Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'Otac'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Биће сахрањен у својој задужбини, Манастиру Ћириловцу Дана 20. фебруара, у својој 82. години живота, упокојио се отац Јоил (Булатовић), игуман Манастира Ћириловац. Рођен је 20. јула 1940. године као Јошо Булатовић у селу Смрчје код Колашина. Већ на почетку рата остаје без оца Милете, па је њега и браћу кроз искушења рата сама чувала и подизала мајка Марија. Непосредно након рата породицу је задесила трагедија која је оставила снажан печат на његов даљи живот - у једном дану су од нађене бомбе погинула три његова брата, а преживио је само један његов брат - Јанко. ЈОИЛ БУЛАТОВИЋ - ИЗВОР: ЕТОС Након завршетка основне школе у Колашину, матурирао је у беранској гимназији, након чега завршава Педагошку академију на Цетињу. Запослио се као наставник хемије у Основној школи "Вуко Јововић" у Даниловграду, гдје проводи петнаестак година радног стажа до инвалидске пензије. ОТАЦ ЈОИЛ - ИЗВОР: ЕТОС Од ране младости показивао је занимање за духовност и за Цркву. У недостатку искусних духовника у Црној Гори, тада духовно разореној од безбожног режима, за руковођење у црквеном животу одабрао је чувеног витовничког старца Тадеја, који је дуго година био његов духовни савјетник. Након неколико посјета Светој земљи крајем седамдесетих и почетком осамдесетих година прошлог вијека, одлучује да се посвети подвижничком животу, живећи у свијету по правилима монашког аскетизма и потпуне посвећености духовности. Крајем осамдесетих година постаје активни члан духовне заједнице која се у Манастиру Ћелија Пиперска формирала око блаженог спомена архимандрита Лазара, који доноси свјежину светогорског монашког опита у учмалу средину овдашње црквености, будећи је за предстојеће духовно прољеће. БЛАЖЕНОПОЧИВШИ МИТРОПОЛИТ АМФИЛОХИЈЕ И ОТАЦ ЈОИЛ - ИЗВОР: ЕТОС Доласком на на цетињски трон митрополита Амфилохија, Јошо, његовим благословом, одлази најприје у Манастир Ждребаоник, а потом у Манастир Острог, гдје бива замонашен, добивши име старозавјетног пророка Јоила и убрзо рукоположен за јеромонаха. Девет година је непрекидно носио послушање у Горњем манастиру Острогу, као чувар ћивота Светог Василија Острошког, неуморно служећи свете службе, крштавајући, исповиједајући и дајући духовну подршку хиљадама људи који су погодили ову светињу, али и опомињући оне који су били упорни у гријеху на последице таквог духовног стања. БЛАЖЕНОПОЧИВШИ МИТРОПОЛИТ АМФИЛОХИЈЕ И ОТАЦ ЈОИЛ - ИЗВОР: ЕТОС Од средине деведесетих започиње градњу своје задужбине - Манастира Ћириловац на свом имању код Колашина. Манастир је освећен у септембру 1999. године и тада је постављен за игумана манастира. Већ наредне године се формира манастирско сестринство. Иако се манастир налази забачен у планинама и до њега води макадамски пут, стотине људи је сваког дана долазило у манастир за савјет, молитву и исповијест. БЛАЖЕНОПОЧИВШИ МИТРОПОЛИТ АМФИЛОХИЈЕ И ОТАЦ ЈОИЛ - ИЗВОР: ЕТОС Године 2005. митрополит Амфилохије је са још три архијереја осветио црквицу коју је отац Јоил подигао на врху Бјеласице по имену Кључки Тавор и посветио ју Преображењу Господњем, а која је рађена као вјерна копија срушене ловћенске цркве. Већ 2007. године освећен је и мушки манастир посвећен Богородици Јерусалимској у непосредној близини Манастира Ћириловца. Свој монашки живот заокружио је примањем велике монашке схиме 2016. године, од када је примао мање народа за исповијест и савјет, а више се посвећивао молитви. Упокојио се након краће болести у својој задужбини Манастиру Ћириловцу, гдје ће бити и сахрањен. Извор: ЕТОС
  2. DEVOJČICA Jovana Živković (15) nestala je juče nakon što je iz Kraljeva krenula za Beograd. Jovana je nestala u 7.30 časova kada je ušla u autobus "Best Komerc". NJen otac, moj bivši suprug, čekao je na glavnoj stanici u Beogradu, ali ona tamo nije izašla. Na snimcima kamera na autobuskoj stanici u Kraljevu se jasno vidi Jovana kako sa sobom nosi jedan kofer i torbu. Jovana nosi naočare za vid, a u trenutku nestanka na sebi je imala crnu trenerku, belu majicu i crni duks oko struka - objavljeno je na sajtu nestalisrbija.rs. Kako se navodi, Jovana je na sebi imala crnu trenerku, belu majicu i crni duks oko struka (to se videlo na kamerama autobuske stanice). Nosila je kofer i jednu torbu. Jovana ima naočare za vid i paž frizuru. https://www.novosti.rs/vesti/drustvo/1036444/nestala-devojcica-jovana-zivkovic-otac-cekao-stanici-beogradu-nije-izasla-autobusa
  3. U zaselak kraj Valjeva već tri godine pristižu ljudi iz čitave Srbije jer veruju da molitve seoskog sveštenika Marjana Kneževića leče i pomažu U mesto Stave kod Valjeva u poslednje tri godine na stotine ljudi svake nedelje dolaze kako bi prisustvovali službi koju u seoskoj crkvi drži sveštenik Marjan Knežević. Među vernicima i stari i mladi, i bolesni i zdravi, i krivi i pravi. Molitve iz Jevanđelja, koji drugi popovi ne koriste, kao i razgovor sa vernicima, po njihovim pričama, leče i pomažu. Proširenje crkve - Morali smo da proširimo seosku crkvu za 50 kvadrata, jer na pojedinim molitvama bude više od 700 vernika iz cele Srbije. Ti radovi će biti gotovi do proleća. Sledeći plan nam je izgradnja crkvenog doma, u kome će vernici moći da prenoće, kao u manastiru Ostrog. Zasad se snalaze tako što prenoće u nekom od dva ovdašnja domaćinstava koja se bave seoskim turizmom - priča sveštenik Marjan. Mesto Stave smešteno je ispod Medvednika. Ima prodavnicu, kafanu i tablu na kojoj piše Stave, ali to selo katastarski ne postoji. Stave su mesto gde se spajaju četiri valjevska sela, Suvodanje, Sitarice, Stanina Reka i Boboba, pa su mu seljani dali takav naziv. Za Stave se, zahvaljujući lokalnom svešteniku, čulo od Vranja do Subotice. Stave pune ljudi - Svaki dan dođe neko sa strane. Non-stop defiluju automobili iz svih krajeva Srbije. Kad je veći praznik, tada se stvaraju i velike kolone, pa naše selo izgleda kao neki velegrad. Ovoliko sveta koliko je prodefilovalo poslednjih godina nisam video za mojih 80 leta - priča za Press deda Miša, koga smo sreli u seoskoj kafani. Otac Marjan službuje u seoskoj crkvi više od 30 godina. Vernicima, kaže, pomaže i leči isključivo čitanjem molitvi. - Interesovanje ljudi je poraslo kada sam počeo u crkvi da služim Svetu tajnu jeloosvećenja, koja je jedna od sedam svetih tajni. Veruje se da se u toj svetoj tajni potapaju zaboravljeni gresi, a oni nekada mogu biti uzrok bolesti i nevolja. Ta molitva se čita samo u nekoliko pravoslavnih hramova u celom svetu. Smatra se da tu molitvu treba da služi sedam sveštenika i zbog toga je najčešće ne sprovode u hramovima, ali moje je mišljenje da to može da obavlja i jedan sveštenik, ukoliko je „čist" i spreman da svoju energiju podeli sa vernicima. Kada se pročulo za ovu molitvu, počeli su svakodnevno da dolaze ljudi iz svih krajeva Srbije. Uz to, čitaju se molitve protiv „volšebnih energija", a svedoci smo da sve više ljudi odlazi kod crnih magova i proroka. Posle čitanja molitve, ako je neko pod magijom, oseti muku, strah, desi se da poneko i vrisne ili pobegne iz crkve - priča otac Marjan, i napominje da je jedini spas molitva. Širi se glas o službi oca Marjana... Crkva uvek puna On navodi da su u protekle tri godine u crkvu dolazili oni koji su pokušali da se ubiju, parovi koji nemaju decu, bolesni... - Dolaze ljudi svih profesija. Do sada sam uspeo da izlečim galopirajući tumor, leukemiju, rak pluća, tumor na mozgu, a petoro dece je zahvaljujući molitvi posle nekoliko godina progovorilo. Ja znam da sve ovo zvuči kao naučna fantastika, ali sve je prosto i jednostavno. Ako je Bog stvorio čoveka, on može i da ga izleči. Nekome pomaže samo jedna molitva, a neko mora češće da dolazi - priča Marjan. Početno nepoverenje U većini seoskih crkava u valjevskom kraju službe se obavljaju samo nedeljom i većim praznicima, a broj vernika se tada može izbrojati na prste dve ruke. Na Stavama otac Marjan službu pred puno ljudi obavlja svaki dan, a za vreme Božićnog posta svakodnevno se obavljaju i ponoćne liturgije. - Meštani su bili malo nenaviknuti na to, jer većina njih u crkvu dolazi samo nedeljom. U početku, tokom jedne od prvih ponoćnih liturgija, dok sam čitao molitvu u crkvu je ušla policija. Neko od meštana je prijavio da su se u seoskoj crkvi okupili „sektaši" i da sprovode neki obred. Kada su uvideli o čemu se radi, policajci su brzo napustili selo. Većina meštana je teško prihvatila to što se služba vrši i subotom, pa je bilo raznih otpora, a neki od njih su me prozvali čak i subotarom. Sada su naviknuti na svakodnevne službe i problema više nema - priča otac Marjan. Zvanični crkveni krugovi nerado pričaju o tome, a otac Marjan kaže da i sami sveštenici o njemu pričaju svašta. - Neki kažu da sam vračar, neki da sam vidovit, ali ja smatram da radim ispravnu stvar. Naša sveštenička dužnost je da se molimo i da bogoslužimo, pogotovo u ovim pomalo čudnim vremenima - kaže otac Marjan. Stižu i po kiši i po snegu Ni kiša, ni sneg, ni led nisu prepreka za mnogobrojne vernike da dođu do crkve na Stavama, u kojoj smo zatekli nekoliko porodica iz Loznice, Beograda i Kraljeva. Nerado govore o razlozima zbog kojih su došli u ovo planinsko selo, ali svi tvrde da molitve sveštenika Marjana i te kako pomažu. - Da ne mislim tako, ne bih ovde došla po ovom nevremenu, a nije mi ni prvi put. Ne umem da vam objasnim kako to svešteniku polazi za rukom, ali svaki put kad napustim Stave osećam se smireno, bezbrižno, a mnogobrojni problemi koje sam imala počeli su da se rešavaju - kazala je M. T. (45), koja je sa suprugom doputovala iz Kraljeva.
