Претражи Живе Речи Утехе

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.293.html:420596-Sedam-godina-za-jevandjelje Kaligraf Svetozar Pajić - Dijak završio prvi rukom urađen prepis najstarijeg srpskog rukopisnog spomenika. Veran prepis Miroslavljevog jevanđelja na pergamentu radio u našim manastirima POSLE više od osam vekova, Miroslavljevo jevanđelje, najznačajniji rukopisni spomenik srpske kulture i jedan od kamena temeljaca svetske kulturne baštine, uz ostalo uvršćen i u biblioteku “Pamćenje sveta” Uneska, konačno dobija prvi rukom urađen prepis! Sedam godina života u to je uložio novosadski kaligraf Svetozar Pajić - Dijak (58). - Ovo je moje životno delo. Završio sam ga u manastiru Kovilj, a pre toga sam, slovo po slovo i stranicu po stranicu prepisivao u Župi Nikšićkoj, Sopoćanima, Končulu, Visokim Dečanima, Zočištu i Feneku. Original rukopisa, nastalog krajem 12. stoleća, po porudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, čuva se u Narodnoj biblioteci Srbije. Tokom prethodnih osam vekova, niko se nije upustio u njegov prepis, ali je 2000. napravljeno fototipsko izdanje koje je Pajiću poslužilo za nesvakidašnji poduhvat, koji će predstaviti 28. aprila, na ovogodišnjem novosadskom Salonu knjiga. - Pošto je cena jednog primerka bila 3.500 evra, sam nisam mogao da ga kupim, pa sam, prilikom jednog susreta, episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija pitao poznaje li nekog ko bi mogao da mi ga pozajmi, ali ne nekoliko godina! Nasmejao se i, uz blagoslov da uradim prepis, dao mi svoj primerak. MNOGO RAZLOGA ZA PONOS OD ukupno tri prepisa Dušanovog zakonika, koje je napravio, dva su na staroslovenskom, a jedan na savremenom srpskom jeziku. - U tom prepisu prvi sam preveo i početnu stranicu originalnog zakonika, na kojoj doslovce piše: “Ovaj zakonik mi izabrasmo iz Velikog zakonika”. Mi smo, dakle, tada imali i još širi pisani pravni akt, što dodatno potvrđuje s koliko prava možemo da budemo ponosni na sopstveno poreklo i tradiciju. Tokom prethodnih sedam godina, Pajić je, bukvalno, živeo monaškim životom. Kada se, veli, dobije priziv da se nešto ugodno Nebu uradi, sve drugo se sa strane stavlja, čak i hleb nasušni od kojeg se živi. Po nekoliko meseci godišnje provodio je u pomenutim manastirima i, filigranski precizno, iscrtao više od 360.000 vijugavih crkvenoslovenskih pismena, oslikao preko 300 raskošnih ilustracija, zlatom od 24 karata optočio na desetine inicijala ili kitnjastih početnih slova pojedinih poglavlja rukopisa... - Sve je urađeno na pergamentu, napravljenom u kožari u Rumi po staroj recepturi koje se, na sreću, jedan direktor setio iz šegrtskih dana između dva svetska rata. Po njoj se, uz ostalo, jareća koža sedam puta potapa u krečnu vodu, a potom iznova guli. Zahvaljuju tome, dobijen je materijal identičan originalnom. Mada ga je svaki tako dobijen list (ceo rukopis ima 362 strane, pa mu je trebalo tačno 181), koštao čak 80 evra, a sam je nabavljao i najkvalitetnije zlato za ilustracije i inicijale, skupocene tuševe pravljene od prirodnog pigmenta i, po nacrtima koji su ostali iza Zaharija Orfelina, pravio guščija pera koja je koristio, on priču o troškovima unapred odbacuje kao - bogohulnu. Kao što je zapisao jedan monah sa kojim sam, u Kovilju, u okrepljujućim razgovorima, proveo mnoge sate, ovo je trag mog bivstvovnja na zemlji i zaveštanje potomstvu i svim naraštajima našeg, srpskog naroda. Po obrazovanju ekonomista, Pajić je kaligrafijom počeo da se bavi devedesetih, kada je, slučajno, došao do knjige Svetozara Radojčića “Lepota srpskih minijatura”. Od tada, njegov svet postali su umeće rukopisanja i raskoš srpske tradicije, pa su, uz Miroslavljevo jevanđelje, tako nastali i prepisi Dušanovog zakonika, Otkrovenja Jovana Bogoslova, Karejskog tipika i niza drugih, za našu istoriju i kulturu, izuzetno važnih rukopisa i dokumenata. NADIMAK KADA je 1998. promovisao svoj prvi prepis Dušanovog zakonika, Pajić je, ni ne sanjajući da će jednom prepisati i Miroslavljevo jevanđelje, dobio nadimak proistekao baš iz tog spisa. - Tada mi je čika Bogdan Stanojev, ugledni profesor i jedan od pokretača “Enciklopedije Novog Sada”, rekao da mi daje nadimak Dijak, jer je kao jedan od onih koji su ispisali original Miroslavljevog jevanđelja potpisan i monah Grigorije Dijak. I to je nešto što me uverava da na ovom svetu ništa nije slučajno. This post has been promoted to an article

