najpoznatija molitva Očenaš trebala izmijeniti kako ne bi izgledalo da nas Bog navodi na iskušenje, već kako nas on izvlači iz napasti u koju smo sami upali. https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-ocenas-promjena-napast-1212430
  13. Papa Franja ima 40 miliona pratilaca na Twitteru Poglavara Rimokatoličke ckrve, papu Franju na devet njegovih naloga na Twitteru prati 40 miliona ljudi, saopštila je Sveta stolica. Papa koji na devet jezika upućuje verske poruke na Twitteru približava se američkom predsedniku Donaldu Trampu kojeg prati 40,3 miliona ljudi a daleko je iza bivšeg predsednika SAD Baraka Obame sa 93 miliona, pevačice Kejti Peri (102 miliona) i Džastina Bibera (102 miliona). Papu najviše prate na španskom (14,6 miliona), zatim na engleskom (14 miliona), na italijanskom (4,6 miliona), portugalskom (tri miliona), poljskom (953.000), francuskom (944.000). Zanimljivo je da papu više prate na latinskom sa 843.000 nego na nemačkom i arapskom jeziku. Papu na Instagramu prati pet miliona ljudi. https://twitter.com/Pontifex https://www.instagram.com/franciscus/ Izvor: Beta и http://www.novaenergija.net/papa-franja-ima-40-miliona-pratilaca-na-twitteru/ Foto: Pixabay
  14. Onima koji ne smeju da konzumiraju vino i hleb sa glutenom, katolička crkva preporučuje piće od ceđenog voća pod imenom "mustum" Vatikan je “presudio” – hleb za pričest ne može biti bezglutenski. Papa Franja je podsetio vernike da “telo Hristovo” nije bez glutena. Biskup Robert Sara iz Kongregacije za božansko bogosluženje i disciplinu Sakramenta objavio je pismo u kojem ga papa ovlašćuje da objavi precizne sastojke za hleb i vino koje se služi tokom pričešća. Telo Hristovo, blagosloveni hleb koji se daje katoličkim vernicima, mora sadržati male količine glutena, prema Vatikanu, dok vino mora biti napravljeno od neobrađenog grožđa. – Hleb koji je potpuno bez glutena je nevažeća materija za proslavu Evharistije – stoji u pismu koje je pročitano na Vatikanskom radiju. Dodaje se da je hleb sa minimalniom količinom glutena “jedina validna materija”. Onima koji ne smeju da konzumiraju vino i hleb sa glutenom, crkva preporučuje piće od ceđenog voća pod imenom “mustum”. Foto: Tanjug/AP Pismo je objavljeno zbog pojave bezglutenskih verskih hlebova u supermarketima i na internetu, a crkva preporučuje da se ovi hlebovi kupuju isključivo u objektima verskih zajednica. Da bi se uklonila bilo kakva sumnja u valjanost pitanja vezanih za Evharistiju, Robert Sara sugeriše vernicima da se obrate službenicima crkve koji će im dati smernice i garancije i sertifikate o predmetima vezanim za pričešće piše N1. Katolička crkve je 2003. godine propisala da verski hleb treba da sadrži “malu količinu” glutena. Kontaktirali smo i sveštenike iz srpske pravoslavne crkve da nam kažu da li nafora mora imati gluten. – Naša crkva nikada nije raspravljala o glutenu. Bitno je samo da je kvasni hleb, to jest nafora – rekao nam je otac Jovan. TELEGRAF
  15. Коначно имамо текст Мешовите православно-римокатоличке комисије која се бавила питањем примата (првенства) и синодалности у Цркви у току првог миленијума. Кога интересује интегралан текст на енглеском је доступан на: http://panorthodoxcemes.blogspot.rs/2016/09/synodality-and-primacy-during-first.html?m=1, а ко боље разуме грчки може да га прочита на: http://panorthodoxcemes.blogspot.rs/2016/09/blog-post_24.html?m=1 Рад комисије је јако важан и после првог читања могу да кажем да се у тексту не види ниједан траг учења у току првог миленијума хришћанства да је Петровски примат као божанска установа постојала у Цркви. А то је, као што знамо камен темељац римокатоличке еклисиологије. На томе је заснована цела Конституција Pastor aeternus на Првом Ватиканском Концилу http://www.katolik.hr/crkvamnu/dokumentimnu/236-i-vatikanski-sabor-pastor-aeternus/ (иначе, крајње контроверзан и проблематичан документ који чак ни Други Ватикански концил није суштинскије испеглао). Ко заборавља шта папизам значи за Ватикан добро је да овај текст чита с времена на време. Дакле што се тиче омиљене Ватиканске теме о папи као "изравном наследнику Апостола Петра" и "носиоцу универзалне власти у Цркви" Комисија је нашла да у првих хиљаду година ТЕК од 4. века надаље постоји схватање примата Римског престола