  4. Sveštenik Nikola Radović juče se susreo sa porodicom jednog od mladića koji je učestvovao u nemilom događaju, u noći 21. maja, kada je došlo do uznemiravanja njega i njegove porodice ispred crkve Svetog Nikole u Starom Baru. Otac Nikola posjetio za Bajram porodicu učesnika incidenta ispred crkve BARINFO.ME Sveštenik Nikola Radović juče se susreo sa porodicom jednog od mladića koji je učestvovao u nemilom događaju, u noći 21. maja... Otac Nikola je dobio poziv od porodice S.K. da ih posjeti tokom bajramskih praznika, čemu se on, kako ističe, „s posebnom radošću odazvao“. „Nakon nemilog događaja nisam osjećao ni srdžbu, ni ljutinu, ali me je u međuvremenu ophrvao osjećaj tuge kojeg nisam mogao da se oslobodim, pošto sam u sebi doživljavao Bar kao primjer skladnog života. Međutim, osjećaj tuge je prošao kada sam juče ujutro dobio poziv od porodice jednog od mladića da budem njihov gost za Bajram, osjetio sam mir u srcu. Doživio sam u Mrkojevićima predivno gostoprimstvo porodice i njihovih prijatelja, ljudski razgovor i razumijevanje. Izrazii su još jednom žaljenje za sve što se dogodilo, a susreo sam se i sa mladićem koji iskreno pokazuje pokajanje za sve što se dogodilo. Uvjerio sam se da to što je uradio nije porodično vaspitanje, već je bio ponešen masom. Njihov gest poziva u ovakvoj situaciji pokazuje da Bar ostaje grad međunacionalne tolerancije i vjerskog sklada, kojeg ne treba samo riječima da slavimo, već i djelom da pokazujemo. Ovakav primjer porodice, a i Bar je jedna mala porodica, pokazuje da i na širem planu tako može biti, gdje ima ljudi – ima i dogovora . Ne bih volio da neko ovog mladića ni mrko pogleda ili mu ružnu riječ uputi. Treba ga ljubavlju podstaći i podržati. Ono što se desilo ne treba nikad više da se ponovi, a svi moramo da radimo na ljubavi, slozi i bratskom pomirenju. Svi imamo pravo da pogriješimo, a ko se iskreno pokaje, a ovaj mladić sigurno jeste, moramo da ga podržimo. Lako je suditi, ali prije svega treba opraštati. Pošto je sve ovo uznemirilo građane, želim da poručim da nema razloga za brigu, i da sam sada apsolutno spokojan, i zbog divnoga gesta poziva i zbog gostoprimstva, ali i zbog činjenice da međukulturni, međuvjerski i međunacionalni sklad u Baru postoji, u šta su me uvjerile brojne poruke građana sve tri vjere koji su ovih dana izražavali tugu i žaljenje zbog svega što se dogodilo. Moramo da nastavimo da idemo jedni kod drugih na Bajrame, Božiće, Vaskrse, da propovjedamo ono što propovjeda svaka vjera, hrišćanska ili muhamedanska, Sveto pismo ili Kur’an, a to je ljubav. Samo na takvoj osnovi, osnovi ljubavi, možemo da gradimo našu budućnost“, rekao je za Bar Info i Radio Bar sveštenik Nikola Radović.
  5. Hilari Klinton htela da u srpsku crkvu uvede pse! Otac Stevo odlučno stao pred agente | Društvo | Novosti.rs WWW.NOVOSTI.RS Otac Stevo Mitrić o čudesnom povratku ikone Svetog Nikole u Prištinu i poseti američke sekretarke
  6. "IMAMO SITUACIJU DA JE BRANKO STEFANOVIĆ ANGAŽOVAN U FIRMI GIM I ZAJEDNO SA VLASNIKOM GIM OSNIVAČ JOŠ JEDNE FIRME REGISTROVANE ZA TRGOVINU ORUŽJEM, NJEGOV MLAĐI SIN NEMANJA JEDAN JE OD SUVLASNIKA FIRME IZ ISTE BRANŠE ZAJEDNO SA DIREKTOROM SDPR JUGOSLAVOM PETKOVIĆEM, A STARIJI SIN NEBOJŠA JE MINISTAR POLICIJE I IZDAJE DOZVOLE ZA TRGOVINU ORUŽJEM. SASVIM JE JASNO DA ČLANOVI PORODICE STEFANOVIĆ NEMAJU NIKAKVE REFERENCE KOJE IH KVALIFIKUJU ZA USPEŠNO BAVLJENJE POSLOM MEĐUNARODNE TRGOVINE ORUŽJEM OSIM BLISKOSTI I LOJALNOSTI SA PREDSEDNIKOM VUČIĆEM. TO JE, IZGLEDA, SASVIM DOVOLJNO U REŽIMU GDE JE VLAST LIČNA I GDE SE DRŽAVA TRETIRA KAO PRIVATNO VLASNIŠTVO" Pre 2012. godine nije bilo privatnih trgovaca oružjem koji su po obimu poslovanja bili čak i blizu Jugoimporta SDPR. Od dolaska Srpske napredne stranke na vlast, procvetale su neke privatne firme koje se bave trgovinom naoružanjem. Njihova bliskost sa SNS-om je obostrano plodna, a najbolje berbe su u vreme izbornih kampanja, kaže za "Vreme" penzionisani general Zdravko Ponoš, bivši načelnik Generalštaba, a danas potpredsednik Narodne stranke. Kako, pored monopoliste poput SDPR-a, jedna privatna firma kao što je GIM, može uzimati takav veliki deo "kolača" u trgovini naoružanjem i vojnom opremom? SDPR nije monopolista već duže vreme. I nije to problem. Problem je što je državna kompanija sa višegodišnjom tradicijom i referencama gurnuta u neravnopravan položaj u odnosu na novoosnovane privatne firme bez referenci u poslu trgovine sa naoružanjem. Tako nešto može biti zbog dva razloga. Prvo – preko privatnih firmi mogu sa manje reputacionog rizika da se obavljaju poslovi na ivici ili iza granice poštovanja međunarodnih regulativa. To je mehanizam koji omogućava nečijoj državnoj administraciji da se distancira od tako obavljenog posla ako stvari krenu u lošem smeru. Drugi razlog je da se enormne zarade koje se ostvaruju u ovom biznisu na mnogo fleksibilnije načine prelivaju na privatne račune nego što je to moguće sa računa državne kompanije. Imam utisak da je drugi od navedenih razloga, preciznije interesa, toliko dominantan da je obesmislio prvi, jer se poslovi obavljaju preko osoba koje su u porodičnim relacijama sa samim vrhom režima. Ko stoji iza toga, za čiji račun se radi? Trgovina oružjem je veoma specifičan biznis. Zato je sistem izdavanja dozvola za obavljanje prometa za naoružanjem i vojnom opremom koncipiran da smanji rizik i od korupcije i od drugih zloupotreba. Da bi se dobila dozvola od Ministarstva trgovine, neophodna je saglasnost ministarstava odbrane, unutrašnjih poslova, spoljnih poslova i BIA. Ovakav sistem trebalo je da obezbedi ne samo profesionalno, kompetentno i državno odgovorno sagledavanje svih aspekata za koje su navedeni organi nadležni, nego i da se smanji mogućnost korupcije. Dovoljno bi bilo da bar jedan od navedenih organa nije stranački ili na neki drugi način korumpiran, odnosno privatizovan, pa da se prikoči trgovina uticajem. Međutim, to funkcioniše samo kad sistem nije institucionalno urušen. U Vučićevoj verziji države stvari su izokrenute. Ni jedna institucija i državni organ ne može da funkcioniše shodno profesionalnim normama i pravilima struke. O svemu, a posebno o onome gde se vrte velike pare, odlučuje se na jednom mestu, a svi državni organi služe samo da stave pečat i ništa ne pitaju. Tako se obezbeđuje da povlašćene firme imaju ekspresnu prohodnost kroz državnu administraciju, a ta ista administracija ima zadatak da one druge redovno usporava i onemogućava