Претражи Живе Речи Утехе
Showing results for tags 'živim' or ''.
Found 2 results
-
http://www.novipocetak.com/svijet/prica-doktorice-iz-porodilista-znate-doktorice-moj-muz-radi-ne-pije-svaki-dan-imamo-hljeba-i-ponesto-skuhamo-lijepo-zivim-ne-zalim-se/?fbclid=IwAR3Vh2PyK2GzWUdvE8gVp_WyWGR3wRXg86MoiOZOylhrjdQOgBmRJTvSBpw Priča zbog koje će vam poteći suze… Ulazim u porodilište… Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se… Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.” “Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi. “Melisa”, kaže jedva čujno. “Odakle si?”, nastavljam sa pitanjima. “Odavde“, kaže, “tu sam se udala“. “Dobro Melisa, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam. “Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radi i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se”, priča. Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu. “Melisa, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam. “Samo sestru, doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate, mama je umrla, tata radi po cio dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vrijedna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu. Kaže on meni, Melisa našao sam ti muža. I doveo ga. Idi, dijete sa njim, biće ti bolje nego ovdje. I tako sam se ja udala“, kaže. “I je l ti lijep muž”, pokušavam da se našalim. “Dobar je“, prozbori i nastavlja da šuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost, ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni. Babica mi donosi njene analize krvi… Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu. Teška anemija, hipoproteinemija. “Znate, nastavlja, ovo je djevojčica. Zvaću je Amina. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego, nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.” “Napni se, Melisa”, kažem i gledam u babicu. Svi šutimo. Nemamo riječi. A iznutra nas steže, boli… Hajde Melisa, najjače što možeš, napni. Melisa sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu, i ona se porodi. Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa. “Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže. Uzima je, grli, ljubi i plače od sreće. “Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška, doktorka?“, pita. “Evo samo malo, Melisa, izmjerićemo bebu”, objasnim. Beba je teška 2.200 grama. Terminska beba, beba gladne Melise. “Lijepa je doktorka, stvarno je lijepa”. “Jeste Melisa, lijepa…“ Tjeram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun. “Melsia, jesi li gladna, žedna?” “Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Melisaa ima osmijeh. Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovjek. “Ja sam Melisin muž. Da li je Melisa dobro?” “Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocjepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Sretan je. “Molim vas, dajte ovo Melisi”, reče i pruža malu kutiju plazme i sok. “Neka jede, treba da doji, a ja ću doći sutra… Eto krenulo mi, imam da radim,…” Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene. Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmjehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista. Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže. “Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta. okovi, napolitanke, plazme, čokolade… “Dale su mi, nisam uzela… Kažu, jedi Melisa, vidi kako si mršava, a mi debele”. Namještam osmijeh i gledam oko sebe… Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donijele su joj od uložaka do hrane, a da je pritom ni jednog trenutka nisu uvrijedile… Dolazi dan otpusta. Pri polasku Melisa dolazi da se zahvali… “Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.“ “Neka Melisa, uživaj. Nije to ništa.” “Hvala , hvala…” A on ih čeka… Ljubi ih u kosu i daje Melisi jednu ružu… Tako se valja… Gledam ih i mislim… Koliko ti je stvarno potrebno da budeš sretan? Zaista ne znam
-
Supruga princa Đorđa, za "Novosti", prvi put otvoreno o sebi, Beogradu i Srbiji, rodnoj Britaniji, kako živi i šta planira. Titula mi uopšte nije važna. Počela sam da učim da igram srpsko kolo Felon i Đorđe Karađorđević, u centru Beograda Foto P. Mitić NIKAD se do sada nije dogodilo u istoriji i tradiciji bogojavljenskog krsta da se za njega bori jedna princeza. Ove godine, a pre tri dana, za ovo pravoslavno znamenje u ledenu vodu skočila je Felon Karađorđević, supruga Đorđa, sina princa Tomislava i Linde Karađorđević. Ne razmišljajući, ne trepnuvši, uhvatila se sa suprugom za ruke i gotovo zajedno dodirnuli su hladnu dunavsku vodu. - Ništa čudno. Želela sam da ove trenutke podelim sa suprugom i pokažem privrženost srpskom narodu - govori za “Novosti” dvadesetjednogodišnja princeza. - Potičem iz drugog naroda, pola sam Engleskinja, pola Škotlanđanka. Mi za tu tradiciju ne znamo. Obožavam izazove, ali ovo je posebno iskustvo za mene. Odlučila sam da probam. Zašto da ne? Volim avanturu. Plivanje za časni krst je lep običaj, zato što je za hrabre, za prave vitezove! Za hrabru princezu, koja je plivala rame uz rame sa muškarcima, do sada gotovo niko nije čuo. A, Felon je trostruka prvakinja Evrope i Velike Britanije u karateu! I njen suprug princ Đorđe bavio se borilačkim sportovima. Venčali su se u avgustu prošle godine u Engleskoj, gotovo u