Povijesnost uskrsnuća čvrsto je utemeljena u pouzdanosti dokumenata Novog zavjeta. Ako se može pokazati da su NT dokumenti nepouzdani, slučaj uskrsnuća izlazi kroz prozor. Ako se, međutim, može pokazati da su novozavjetni dokumenti povijesno tačni i da su zapisani tijekom života očevidaca Isusova života i uskrsnuća, tada se potvrđuje istinitost kršćanstva. Ispitat ćemo i vanjske i interne dokaze i vidjeti kamo nas vode. Spoljni dokazi Vanjski dokazi bi uključivali broj i datiranje dostupnih rukopisa NZ, kao i arheološke dokaze koji služe za afirmaciju ili razotkrivanje ranog sastava Novog zavjeta. Prvi će biti dokazi koje je dostavio sam MSS. Rukopisni dokazi Danas imamo u svom posjedu 5.300 poznatih grčkih rukopisa Novog zavjeta, još 10.000 latinskih Vulgata i 9.300 drugih ranih verzija (MSS), dajući nam više od 24.000 rukopisnih kopija dijelova Novog zavjeta koji danas postoje! (preuzeto iz McDowellovih dokaza koji zahtijevaju presudu , vol. 1, 1972, str. 40-48; Time, 23. januara 1995, str. 57). Iako nemamo nikakve originale, s tako bogatom dokumentacijom na raspolaganju s kojom možemo upoređivati, možemo sasvim usko razgraničiti šta su ti originali sadržavali. Nijedno drugo drevno pismo iz antike nije imalo toliko MSS-a kao Novi zavet. Zapravo, kada uporedimo antička djela s onima iz novih zavjeta, vidjet ćemo koliko je Novi zavjet zaista superiorniji u pogledu datiranja i broja MSS-a. Vremenski razmak i broj MSS-a: Autor Datum pisanja Najranija kopija Vremenski razmak Kopije (opseg) Svjetovni rukopisi: Herodot (Povijest) 480 - 425. pne 900 AD 1.300 godina 8 Tukidid (povijest) 460 - 400. pne 900 AD 1.300 godina ? Aristotel (filozof) 384. - 322. pne 1,100 AD 1.400 godina 5 Cezar (istorija) 100 - 44. pne 900 AD 1.000 godina 10 Plinije (povijest) 61. - 113 850 AD 750 godina 7 Svetonije (rimska istorija) 70 - 140 AD 950 AD 800 godina ? Tacit (Grčka historija) 100 AD 1,100 AD 1.000 godina 20 Za usporedbu, imamo kopije NT-a koje datiraju otprilike 15-20 godina nakon što su autori spisa izvorno napisali autograme. Biblijski rukopisi: (napomena: ovo su pojedinačni rukopisi): Magdalena Gđa (Matej 26) 1. vijek 50-60 AD koegzistentan (?) John Rylands (John) 90 AD 130 AD 40 godina Bodmer Papirus II (Ivan) 90 AD 150-200 AD 60-110 godina Chester Beatty Papyri (NT) 1. stoljeće 200 AD 150 godina Diatessaron - Tatian (Evanđelja) 1. stoljeće 200 AD 150 godina Codex Vaticanus (Biblija) 1. stoljeće 325-350 AD 275-300 godina Codex Sinaiticus (Biblija) 1. stoljeće 350 AD 300 godina Codex Alexandrinus (Biblija) 1. stoljeće 400 AD 350 godina Ukupno rukopisi Novog zavjeta = 5.300 grčkih MSS, 10.000 latinskih vulgata, 9.300 ostalih = 24.000 primjeraka. Ukupni MSS sastavljen prije 600 AD = 230. Neki od najvažnijih MSS uključuju: John Ryland Papyri: Rukopisni dijelovi Jevanđelja po Jovanu, smješteni u biblioteci John Ryland iz Manchestera u Engleskoj, za koje se vjeruje da su najstariji poznati fragment Novog zavjeta, datiran 130. godine, u roku od 40 godina od originala. Lukan Papirus: Marko i Kumran: Magdeleneov rukopis: (NAPOMENA: Prethodni citati mogu se naći na sljedećoj web stranici: http://debate.org.uk/topics/history/bib-qur/bibmanu.htm ) Ostale, opsežnije, kopije Novog zavjeta uključuju Chester Beatty Papyri, koji sadrže glavne dijelove Novog zavjeta i datiraju s početka 3. vijeka, Bodmer papirus, datiran s kraja 2. vijeka, Codex Sinaiticus, datiran 350. godine, i Codex Vaticanus , datirano 325 - AD 350. Neki od kodeksa sadrže čitav Novi zavjet. Vidljivo je da, što se tiče vremenskog razmaka između izvornog pisanja Novog zavjeta i najranijih sačuvanih rukopisa, ne postoji djelo iz drevnog svijeta koje se može usporediti s Novim zavjetom. Kao što kaže Sir Frederic Kenyon, bivši kustos Britanskog muzeja: Dodajte na ovu listu moguće otkriće nekoliko NT citata pronađenih u Qumranu: Dakle, ako dalja istraživanja potvrde