da posluju. Dovoljno je da jedan od organa ne izda neku dozvolu ili saglasnost pa da se onemogući da posluje firma koja nije blisko povezana sa režimom. Uostalom, to je sistem koji je SNS režim doveo do savršenstva i primenio u svim oblastima – od dobijanja građevinskih dozvola i papirologije u oblasti farmacije do trgovine naoružanjem. Najliberalniji oblik funkcionisanja je plaćanje reketa da bi se dobila ničim sporna saglasnost ili dozvola ili rešenje. Naravno, uz uslov da se pronađe neko ko zna nekoga... Trgovina naoružanjem nije ni toliko liberalna. Jer samo par ljudi može da dođe do onoga ko stvarno odlučuje. Nebojša Stefanović demantuje, ali dokumenti i fotografije govore suprotno – otkud ime Branka, oca ministra unutrašnjih poslova Stefanovića na zvaničnom zahtevu za ulazak delegacije trgovaca naoružanja u Krušik? I otkud on na proslavi godišnjice te firme? U papiru u koji javnost ima uvid, sasvim jasno stoji da Branko Stefanović posećuje "Krušik" u sastavu delegacije firme GIM. Ministar Stefanović je najpre tvrdio da njegov otac nije uključen u biznis trgovine oružjem, potom da nije vlasnik firme GIM, što niko nije ni tvrdio. Na kraju je odbio da odgovara na pitanja na navedenu temu, a Vučić je, kao čovek sa ispravnom diplomom pravnog fakulteta zatečen u obavljanju posla predsednika države, presudio da Branko Stefanović nije počinio nikakvo krivično delo. To je trebalo da bude kraj ove sage. Kolika šteta po državu nastaje takvim aranžmanima, a navodno je "Krušik" čak u gubicima? I zašto je za GIM data manja cena po kontingentu nego za SDPR? Objašnjenje koje je stiglo iz "Krušika" nije baš uverljivo. Ovakvi aranžmani prave višestruku štetu interesu države. Sasvim je jasno da je povlašćeni položaj koji ima GIM po pitanju cena na direktnu štetu proizvođača, a i državne firme SDPR. Ne manji problem su uslovi rada u srpskoj namenskoj industriji gde radnici često stradaju. Enormni profiti završavaju u džepovima trgovaca, a fabrike, zaposleni i država ostaju kratkih rukava. Tehnologija proizvodnje u nekim od fabrika zastala je u sedamdesetim godinama prošlog veka, a mere zaštite na radu žrtvuju se za ispunjenje nerazumnih rokova isporuke. Na stranu što država povremeno iz budžeta pokriva rupe u poslovanju fabrika namenske industrije. A to što oružje završava na nekoj strani koja je pod međunarodnim embargom, iako je papirološki sve "čisto"? Posebna dimenzija je uključenost srpskih firmi u međunarodnu trgovinu oružjem koje završava na područjima zahvaćenim građanskim ratom, i to u rukama ekstremističkih islamističkih naoružanih grupa. To pravi nesagledivu štetu ugledu Srbije u svetu. Zar je potrebno posebno objašnjavati zašto velike sile koje podržavaju neku od zaraćenih strana prilično paze da ne ostave direktan otisak prstiju u njihovom snabdevanju oružjem. I baš je Vučićev režim zagrizao da upetlja Srbiju u prljave poslove za tuđe državne, a svoje lične interese. Sasvim je jasno da se ne radi o državnim interesima Srbije. Kao što se o njima nije radilo ni kad je izdavan srpski pasoš Jingluk Šinavatri, bivšoj premijerki Tajlanda za kojom je raspisana međunarodna poternica. Kako tumačite to što su se dokumenti o umešanosti Stefanovićevog oca u trgovinu oružjem za Jemen pojavili na bugarskom sajtu, za koji ministar tvrdi da ima svega stotinak pratilaca, šta stoji iza toga? Arms Watch nije nepoznat onima koji se interesuju za oblast koju prati, ni u Srbiji ni u svetu. Izazvao je pažnju šire javnosti u Srbiji kada je objavio materijal koji dokumentuje umešanost srpskih privatnih firmi, a posebno firme GIM i oca ministra Stefanovića u trgovinu oružjem koje završava u rukama islamističkih grupa. Indikativno je da je sajt, po objavljivanju navedenog materijala, pod konstantnim hakerskim napadima za koje se tvrdi da dolaze iz Srbije. Izgleda da režim pokazuje aspiracije da primeni svoje standarde medijskih sloboda i van granica Srbije. Poznato je da u Jemenu trenutno bukti surovi građanski rat uz indirektni sukob nekih moćnijih regionalnih i svetskih sila. To je prostor trenutno najmasovnijih stradanja civila u svetu, a stanje se kvalifikuje kao humanitarna katastrofa. Javnost u Srbiji ima pravo da zna kako se oružje proizvedeno u Srbiji, koje je iz fabrika preuzela firma za koju radi otac ministra policije, našlo u rukama jedne od zaraćenih strana. Da li je vlast u Srbiji možda zauzela stranu u tom sukobu, s kojim razlogom, šta je nacionalni interes, ko i kad je o tome odlučivao? Šta je po tom pitanju savetovao savetnik Toni Bler i da li njegovi saveti možda odražavaju interes onoga ko ga plaća, jer izgleda da ipak nije plaćen iz srpskog budžeta. Otkud u Bugarskoj, da li iza toga stoje interesi SAD, kako tvrde neki? Nije mnogo važno odakle radi ili čiji pasoš poseduje novinar koji objavi argumentovanu priču na temu od ogromnog interesa javnosti, a samim tim i razloga za glavobolju neke vlasti koja najradije operiše u mraku. Osim toga, i neki domaći novinari, konkretno BIRN, veoma podrobno su pisali o ovoj temi. Nemam dilemu da Vašington zna šta Vučić radi i u Srbiji i van Srbije. A da li Vašington ima neki problem s tim ili ne, to je pitanje za američku administraciju. Srbija i njeni građani svakako imaju problem sa Vučićevim režimom i taj problem moraćemo da rešavamo sami, bez obzira šta kaže ili radi neko spolja. Bilo bi lakše kada bi iz Vašingtona, Brisela, Berlina pokazali više interesa za stanje demokratije, ljudskih prava i institucija, ali oni trenutno imaju neke druge prioritete u Srbiji. Što se tiče priča o unutrašnjim previranjima u vrhu režima, nema tu niko ko može Vučiću dobronamerno da kaže ni da poseti lekara, a kamoli da oproba autonomnost u svom delovanju. Nije se on slučajno okružio ljudima sa lažnim diplomama i raznim drugim moralnim i radnim deficitima i kompromitujućim nasleđenim dosijeima. Šta se dešava sa SDPR? SDPR je državna firma pod punom partijskom kontrolom SNS, konkretnije, poverena je na operativno upravljanje izraslijim članovima zemunske filijale SNS. Naravno, ni ta ekipa nije prošla neki staž ni bezbednosnu proveru da se bavi poslom kojim se bavi SDPR. Ali to SNS ni inače ne praktikuje u poslovima od posebnog državnog interesa. Ima još nekih interesantnih stvari vezanih za SDPR i aktuelnu upravljačku garnituru. Imamo situaciju da je Branko Stefanović angažovan u firmi GIM i zajedno sa vlasnikom GIM osnivač još jedne firme registrovane za trgovinu oružjem, njegov mlađi sin Nemanja