Meni se čini da sve zavisi od roditelja. Ako i dođe do razvoda smatram da je važno da se deca ne okreću protiv oca ili majke, nego da se zajednički na civilizovan način komunicira. Deca pate i često osećaju krivicu zbog razlaza roditelja. Takve situacije su teške, ali ko veruje u dobrotu i ne želi drugima zlo uspeće da decu i u takvim okolnostima izvede na put. Najstrašnije mi je kada se bivši supružnici prepucavaju preko dece, i koriste ih za postizanje ličnih ciljeva, a ne vode brigu o samoj deci.
Delimično sam u takvoj situaciji. Moj suprug ima iza sebe jedan propali brak, i dvoje divne dece. Njega i decu je napustila tadašnja supruga. Našla je drugu ljubav, spakovala se i otišla. Kada je uhvaćena na delu, i kada je shvatila da je kraj tog braka i svih pogodnosti (za nju najbitnije finansijske), pokušala je, a na kraju i uspela da decu okrene protiv oca. Deca se lako kupuju, ali ja se nadam da će im svest jednog dana otvoriti nove vidike, i da će shvatiti. Ovakve situacije su strašne, strašno je deci, strašno i roditeljima ako imaju srca. To vam mogu reći jer znam koliko moj suprug pati, i koliko mu je teško. Mi verujemo u Boga i njegovu pravednost, nadamo se da će jednog dana ta deca zatražiti oprost od Boga i oca, jer su opčinjeni i zavedeni, u trenutku kada im je bilo najteže.
Svaki dan se molimo za spas njihove duše, i palimo sveće za njihovo zdravlje.
Toliko je u našoj moći, jer oni ili ne žele ili ne smeju da kontaktiraju sa ocem, kao ni sa babom i dedom koji su ih bukvalno othranili.
Mislim da je mnogo ovakvih tužnih priča