Претражи Живе Речи Утехе

Ovo je istinita priča o osmogodišnjoj devojčici koja je znala da ljubav može biti čudesna. Njen mali brat je morao umre zbog tumora na mozgu. Roditelji su bili siromašni, ali su založili svu imovinu i učinili sve da ga spasu. Jedno veče otac je rekao uplakanoj majci: „Ne može ovako dalje, draga. Mislim da smo došli do kraja, njega može spasiti samo čudo.“ Devojčica je sve slušala pritajena u uglusobe. Otrčala je u svoju sobu, razbila kasicu i tiho otrčala do obližnje apoteke. Strpljivo je čekala, a kad je došla na red, propela se na prste te pred apoekara sasula svoj sitniš. „šta bi ti htela, dušo?“ „To je za mog brata, gospodine, jako je bolestan. Došla sam kupiti čudo.“ „Nisam te najbolje razumeo“, reče apotekar. „Zove se Andrija. Ima nešto što mu raste na glavi, tata kaže da je gotovo, da ga samo čudo može spasiti. Ja jako volim svoga brata, zato sam donela sav novac da kupim čudo.“ Apotekar se tužno nasmešio i odgovorio: „Ali mi ne prodajemo čuda.“ „Ako nema dovoljno novaca, mogu još potražiti. Koliko košta jedno čudo?“ U apoteci se zatekao visok i naočit čovek ozbiljna lica koji je sa zanimanjem pratio razgovor. Dok je apotekar nemoćno širio ruke, devojčica je skupljala svoje novčiće. Visoki čovek joj priđe i upita: „Zašto plačeš, mala? šta se dogodilo?“ „Gospodin apotekar mi ne želi prodati čudo i neće da mi kaže koliko ono košta. To je za mog brata Andriju, koji je jako bolestan. Mama kaže da mora na operaciju, a tata da to ne možemo platiti i da Andriju može samo čudo spasiti. Zato sam donela sve što sam imala.“ „Koliko imaš?“ „Dolar i jedanaest centi... Ali znate“, doda tiho, „mogu potražiti još novaca...“ Čovek se nasmeši. „Mislim da neće trebati. Čudo za tvoga brata košta upravo dolar i jedanaest centi!“ Jednom je rukom pokupio sitniš, a drugom nežno uzeo devojčicu za ruku. „Povedi me svojoj kući“, reče, „želeo bih videti tvog brata i razgovarati sa tatom i mamom. Možda uspemo pronaći čudo koje im treba.“ Otmeni visoki gospodin i devojčica iziđoše iz apoteke držeći se za ruke. Taj čovek je bio profesor Karlton Amstrong, jedan od najpoznatijih svetskih neurohirurga. Operisao je malog Andriju, koji se za nekoliko nedelja potpuno oporavio. „Ova je operacija pravo čudo“, rekla je mama. „Pitam se samo koliko bi koštala...“ Devojčica se nasmešila ne rekavši ništa, znala je da je čudo koštalo dolar i jedanaest centi. Naravno, ljubav i vera Andrijine sestrice uračunati su u cenu. *Bruno Ferrero*

https://100posto.hr/news/u-hrvatskoj-se-dogodilo-cudo-ravno-onim-biblijskim-bozanic-je-rekao-kako-ljubitelji-ndh-ne-mogu-biti-krscani-jos-uvijek-smo-u-soku?fbclid=IwAR2mTOdKho_qG7ZkLo9m2Bw2hHSwYQBtvawQYPpUr7kIdVhFhcSXFmZBTyQ Napokon malo dobrih vijesti s Kaptola. U aktivno obilježavanje Dana sjećanja na holokaust ove se godina uključila i hrvatska katolička crkva. U četvrtak je preko južnog tornja zagrebačke katedrale spušten ogroman natpis na hrvatskom i hebrejskom, dugačak 50, a širok 8 metara na kojem uz natpis Dan sjećanja na žrtve holokausta stoje i riječi iz Knjige proroka Izaije (56,5). “Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime… dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno." 'Pročišćenje istinom' Prošle su 74 godine od završetka Drugog svjetskog rata, no ovakav iskorak katoličke crkve povijest ne pamti. Dodatno je hrvatsku javnost zabezeknuo (u pozitivnom smislu) i presedanski istup zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. U govoru povodom obilježavanja Dana sjećanja na holokaust koje je u četvrtak organizirala katolička crkva, Bozanić je po prvi puta jasno osudio ustaške zločine i ogradio se od veličanja ustaštva. Štoviše, kazao je da veličanje NDH nije kršćanski. U govoru je jasno istaknuo Jasenovac kao jedno od 'stratišta nevinih ljudi' te kazao kako moramo biti 'svjesni snage zla', a osvrnuo se i na potomke počinitelja zločina NDH kojima, kaže, treba 'pročišćenje istinom'. “Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom. Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju”, kazao je u svom za promjenu dirljivom i na neki način povijesnom govoru. Ovakav zaokret u katoličkoj crkvi koja je još jesenas odobravala svetu misu zadušnicu za '35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH' među kojima ima i odgovornih za velike pokolje nehrvatskog stanovništva tijekom Drugog svjetskog rata, još nije zabilježen. Znakovito, lani nije bilo ni tradicionalne mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića povodom godišnjice njegove smrti 28. prosinca. Izgleda da je vhuška domaćeg klera ozbiljno shvatila znakove nezadovoljstva takvim ponašanjem koji su dolazili iz Vatikana i govorkanja da zbog toga papa Franjo razmišlja da ih smijeni pa su promijenili ponašanje. Neka samo tako nastave, bilo je i vrijeme. Na stranici gde se nalazi ovaj tekst ima jos nekih zanimljivih stvari.