у вези са Петровом улогом међу Апостолима и то не у данашњем облику, нити у целој Цркви. То је иначе време преноса престонице царства у Нови Рим и опадања Западног царства где Римска катедра јачањем идеје примата покушава да очува свој утицај. У тој 16. тачки овога документа мешовите комисије даље се каже, "Примат римског Епископа међу епископима је постепено интерпретиран као његов прерогатив јер је био наследник Петра, првог међу Апостолима. Ово разумевање није прихваћено на Истоку, које је имало другачије тумачење Светог Писма и Отаца о овом питању. Наш дијалог се може вратити овој теми у будућности" "16. In the West, the primacy of the see of Rome was understood, particularly from the fourth century onwards, with reference to Peter’s role among the Apostles. The primacy of the bishop of Rome among the bishops was gradually interpreted as a prerogative that was his because he was successor of Peter, the first of the apostles.12 This understanding was not adopted in the East, which had a different interpretation of the Scriptures and the Fathers on this point. Our dialogue may return to this matter in the future." Дакле, могао бих да кажем да је дијалог кренуо у добром правцу. Такође се види посебан нагласак на елементима евхаристијске еклисиологије, уз помињање универзалног (васељенског) примата, па чак и сардичког права на апелације (али не само Риму већ и Константинопољу) као искључиво историјске категорије које су се на разне начине развијале у току историје. То све даје наду да на римокатоличкој страни постоји спремност за корекцију њихових учења која су на темељима своје универзалистичке еклисиологије развили у другом миленијуму (посебно од раскола наовамо). Другим речима, у тексту ништа суштински не видим проблематично за православну екслисиологију. Наравно, када се буде разговарало о другом миленијуму биће много више проблема. Како ствари стоје и како ја сазнајем из мојих извора, римокатоличка страна иде на то да папски примат који је догматски октроисан на Првом концилу у 19. веку није више обавезан за Исток (ако су то сматрали до Другог концила) и да га Исток може тумачити као примат части јер је ЈЕДИНО такав постојао у првом миленијуму, како се види у тексту. Није било примата власти Рима, нити универзалне власти папа. Све је то касније уведено и без сваке мере увећано након Великог раскола. Иначе разговор ове две Комисије не почива на чињеници да "две Цркве" признају једна другу као равноправне цркве у светотајинском погледу. Већ смо видели на Критском сабору да Православна Црква није усвојила такав став већ је само признала историјску реалност инославних цркава, што опет, наравно, није препрека за дијалог и добру вољу. Да ли је то пут ка сједињењу. Мислим да смо јако далеко од тога. Јединство Цркве је питање дубоке свести о органској заједници и јединству у Христу, а не нешто што се може прогласити или наметнути декретом. Слични покушаји у Лиону и Фиренци били су тешки фијаско. Јединство Цркве није мирна коегзистенција, већ органско јединство у пуноћи истине и благодати Духа Светога. Зато треба наставити дијалог и као што су чланови комисије учинили у овом документу разјаснити верницима како је Црква деловала од раних времена, а не да верују да су епископи из целе васељене од апостолских времена ишли папи као универзалном судији. То су тешке бесмислице и као што рекох, фалсификовање и истине и историје. Дакле треба прочитати овај документ. SYNODALITY AND PRIMACY DURING THE FIRST MILLENNIUM.pdf
  16. „Овиме мислим на оне прогоне при којима се човек не прогони због свог исповедања вере у Исуса Христа, него из разлога што заступа вредности Сина Божјег“, истакао је папа. У наставку је овакво прогањање окарактерисао иронично „учтивим“ прогоном. Он се често изражава „преобучен у одећу културе, савремености или напретка“, а уз то, о тоем се и мање о њему јавно говори. У ова „учтива“ прогањања, према папи, спада и то што моћници овога света кроје законе, тако да се „онај народ који се не држи такозваних модерних и просвећених закона или их неће да унесе у своје законодавство, оптужује и на учтив начин притиска“. Овакав начин прогона лишава човека његове слободе, „па и оне људе који их одбацују из разлога савести“. Према радио Ватикану, папа је даље казао како је прогон хришћана, било на овај или онај начин, „насушна храна Цркве“, при чему је имао на уму мучеништво архиђакона Стрефана и раних хришћана, која подсећају на данашња гоњења следбеника Христовог Пута. При овоме је конкретно мислио на жртве атентата у Пакистану пре три недеље. „На овај начин Црква напредује, са својим мученицима“, цитира радио поглавара Римокатоличке Цркве. Извор: Катпрес (превод Информативне службе СПЦ)