jedan je od suvlasnika firme iz iste branše zajedno sa direktorom SDPR Jugoslavom Petkovićem, a stariji sin Nebojša je ministar policije i izdaje dozvole za trgovinu oružjem. Sasvim je jasno da članovi porodice Stefanović nemaju nikakve reference koje ih kvalifikuju za uspešno bavljenje poslom međunarodne trgovine oružjem osim bliskosti i lojalnosti sa predsednikom Vučićem. To je izgleda sasvim dovoljno u režimu gde je vlast lična i gde se država tretira kao privatno vlasništvo. Svakim danom je sve jasnije da Srbijom vlada jedan čovek uz pomoć svoje i sa osloncem na još samo par porodica. Takav sistem vlasti obično se sreće kod nekih drugih entiteta, a duboko je suprotan ustrojstvu i funkcionisanju normalne države. Da li Branko Stefanović nabavlja džipove za MUP Ima mnogo pitanja na koja javnost čeka odgovor. Evo i novih – za Vučića, jer Stefanović ili ne zna ili ne sme da odgovori ni na jedno. Da li je tačno da GIM, preduzeće u kojem je otac ministra Stefanovića angažovan, nabavlja za MUP 49 džipova Range Rover Discovery u vrednosti 2.500.000 evra? Da li je tačno da vozila plaća GIM? Da li je u pitanju poklon firme GIM srpskoj policiji ili oca sinu? Ili je posredi neki kompenzacijski posao između GIM i MUP i šta GIM dobija u toj trampi? Da li je to naoružanje i gde ide to naoružanje? Da li je Srbija možda samo tranzitna zona i za ove džipove? Postoji li i pedeseti džip i da li je on predmet neke posebne kompenzacije? Ako je sve to istina, kako se objašnjava porodična relacija u kojoj sin izdaje dozvolu za izvoz oružja firmi za koju radi njegov otac, a onda ta ista firma kupuje džipove ministarstvu koje vodi sin? Da li je po sredi sukob interesa ili ipak samo otac i sin u zrelim godinama razmenjuju igračke – oružje za džipove? S obzirom da ni otac ni sin nisu do nedavno pokazivali neke natprirodne moći, a u skorije vreme čine čuda, kako u oblasti obrazovanja tako i biznisa, čovek se zapita – da li je uz oca i sina prste umešao neki duh, ili svetovno kum. I ko je taj kum? Davor LUKAČ
  7. Pomaže Bog časni Oci braćo i sestre u Hristu! Želim da vam se obratim pismenim putem na ovaj način . I zavapim iznesem svoju životnu priču i nemoć moju da bilo šta da promenim. Mi smo petočlana porodica,koja živi trenutno u Selu Mramor okolina Niša ja neznam ja neznam Bog zna zašto mi ne samo da smo težak socijalni slučaj,mi nemamo nikakve trenutno izvore prihoda. Podstanari smo pod tudjim krovom ovo je mesec Oktobar leta Gospodnjeg,svaki mesec je kritičan i ako ne platimo račune i obaveze koje stižu mi smo na ulici, A zima je na pragu. I nemamo novčanih sredstava za životnu egzistenciju . Bogu hvala bilo je braća i sestara koji su nam pomogli,da preživimo uz Božiju pomoć ,posao naći je nemoguće kako dalje? Ljudi koji su u Gradskoj Vlasti nemaju sluha da čuju ali i ne vide,bili smo u tako teškom položaju da smo porodično proveli 3dana pod vedrim nebom na ulici u Nišu ,teška životna situacija . Sada je sa nama i ćerka Andjela koja je u Blagoslovenom stanju ,i ćerkicu koja ima 3 godine ,mi smo je prihvatili jer je preživela nasilje u porodici i sa prvom trudnoćom i sada sa drugom,ima loš brak,ustvari više i nema braka. Nema nikakve prihode ,preživela je batine, maltretiranje, i teške stesne situacije poniženja kao majka i žena. Razumite težinu mog problema . PODIŽEM GLAS I APEL NA SVE HUMANE LJUDE I LJUDE KOJI ŽIVE PO JEVANDJELJU I LITURGIJSKIM ŽIVOTOM I LJUDE DOBROG SRCA I MILOSTIVOG OVO JE GLAS MOJE PORODICE DA SE ZBRINE NE ZBRINUTA PORODICA KOJOJ JE POTREBAN KROV NAD GLAVOM I TOPAO DOM ,ZATO MOLIM SVE VAS LJUDE DOBRE VOLJE I LJUDE ,MISLIM BRAĆO I SESTRE KOJI STOJE U VERI NAŠOJ PRAVOSLAVNOJ DA POMOGNU I PONUDE REŠENJE PONUDE KUĆI KOJA IM NIJE POTREBNA DA IMA OSNOVNE USLOVE ZA ŽIVOT . POTREBNA NAM JE I NOVČANA POMOĆ. BRAĆO MOJA LJUBLJENA U HRISTU OVO JE HITNO I NEMOŽE DUGO DA ČEKA JAVITE SE I POMOZITE HRISTA RADI . BRAT DEJAN SA PORODICOM UNAPRED ZAHVALNA PORODICA STEFANOVIĆ. Adresa na kojoj se možete javiti je sledeća : Dejan Stefanović 064-498-9402. Послато са 5023F користећи Pouke.org мобилну апликацију
  8. Kosovski ministar spoljnih poslova Bedžet Pacoli rekao je da crkve na Kosovu nisu samo srpske, već i albanske. U svom obraćanju ministrima EU danas u Beču, kako prenose mediji i u Beogradu i u Prištini, Pacoli je evropskim ministrima rekao da „na primer“ za manastir Visoki Dečani, postoje znaci da su ga gradili zajedno i Srbi i Albanci. Rekao je i da je njegova porodica u prošlosti bila pravoslavne vere, i dodao da „građani ne treba da se dele na osnovu svoje verske pripadnosti ili porekla“. „Od kada smo proglasili nezavisnost, nema dokaza da su Albanci počinili zločin nad Srbima i to pokazuje da Srbi i Albanci poštuju jedni druge. Ja živim u Čaglavici i nemam problema sa Srbima,“ rekao je takođe Pacoli. Iguman manastira Visoki Dečani, arhimandrit Sava Janjić, reagovao je, uz fotografiju manastira i sledećim rečima: „Ministar spoljnih poslova Kosova g. Behgjet Pacolli (Bedžet Pacoli) kaže da su Dečani i naši manastiri na Kosovu i Metohiji važni i za Srbe i Albance. Naravno, oni su svetska kulturna baština i naglasio bih da su važni za ceo svet. Ali gradili su ih srpski srednjovekovni vladari, o čemu su sačuvani brojni istorijski podaci (i domaći i međunarodni). Ovi manastiri i istorijski i pravno pripadaju SPC, a i ako ćemo već, tako stoji i u Ustavu Kosova. Neki tvrde da su samo albanski spomenici, ali pitam se, zašto su ih onda albanski ekstremisti sa Kosova napadali i neke od njih porušili? Zašto bi uništavali nešto svoje? Samo Dečani su napadani oružano četiri puta granatama od 1999. godine, što je i razlog zašto nas čuva KFOR.“ Uvek naglašavamo da naše svetinje predstavljaju mostove između svih ljudi dobre volje i ne bi smeli da budu prostor za političke igre, naglasio je na kraju svog saopštenja arhimandrit. Manastir Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija, Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške nalaze se pod zaštitom UNESCO-a od 2005., odnosno 2006. godine, i to nakon martovskog pogroma 2004., u kojem je teško stradala Bogorodica Ljeviška, sa čijom se obnovom u međuvremenu započelo. коссев.инфо
  9. http://www.aura.ba/vidoviti-otac-sava-vas-duhovni-iscjelitelj-rjesava-porodicne-probleme-pravi-mocne-zastite-protiv-crne-magije-uroka-prokletstava/ Da li neko zna nešto o ovom prevarantu? Komšiji je uzeo 1000 EUR za skidanje mađije. Naravno, sve preko vibera i fb i nikad mu sliku nije video.