Nasilna smrt dvojice mladića ujedinila je ljude u Bosni i Hercegovini nadilazeći pritom krute etničke linije. Da li je moguće da se nešto konačno pokreće u podijeljenoj balkanskoj državi? * Nasilna smrt dvojice mladića ujedinila je ljude u Bosni i Hercegovini nadilazeći pritom krute etničke linije. Da li je moguće da se nešto konačno pokreće u podijeljenoj balkanskoj državi? Kada razmišljamo o čudima i Bosni, prva asocijacija koja tu iskače je pojava djevice Marije prije nekoliko decenija u Međugorju – događaj koji je doveo milijune hodočasnika na to područje. Međutim, prije tjedan dana, u Banjoj Luci, glavnom gradu srpskog dijela Bosne („Republike Srpske“), a potom i u drugim bosanskim gradovima, dogodilo se mnogo veće i važnije čudo. Čudo nisu izbori koji su se održali ove nedjelje. Kao i obično, bosanski izbori (sa svim popratnim nepravilnostima) bili su obilježeni apatijom i ravnodušnošću, i upravo su potvrdili trodijelnu podjelu države po etničkim linijama. Danas, srpski dio sve više djeluje kao suverena država, dok u muslimanskom Sarajevu napreduje islamizam, što pokazuje, između ostalog i to da je tamo sve teže dobiti pivo u restoranu ili baru. U međuvremenu, u cijeloj BiH cvjetaju specifični oblici JPP-a (javno-privatnih partnerstava): lokalne političke elite isprepletene su polu-legalnim privatnim poslovima, njihova vladavina legitimirana je kao ona zaštitnika etničkih entiteta (Bosanaca, Srba, itd.) protiv „neprijatelja“. U takvoj situaciji gdje je siromaštvo posvuda i mladi migriraju u zapadnu Europu u potrazi za poslom, nacionalizam buja i obrana nacionalnog identiteta lako dominira nad ekonomskim pitanjima. Lekcije iz prošlosti Problem s kojim se suočava Bosna najbolje ilustrira ono što se prije nekoliko godina dogodilo u Hrvatskoj. Tamo su bila najavljena dva prosvjeda. Sindikati su pozvali na prosvjed protiv eksplozije nezaposlenosti i siromaštva (što su osjećali obični ljudi). U isto vrijeme, desničarski nacionalisti najavili su okupljanje kako bi prosvjedovali zbog ponovnog uvođenja službenog statusa ćirilice u Vokovaru (zbog srpske manjine onamo). Na prvom prosvjedu se naravno skupilo nekoliko stotina ljudi, dok je drugo okupljanje privuklo preko 100 000. Iako je za običnog čovjeka siromaštvo bilo mnogo veći problem od prijetnje ćirilice, sindikati nisu uspjeli mobilizirati masu. Vispreni komentatori žele evocirati takve priče kako bi cinično ismijali ljevičarske tvrdnje kako bi naš cilj trebao biti poraziti lokalni nacionalizam i dovesti do transnacionalne koalicije onih kojima manipuliraju i koje iskorištavaju vladajuće etničke elite. Strpljivo objašnjavaju kako je, posebno na području kao što je Balkan, „nerazumna“ etnička mržnja isuviše duboka da bi bila pobijeđena „racionalnim“ ekonomskim interesima – što znači transnacionalnu koaliciju eksploatiranih, čuda koje se nikada neće dogoditi. Pa ipak, odjednom se čudo dogodilo. Čineći Međugorje blijedom usporedbom. Ljudska cijena David Dragičević, mladi srpsko-bosanski haker, nestao je u noći između 17. i 18. marta ove godine, a njegovo tijelo pronađeno je u blizini Banje Luke 24. marta; bilo je jasno iz njegovog unakaženog tijela da je ubojstvu prethodilo brutalno mučenje. Od 26. marta, održavani su protesti na glavnom trgu u Banjoj Luci, u organizaciji njegovog oca Davora pod nazivom „Pravda za Davida“. Policija je Davidovu smrt proglasila samoubojstvom, a tek nakon jakog pritiska javnosti počelo ju se istraživati kao slučaj ubojstva, ali još uvijek bez rezultata. Na kraju je postalo jasno da je David otkrio tragove korupcije i druge kriminalne radnje vladajuće klike. Zato je morao nestati. Prije tjedan dana, neprekidni protesti eruptirali su u veliko masovno okupljanje, s desecima hiljada sudionika i desecima autobusa koji su doveli ljude iz cijele Republike Srpske u Banju Luku. Vladajuća klika je panično reagirala: hiljade policajaca kontrolirali su ulice i blokirale ulazak u grad. Sada dolazi pravo čudo. Neočekivano, u prekrasnom prikazu trans-etničke solidarnosti, slični skupovi održani su u drugim bosanskim gradovima gdje su muslimani većina. U Sarajevu, glavnom gradu Bosne, stotine ljudi tražili su pravdu za sličan slučaj koji se dogodio u njihovoj sredini: smrt Dženana Memića, koji je nestao u noći između 8. i 9. februara 2016., a koja nikada nije ozbiljno istražena, iako je i na njegovom unakaženom tijelu bilo tragova mučenja. Zajedno sami Prosvjednici u Banjoj Luci, Sarajevu i drugim bosanskim gradovima razmijenili su poruke i pokazali solidarnost prevazilazeći etničke podjele, budući svi dijele istu sudbinu kontroliranu od strane korumpiranih JPP elita. Konačno su postali svjesni da prava prijetnja ne dolazi iz drugih etničkih skupina, već od korupcije u vlastitoj, i da se mogu riješiti tog zločudnog tumora samo djelujući zajedno. Onda se dogodilo nemoguće i „nezamislivo“ (za cinične realiste). Naravno, ne treba očekivati previše od takvih eksplozija. Sličan trans-etnički pokret protiv ekonomskog siromaštva već se dogodio prije nekoliko godina, u ehou arapskog proljeća, i postupno je iščezao. Međutim, vatra i dalje tinja ispod površine, a ta je vatra jedini znak nade u Bosni. U tom slučaju ponovno se potvrđuje istinitost stare izjave Abrahama Lincolna: Možete varati neke ljude sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme. https://www.rt.com/op-ed/440974-zizek-bosnia-balkan-croatia/ http://www.prometej.ba/clanak/prijevodi/slavoj-zizek-tragicne-smrti-nadahnjuju-bosansko-cudo-3638