O'Callahanove teorije, to bi van svake razumne sumnje utvrdilo pouzdanost Novog zavjeta. Čak i bez ovih otkrića, dokazi iz patrističkih spisa i MSS-a u velikoj mjeri podržavaju autentičnost i pouzdanost biblijskog teksta. Na primjer, u patrističkim spisima se dalje utvrđuje slučaj očuvanja NZ teksta i njegovog ranog sastava, kao i široka upotreba Novog zavjeta, posebno onog iz četiri Jevanđelja: Neki kritičari pokušali su razotkriti NT dokumente zbog varijanti očitanja koja postoje između MSS-a. Geisler odgovara: BF Westcott i FJA Hort, urednici Novog zavjeta na izvornom grčkom , također su komentirali: Sir Frederick Kenyon navodi: Kenyon s pravom zaključuje: FF Bruce komentira: Arheologija i Novi zavjet Nezavisna arheološka istraživanja učvrstila su autentičnost i istorijsku pouzdanost Novog zavjeta. Neka od otkrića uključuju: Luka govori o Lisaniji kao o tetrahu Abilene na početku službe Ivana Krstitelja, oko 27. godine nove ere (Luka 3: 1) Povjesničari su optužili Luku da je pogriješio, napominjući da je jedina Lisanija poznata ona ubijena 36. pne. , međutim, natpis pronađen u blizini Damaska odnosi se na "Oslobođenica tetrahe Lisanije" i datiran je od 14. i 29. godine nove ere Pavle, pišući Rimljanima, govori o gradskom blagajniku Erastu (Rimljanima 16:23). Iskopavanjem u Korintu 1929. godine iskopan je pločnik ispisan ovim riječima: ERASTVS PRO: AED: P: STRAVIT: ("Erastusov kustos javnih zgrada, položio je ovaj pločnik o svom trošku.") Luka spominje pobunu u gradu Efesu koja se dogodila u pozorištu (Djela apostolska 19: 23-41). Pozorište je sada iskopano i ima 25.000 sjedećih mjesta. Djela 21. bilježe incident koji je izbio između Pavla i određenih Židova iz Azije. Ovi Jevreji optužili su Pavla da je oskvrnio Hram dopuštajući Trofimu, poganu, da uđe u njega. 1871. godine pronađeni su grčki natpisi koji se danas nalaze u Istanbulu i glase: NIJEDAN STRANAC NE MOŽE UĆI U BARIKADU KOJA OKRUŽUJE HRAM I OGRADU. Svatko tko je uhvaćen na taj način imat će sebe da se zahvali na daljnjoj smrti. Luka se obraća Galiolu naslovom Prokonzul (Djela 18:12). Delfijski natpis to potvrđuje kada kaže: "Kao Lucius Junius Gallio, moj prijatelj i prokonzul Ahaje ..." Luka naziva Publicusa, glavnog čovjeka Malte, "prvim čovjekom ostrva". (Djela apostolska 28: 7) Natpisi koji su sada pronađeni potvrđuju Publicusa kao "prvog čovjeka". (Josh McDowell, The Best of Josh Mcdowell: Spremna odbrana, str. 110-111) Pet portika bazena Bethesda uz Ovčja vrata i bazena Siloam, spomenuto u Ivanu 5: 2 i 9: 1-7, sada je otkriveno. Pronađeni su pločnik ( Gabbatha ) iz Jovana 18:13 i Solomonov trem u predgrađu Hrama (Ivan 10: 22-23). Arheolozi su na Sycharu otkrili Jakovljev bunar. (Jovan 4: 5) Natpis pronađen u Ceasariji potvrđuje Pilatovu ulogu prefekta Judeje za vrijeme Krista. Otkriće koštane kutije razapetog muškarca Johanana iz prvog vijeka Palestine potvrđuje činjenicu da su nokti korišteni za probijanje članaka žrtava. Takav je bio slučaj sa Hristom, i ovo je otkriće značajno u odgovoru na skeptike koji su vjerovali da su Rimljani žrtvi noge vezali za križ samo pomoću užadi. Konačno, 1990. godine otkrivena su grobna mesta Kajafe, jevrejskog prvosveštenika i njegove porodice. Ovo je nepobitna činjenica da je Kajfa postojao kao istinska istorijska ličnost. Značaj takvih vanbiblijskih dokaza toliko je velik da su pošteni skeptici sada prisiljeni složiti se da je Biblija povijesno tačna i pouzdana. Jedna od takvih osoba bio je Sir William Ramsey, koji se smatrao jednim od najvećih svjetskih arheologa. Vjerovao je da su Novi zavjet, posebno knjige iz Luke i Djela apostolska, falsifikati iz drugog vijeka. Proveo je trideset godina u Maloj Aziji, pokušavajući iskopati dovoljno dokaza koji dokazuju da Luka-Djela nisu ništa drugo do laž. Na kraju svog dugog putovanja bio je prisiljen priznati da je Novi zavjet kompilacija iz prvog vijeka i da je Biblija povijesno pouzdana. Ova činjenica dovela je do njegovog obraćenja i prihvatanja same vjere za koju je nekoć vjerovao da je podvala. Dr. Ramsey je izjavio: Ramsey je dalje rekao: "Luke je nenadmašan u pogledu njegove pouzdanosti." (Josh McDowell, The Best