  10. „Pokrenite regionalni mirovni pokret, mir se ne može utemeljiti na lažima“ Jürgen Moltmann protestantski je teolog i jedan od najutjecajnijih teologa današnjice. Njegova knjiga „Teologija nade“ (1964.), napisana pod utjecajem „Principa nade“ marksističkog filozofa Ernsta Blocha, presudno je utjecala na „teologiju oslobođenja“, liberalni kršćanski pokret druge polovine dvadesetog stoljeća. U organizaciji Hrvatskoga filozofskog društva, Moltmann je ovoga tjedna boravio u Zagrebu, gdje je nastupio dva puta – u srijedu na Filozofskom fakultetu, u javnom razgovoru s protestantskim teologom Zoran Grozdanovim, a dan kasnije na godišnjem simpoziju Hrvatskoga filozofskog društva, gdje je održao predavanje o svojemu filozofskom uzoru Ernstu Blochu. S 91-godišnjim profesorom emeritusom sistematske teologije Sveučilišta u Tübingenu Boris Pavelić je za Novi list razgovarao u četvrtak, nakon što je njegovo predavanje o lajpciškome filozofu nade ispraćeno pljeskom. P: U vašemu razgovoru s Zoranom Grozdanovim, naročito su me se dojmili vaša duhovitosti i humor. Smatrate humor važnim? O: Da (smijeh). Ne bismo sve trebali uzimati naročito ozbiljno. Naročito Nijemcima treba više humora. Sve uzimaju smrtno ozbiljno. P: Ali, rekao bih, i Hrvati, uključujući i vjeru. Katkad imam osjećaj da ljudi Boga doživljavaju, a crkva prikazuje, kao kakva ljutitog starog čovjeka. O: O… Ne, u Starom zavjetu, Jahve, Bog Izraela, uživa u izraelskom pokajanju. On je Bog koji pjeva, bog pun radosti i milosti, nipošto ljutnje. P: Možemo li reći da je vaša vjera izrasla iz bola i patnje koje ste proživjeli u Drugome svjetskom ratu? O: Da, i nakon toga, u logorima za ratne zarobljenike. P: Možete li se prisjetiti tog iskustva? Je li bila riječ o iznenadnoj epifaniji, ili o procesu susreta s bogom? O: Bio je to proces. Kao mlad čovjek, sedamnaestogodišnjak, našao sam se usred razaranja Hamburga. U srpnju 1943, oko mene je izginulo četrdeset tisuća ljudi. Preživio sam samo slučajno, ili po proviđenju. Tada sam prvi put zavapio bogu. U zatočeničkim centrima u Engleskoj i Škotskoj osjetio sam se posve zaboravljenim, i od Boga, i od svakoga dobrog duha. Tada mi je progovorio zaboravljeni Isus iz Getsemanskog vrta. Osjetio sam da je moja zaboravljenost i njegova, da je moja patnja uzdignuta njegovom velikom mukom. Tako sam postao kršćanin – kroz Bibliju, Psalme i Kristovo mučeništvo. Nije bilo epifanije, i nikakvoga iznenadnog iskustva. U moju je svijest postepeno ušla spoznaja da je Isus brat u potrebi, brat u patnji i tuzi. P: Mislite li da čovječanstvo, oči u oči s tugom i patnjom, ne može živjeti bez vjere? O: Svatko vjeruje u nešto. P: Čak i ateisti? O: Da. Mnogi ljudi vjeruju u naciju, u novac… Kamo staviš svoje srce i vjeru, ondje je tvoj Bog. Idolatrija je oko nas. Razgovarate li s ljudima ozbiljno, shvatit ćete da svatko vjeruje u nešto. P: Ključna riječ vaše teologije jest „nada“… O: Da. I „pasija“ („passion“). „Pasija“, u dvostrukom smislu: strasne ljubavi („passionate love“), i muke na križu („Passion“). P: U vašoj „Teologiji nade“ pakao ste opisali kao „beznađe“, napisali ste: „Pakao je beznađe“. U današnjem svijetu, rekao bih, mnogi žive u paklu – jer im je uskraćena nada. O: Imaju nadu, ali je potisnuta i skrivena. Čak i desperatni ljudi posjeduju uništenu nadu. Nada uvijek može biti oslobođena od represije. P: To nas dovodi do pitanja moći i politike. Cijeloga im se života suprotstavljate. Što biste odgovorili: kako se potlačeni mogu suprotstaviti moći u današnjem svijetu? O: Moć mora biti povezana s pravdom. Pravedna moć je dobra, samo je nepravedna moć nasilje. Potlačeni demonstriraju protiv nasilja pod kojim pate. Države i vlade moraju biti ograničene ustavom i nezavisnim pravosuđem, demokracijom. P: Ali najveća demokratska nacija na svijetu za predsjednika je izabrala Donalda Trumpa, o kojemu govorite s mnogo sarkazma. Što mislite, kakav svijet predstavlja taj čovjek? O: Prije dva tjedna vratio sam se iz Amerike. Svi su mi rekli da Trump predstavlja čisti bijeli rasizam. P: U Zagrebu ste rekli da se u Americi i u Europi rađa neka nova vrst rasizma. Kako biste ga objasnili? O: Kao anksioznost prema strancima, migrantima. 'Ne poznamo ih, moramo od njih zaštititi naš način života…' Nije to dobro. Osobno sam pod Hitlerom patio pod geslom: 'Njemačka Nijemcima'. Svaka demokracija utemeljena je na ljudskim pravima, i svaka je demokracija anticipacija univerzalne države čovječanstva. Zato ne smijemo razlikovati bijelce od crnaca, muškarce od žena, Nijemce od migranata… Svi smo ljudska bića, i, kao takvi, imamo stanovita prava i obveze. P: Pripadate velikoj generaciji intelektualaca, da tako kažem, šezdesetih godina: od Martina Luthera Kinga nadalje, koja je svijetom proširila ideale o kojima upravo govorite. Isti su ideali nadahnuli i moju generaciju, ali istodobno osjećamo da naglo erodiraju. U času dok razgovaramo, primjerice, na granici Srbije i Hrvatske izbjeglice mjesecima žive u neljudskim uvjetima, bivaju pretučeni i zlostavljani, ne dopušta im se da prijeđu granicu, a svi imamo osjećaj da protiv toga ne možemo ništa. O: Zašto? Nešto sigurno možete. P: Svakako, nevladine organizacije čine što mogu, aktivisti također, novinari pišu… Ali, vlade odlučuju. Tolike vlade u današnjoj Europi odgovorne su za takvo stanje. O: Možda izbjeglice ne žele u Hrvatsku (smijeh). Možda žele u Njemačku, Austriju, Francusku… Držim da je francuski predsjednik Emanuel Macron zadivljujuća figura. Ipak vjerujem da pred vašom generacijom ima svjetla, da nije sve tako sivo. P: I to sam vas htio pitati: ne dramatiziramo li ipak previše, u usporedbi s vašom generacijom, koja je pronašla nadu usprkos tome što je stasala u potpuno porušenoj Europi? O: Da. Sjetite se znakova čuda u političkom svijetu: ujedinjenje Njemačke nitko nije očekivao, a odjednom je ipak postalo moguće. Nitko nije očekivao da režim apartheida u Južnoj Africi može pasti bez građanskog rata; a onda se pojavio Nelson Mandela. Za mene, to su znakovi nade da bog nije zaboravio ovaj svijet. P: Danas ste održali predavanje o Ernstu Blochu, jednome od vaših uzora, koji je u Jugoslaviji bio omiljen filozof. Danas, u Hrvatskoj gotovo da ga nitko više i ne spominje. O: Možda misle da je bio preblizu jugoslavenskoj partiji. Ali Bloch nikada nije postao članom komunističke partije. Bio je slobodan. P: Vrlo je zanimljivo da je Bloch istodobno učitelj vama, protestantskome teologu, kao i uzor jugoslavenskim ateističkim, liberalnomarksističkim filozofima Praxis grupe. Njegovo današnje iščeznuće iz javnog života u Hrvatskoj može se tumačiti kao simptom duha vremena. Kada govorimo o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ako se mene pita, imamo rigidnu, djelomice fundamentalističku crkvu, u kojoj neki biskupi slave osuđene ratne zločince, i svakoga tko ih kritizira proglašavaju „jugokomunistima“. Slično se događa i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji. Slobodoumni i miroljubivi ljudi pitaju se kako se tome suprotstaviti. Riječ je o posve suprotnoj situaciji nego, primjerice, u Njemačkoj, gdje crkve vode snažan i utjecajan ekumenski mirovni pokret. O: Pokrenite novi mirovni pokret na Balkanu. Udružite u nj mlade. Mirovni pokret u Njemačkoj bio je vrlo uspješan. Bio je prvi poticaj čak i za ponovno ujedinjenje Njemačke. P: Na Balkanu, još je dalek put do istinskog suočavanja s nasljeđem rata na način na koji je to učinila Njemačka. O: Ali, u Njemačkoj je Drugi svjetski rat završio katastrofom, dok je rat na Balkanu završio u Daytonu. Ovdje se nitko nije smio osjećati pobijeđenim. P: Točno, i zato zlo nacionalizma nije pobijeđeno. U Njemačkoj je pobijeđeno, na Balkanu nije. O: Formirajte tim povjesničara koji bi istražio i rekao što se u ratu na Balkanu uistinu dogodilo. Uključite u taj tim povjesničare svih strana. Ljudi trebaju znati što se uistinu dogodilo. Svjetlo istine početak je mira. Mir se ne može utemeljiti na lažima i iluzijama. Mir se može učvrstiti samo na istini. Zato sam pristalica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Ne slažem se s onima koji napadaju taj sud. Smatram da treba rasvijetliti što se uistinu dogodilo. P: Napisali ste uistinu inspirativnu rečenicu: „Mir s Bogom znači konflikt sa svijetom“. Revolucionarna je to interpretacija Biblije. O: Da, konflikt sa svijetom, ali svijetom nasilja, krivnje, ubijanja i smrti. Protiv takvog svijeta prosvjedujemo, ne protiv dobrog svijeta Božjeg stvaranja. Svijet možemo interpretirati na oba ta načina. P: Kako u današnjem svijetu utemeljiti i osnažiti iskren i uspješan dijalog kršćana i muslimana? O: Ili na sekularnom temelju tolerancije – premda valja dodati da je dobro biti tolerantan, ali loše samo tolerirati. Na religijskom temelju, tako da se kaže da je Isus umro ne samo za kršćane, nego i za muslimane. Sjećam se trenutka u njemačkom Bundestagu, još u vrijeme kada je svijet bio podijeljen na Zapad i na Istok. Gustav Heinemann, tadašnji predsjednik zapadne Njemačke, rekao je: 'Krist nije protiv komunista', na što su konzervativci protestirali. No Heinemann je nastavio: 'On je umro za njih!' Tada je u njemačkom Bundestagu nastala tišina. Istinski kršćani susrest će muslimane kao braću i sestre za koje je Isus umro na križu. Istinski muslimani srest će kršćane u velikoj milosti Božjoj, što i jest prvo božje ime u islamu: 'velika milost', 'Al Rahman'. P: U zagrebačkom predavanju rekli ste da nevladine organizacije mogu spasiti svijet. O: Da, ako ne rade u interesu politika nacionalnih vlada, nego u interesu mira i pomoći. Vjerujem da su kršćanske organizacije, poput Caritasa, bolje opremljene za pomoć, jer kršćanske kongregacije postoje na terenu, u Africi, Kini… One mogu uvelike pomoći. P: Mislite li da je moguć širok, snažan i utjecajan globalni pokret za mir? O: Da, vjerujem u mogućnosti (smijeh). P: Pitam to zato što je globalizacija omogućila brzo i snažno povezivanje ljudi. O: Da, ali je globalizacija istodobno i vrijeme nacionalizma: ruski je nacionalizam uništio Sovjetski savez; američki nacionalizam danas uništava Ujedinjene narode. P: Što mislite o sve većem utjecaju azijskih duhovnih tradicija na Zapadu? Neke rečenice iz vaših knjiga zvuče kao budističke. O: Budistička etika uključuje životinje i biljke. 'Karuna' je njihova formula za milost. Poštujem te koncepte. U Kini, magična je formula 'harmonija'. Sve treba biti u harmoniji. Oni ne govore o 'nadi' i 'revoluciji' (smijeh). Stara kineska mudrost glasila je: 'Ne vladaj svijetom agresijom („through agression“), nego privlačenjem, atrakcijom („through attraction“). ' U Europi imamo slično iskustvo: u 19. stoljeću europske su sile svijet kolonizirale agresijom; danas, svijet dolazi k nama, jer je Europa postala atraktivan kontinent, naročito za Afrikance. P: Profesore Moltmann, za vama je dugo životno iskustvo, i impresivna intelektualna i duhovna postignuća. Kako biste, nakon svih ovih godina, odgovorili na ključno ljudsko pitanje: kako u ovome svijetu pobijediti zlo i patnju? O: (Duga stanka) Čineći dobro. Zlo samo uništava. Apostol Pavao rekao je: 'Pobijedite zlo dobrim'. Na duge staze, zlo neće pobijediti Dobro.