  17. Патријарх је подржао дијалог премијера Србије Ивице Дачића и косовског премијера Хашима Тачија, истакавши да је у платформи државног врха понуђен најбољи начин за решавање косовског проблема. Патријарх Иринеј је за Радио Београд рекао да политика "и Европа и Косово" није немогућа, али је упозорио да уколико неко од Србије тражи да се одрекне Косова да би била део европске заједнице, ''онда је то превисока цена коју не можемо да платимо". Српски патријарх наглашава да се детаљи Платформе за Косово могу мењати, али да је суштина добра. "Платформа је крупан и важан корак. Могло се до ње доћи и пар година раније, али никад није касно", каже поглавар Српске православне цркве. Патријарх је подржао дијалог Дачића и Тачија оценивши да се сваки проблем мора решавати дијалогом. "И од овог дијалога очекујем праведно решење. За цркву је недопустиво да се између Србије и Косова прави било каква граница", нагласио је патријарх Иринеј. Како патријарх подсећа, "Србија је део Европе и ту нема дилеме". ''Српска историја и култура део су европске историје и културе и Србија је де факто у Европи", наглашава Патријарх. Поглавар Српске Православне Цркве тврди да "сигурно нико не жели да буде изван Европе и знамо колико Европа значи за нас, као што делимично и ми нешто значимо за Европу". "Али, ако је у питању Европа или Косово и Метохија, онда ту код нас нема дилеме. Ако треба да жртвујемо Косово и Метохију и све оно што се на Косову налази да бисмо постали чланови Европске заједнице, онда је то превисока цена коју ниједан нормалан народ не може да прихвати", нагласио је патријарх Иринеј. Папа треба да дође у Србију Поводом полемика у домаћој јавности о томе да ли би папа Бенедикт XVI требало да дође 2013. године у Србију на прославу 17 векова Миланског едикта у Нишу, патријарх Иринеј је рекао да он лично мисли да би та посета била корисна и "не би нам ништа сметала". "Папа треба да дође у Србију, то је моје лично мишљење. Иако има разлога за одлагање његове посете, било би добро да дође до сусрета и дијалога две цркве. Ја верујем да ће једног дана до тога и доћи", рекао је патријарх српски. Патријарх Иринеј је додао да постоје и друга мишљења, и да је Сабор СПЦ одлучио да на прославу позове престонице православних цркава, а и друге цркве, па и католичку, да пошаљу своје представнике на највишем нивоу. Патријарх је указао и на неке разлоге зашто у овом тренутку папа није добродошао у Србију, наводећи да је, нажалост, историја Другог светског рата и недавних ратова на тлу бивше Југославије, створила "једно велико нерасположење према нашој браћи са запада". "Многи у тим догађајима и нашим невољама виде присуство Римокатоличке цркве, тако да је можда целисходније да тај позив не буде упућен овом приликом, а како ће то бити убудуће видећемо", рекао је патријарх Иринеј. Извор: Радио-телевизија Србије http://www.spc.rs/sr/politika_evropa_kosovo_nije_nemogutsha
  18. У земљотресу 847. црква је дјелимично оштећена, да би додатна оштећења претрпјела током напада Нормана 1084. Нова црква је подигнута на њеним рушевинама 1617, али је порушена 1900, да би се стара обновила. Овај древни храм осликан је фрескама у византијском стилу, из периода папе Мартина I (649-655), папе Јована VII (705-707) и папе Захарија (741-752). Пројекат обнове средњовјековних фресака отпочео је 2001, а његово окончање планирано је за 2013. Извор: Радио Светигора