Muzičko čudo iz manastira Tuman: Ovako pravoslavni monasi sviraju Iron Maiden… Iz manastira Tuman, gde počivaju mošti dva velika čudotvorca – svetog Zosima i svetog Jakova, stiže i jedno pravo muzičko čudo. Dva mlada monaha, odlučila su da zadrže i neguju svoju ljubav prema rokenrolu pa, uz blagoslov igumana Dimitrija (Plećevića), redovno sviraju gitare i vežbaju kada im duhovne i svetovne obaveze to dozvole. Naravno, manastir je to, pa rokerske veštine monah Teofil (Radović) i jeromonah Petar (Bogdanović) održavaju svirajući na akustičnim gitarama, a repertoar im je vrlo neoubičajen, posebno kad je reč o ljudima koji su se zavetovali na monaški život. Na njihovoj “set listi” su i Metallica, Deep Purple, Partibrejkersi… kao i Iron Maiden, čiji su cover hita “Wasting Love” izveli ekskluzivno pred kamerama portala headliner.rs. Ovaj nesumnjivo neobičan slučaj ipak nije, zapravo, jedno od brojnih čuda koja se u ovom manastiru zaista dešavaju. Jer, kako kažu monasi iz Tumana, muzika i duhovnost su blisko povezani, a veza rokenrola i pravoslavlja dokazana je već mnogo puta, kroz humanitarne akcije i koncerte rokera za pomoć srpskim svetinjama. S obzirom na to da je hevi metal, pa i rokenrol generalno, vrsta muzike koju nije lako na prvi pogled povezati s pravoslavljem, i da će sigurno biti onih dežurnih dušebrižnika koji će zbog ovog spota negodovati, pitali smo igumana Dimitrija, kako se to pravoslavlje slaže sa ovom “zapadnom” muzikom i zašto monasi iz Tumana imaju toliku slobodu u izboru svog muzičkog puta. – Sve što je Bog dao čoveku samo po sebi je usmereno na dobro, pa samim tim i muzika. Pitanje je kako se mi prema njoj odnosimo i na koji način je koristimo. Važno je da nas sve to vodi ka višem cilju, a to je spasenje – rekao nam je iguman Dimitrije. Dakle, ljubav prema Bogu nije ničim uslovljena osim čistom dušom. I nije važno da li neko sluša i svira Maidene i Metallicu, ili Vivaldija i Mokranjca. Evo kako zvuče monasi Petar i Teofil i njihova verzija “Wasting Love”: http://headliner.rs/2018/08/04/muzicko-cudo-iz-manastira-tuman-ovako-pravoslavni-monasi-sviraju-iron-maiden/