  11. Cane Partibrejkers: Kakav otac bolji sin Ko nam to krade decu od nas samih? Ko nam uzima vreme namenjeno njima? Gde grešimo dok ih volimo? Bože čuvaj nam decu, moli te jedan od roditelja. Bio sam na „otvorenim vratima” kod svog sina u njegovoj gimnaziji. Ima 17 godina i slabe ocene, ali mislim da je fin momak. Svira gitaru, ima bend i u pubertetu je. Njegova priroda kao i svih nas u tim godinama doživljava zemljotres. Formira se da bude svoj. Razvučen odjednom na četiri strane sveta otkriva život. Došao sam malo ranije. Nisam prvi put ovde. Kao bivši ponavljač brinem za svoje dete kao i svaki roditelj. Vreme je grozno u kom odrastaju. Već im je svaljeno na leđa da moraju sami da preuzimaju odgovornost neadekvatnu njihovim godinama. Sedim na klupi u hodniku. Prepoznaju me neke srednjoškolke, kikoću se i pozdravljaju me sa puno poštovanja. Baš lepo da i toga još ima. Gledam momke koji promiču ispred mene. Tako su već grubi,prerano sazreli. Nisu oni krivi što su takvi već društvo kojenije briga kakva mu je budućnost. Oni postaju učesnici okrutne igre preživljavanja. Samo lična sreća im može pomoći da se snađu i prođu kvalifikacije. Siromaštvo diktira pravila da nema za svakog. Veseli su, bezbrižni i nesvesni. Mladost je jedino što čovek dobija,a ostalo mu u životu ostaje kad nje nestane. Vidim neka žena kod dežurnog učenika traži istog razrednog starešinu koji i meni treba. Ne mogu da provalim da li je moje godište ili ne. Izgleda gradski. Evo ga i on, stiže sa dnevnikom ispod miške. Poziva nas da uđemo u zbornicu. Sedamo ispred stola na kojem leži dnevnik. Prva počinje ta žena, traži da vidi ocene svoje ćerke. Razredni odgovara da ne može da joj pokaže jer ih ona jednostavno nema zbog toga što ne dolazi u školu. „Nije ni danas u školi”,reče razredni. „Znam”,odgovori njena majka, „eno je kod kuće, spava”. Dobija savet da ispiše svoju ćerku iz škole da ne bi izgubila pravo na školovanje. Žena je u frci što je i normalno. Raspituje se kako da spasi svoje dete, pri tom se izvinjavajući što oduzima toliko vremena. Kažem da nema problema, dajući joj doznanja da saučestvujem u njenom problemu. Žena odlazi. Dolazi red i na mene. Od poslednjeg puta i mog pritiska u vidu neromansirane priče šta može da mu se desi ako ne pazi,prošaranu visokom frekvencijom upozorenja, dobijam izjavu od razrednog da je popravio ocene,ponašanje i da ima manje izostanaka. Prošli put samo što nisam oslepeo od oštrine jedinica kojih je bilo mnogo. Sada je situacija bolja. Dobro se osećam; koliko je mogao, shvatio jeozbiljnost svoje situacije. Čovek se štimuje celoga života u potrazi za harmonijom svog akorda koji ga predstavlja celom svetu. Zadovoljan ustajem i izlazim iz zbornice. Evo i njega,znojav. Gubili su fiziku,igrao je fudbal. Pitam ga da li ima majicu da se presvuče,lakonski odgovara da će je svući i na golo telo duks navući. Gledam ga izgleda nežno i nezrelo. Idemo ka izlazu iz škole i dvorišta. Klinci se podgurkuju i pozdravljaju se sa njim,gotive ga. Prilazi neka devojčica i ljubi ga u obraz u prolazu,pitam ga ko mu je to? Kaže da nema pojma, pravi se važan. Kao i ja nekad. Kad se osmehne liči na mene. Pitam ga da li mu treba koja kinta? Naravno da mu treba. Dajem mu kao i svaki ćale svom sinu. Grlim ga i ljubim u obraz.Samo jedno ćao i neizostavni osmeh sa moje i njegove strane. Dobro mi je. Javljam nadležnim organima o rezultatu moje posete njegovom školovanju. Kad sam obavio sve radnje koje se odnose na njega prođe mi kroz glavu događaj u vezisa majkom i ćerkom. Ona spava dok majku boli glava. Ko nam to krade decu od nas samih? Ko nam uzima vreme namenjeno njima? Gde grešimo dok ih volimo? Bože čuvaj nam decu, moli te jedan od roditelja. Izvor: Politika
  12. Četvorogodišnjeg V. P. iz Šapca izujedao je po licu pas lutalica, a sve se odigralo na Starom gradu prošle subote. Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaDečak V. P. igrao se u parku kada je na njega skočio pas i izujedao ga po licu Lep prolećni izlet u zoni za rekreaciju pretvorio se u pravu dramu. Dečak V. P. (4) je sa tatom, bliskim prijateljima i u društvu vršnjaka uživao u parku na starom gradu. - Sve se desilo munjevito, svi smo bili tu, moj prijatelj se nalazio na tridesetak centimetara od mog sina, kada se iznenada stvorio pas i skočio na dete. Takvom brzinom, to je bila sekunda, povredio ga je. Odmah sam zgrabio dete, brzo do automobila i odveo ga u bolnicu, gde su mu ušili i sanirali rane - priča za "Blic" još potresen B. P., otac mališana.