of Josh Mcdowell: Spremna odbrana , str. 108-109) Drugi skeptici koji su priznali biblijsku istorijsku tačnost uključuju poznatog jevrejskog arheologa Nelsona Gluecka: Ovo je vrlo značajna izjava, jer je dao onaj koji je potpuno negirao nadahnuće iz Svetog pisma. Earl Radmacher, bivši predsjednik zapadnokonzervativnog baptističkog sjemeništa, napominje: Još jedan put skeptik bio je dr. Clifford Wilson koji je, zbog otkrića, zaključio da, "Proučava se uvjerenje ovog pisca da je Biblija ... najpouzdaniji udžbenik povijesti drevnog svijeta ..." (Wilson, Kamenje, relikvije i biblijska pouzdanost , str. 126) Doktor Wilson, poput Ramseyja, nastavlja pozdravljati Lukea zbog njegove tačnosti: Dakle, Wilsonova izjava: S vodećim arheologom NT Johna McRaya razgovarao je ateist okrenuti Christian Lee Strobel u vezi s arheološkim dokazima za NT. Nakon što se pozabavio dokazima za Lukovu tačnost, Strobel je pitao McRaya o dokazima koji podupiru Ivanovo evanđelje: Na kraju, John Elder odlučno kaže: "Nigdje arheološki dokazi nisu pobili Bibliju kao istoriju." (Starešina, Proroci, idoli i kopači, str. 16) Interni dokazi Dokazi u NT dokumentima takođe potvrđuju rani sastav Novog zaveta. Autori su tvrdili da su snimali iskaze očevidaca: Pisci su tvrdili da su ili bili očevici ili da su ih lično poznavali. Na primjer, Luka tvrdi da je pažljivo istražio sve što su mu predali očevici: Luka je također bio Pavlov pratilac, koji je također upoznao Jakova, brata Gospodnjeg i starješine jeruzalemske crkve: Luka je poznavao i Marka: U stvari, Luka takođe bilježi da je Marko prouzrokovao razdor između Pavla i Varnave zbog činjenice da ih je Mark napustio na jednom misionarskom putovanju kako bi se vratili kući. (up. Djela 13: 5, 13; 15: 36-41) Pavao u svojim poslanicama spominje ne samo Luku, već i Marka: Inače, Pavle pruža dodatne informacije o tome zašto je Barnaba želio da Marko krene s njima na njihovo misionarsko putovanje čak i nakon što ih je ovaj napustio. Barnabas i Mark su bili rođaci! Paul takođe spominje da su i Mark i Luka bili s njim istovremeno, implicirajući da se njih dvoje poznaju. Apostol Petar u svojim spisima spominje i Marka i Pavla: Bez obzira prihvaća li neko Petrino autorstvo ili ne, ovo je dokaz ranog prihvatanja nekih, ako ne i svih Pavlovih spisa kao Svetog pisma. Budući da smo konzervativci, potvrđujemo Petrine autorstvo i stoga vjerujemo da je Petar visoko govorio o Pavlu i smatrao da je njegova pisanja nadahnuta od Boga. Zapravo, Petar lično svjedoči u istoj toj poslanici da je vidio Isusa kako se proslavlja pred njegovim očima: Drugi učenik Ivan otvara svoju prvu poslanicu tvrdnjom da je očevidac života istorijskog Isusa: Apostoli su se takođe obraćali neprijateljskim očevicima radi provjere njihovih tvrdnji: Bilo bi nemoguće da apostoli apeliraju na neprijateljske Jevreje i rimske vlasti za provjeru uskrsnuća i da se izvuku da se uskrsnuće nije dogodilo. Konačno, NT dokumenti pokazuju da su očevici bili prisutni gotovo u svakom trenutku Isusovih posljednjih sati i eventualnog uskrsnuća: Isusovom hapšenju bili su prisutni očevici. (usp. Mt. 26: 47-56; Luka 22: 44-54; Ivan 18: 1-13) Na Isusovom suđenju bili su prisutni očevici. (usp. Ivan 18: 15-28; Luka 22: 61-62) Na krstu su bili očevici. (up. Marko 15: 40-41; Ivan 19: 25-27) Bilo je očevidaca njegovog sahranjivanja. (up. Ivan 19: 38-42) Bilo je očevidaca koji su vidjeli praznu grobnicu. (usp. Matej 28: 11-15; Ivan 20: 1-7) Konačno, bilo je očevidaca koji su posvjedočili da su Isusa vidjeli živog iz mrtvih i koji su bili spremni umrijeti zbog svoje tvrdnje. (usp. Luka 24: 36-46; Djela apostolska 1: 1-5; 1. Korinćanima 15: 3-8 - više o ovom odlomku kasnije) Dokazi za rano upoznavanje: Evanđelja pružaju dokaze koji svjedoče o činjenici da su neke knjige definitivno napisane prije 70. godine nove ere. Mark Mark spominje prvosveštenika bez da ga imenuje. (usp. Marko 14: 60-63) Prema ostalim piscima, vrhovni svećenik u vrijeme Isusove javne službe bio je Kajafa. (usp. Matej 26:57) Kajafa je bio vrhovni sveštenik od 18-37. To pretpostavlja da bi Markova publika automatski znala na kojeg je sveštenika