Sveti Toma Akvinski

[Aristotel]

Tko nije pročitao ovu temu - još uvijek može.

[Aristotel]

Pange lingua

Himan u 6 strofa, Pange lingua gloriosi, u hrvatskom prijevodu Usta moja uzdižite, napisao je sveti Toma Akvinski. Pjeva se na Veliki Četvrtak i Tijelovo. Zadnje dvije strofe Tantum ergo (Divnoj dakle...) i Genitori genitoque (Bogu Ocu Bogu Sinu...) pjevaju se prilikom klanjanja svetom Sakramentu. Pisan je u stopi trohej (_U) koja se također može vidjeti kod Katula, Euripida, Seneke i drugih pisaca. Strofe 1-3-5 sadrže akatelektičke (potpune) stihove, dok strofe 2-4-6 sadrže katalektičke (nepotpune) stihove. (*Jedna ili dvije stope sačinjavaju metar, metri se kombiniraju u stihove, a stihovi u strofe).

Pange lingua gloriosi

Corporis mysterium,

Sanguinisque pretiosi,

Quem in mundi pretium

Fructus ventris generosi,

Rex effudit gentium.

Usta moja uzdižite

k preslavnomu tijelu glas

i krv dragu proslavite,

što je proli za sve nas.

Čedo majke plemenite

ljudskog roda Kralj i Spas.

Nobis datus, nobis natus

Ex intacta Virgine

Et in mundo conversatus,

Sparso verbi semine,

Sui moras incolatus

Miro clausit ordine.

Dan je svima smrtnicima

Djeva nam ga porodi,

I on prođe sijuć tlima

Sjeme riječi Božjih

A na kraju vjernicima

Divan spomen ostavi.

In supremae nocte cenae

Recum bens cum fratribus,

Observata lege plene

Cibis in legalibus,

Cibum turbae duodenae

Se dat suis manibus

Kad je s braćom večerao

Spas na gozbi posljednjoj

Sav je zakon obdržao

On u hrani vazmenoj

I ko hranu tad je dao

Sama sebe družbi svoj.

Verbum caro, panem verum

Verbo carnem efficit:

Fitque sanguis Christi merum,

Et si sensus deficit,

Ad firmandum cor sincerum

Sola fides sufficit.

Gospod zbori i kruh biva

Svetim tijelom njegovim

Likom vina krv se skriva,

Okom toga ne vidim

Ali sama vjera živa

Kazuje bezazlenim.

Tantum ergo Sacramentum

Veneremur cernui:

Et antiquum documentum

Novo cedat ritui:

Praestet fides supplementum

Sensuum defectui.

Divnoj dakle tajni ovoj

Klanjajmo se smjerno mi

Stari zakon žrtvi novoj

Nek se sada ukloni

Vjera duši čovjekovoj

Nek spoznanje dopuni.

Genitori, Genitoque

Laus et iubilatio,

Salus, honor, virtus quoque

Sit et benedictio:

Procedenti ab utroque

Compar sit laudatio. algabacaju

Bogu Ocu, Bogu Sinu

Hvala s pjesmom radosnom

Slavimo im veličinu

Častimo ih dušom svom

K Duhu Svetom nek se vinu

Glasi s dikom jednakom. .

Početak himna poziva na slavljenje Tijela i Krvi, zatim razmatra tajnu Utjelovljenja (nobis natus, nobis datus...) koji završava spomenom na posljednju Večeru (in supremae nocte coenae...).

Posljednje dvije strofe nas pozivaju na klanjanje i slavljenje presvetog Trojstva.

Himan nas potiče na put svakog ljudskog života po primjeru Otkupitelja. Strofe nam „kronološki“ oslikavaju Putovanje. Od jednostavnog „grlenog“ usklika, preko aktualizacije do proslave i pobjede, čovjek, pjevajući himan, pronalazi sebe i otkriva kako često „pada“ već na samom početku; lak na riječima, težak na ustrajnosti.

U tom svjetlu upravimo svoj pogled prema Primjeru i pjevajući Pange lingua razmatrajmo riječi Svetog Pisma Fil. 2, 6-11:

“On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenim,da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin! Na slavu Boga Oca.“

Prignimo svoja koljena Kristu Gospodinu!