  19. 14. Август 2012 - 10:19 Поводом информације Информативне католичке агенције (ИКА) из Загреба, пренете и од стране неких других загребачких медија, да постоји могућност да садашњем папи римском, Његовој Светости Бенедикту XVI, буде упућен позив Српске Православне Цркве да посети Србију у оквиру јубилеја Миланског едикта (2013.), саопштавамо јавности, по дужности и савести, чињенично стање и молимо медије, загребачке, београдске и остале, да не производе непотребне лажне слике и утиске. Његова Светост Бенедикт XVI, папа римски, никада није ни званично ни незванично, ни непосредно ни посредно, чак ни алузијом, упутио поруку – или бар сигнал – Српској Православној Цркви да жели да посети Србију. За Српску Православну Цркву, следствено, тема папине посете Србији уопште не постоји нити она, под таквим околностима, може да се разматра у оквиру канонске надлежности Српске Православне Цркве. Не постоји никакво „противљење појединих епископа” него једногласна одлука Светог Архијерејског Сабора Српске Православне Цркве да се на прославу Миланског едикта следеће године позову поглавари Православних Цркава и високе делегације (дакле, одговорни представници, али не и поглавари) инославних хришћанских Цркава, у том броју и Римокатоличке Цркве. Иначе, сматрам да је начин на који ову исфабриковану тему и лажну дилему третира већина медија у Србији, па, ево, и неки у Хрватској, дегутантан за све озбиљне и добронамерне хришћане – православне, римокатолике и остале. Епископ бачки Иринеј Извор: Српска Православна Црква
  20. Црква је болесна, а то је болест римског система, каже швајцарски католички теолог Ханс Кинг. Папа Бенедикт Шеснаести допутовао је јуче у дуго чекану посету Немачкој. Познати швајцарски теолог Ханс Кинг, коме је Ватикан 1979. забранио да предаје католичку теологију, пошто се јавно успротивио догми о непогрешивости папе, објашњава зашто ће та посета мало помоћи кризи цркве и зашто Светог оца пореди са Владимиром Путином. Преносимо делове интервјуа. Многи католици сматрају да је црква у прилично лошем стању. Прикривање сексуалног злостављања деце од стране свештеника многе вернике је удаљило од цркве. Шта не ваља? Уколико то тако поједностављујете, даћу једноставан одговор. Рацингеров претходник, Јован Павле Други, покренуо је програм црквене и политичке обнове који је био у супротности са намерама Другог ватиканског концила. Он је желео нову хришћанизацију Европе. Рацингер је био његов најлојалнији сарадник, чак од почетка. Тај период бисмо могли да назовемо обновом римског режима пре концила. Зашто су ти проблеми нагло избили 50 година после Другог концила одржаног 1962-1965? Проблеми у цркви су тињали неко време, као што откривају деценијама прикривани сексуални скандали. У једном моменту глобални проблем злоупотребе више није могао да се негира. Али то није једино прикривање у католичкој хијерархији. Шта под тим подразумевате? То да се црквени живот на парохијалном нивоу у многим земљама прилично распао. Током 2010, први пут, у Немачкој је више људи напустило цркву него што их је крштено. Од Концила смо изгубили десетине хиљада свештеника. Црквена хијерархија није имала храбрости да, поштено и искрено, призна каква је заиста ситуација. У интервјуу за „Цајт“ оштро сте критиковали папу Бенедикта рекавши да ни Луј Четрнаести није био толико аутократа колико поглавар Католичке цркве са својим апсолутистичким стилом владавине. Да ли би Бенедикт заиста могао да промени римски систем уколико би желео? Истина је да је тај апсолутизам саставни елемент римског система. Али он никада није био неопходан елемент Католичке цркве. Други ватикански концил учинио је све да се од тога удаљи, али нажалост то није било довољно. Данас поново превладава невероватан култ личности који је у супротности свему написаном у Новом завету. Бенедикт је чак прихватио поклон тијаре, папске круне, средњовековни симбол апсолутне папске моћи, који ранији папа Павле Шести није узео. Мислим да је то нечувено. Он би све то могао да промени преко ноћи, уколико би желео. Али не жели? Не жели. У то сам апсолутно уверен јер он има неопходан ауторитет. Ви и Бенедикт путујете различитим путевима. Ви желите да реформишете цркву и сачувате је у животу. Папа покушава да цркву огради од спољашњег света и да је повећано ограничи на конзервативно језгро, које ће можда опстати. Заиста. У прошлости је римски систем поређен са комунистичким системом, оним у коме једна личност има сву моћ. Данас се питам да ли смо можда у фази „путинизације“ Католичке цркве. Наравно да не желим да Светог оца, као особу, поредим са несветим руским државником. Међутим, постоје многе структуралне и политичке сличности. Путин је такође наследио легат демократских реформи, али је учинио све што је могао