aludirao, potvrđujući da je tradicija u osnovi ovog jevanđelja vrlo rana, možda najkasnije do 40. godine nove ere. Mark takođe spominje Aleksandra i Rufusa i pretpostavlja da bi njegova publika znala ko su ta gospoda: Crkvena tradicija ukazuje da je Marko svoje evanđelje komponovao u Rimu. Zanimljivo je da Paul u svom pismu Rimljanima otprilike u 57. godini naše ere spominje osobu po imenu Rufus: To je moguće isti Rufus kojeg je spomenuo Marko. Luke Konsenzus NT stipendije slaže se da je Luka-Acts autor iste osobe. Veliki dio Djela apostolskih usredotočen je na Jeruzalem, Hram, Pavlovo obraćenje i njegove misionarske aktivnosti. Autor takođe spominje smrt Stephena (Djela 7: 51-8: 1) i Jakova, Jovanovog brata (Djela 12: 2). Zanimljivo je da autor ne spominje smrt Jakova, brata Gospodnjeg (62. g.), Petra (65-68.) I Pavla (67-68.). Takođe ne spominje spaljivanje Rima i progon tamošnjih kršćana (64. god.) Ili uništavanje Hrama (70. AD), ali završava Pavlovim zatvorom u Rimu (63 AD). Čini se prilično čudnijim da bi autor odlučio izostaviti takve informacije da je zapravo pisao nakon što su se ti događaji već dogodili. Čini se da ovo snažno potkrepljuje činjenicu da je knjiga morala biti napisana najkasnije 63. godine nove ere. U stvari, apostol Pavle zapravo citira Lukino evanđelje: Paul citira Ponovljeni zakon 25: 4. Drugi citat je iz Luke 10: 7: Pavle citira Luku i stavlja ga na isti nivo autoriteta Mojsijevih spisa! Konsenzus učenjaka slaže se da je Luka bio posljednje od sinoptičkih evanđelja koja su napisana, što implicira da su sva tri bila u opticaju u vrijeme Pavlovog pisanja, koje neki učenjaci datiraju otprilike 61-65. Ovo argumentira činjenicu da je Luka morao biti napisan između 55. i 60. godine poslije Krista, a Djela nedugo nakon toga. John Jevanđelje po Jovanu pruža nekoliko linija dokaza koji potkrepljuju njegovo rano datiranje. Prvo je Ivan 5: 2 John ne kaže da je "postojao" bazen, ali da još uvijek postoji "postoji". To sugerira da je Ivanovo evanđelje napisano prije uništenja Hrama, a time i uništenja samog bazena, ili da je materijal koji je u osnovi Jovanovo evanđelje prilično rano. John takođe bilježi incident koji naizgled nema nikakvu povijesnu vrijednost osim sjećanja, koje bi samo očevidac znao: Kako bi autor znao te usputne informacije da nije bio očevidac ili barem snimao iskaz očevidaca? NIV Study Bible pruža dodatne dokaze za rano datiranje Jevanđelja po Jovanu: The Dictionary of the Bible John L. McKenzie nastavlja reći u odnosu na dokaze opremljenih u skladu sa Mrtvog mora i njegov uticaj na zabavljanje John: Matthew Matejevo evanđelje daje nam neke nagovještaje da je to dokument očevidaca. Jedan takav nagovještaj potječe iz Mateja 27: 3-8: Činjenica da su Matthewovi čitatelji još uvijek znali za to polje pretpostavlja da je Matthew pisao očevicima koji su mogli sami otići na stranicu i lično provjeriti postoji li takvo mjesto. Matthew bilježi još jednu tradiciju koja je također kružila u njegovo vrijeme: Ako se prihvate rezultati ranog datiranja papirusa Magdelene, to potvrđuje da je Matej izvorno napisan početkom pedesetih. Čak i ako prihvatimo kasnije datiranje liberalnih učenjaka koje stavlja Evanđelje negdje nakon 70. godine nove ere, sama tradicija definitivno prethodi Matejevom sastavu. To implicira da je unutar četrdeset godina od Isusove smrti i uskrsnuća kružila glasina da su apostoli ukrali tijelo. Ovo posredno potvrđuje da je grobnica u stvari bila prazna! Tvrdnja da je tijelo ukradeno pretpostavlja da u Isusovom grobu nije ležao leš. Paul Pisajući Korintskoj crkvi 55. godine nove ere, Pavle se poziva na tradiciju koju je prethodno primio i usmeno prenio Korinćanima kada ih je prvi put posjetio: Paul ne samo da prenosi tradiciju koju je ranije dobio pre 55. godine nove ere, već takođe apeluje na gotovo 500 očevidaca Isusova vaskrsenja koji su još bili živi u vreme njegovog pisanja! Prethodni redovi dokaza doveli su do toga da su ljudi poput Johna AT Robinsona u svojoj knjizi Redatiranje Novog zavjeta potvrdili da su sve knjige o Novom Zavjetu dovršene prije 70. godine. o sastavu Novog zavjeta: Albright je također rekla: Kritičari koji