Srećko Koralija OP

http://www.patrologija.ch/index.php?view=article&catid=43:liturgija&id=58:pange-lingua&option=com_content&Itemid=62

[Chianti]

Izvod iz II predavanja:

...Kada se prirodni zakon i odgovornost koji ovaj uključuje niječu, utire se put etičkom relativizmu na individualnom planu i totalitarizmu države na političkom planu što ima pogubne posljedice...

Upravo je ovo problem modernog i nazalost obezbozenog sveta. Koliko ja razumem, misija Crkve je da tom svetu ponudi objavu da prirodni zakoni i odgovornost imaju temelj u Bogu, gde "zakon ljubavi" unosi red i harmonicnost u poimanje smisla covekovog postojanja.

[Chianti]

Papina kateheza o njemu (treći dio - 23.6.2010.):

Prvi dio Summe Theologiae istražuje dakle o Bogu u njemu samom, o otajstvu Presvetoga Trojstva i o Božjem stvaralačkom djelovanju. U tome dijelu nalazimo također duboko razmišljanje o izvornoj stvarnosti čovjeka kao bića kojega je Bog stvorio svojim rukama, što je plod njegove ljubavi. S jedne strane smo stvoreno, ovisno biće, ne dolazimo od samih sebe; no, s druge, imamo pravu autonomiju, tako da smo ne samo nešto prividno – kao što tvrde neki platonski filozofi – već stvarnost koju je Bog htio kao takvu i s vrijednošću u samoj sebi.

U drugom dijelu sveti Toma promatra čovjeka, potaknuta milošću, u njegovoj težnji upoznati i ljubiti Boga kako bi bio sretan na ovoj zemlji i u vječnosti. Autor najprije predstavlja teološka polazišta moralnog djelovanja, proučavajući kako su, u slobodnom čovjekovu izboru činiti dobra djela, uključeni razum, volja i strasti, kojima se pridodaje snaga koju daje Božja milost po snazi i darovima Duha Svetoga, kao i pomoć koju pruža također moralni zakon. Čovjek je dakle dinamično biće koje traži samoga sebe, pokušava postati to što jest i nastoji, u tome smislu, činiti djela koja ga izgrađuju, kojima postaje pravi čovjek; a tu ulogu imaju moralni zakon, milost i vlastiti razum, volja i strasti. Na tome temelju sveti Toma opisuje čovjeka koji živi po Duhu i koji, na taj način, postaje Božja slika. Tu se Akvinac zaustavlja na proučavanju triju teologalnih kreposti – vjere, nade i ljubavi –, nakon čega pristupa dubokom istraživanju više od pedeset moralnih kreposti, organiziranih oko četiriju kardinalnih kreposti – razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti. Završava potom razmišljanjem o raznim pozivima u Crkvi.

U trećem dijelu Summe, sveti Toma proučava otajstvo Krista – puta i istine – po kojem se možemo ponovno pridružiti Bogu Ocu. U tome dijelu piše stranice o otajstvu Isusova utjelovljenja i muke koje je gotovo nemoguće nadmašiti, dodajući zatim opsežno izlaganje o sedam sakramenata, jer u njima utjelovljena Božja Riječ širi blagodati utjelovljenja radi našega spasenja, radi našeg hoda u vjeri prema Bogu i vječnome životu, ostaje na materijalan način gotovo prisutna sa stvorenim stvarnostima, dotiče nas tako u našoj dubini.

Govoreći o sakramentima, sveti Toma se na osobit način zadržava na otajstvu euharistije, prema kojoj je gajio veoma veliku pobožnost, tako da je, prema starim životopiscima, običavao oslanjati glavu na svetohranište, kao da je želio čuti Isusovo božansko i ljudsko srce kako kuca. U svojem komentaru na Sveto pismo, sveti Toma nam pomaže shvatiti uzvišenost sakramenta euharistije, kada piše: "Budući da je euharistija sakrament muke našega Gospodina, sadrži u sebi Isusa Krista koji je trpio za nas. Zato taj sakrament ima sve one učinke što ih ima muka našega Gospodina, jer on nije ništa drugo do utiskivanje Gospodinove muke u nas" (In Ioannem, c.6, lect. 6, br. 963). Shvaćamo dobro zašto su sveti Toma i drugi sveci dok bi slavili misu lijevali suze iz suosjećanja prema Gospodinu, koji se prinosi u žrtvi za nas: bile su to suze radosnice i zahvalnice.