  13. Ненад Бадовинац, отац Василије (Србљан), Архимандрит Гаврило, Презвитер отац Оливер Суботић Сусрет оца Гаврила и оца Оливера је планиран у неколико наврата, али до данас, никако да се оствари. Сусрет познаваоца нових технологија у сврху православног мисионарења доживели смо као зачетак идеје обједињења различитих концепата коришћења нових технологија у једну стваралачку целину којом би се ујединили разноврсни модели и пружила им један јединствени мисионарски смисао у Српској Православној Цркви. У посету оцу Оливеру дошли смо у већем саставу. Сусрет, како то већ приличи догодио се у цркви. Направили смо неколико заједничких фотографија после којих смо кренули према црквеној гостопримници и трпезарији где смо од стране домаћина и вредних људи који им помажу послужени празничном трпезом. г.Стаменко Мијатовић, Архимандрит Гаврило, отац Оливер Суботић, отац Василије Србљан Заједничком састанку Архимандрита Гаврила и оца Оливера, присустовао је и отац Василије (Србљан), јеромонах, сабрат манастира Лепавине, који је још давне 2002. године, својим техничким доприносом креирао први wеб сајт Манастира Лепавине. С нама је био модератор лепавинског сајта господин Стаменко Мијатовић и ја, у служби администратора сајта. На заједничком састанку, разговарали смо о пројектима на којима радимо, саветовајући том приликом и помажући једни друге са подршком и потпором. Све то у циљу усавршавања модела коришћења интернет технологија у служби православног мисионарења. Отац Оливер нам је представио и своју нову идеју, која се темељи на организовању годишње конференције при СПЦ која би се требала по први пут одржати на пролеће ове године, са темом информисања јавности о концептима и моделима појединих интернет пројеката које држе стуб Православног интернет мисионарења у Српској Православној Цркви. Годишња конференција би се одржала са благословом Патријарха и имала би једногодишњи карактер са теденцијом упознавања јавности са питањима коришћења и проучавања савремених технологија у служби цркве. отац Оливер Суботић, Архимандрит Гаврило, отац Василије и Ненад Бадовинац Током наше посете, отац Оливер нам је поклонио своје књиге које је написао на тему проучавања нових технологија. Посебан поклон налази се на првим страницама књиге где нам је написао посебно дирљиву посету. На крају наше посете драгом оцу Оливеру, направили смо заједничку фотографију која посебном топлином карактерише овај јединствени сусрет који је одржан са циљем упознавања Архимандрита Гаврила и презвитера оца Оливера Суботића. Отац Оливер нам се посебно захвалио што смо посетили његову парохију, потврђујући том приликом да му је била посебна част што се тада, лично, по први пут сусрео са оцем Гаврилом. Ненад Бадовинац, 17.01.2013. Извор: Манастир Лепавина
  14. Синод је донео одлуку примити Инокентија у канонско јединство Цркве у чину епископа Крупнишкога и одредио му, по молби митрополита Старозагорског Галактиона, да буде викарни епископ Старозагорског митрополита. Бивши лидер расколника Инокентије 02. децембра, о.г. Светоме Архијерејскоме Синоду Бугарске православне цркве подне покајно писмо у коме моли Синод да га прими у канонско јединство са мајком Црквом. Такође је Инокентије упутио и својеручно потписану декларацију у којој се одриче свих чинова и титула добијених после 1. октобра 1998 године, када је на Свеправославноме сабору у Софији примљен у канонско јединство с титулом крупнишки епископ, што он није тада прихватио. Извор: Епархија горњокарловачка
  15. – А, ако до­ђе до суд­ског ди­ја­ло­га, он­да ће Кри­во­ка­пић би­ти по­ра­жен и као чо­вјек и као по­ли­ти­чар – сма­тра Кр­цић. – По­во­дом ме­диј­ских про­зив­ки из­ме­ђу па­ро­ха пра­во­слав­не цр­кве у Ба­ру Јо­ва­на Пла­мен­ца и пред­сјед­ни­ка пар­ла­мен­та Цр­не Го­ре Ран­ка Кри­во­ка­пи­ћа, с об­зи­ром да се у ис­ка­зи­ма и јед­ног и дру­гог спо­ми­њу при­пад­ни­ци ислам­ске вје­ре, же­лим из­ни­је­ти став у име Ма­ти­це Бо­шња­ка. Да­кле, цр­ква Све­те Тро­ји­це на Ру­ми­ји је уста­но­ва пра­во­слав­них вјер­ни­ка, та­ко да је ха­рам би­ло ко­јег ин­са­на да про­га­ња ову бо­го­мо­љу, ко­ја, као та­ква, ни­чим не сме­та ни ислам­ским вјер­ни­ци­ма. Са чу­ђе­њем пра­тим ка­ко она сме­та Кри­во­ка­пи­ћу и ње­го­вој ате­и­стич­кој пар­ти­ји. О том чи­ну тре­ба да раз­ми­сле сви при­пад­ни­ци бо­шњач­ког на­ро­да-ислам­ске вје­ре, ко­ји су при­ста­ли­це Кри­во­ка­пи­ће­ве ин­те­ре­сне по­ли­тич­ке ску­пи­не А, па­ро­ху Пла­мен­цу и по­ли­ти­ча­ру Кри­во­ка­пи­ћу по­ру­чу­јем да сва­ки на­род и сва­ку вје­ру тре­ба да на­зи­ва­ју пра­вил­но, име­ном, ка­ко би се то и њи­ма уз­вра­ћа­ло – ис­ти­че др Кр­цић. Пре­ма ње­го­вим ри­је­чи­ма Кри­во­ка­пић овим по­ступ­ком ка­зу­је да ни­је истин­ски со­ци­јал­де­мо­кра­та, јер да је­сте не би се ми­је­шао у ства­ри бо­го­мо­ља, што ја­сно го­во­ри да ње­го­ва по­ли­тич­ка по­зи­ци­ја ни­је со­ци­јал­де­мо­крат­ска у сми­слу те ри­је­чи, већ чи­сто на­ци­о­нал-со­ци­ја­ли­стич­ка. – Због то­га при­пад­ни­ци Бо­шњач­ког на­ро­да тре­ба да на­пу­сте Кри­во­ка­пи­ће­во по­ли­тич­ко окру­же­ње из хи­ги­јен­ских раз­ло­га. Кад је у пи­та­њу па­рох Пла­ме­нац, са ду­хов­ним увје­ре­њем мо­гу ре­ћи да се ра­ди о вр­сном ин­те­лек­ту­ал­цу и чо­вје­ку. По­зна­јем га још из сту­дент­ских да­на као из­вр­сног астро­но­ма и ви­зи­о­на­ра. Ње­гов свје­то­на­зор и уну­тра­шњи по­зи­ви су га од­ве­ли у сви­јет ду­хов­но­сти гдје већ дви­је де­це­ни­је из­гра­ђу­је се­бе у ви­со­ког све­ште­ни­ка. Нор­мал­но је да он оба­вља сво­је по­вје­ре­не за­дат­ке и да шти­ти цр­кву ко­јом упра­вља, на то га оба­ве­зу­ју хри­шћан­ска пра­ви­ла. Ако је јав­но ре­као да ће спор са Кри­во­ка­пи­ћем ри­је­ши­ти ски­да­њем ман­ти­је, то не сма­трам при­јет­њом већ чу­ва­њем угле­да и чи­сто­ће ман­ти­је, ка­ко је не би ока­љао, као и свој свешт­енички по­зив, у рас­пра­ви са чо­вје­ком ко­ји се др­знуо да ки­ди­ше на ту све­ти­њу. Да­ље ру­ке од бо­го­мо­ље Пре­ма ри­је­чи­ма Шеф­ке­та Кр­ци­ћа, па­рох Пла­ме­нац, као из­у­зет­но то­ле­ран­тан све­ште­ник и чо­вјек са по­ли­ти­ча­рем Кри­во­ка­пи­ћем тре­ба да се раз­ра­чу­на кроз ди­ја­лог на не­кој од те­ле­ви­зи­ја Цр­не Го­ре. – То би му омо­гу­ћи­ло да сна­гом сво­га ду­ха та­кве ино­вјер­це опо­ме­не да уда­ље сво­је ру­ке од бо­го­мо­ља ко­је они ни­су ства­ра­ли – по­ру­чио је Кр­цић. Н.В. Извор: Дан
  16. Да подсетимо, Владика Игнатије је саслуживао Митрополиту црногорско-приморском г. Амфилохијем приликом његове недавне посете српском народу и Цркви у Венецуели. Мисија Антиохијске патријаршије једна је од најуспешнијих у Латинској Америци; велики допринос су дали у превођењу и објављивању богословске и духовне литературе. Света Литургија је служена на арапском, шпанском, српском и црквенословенском језику, а певао је хор антиохијске цркве по византијском напеву. На крају Литургије служен је помен блаженоупокојеном антиохијском Патријарху Игњатију IV. Преосвећени владика Игњатије се осврнуо на личност блаженоупокојеног патријарха и провео нас кроз житије овог честитог јерарха који је оставио снажан печат у Антихијској Цркви, православном и хришћанском свету. Извор: СПЦ
  17. Изјаву Свештеника Јована Пламенца дату након саслушања преносимо у цјелости: Државни тужилац Миленко Магдалинић саслушао ме је у од почетка коректном поступку. Испред себе је имао само текст из “Вијести”, који је настао од мог јавног писма предсједнику Скупштине Црне Горе Ранку Кривокапићу, који је православним вјерницима изјавом да је црква Свете Тројице на Румији “ламина“ нанио тешку увреду. И у “Вијестима” су, као и многим другим црногорским медијима, фалсификовали посљедњу реченицу из мог писма и у црногорској јавности је створено увјерење о мом насилничком понашању. Међутим, овај непрофесионализам неких црногорских медија разоткрио је нешто на што засигурно нијесу рачунали: показало се колико овдашњи народ не воли Ранка Кривокапића. А овај народ њега зна кроз његове јавне наступе и ставове које заступа! И, с намјером да на мом примјеру науде Православној цркви у Црној Гори, помисао о насилничком одговору на Кривокапићеве увреде Цркви убацили су у главе многима… И то би морало да пажњу Тужилаштва са мене преусмјери на неодговорне и непрофесионалне уреднике црногорских медија и на Кривокапића лично, јер он је на црногорској политичкој сцени главни инспиратор излива мржње на Православну цркву и српски народ у Црној Гори. Извор: ИН4С