se slažu da su knjige Novog zavjeta, uključujući Johna, povijesno tačne, uključuju Tübingenova dr. Petera Stuhlmachera. "Kao učenjak zapadnih spisa", izjavio je dr. Stuhlmacher, "sklon sam sumnjati u ove [evanđeoske] priče, ali kao povjesničar dužan sam da ih smatram pouzdanima." (Ibid.) Također kaže, "Biblijski tekstovi takvi kakvi jesu najbolja su hipoteza koju do sada imamo da bismo objasnili što se stvarno dogodilo." (Ibid.) Četiri dodatne linije dokaza koje podržavaju istoriju Uskrsnuća U osnovi postoje četiri utvrđene činjenice koje konsenzus NT učenjaka univerzalno prihvaća da potvrđuju praznu grobnicu, a time i uskrsnuće. Oni su: Činjenica 1: Nakon raspeća, Josipa iz Arimateje sahranio je Isusa u svojoj ličnoj grobnici. Istraživači NT-a utvrdili su ovu činjenicu na osnovu sljedećih dokaza: Najstarije kršćanske tradicije svjedoče da je Isus sahranjen. (usp. 1. Kor. 15: 4; tradicija u osnovi Marka) Čini se vrlo nevjerojatnim da bi kršćani izmislili priču o Josipu iz Arimateje, pogotovo jer se u Evanđeljima navodi da je Josip bio član Sinedriona, koji je ranije osudio Isusa na smrt. Bilo bi krajnje nevjerovatno da evanđeoske tradicije odaju Josipa za stvarnog člana jevrejskog vladajućeg vijeća u svjetlu činjenice da su te tradicije kružile u isto vrijeme dok je vladajuće vijeće još uvijek postojalo. Priči o pogrebu nedostaju tragovi legendarnog razvoja koji su se obično koristili u pripovijedanju mitskih događaja. Ne postoji konkurentska priča o pogrebu koja bi poslužila da ospori kredibilitet evanđeoskih tradicija. Najraniji dokazi upućuju na to da je jedina priča o pogrebu koja je u opticaju među kršćanima ona o Josipu iz Arimateje. John AT Robinson, koji je i sam liberal, priznaje da je Isusov pokop jedna od najbolje svjedočenih činjenica o povijesnom Isusu. Pobijajući one koji su negirali Isusovu grobnicu, Robinson je izjavio da je Isusov pokop "jedna od najranijih i najbolje svjedočenih činjenica o Isusu". ( Ljudsko lice Boga [Philadelphia: Westminster, 1973], str. 131) Činjenica 2: Te prve uskršnje nedjelje grupa žena pronašla je Isusov grob prazan. Brojni su razlozi zašto većina naučnika prihvaća ovu činjenicu. Priča o praznoj grobnici nalazi se u najstarijim kršćanskim tradicijama (izvorni materijal koji je koristio Marko; aluzija na praznu grobnicu Pavle u 1. Kor. 15: 3-5). Otkriću prazne grobnice nedostaju legendarni ukrasi. Evanđelja ne bilježe kako je Hristos uskrsnuo iz mrtvih, već jednostavno navode da je grobnica pronađena prazna. Zanimljiva činjenica da je grupa žena pronašla praznu grobnicu snažno argumentira za autentičnost. To je zbog činjenice da se u Palestini u prvom stoljeću svjedočenje žene smatralo beskorisnim. Zašto bi evanđelisti imali žene da otkrivaju praznu grobnicu ako svoju publiku žele uvjeriti u istoričnost uskrsnuća? To je možda jedan od razloga zašto Pavle ne uključuje žene na svoj spisak očevidaca uskrsnuća u 1. Kor. 15: 3-8. Kao što smo ranije naznačili, rani jevrejski navodi da su učenici ukrali tijelo pretpostavljaju da tijelo nedostaje u grobnici. Jacob Kremer, austrijski stručnjak za uskrsnuće, navodi da "se većina naučnika čvrsto drži pouzdanosti biblijskih izjava koje se tiču prazne grobnice". ( Die Osterevangelien: Geschichten um Geschichte [Stuttgart Katholisches Bibelwerk, 1977], str. 49-50) Činjenica 3: U više navrata i pod različitim okolnostima, različiti su pojedinci i grupe doživljavali da je Isus bio živ nakon njegove smrti. Tri specifična razloga koja su univerzalno prihvatili naučnici NT-a podržavaju činjenicu da su se ova pojavljivanja ipak dogodila. Popis očevidaca Isusovih pojavljivanja nakon uskrsnuća koje je citirao Paul garantira da su se te pojave dogodile. (up. 1. Kor. 15: 5-7) Ovo se zasniva na činjenici da je velika većina ovih očevidaca, gotovo 500 osoba, još bila živa kad je Pavle to zapisao. Evanđeoske tradicije pružaju višestruko, neovisno potvrđivanje Hristovih pojava. Istraživači su otkrili određene znakove istorijske vjerodostojnosti u određenim pojavljivanjima - tj. Neočekivanu aktivnost učenika koji su lovili ribu prije Isusovog pojavljivanja kraj Tiberijadskog jezera i obraćenje