tajnosti. - Upoznali smo se na jednom takmičenju - priča nam princeza Felon. - Ljubav prema karateu nas je spojila. Učinilo mi se da Đorđa poznajem oduvek, i od prvog dana poklonila sam mu srce bezuslovno. Odlučili smo da se venčamo na godišnjicu zabavljanja. Venčanje je bilo skromno, u krugu najbliže porodice i prijatelja. Mladi par uveliko kuje planove za crkveno venčanje na Oplencu, koje je zakazano za 14. i 15. jul ove godine. Spisak zvanica je dug. Biće ih više od osam stotina. - Dopadaju mi se vaši običaji. Venčanje u Oplencu je tradicija porodice Karađorđević - kaže princeza Karađorđević. - Volim da igram, počela sam kada sam imala devet godina. Jedva čekam da sa ansamblom “Kolo” zaigram i na našoj svadbi. Đorđe zna da igra kolo, pa me podučava. Prinčevski par na Krstovdan je plivao u ledenom Dunavu Foto M. Anđela Felon je skromna devojka, koja osvaja iskrenošću, neposrednošću i toplinom. Obožava srpsku tradiciju, obilazi muzeje, interesuje je naša istorija. - Uživam kad dođem ovde, vaša zemlja je divna, priroda je prelepa. Volela bih da bolje upoznam Srbiju. Ljudi su ljubazni, blagonakloni - govori princeza Felon. - Đorđe ima mnogo prijatelja sa kojima se družimo. Često se vozimo gradskim prevozom, ponekad uzmemo taksi, ali najviše volim da šetam ulicama Beograda. Tako upoznajem ovaj grad. Princeza Karađorđević otkriva da želi da nauči srpski jezik. - Naučila sam da kažem dobar dan, kako si, taksi. Znam našu adresu i brojeve telefona - kaže ona. - Dopada mi se vaša kuhinja. Obožavam ćevape i karađorđevu šniclu. To nemamo u Engleskoj. Felon priznaje da ne zna mnogo o kraljevskoj lozi Karađorđević, mada bi volela da sazna mnogo toga o precima svog supruga. - Kada sam upoznala Đorđa, nisam znala da je princ. Bili smo čovek i žena koji su se zaljubili jedno u drugo - kaže Felon. - Čitala sam bajke o princezama, ali nikad nisam maštala da budem jedna od njih. Titula mi nije važna. Moji prijalji u Engleskoj ne znaju da sam postala princeza. O tome i ne razgovaramo. Ovde se prema meni drugačije ophode i ne mogu da kažem da mi to ne prija. U Engleskoj živimo kao obični ljudi i uživamo u tome. Princ Đorđe je grafički dizajner i posao ga vodi od Beograda do Londona i nazad. Mladi par živi na ovoj relaciji. - Ovog puta uspeli smo da odemo van Beograda. Bili smo u selu Babine, kod Prijepolja, gde živi moja svekrva Linda - kaže Felon. - Bilo je divno. Đorđeva majka skoro ceo život provela je u gradu i odlučila je da se odmori od brzog života. Uživali smo u njenom društvu. Bili smo i na Kopaoniku i mnogo mi se dopalo. Felon ima tri brata i sestru, a pošto je mlada ušla u profesionalni svet sporta, njena majka joj je i prijatelj i menadžer. - Volim svoju porodicu i svog psa - kaže princeza. - Draga mi je i porodica mog supruga, njegova sestra Katarina je divna. Princ i princeza ponekad zajedno treniraju i idu u teretanu. Felon je tri puta bila engleski, britanski i evropski šampion, a Đorđe “samo” jednom. Tomislavljev sin je trenirao ful-kontakt, ali je zbog obaveza odustao od ozbiljnog bavljenja ovim sportom. - Uzela sam odmor dok ne odlučim šta i kako dalje. Pre svega, želela bih da imamo dete - kaže Felon. - Dobro je što smo oboje sportisti, sa malo snage podignemo ono drugo kad padne. Tako radimo i u životu. TETOVAŽOM DO SRODNE DUŠE DOK je uskakala u hladnu vodu, novinari su primetili da Felon ima tetovažu na preponi. Inače, ona i Đorđe imaju iste tetovaže na rukama. - Volela bih da svi od rođenja imamo istu tetovažu kao i osoba koja nam je suđena. Znali bismo koga tražimo i ne bismo gubili vreme sa pogrešnim ljudima. Sa onima koji ne brinu o nama - objasnila je Felon. TOMISLAV BIO DOBAR OTAC GOTOVO sve vreme u Beogradu princ Đorđe Karađorđević je uz svoju suprugu. Podseća nas da je i on mnogo vremena proveo van Srbije, pa uvek kad dođe nauči nešto novo. Nedostaje mu otac Tomislav, koga je izgubio kada je imao 16 godina. - Retko smo bili zajedno. Kada je on bio ovde, ja sam živeo u Engleskoj. Kad je on bio tamo, bio sam ovde - kaže Đorđe. - Ali, uvek sam mogao da odem kod njega, ako imam neki problem. I uvek bi mi pomogao. Bio je dobar otac. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:645864-Felon-Karadjordjevic-Ne-zivim-kao-princeza--vozim-se-trolejbusom
Све поруке на форуму, осим званичних саопштења Српске Православне Цркве, су искључиво лична мишљења чланова форума 'Живе Речи Утехе' и уредништво не сноси никакву материјалну и кривичну одговорност услед погрешних информација. Објављивање информација са сајта у некомерцијалне сврхе могуће је само уз навођење URL адресе дискусије. За све друге видове дистрибуције потребно је имати изричиту дозволу администратора Поука.орг и/или аутора порука. Коментари се на сајту Поуке.орг објављују у реалном времену и Администрација се не може сматрати одговорним за написано. Забрањен је говор мржње, псовање, вређање и клеветање. Такав садржај ће бити избрисан чим буде примећен, а аутори могу бити пријављени надлежним институцијама. Чланови имају опцију пријављивања недоличних порука, те непримерен садржај могу пријавити Администрацији. Такође, ако имате проблема са регистрацијом или заборављеном шифром за сајтове Поуке.орг и Црква.нет, пошаљите нам поруку у контакт форми да Вам помогнемо у решавању проблема.
© ☦ 2021 Сва права задржана.