ČUDO U SRBIJI! ONA JE SRPSKA PALČICA, NAJMANJA BEBA ROĐENA SA 350 GRAMA Devojčica je dobro! Sve teče kako treba, diše, ručka i lepo napreduje! BEOGRAD - U beogradskom porodilištu "Narodni front" pre tri nedelje rođena je beba od 350 grama, i ona je najmanje novorođenče koje je preživelo u Srbiji. Prema rečima načelnice porodilišta u GAK "Narodni front" prof. dr Snežane Rakić, zdravstveno stanje devojčice, rođene u 28. nedelji, je dobro. FOTO: BETA/MILAN OBRADOVIĆ Beba je zbog zastoja u rastu rođena sa samo 350 grama, pre određenog termina, navodi list dodajući da je uspela da dostigne druge stupnje razvoja i sustigne vršnjake veće kilaže. "Zastoj u rastu je jako redak slučaj, i može da se javi zbog brojnih razloga, a najčešće su to hipertenzija, promene na posteljici ili genetske anomalije. Kod ove bebe radi se o veoma teškom zastoju. Tako malene bebe obično bivaju ispod 20 nedelja", rekla je Rakić. FOTO: FONET Kako je objasnila, u 28. nedelji beba treba da bude teža od jednog kilograma. "Na sreću, kod beba koje imaju zastoj u rastu dolazi do ubrzanog sazrevanja pluća i ostalih organa, te je zahvaljujući tome novorođenče došlo na svet i sada je u relativno dobrom stanju", dodala je Rakić. FOTO: MARINA LOPIČIĆ Ona je istakla da je beba premeštena na Institut za neonatologiju. "Prema saznanjima naših lekara, sve teče kako treba, beba diše, normalno jede. Zdravlje mame je takođe dobro i ona je otpuštena iz bolnice", istakla je profesorka. FOTO: FONET Ovo je najmanja beba rođena u Srbiji, a pre nje rekord je držao Vuk, koji se rodio u 24. nedelju u GAK u Višegradskoj sa samo 470 grama zbog greške lekara, dodala je Rakić. Vuk sada ima pet godina. (Kurir.rs/Tanjug/Blic/Foto: EPA/Ilustracija)

Na dan kad je poginulo više desetina ljudi u Alepu, Majisa, stanovnica ovog razrušenog grada, počela je da se porađa na putu do bolnice kad je zadesilo bombardovanje. Od eksplozije su joj slomljene ruka i noga, a jedan šrapnel joj je završio u stomaku, pa su doktori bili uplašeni za život bebe. Foto: Channel4 News / youtube Urađen joj je hitan carski rez, ali mališan nije davao znakove života. Više od dvadeset minuta su ga oživljavali, ali nije bilo poboljšanja. Pročistili su mu disajne puteve, masirali srce, međutim, ništa nije pomoglo. Borba u operacionoj sali se nastavila, pa su lekari ubrizgali nepoznatu supstancu u bebinu pupčanu vrpcu i okrenuli je naopačke. Uhvatili su je za stopala i doktor je počeo da trlja bebi leđa, kad se odjednom začuo plač. Foto: Channel4 News / youtubeTrenutak kad je mališan zaplakao Mališan je preživeo kao i njegova majka. Nemili događaj sa srećnim krajem odigrao se pre nekoliko meseci dok su bombe svakodnevno i dalje padale po Alepu. Taj sirijski grad vojska je oslobodila u decembru i od tada vlada mir. http://www.blic.rs/vesti/svet/cudo-u-alepu-beba-se-rodila-mrtva-a-onda-je-snimljen-magican-momenat-ozivljavanja/73lwswq

Оче Ненаде, Имам жељу и потребу да вам се кратко јавим са вјешћу да сам четвртог марта 2016. г. родила живу и здраву дјевојчицу Тару. Вама сам писала да нас поменете у молитвама светом Нектарију, слава му и милост, и већ за два мјесеца сам била трудна, а пре тога четири године смо се лијечили од стерилитета. Ништа без Божјег благослова и молитве. Хвала вам оче Ненаде безгранично и Бог вас благословио! Поздрав, Љиљана Бабић из Бањалуке Забележио: протојереј-ставрофор Ненад Андрић (Фејсбук страница Свети Нектарије Егински Чудотворац)