Jakova i Pavla, dvojice skeptika. Pokojni Norm Perrin, bivši učenjak Novog zavjeta sa Univerziteta u Čikagu, sažeo je stav o konsenzusu NT stipendije: Činjenica 4: Prvi sljedbenici vjerovali su da je Isus uskrsnuo iz mrtvih, iako nisu imali razloga vjerovati u to. Razlozi zbog kojih učenici nisu imali razloga vjerovati da je njihov Mesija oživljen uključuju: Njihov vođa je bio mrtav. Židovi nisu vjerovali u Mesiju koji je umirao i uskrsnuo jer su vjerovali da će Mesija vladati zauvijek. Prema Zakonu, Isusovo pogubljenje bilo je pokazatelj da je on zločinac i hulitelj koji je pao pod Božjim prokletstvom. Vjerovati da je Isus bio Mesija u svjetlu njegove sramotne smrti, učenicima bi bilo nešto nemoguće prihvatiti. Konačno, Židovi nisu prethodno vjerovali da će pojedinac biti uskrsnut iz mrtvih u besmrtni život, posebno trećeg dana. Jevreji su vjerovali u opće uskrsnuće u kojem će čitav narod biti oživljen. Ipak, učenici su i vjerovali i bili su spremni umrijeti zbog činjenice da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. CFD Moule iz Cambridgea s pravom je zaključio da imamo uvjerenje za koje nijedan prethodni povijesni utjecaj ne može objasniti. Jedino objašnjenje koje ima smisla u svjetlu podataka je da je Isus zapravo uskrsnuo iz mrtvih. (Moule i Don Cupitt, "Uskrsnuće: neslaganje", Teologija, str. 75 [1972]: 507-19; Moule, Fenomen Novog zavjeta , Studije iz biblijske teologije, 2 serija, br. 1 [Naperville, Ill .: Alec R. Allenson, 1967], str. 3, 13) Rana crkva na nadahnuću Novog zavjeta: Kao što smo već primijetili, imamo u rukama spise apostolskih učenika i njihovih sljedbenika. Zanimljivo je pročitati da su ne samo da su opširno citirali NT dokumente, već su i spise gledali na istom nivou autoriteta i nadahnuća kao i SZ knjige. Pređimo na crkvene oce: To jasno ukazuje na to da se od nastanka spisa može naći podrška crkvenom pogledu i na autoritet i na nadahnuće većine, ako ne i svih knjiga o Novom zavetu. Rane nehrišćanske reference na Isusa Talus (oko 50.-75. N. E.): Kršćanski istoričar iz trećeg stoljeća, Julius Africanus, sastavio je Povijest svijeta otprilike do ad. 220 u pet tomova. U jednom od preživjelih fragmenata, Julij je raspravljao o trosatnoj tami koja se dogodila prilikom Isusova raspeća (usp. Matej 27:45) i daje ovaj komentar: (NAPOMENA: Za detaljniji prikaz autentičnosti Tala i Afrikana preporučujemo sljedeće članke u Christian Thinktanku: [ 1 ] i [ 2 ]) Plinije Mlađi (oko 62-113. N. E.): Guverner Bitinije u sjeverozapadnoj Turskoj, pišući pismo caru Trajanu o kršćanskom pokretu, datirano 111. godine: Lucijan od Samosate, satiričar iz drugog stoljeća: Lucijan s podsmijehom govori o Kristu i kršćanima, povezujući ih sa palestinskim sinagogama aludirajući na Hrista kao, Cornelius Tacitus (oko 55-117 AD): Rimski istoričar pisao je 115. godine nove ere o progonu kršćana cara Nerona 64. godine nove ere: Jedino praznovjerje koje je izbilo iz Judeje u Rim bila je kršćanska tvrdnja da je razapeti Hristos treći dan uskrsnuo iz mrtvih. Flavije Josif (r. 37. n. E.): Istoričar iz prvog veka postao je farisej sa 19 godina, a sa 29 godina bio je zapovjednik jevrejskih snaga u Galileji. Pošto su ga Rimljani zarobili, bio je priključen njihovom sedištu. Josif je napisao nekoliko djela na grčkom: autobiografski život; Contra Gekum , apologetska rasprava o židovstvu ; iskaz svjedoka o pobuni protiv Rima (AD 66-74), pod nazivom Jevrejski rat i istorija jevrejskog naroda od Adama do njegovog vremena, nazvan Starine . Ne čudi iznenađenje kada Josif Flavije piše o službi Isusa Hrista, nazvanoj Testimonium Flavianum: Slijedi arapska verzija Svjedočanstva iz desetog stoljeća: Mnogi su učenjaci napali ovaj odlomak kao ništa više od kršćanskog krivotvorenja zbog njegovih prohrišćanskih izjava. Drugi se, međutim, slažu da referenca ima autentičnu srž, uprkos svojim naizgled prohrišćanskim umetcima. Naučnik iz Novog zavjeta Edwin M. Yamauchi objašnjava da iako postoji očigledna kršćanska terminologija koja postoji, postoji niz faktora koji ukazuju na jozefanski stil pisanja: Isusa nazivaju "mudrim čovjekom". Iako je fraza besplatna, ona je manje nego što bi se