milos7676

Pomaze Bog! Imam problem koji bih htio podijeliti sa Vama, ako mozete da me posavjetujete bio bih Vam zahvalan! Citav zivot sam isao u crkvu i molio svako vece (ali ne redovno, svake nedjelje), posle 4 mjeseca rada(nisam bio kod kuce) vratio sam se kuci i razmisljao i shvatio da nista ne mogu uraditi sam, citao sam duhovnu literaturu i slusao na jutjubu oca Rafaila koji je govorio o tome kako covjek treba da se nada i vjeruje u Boga svim srcem, umom, dusom svojom! Ja sam od tada citao molitve koji sam citao iz molitvenika i odlucio da idem u crkvu. Moj brat ide svake nedjelje u crkvu dugi niz godina i njemu je neprijatno kad ja idem u crkvu, jer on tamo ima prijatelje i mozda ne zeli da idem ja tamo da budem sa njima i tako isto se ponasa i prema majci, jednom mi je cak rekao da ne idem u crkvu, jer nisam nikad ni isao. Mnogo mi je zao i ne znam kako da postupim, ide mi se mnogo u crkvu. Javljaju mi se misli mrznje prema bratu, majci i ocu kad ovako cine neku nepravdu prema meni i ja sam pao u ocajavanje i cak jedno vrijeme prestao da se molim Bogu. Sad mi je strasno zao sto sam prihvatao te pomisli i nacinio grijeh. Ja ocajavam, ne ide mi se nigdje, nigdje ne izlazim, nemam volju da se druzim vec vise od 6 mjeseci. Da li mozete da me posavjetujete sta da radim?