  18. Интегрално писмо објавио је једино Портал ИН4С, док је Дан такође објавио цјелокупно писмо, али у редакцијској обради. Остали су га користили како су нашли за сходно и створили су општи утисак да „српски поп пријети Кривокапићу“. Нијесу казали да је Кривокапић претходно цркву Свете Тројице, у којој већ три и по године сваког мјесеца Богу службу приносим на литургијама којима је, иако се на Румију веома тешко испети, присуствовао веома велики број вјерника, назвао – ламином. Нијесу акцентовали чињенице из мог писма да нијесу истините Кривокапићеве тврдње да је црква на Румији пореметила међурелигијски склад Бара, да је истина да је она остварење вјере предака припадника све три конфесије да ће црква на Румији бити обновљена и да су зато на Тројчиндан сви износили по камен тамо гдје је она сада, да није истина да су мухамеданци и римокатолици сасвим престали да излазе на врх Румије, да није истина да су раније излазили у великом броју, а да је истина да су претходно престали да излазе када су комунисти забранили румијску литију 50-тих година прошлог вијека, пола вијека прије обновљења цркве на Румији… Нијесу указали на чињеницу да Кривокапић на неистинитим премисама заснива своју јавну мржњу према цркви на Румији. Једино важно им је било да кажу да је свештеник Пламенац запријетио Кривокапићу да ће „скинути мантију и да ће овај добити оно што подуже заслужује“, односно да фалсификују крај мог писма који гласи: „Видите, Кривокапићу, овога пута био сам фин. Али ставите ли још једном цркву Свете Тројице на Румији у Ваша погана уста, по узору на мог чукунђеда војводу попа Илију Пламенца, који се ставио у заштиту Црногораца штитећи им вјеру, док Вам будем писао скинућу мантију и добићете што подуже заслужујете!“ Посебна прича је шпекулација неколико црногорских портала који су, као реакцију на мој исказ којег су фалсификовали, пустили сијасет коментара које пас с маслом не би појео. Њихови администратори, као својеврсна инквизиција посвећена обрачуну са „јересима“ православља и српства, учинили су јавном лавину коментара препуних мржње према Цркви, српском народу па и мени као православном свештенику, док су за супротне ставове поставили запреку. И Јавни тужилац, умјесто да због увреде коју је нанио православним вјерницима на саслушање позове Ранка Кривокапића, као и уреднике оних медија који су фалсификовањем и тенденциозним пласирањем дјелова мог писма Кривокапићу његову увреду и децидирани говор мржње учинили инспирацијом за излив мржње према Цркви и Србима на више црногорских електронских медија, на саслушање је позвао – мене! Као да је требало да кажем: „Да, господине Кривокапићу, Ви сте управу, љубим руке, ја Богу службу приносим у ламини“. Или да на то исто пристанем ћутањем. Па, ја сам православни свештеник, пастир Цркве Божије, и моја дужност је да се потрудим да отворим очи „заблудјелим овцама“, посебно када се препусте ономе који је отпао од Бога, Сатани, и када се упусте у борбу против Цркве и Бога. Ми се за такве молимо Богу, да им отвори очи ума њиховог, да увиде душегубност свог дјела и да се покају, или им мало подвикнемо, као што сам ја то урадио јавним писмом Ранку Кривокапићу, или „љути лијек на љуту рану“: када друго не помаже – клетва. На свештенику је да процијени коју духовну мјеру ће према коме примјенити, зависно од његовог духовног посрнућа. Према свецу тропар. Ранко Кривокапић је веома значајна политичка личност у Црној Гори и сигурно је да има утицаја на многе. Његово духовно посрнуће, због ауторитета којег ужива код тих људи, преноси се на њих, а тако се и његов лични гријех умножава. Ето, зато сам се одлучио да му упутим оно јавно писмо, због њега и посебно због оних који преко њега улазе у гријех богоборства. И још нешто: Молим црногорске политичаре, и оне на власти и оне у опозицији, да умјесто што троше силно вријеме и енергију на међусобице обрате пажњу на чињеницу да им се пред очима разбуктава – фашизам! Колико је он у Црној Гори већ узео маха рјечито говоре коментари по разним сајтовима (не само везанo за моје писмо Кривокапићу). Извор: ИН4С http://radiosvetigora.wordpress.com/2012/12/09/%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BA-%D1%98%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD-%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D1%86-%D0%BD%D0%B5-%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%B0-%D1%81%D0%BD%D0%B8%D1%98/
  19. Guest

    Српска мисија у Венецуели

    С обзиром на то да је овде присутно много секти и разних псевдохришћанских праваца, то је и одговорност већа, а самим тим и мисија Цркве мора бити на високом нивоу. Данас, у двадесет шесту недељу по Духовима, служили смо Свету Литургију у цркви Св. Георгија у Каракасу и у току Свете Литургије обавили једно крштење и миропомазање. Крштен је Diego Konstantin Trenard Vigilanza, дечак од пет година, а миропомазана је Ивона Петровић, супруга Атанасија Бате Петровића, рођена у Венецуели. За шест месеци колико о. Александар опслужује парохију у Венецуели ово је шесто крштење. Једино кроз Литургију и кроз Свету тајну причешћа имамо предокус Живота вечног и Царства небеског већ овде на земљи, и стремимо ка Вечности и у Вечност. Оно што је најважније, постајемо бесмртни, побеђујемо смрт! Зато нема ништа прече него живети хришћанским, литургијским животом, за шта нам је потребан први корак, а то је Света тајна Крштења. Оно што је важно, јесте да нисмо само хришћани на папиру, него хришћани у пракси како бисмо живи учесници литургијског живота и причешћивали се истинским Телом и истинском Крвљу Господа нашега Исуса Христа. То је сведочанство да смо истински хришћани, да желимо да се богатимо Богом, да желимо да победимо смрт, да желимо Живот Вечни! Овим речима је закључио литургијску поуку верном народу презвитер Александар. Иначе, Литургију је служио и презвитер Антоније (Цариградска патријаршија), док је народ појао и у великом броју приступио Светој тајни причешћа, а у продуженој Литургији постављена била је свечана празнична трпеза. Извор: СПЦ
  20. Овом приликом отац Кирил је обишао: Карловац, саборни храм, зграду Епархије, Пореч, Водњан, Перој – храм св. Спиридона, Пулу – храм св. Николаја, Ријеку – храм св. Николаја, Глину и друга места. Такође отац Кирил је обишао и светиње Далмације: манастир Крупу, манастир Крку саборни храм у Шибенику и Епархију, где га је примио и Њ.П. Епископ далматински г. Фотије. Отац Кирил је посетио и храмове у Љубљани и Крању као и храм Христа Спаситеља у Бањалуци те манастир Ступље. Користимо ову прилику да пренесемо поздраве и захвалност оца Кирила, свим његовим домаћинима и новим пријатељима. Извор: Епархија горњокарловачка
  21. Издавач је Православни мисионарски центар „О. Данил Сисојев“ из Београда и та адреса је за ову прилику саопштила: У Београду штампан и на југ Африке послат псалтир који је на зулу наречје превео англикански свештеник Виктор Мекхејз„Центар је имао част и срећу да у сарадњи са Христовим благовесницима, међу којима је и наше горе лист, вредни трудбеник Христов, архимандрит Пантелејмон Јовановић, одштампа „Часове и изабране псалме” на зулу и енглеском језику за нашу афричку браћу у Христу која се боре за царство небеско и венац небеске славе у Јужној Африци. Ова мала, али изузетна књига препуна духовних бисера има благослов његовог високопреосвештенства, архиепископа Јоханесбурга и Преторије, господина Дамаскина.” Уредник у ПМЦ, Станоје Станковић, додаје: – Није реч о целокупном часослову, и то је важно нагласити како се црквени људи не би довели у забуну, јер је цео часослов прилично обимна књига. У овој, објављени су изабрани псалми и часови, штампар је „Финеграф” из Београда, а тираж 500 примерака. Станковић оцењује да је ово „јединствен подухват и почетак издавања богослужбене литературе на зулу језику”, који су омогућили приложници, затим људи који су учествовали у транспорту књига до Јужноафричке Републике, као и архимандрит Пантелејмон и ђакон Стивен Хејс. Речени ђакон објашњава да је нова књига намењена коришћењу у мисионарским заједницама кад није присутан свештеник, већ само ђакон или читач. Она обухвата часове трећи и шести и типике као у светој литургији, и употребљива је за молитве које се држе недељом, без свештеника. – Ова књига коришћена је у мисионарским заједницама на Аљасци и реч је о једном од најбољих енглеских превода са црквенословенског. Мислим да је урађен у манастиру Св. Тихона, у Пенсилванији. Иначе, постоје многи енглески преводи, али лоши. Молитве је са енглеског на зулу наречје превео англикански свештеник Виктор Мекхејз, који је једно време био на челу англиканске семинарије и разуме теолошку важност текста – објашњава Стивен Хејз за „Политику”. Старешина једине српске цркве на афричком континенту, ахримандрит Пантелејмон поручио је из Јоханесбурга за наш лист: – Отац Стивен је ђакон у нашој Митрополији Јоханесбурга и Преторије и члан Одбора за мисију. Послушање му је да посећује области са црначким становништвом у околини та два града, упознаје их са православљем и врши ђаконске службе. Често идемо заједно и служимо, или се састајемо код мене, у цркви Св. Томе. Тако се и зачела замисао да штампамо часослов на зулу језику. Извор: АЛО
×
×
  • Креирај ново...