Draga braćo i sestre, poučeni primjerom svetaca, zaljubimo se u taj sakrament! Sudjelujmo sabrano na misi, kako bismo zadobili duhovna dobra, hranimo se Gospodinovim Tijelom i Krvlju, kako bismo bili neprestano nahranjeni božanskom milošću! Rado i često se zadržavajmo u prisnom druženju s Presvetim Sakramentom!

Ovaj deo mi je nazanimljiviji, jer duhom i tonom dise nekom drugacijom putanjom poimanja Bica Bozijeg, Svetih Tajni, Hristovog stradanja...(ne mislim da kazem neispravnom, vec naprosto meni pomalo starnom) Ja sam boldirao ovaj deo kao nesto sto je meni cak i korak dalje, pomalo neprihvatljivo samo u smislu neophodnosti za sluzenje mise, mada vidim da identican pristup postoji i kod mnogih pravoslavnih vernika, monaha... Sve u svemu koristan text, za razumevanje misli na zapadu iz vremena naseg Sv,Save i poimanja razlike u promisljanju, pisanju, mentalitetu, nacinu izrazavanja....

[Душко Дугоушко]

[Михајло]

Помаже Бог

Требало би ми тумачење Томе Аквинског...Аристотела...

[Aristotel]

Помаже Бог

Требало би ми тумачење Томе Аквинског...Аристотела...

Bog Ti pomogao, Mihajlo!

Kakvo tumačenje?

[Михајло]

Bog Ti pomogao, Mihajlo!

Kakvo tumačenje?

Тумачење Аристотела од Томе Аквинског...

сада укапира..како сам срочио

[Михајло]

Покушавао сам сам наћи...али слабо

[angst]

Помаже ли ова књига:

?

[Михајло]

Хвала....али треба ми баш ова...

Тумачење Аристотела....Аквински...

[angst]

Хвала....али треба ми баш ова...

Тумачење Аристотела....Аквински...

Ево ти на енглеском:

Soul

Ethics

Metaphysics

Physics

[Михајло]

Ево ти на енглеском:

Soul

Ethics

Metaphysics

Physics

Хвала Брате

[Aristotel]

Danas je njegov blagdan, evo još par stvari iz njegova života:

 

Počnimo od kraja: prije primanja svete pričesti pred smrt, Toma moli: "Primam Te, Spasitelju moje duše. Iz ljubavi prema Tebi sam studirao, probdio noći i trošio se. Tebe sam propovijedao, o Tebi učio. Nikada nisam rekao nešto protiv Tebe. Ako sam se možda netočno izrazio, to sam učinio iz neznanja i ne stojim tvrdoglavo uz svoje mišljenje, nego ga podlažem sudu svete Rimske Crkve, u poslušnosti kojoj se sada dijelim od ovoga svijeta." Kardinal Kuharić na to primjećuje: "To je duh pravog teologa, to je vjera sveca. Po njegovu zagovoru udijelio Gospodin takav duh i takvu vjeru svim učiteljima i učenicima Istine!"

 

Jednom je sakristan dugo promatrao Tomu zadubljenog u molitvi pred križem u crkvi. Odjednom je začuo glas Raspetoga s križa: "Dobro si pisao o meni, Toma. Što želiš za nagradu?" A čuo je i svečev odgovor: "Jedino Tebe, Gospodine!"

 

Papa Pavao VI. napisao je: "Premda se sveti Toma napornim istraživanjem popeo do najvišeg vrhunca ljudske misli, ipak se osjećao malen kao dijete pred uzvišenim i neizrecivim tajnama vjere; stoga je padao na koljena pred likom raspetog Krista i pred oltarom da traži svjetlo za pamet i čistoću za srce, jer to omogućuje nepomućen pogled u Božje tajne. Osim toga, priznao je da je svoje znanje više stekao molitvom nego učenjem. Uvijek je imao živi osjećaj Božje transcendencije, pa je kao glavni preduvjet svakog teologijskog istraživanja postavio ovu misao: u ovomo životu Boga to savršenije spoznajemo što dublje uviđamo da On nadilazi sve što smo umom dokučili." (Poslanica "Svjetlo Crkve" u povodu 700. obljetnice smrti sv. Tome Akvinskoga, 12.)