moglo očekivati od kršćana. "Jer on je počinio iznenađujuće podvige." Ovo nije nužno izjava koja je mogla doći samo od kršćanina. "Osvojio je mnoge Jevreje i mnoge Grke" jednostavno je zapažanje. "Oni koji su ga prije svega zavoljeli, nisu odustali od svoje naklonosti prema njemu", potvrđuje karakteristični stil Josipa. "i pleme kršćana, nazvano po njemu, do danas nije nestalo." Većina naučnika složila bi se da riječ filon "pleme" nije tipično kršćanski izraz. (Michael J. Wilkins i JP Moreland, Isus pod vatrom: Moderna stipendija ponovo otkriva istorijskog Isusa , str. 213) Poznati jevrejski učenjak Geza Vermes takođe vjeruje da Testimonium potječe od Josipa, mada s kršćanskim dodacima. Vermes pokazuje da su izrazi „mudar čovjek“ i „izvršilac zapanjujućih djela“ u potpunosti Josephanovski u stilu: Even the radical liberal NT scholar and Jesus Seminar co-founder and member, John Dominic Crossan, believes that both the Testimonium and Tacitus’ statement are basically authentic early witnesses to Jesus. Crossan writes: Josephus also mentions John the Baptist’s ministry and beheading at the request of Salome during the birthday feast of Herod Antipas. (Antiquities, xviii. 116-119) Furthermore, he mentions James, the Lord’s brother, and the fate which befell him at the hands of the High Priest Ananus: Iz prethodnih nehrišćanskih izvora otkrivamo: Isusa Hrista su štovali kao Boga. Hristos je činio divna djela. Hrist je osuđen na smrt na krstu po naredbi Poncija Pilata za vrijeme vladavine Tiberija. Hristovi sljedbenici tvrdili su da im se nakon smrti pokazao živim, potvrđujući da je uskrsnuo, što se smatralo samo praznovjerjem. Oni koji su mu bili odani odbili su se odreći svoje vjere, odlučivši umjesto toga da umru stravičnom smrću zbog one koju su voljeli i obožavali. Isusovog brata dobro su poznavali i nehrišćani, koji je ubijen pretpostavlja se zbog vjerovanja da je njegov brat u stvari Mesija. U svjetlu prethodnih čimbenika, otkrivamo da se nehrišćanski izvori slažu s prikazom Novog zavjeta Isusa Hrista. Ovo služi za daljnju utvrđivanje autentičnosti Novog zavjeta izvan svake sumnje.

Za mene je ovo Zona sumraka! https://relevantmagazine.com/slice/report-hillary-clinton-wants-to-get-involved-in-the-ministry/ The Atlantic recently published a piece about an upcoming devotional book called Strong for a Moment Like This, which is based on correspondence between Clinton and her pastor Bill Shillady, who used to send her scriptures to read every day. According to the piece, Clinton recently told Shillady that she wants to start preaching. Apparently, ministry has been a long-time passion for Clinton, who has considered becoming an ordained minister in the Methodist church for more than 20 years. The piece examines Clinton’s deep personal faith, but also public perceptions of her being not religious (literally, according to polls). Evidently, the criticism has prevented her from speaking more publicly about her faith in the past. Shillady told the magazine, “The general public didn’t necessarily want to accept the fact that she’s a Christian because there’s so many critics out there about the Clintons.” It’s unclear about what Clinton will actually do from here, but her pastor thinks some ministry role could be in her future, even if it’s not full time: “She’d make a great pastor,” he told them, adding that, he however, thinks it’s unlikely she’ll want an official church title and position. He said it will probably involve guest preaching. “We have a long history of lay preachers in the United Methodist Church.”

Sudbina cijelog savremenog svijeta i naše civilizacije zavisi samo na jednom jedinom stihu iz Jevandjela i njegovom značenju! Aktualna sudbina cijelog svijeta, naročito tog pod utjecajem evroatlantske civilizacije i hrišćanstva i suština tog najvećeg problema i konflikta koji postoji u današnjem svijetu je sadržana i opisana sva u jednom, jedinom stihu iz Jevandjelja od čijeg značenja zavisi i sva budućnost tog našeg svijeta! Šta mislite koji je taj stih? Ako mislite da ga znate postavite ga tu pa možemo o tome raspravljati. Ja svoj odgovor napišem u subotu.