да их окрене. У цркви смо имали концил који је иницирао обнову и екуменско разумевање. Чак ни песимисти нису могли да замисле да су после тога могућа толика назадовања. Политика обнове папе Пољака, почетак осамдесетих година прошлог века, омогућила је њему сличном шефу високо тајанствене Конгрегације за доктрину вере, некада познате као Конгрегација римске и универзалне инквизиције, а она је и даље инквизиција, упркос новом имену – да (Рацингер) буде изабран за папу. Ваше прогнозе делују суморно. Веома је важно да не потонемо у песимизам. Али моја дијагноза показује да је црква болесна, а то је болест римског система. У таквим околностима, не могу да се понашам као неспособни лекар и кажем да ће све бити у реду. ИЗВОР
  21. Папа: Православље нам је најближе На сусрету са највишим представницима православних и оријенталних цркава Немачке, папа Бенедикт XВИ рекао да се нада да „није далеко дан када ћемо заједно славити евхаристију” Папа Бенедикт XВИ, који се налази у вишедневној посети својој домовини, састао се у Фрајбургу са највишим представницима православних и оријенталних цркава Немачке. Делегацију је предводио митрополит Цариградске патријаршије за Немачку Августинос, преноси Виа. Према објављеној процени, у Немачкој живи око 1,6 милиона православаца. Папа се захвалио на могућности «пријатељске размене мишљења». «Радо ћу поновити то што сам и на другим местима говори, међу хришћанским црквама и заједницама православље нам је најближе. Католици и православни имају исту древну црквену структуру. Тако се можемо надати да није далеко дан када ћемо заједно славити евхаристију». Католичка црква, рекао је папа, са пажњом прати развој православља на западу Европе. Православни су у Немачкој постали саставни део немачког друштва. Они освежавају благо хришћанске културе и хришћанске вере Европе. Рад на разјашњењу теолошких разлика остаје значајан, њихово уклањање води ка поновном успостављању пуног јединства, коме се надамо и за њега се молимо. Ради се првенствено о питању примата, око чијег правог разумевања још треба даље да радимо. У томе нам може помоћи разликовање између суштине и форме обављања примата, о чему је говорио папа Јован Павле Други, рекао је он. Папа «са захвалношћу» гледа на рад Заједничке комисије за богословски дијалог између Католичке и старооријенталних цркава. Католицима и православнима стало је до заштите људског живота од зачећа до природне смрти, оне су против манипулације и селекције у медицини. Такође се залажу за интегритет брака између мушкарца и жене. И за породицу, наглашава епископ Рима. Пред сусрет са папом Бенедиктом, митрополит Августинос је изјавио да католици и православни деценијама воде «дијалог љубави и истине», дијалог је «задовољавајући», мада се лакше постиже љубав, него истина. Како је рекао, за православље је «папство проблем», различито га разумемо. Председавање универзалном црквом у љубави (агапе) је потребно. За православље, као за католичанство, напоменуо је митрополит Августинос, целибат «није проблем». Пре рукополагања свештенички кандидат сам одлучује да ли жели брак или целибат. Што се екуменизма тиче, неки са тим «имају проблем», посебно на Истоку, у бившим комунистичким земља, где су до скоро били неслободни. Они су како против Запада, тако и против екуменизма, протоком времена стање ће се изменити, рекао је митрополит Августинос. ЖАЉЕЊЕ ЗБОГ ПАТЊЕ СЕКСУАЛНО ЗЛОСТАВЉАНИХ Папа Бенедикт XВИ срео се са жртвама сексуалног злостављања чији су виновници свештеници и изразио дубоко жаљење због њихове патње и бола њихових породица, саопштио је Ватикан. Папа је био "дубоко потрешен патњама жртава" и рекао им је да ће црква све учинити ради спровођења правих мера заштите деце. До овог приватног сусрета је дошло у семеништу у Ерфурту, у источној Немачкој и он је био сличан онима који су се већ одиграли на другим скорашњим путовањима, па и у Великој Британији у септембру, а јучерашње саопштења Ватикана и речи употребљене у њима су такође веома слични, примећује британска агенција Ројтерс. Католичка црква у Немачкој до сада је примила скоро 600 захтева за обештећење због сексуалног злостављања, а удружење жртава процењује да су протеклих деценија католички свештеници сексуално злоупотребили више од 2.000 особа. ИЗВОР
×
×
  • Креирај ново...