Нове књиге за бесплатно преузимање на ЖРУ

karadjordje · Септембар 17, 2009

Пажња: Све књиге које нису на нашим серверима су преузете са других сајтова, тако да портал Поуке.орг не сноси никакву одговорност за ауторска права.

Друга целина: https://www.pouke.org/forum/topic/9201-%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B5-%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B3%D0%B5-%D0%B7%D0%B0-%D0%B1%D0%B5%D1%81%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D1%82%D0%BD%D0%BE-%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%83%D0%B7%D0%B8%D0%BC%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D0%BD%D0%B0-%D0%B6%D1%80%D1%83/page-11#entry319288

Митрополит Јован Зизијулас-Ауторитет Библије

karadjordje · Септембар 18, 2009

Nesto vrlo korisno za teologe, posebno za one koje zanima uporedno bogoslovlje i istorija Crkve - Enchiridion ( http://en.wikipedia.org/wiki/Enchiridion_symbolorum,_definitionum_et_declarationum_de_rebus_fidei_et_morum ), zbirka drevnih simvola, kanona, zatim crkvenih i saborskih dokumenata, pisama itd - preveden na hrvatski (preveo Prof. dr. sc. LJUDEVIT PLACKO), objavljen nedavno - 2002 godine. Ovaj Zbornik je jos 1854. godine priredio H. Denzinger (po njemu se Enchiridion naziva i Denzinger), i od tada se dopunjuje...

Dakle, Enchiridion, na 1390 strana, digitalizovan; izvolite:

H. Denzinger - P. Hunermann,

(ZBIRKA SAŽETAKA VJEROVANJA, DEFINICIJA I IZJAVA O VJERI I ĆUDOREĐU)

http://www.box.net/shared/8upk2ah1vb

Evo i nekih uvodnih napomena:

Цитат

Opasnosti kod upotrebe »Denzingera«

Yves Congar je u svom znamenitom članku upozorio na niz opasnosti koje mogu nastati pri površno-naivnom, nepromišljenom korištenju »Denzingerom«:

- Nizanje tekstova koji po sebi imaju vrlo različitu težinu, može izazvati dojam daje tu riječ o paragrafima nekog zakonika koji su svi više manje jednaki.

- Može se stvarati predodžba da za vjernike postoji »Nadbiće, jedinstveno u svojoj vrsti... učiteljstvo, koje ih nadzire, drži u stezi, ispravlja i određuje što se smije zastupati a što ne smije«.'" Tu se previđa da postoji mnogo načina na koje se vjera čuva i izlaže. Predaja spominje oce jednako tako kao i liturgiju, velike teologe itd. Dokumenti učiteljstva su samo jedan oblik čuvanja i izlaganja vjere.

- Treba se braniti od mišljenja da bi pojedini teološki stručni izrazi imali u svakom dokumentu točno isti smisao. Značenjska širina jedne te iste riječi razlikuje se često i znatno u različitim razdobljima. »Sacramentum« i »dogma« npr. tijekom vremena jako mijenjaju smisao.

- Odabir tekstova kako je on napravljen u dosadašnjem »Denzingeru« jako je potisnuo učiteljska svjedočanstva partikularnih i pokrajinskih sinoda i pojedinih biskupa u korist papinskih učiteljskih dokumenata. Time se može stvoriti kriva slika o redovnom učiteljstvu u raznovrsnosti njegovih oblika.

- Napokon treba paziti na cjelokupni sklop u kojem se nalaze sve definicije i izjave crkvenog učiteljstva. One su izraz vjerskog života i trebaju poticati vjerski život ispunjen Duhom. Zato se takvi tekstovi razumiju i usvajaju na pravi način tek tamo gdje se ne shvaćaju izvanjski, takoreći »pravno« kao propisi, nego kao svjedočanstvo vjere.

Primjerena teološka upotreba »Denzingera« nikako ne vodi do sterilne »Denzinger-teologije«. Naprotiv, takva teologija predstavlja zloupotrebu te zbirke tekstova. Veliko blago »Denzingera«, o kojem govori Congar, počinje se otkrivati onome tko se tom zbirkom služi uistinu teološki.

A evo i kratkog izvoda iz sadrzaja:

Цитат

SAZECI VJEROVANJA

JEDNOSTAVNI SAZECI VJEROVANJA

1 Pismo apostola (etiopska verzija) 1

2 Liturgijski papvrus Balvzeh 2

3-5 Konstitucija egipatske Crkve, oko 500. 2

3 a) Koptska verzija: Krsna ispovijest vjere 2

4 Etiopska verzija u upitnom obliku 2

5 c) Etiopska verzija u izjavnom obliku 3

6 Krsni sa²etak vjerovanja armenske Crkve (Kratki sa²etak

vjerovanja) 3

SLO¡ENI SA¡ECI VJEROVANJA

I. Trodjelni trojstveni oblik

A. ZAPADNI SA¡ECI

APOSTOLSKI SA¡ETAK VJEROVANJA

10 Hipolit Rimski: Traditio apostolica (latinska verzija) 4

11 Psaltir kralja Aethelstana 4

12 Codex Laudianus 5

13 Ambrozije, milanski biskup: Explanatio Svmboli 5

14 Augustin: Propovijed 213 (= Sermo Guelferbvtanus 1)

pri predaji sa²etka vjerovanja 6

15 Petar Krizolog: Propovijedi 57-62 6

16 Tiranije Rufin: Expositio (odn. Commentarius) in svmbolum 6

17 Firentinski misal i sakramentar 7

19 Niceta, biskup Remesiane: Tumaèenje sažetka vjerovanja 7

21 Augustin, Propovijed 215 kod polaganja vjeroispovijesti 7

22 Pseudo-Augustin [Quodvultdeus Kartaški]:

Propovijedi o sažetku vjerovanja 8

23 Ildefons Toledski: De cognitione baptismi 8

25-26 Ulomci jednog od najstarijih galijskih sažetaka vjerovanja 9

27 Missale Gallicanum Vetus: Propovijed [9 Cezarija Arleškog]

o sažetku vjerovanja 9

28 Pirmin: Zbirka tekstova iz pojedinih kanonskih knjiga 10

29 Antiphonale Benchorense 10

30 Rimski red krštenj a 11

KRATKI UPITNI OBLICI KRSNOG SAŽETKA VJEROVANJA

36 Sacramentarium Gelasianum 12

B. ISTOÈNI SAŽECI

LOKALNI SAŽECI VJEROVANJA

40 Euzebije, biskup Cezareje: Pismo svojoj biskupiji, god. 325. 13

41 Æiril, biskup Jeruzalema: Kateheze VI-XVIII, oko 348. 13

42-45 Epifanije, biskup Salamine: Ancoratus, god. 374. 14

42-43 Kraæi oblik 14

44-45 Dulji oblik 14

46-47 [Pseudo?] -Atanazijevska »Hermeneia eis to symbolon« 15

48-49 Veliki sažetak vjerovanja armenske Crkve 16

50 Krsni sažetak vjerovanja iz Antiohije (ulomci) 17

51 Teodor, biskup Mopsuestije: Kateheze I.-X., izmeðu 381. i 382. 18

55 Apophtegmata Makarija Velikog 18

SAŽECI VJEROVANJA SADRŽANI U ISTOÈNIM ZBIRKAMA KANONA

60 Constitutiones Apostolorum, oko 380. 19

61 Testamentum Domini nostri Jesu Christi 19

62-63 Konstitucije egipatske Crkve 20

64 Canones Hippolvti 20

II. Dvodjelni trojstveno-kristološki oblik

71-72 Sažetak zvan »Fides Damasi« 21

73-74 Sažetak vjerovanja »Clemens Trinitas« 22

75-76 Pseudo-Atanazijev sažetak vjerovanja »Quicumque« 22

DOKUMENTI CRKVENOG UÈITELJSTVA

KLEMENT I. RIMSKI: 92. (88.?) - 101. (97.?)

101-102 Pismo »Dia tas a'ifnidfous« Korinæanima, oko 96. 25

f Ureðenje Crkve / Autoriet Rimske Stolice) 26

ZEFIRIN: 198. (199.?) - 217.

105 Dogmatske izjave Zefirina i Kaliksta (Utjelovljenje Rijeèi) 26

KORNELIJE: Ožujak 251. - lipanj (rujan?) 253.

108 Pismo »Quantam sollicitudinem« biskupu Ciprijanu Kartaškom

god. 251. (Monarhijski ustroj Crkve) 27

109 Pismo »Hina de gnos« biskupu Fabiju Antiohijskom,

god. 251. (Crkvena hijerarhija) 27

STJEPAN I.: 12. (28.?) svibnja 254. - 2. kolovoza 257.

110 Pismo (ulomak) Ciprijanu Kartaškom, god. 256.

(Krštenje krivovjernika) 28

111 Pismo (ulomak) biskupima Male Azije, god. 256.

(Krštenje krivovjernika) 28

DIONIZIJE: 22. srpnja 259. (260.?) - 27. (26.?) prosinca 268.

112-115 Pismo (ulomak) Dioniziju, biskupu aleksandrijskom, god. 262.

(Trojstvo / Utjelovljenje Rijeèi) 29

MARCELIN: 30. lipnja 295. (296.?) - 25. listopada (15. sijeènja) 304.

117-121 Sinoda u ELVIRI (Španjolska), 300.-303.?

(Nerazrješivost ženidbe / Celibat klerika/ Krštenje i potvrda) 30

123 1. sinoda u ARLESU, poèela 1. kolovoza 314.

(Krštenje krivovjernika) 31

1. NICEJSKI SABOR (1. opæi): 19. lipnja - 25. kolovoza 325.

125-126 Nicejski sažetak vjerovanja, 19. lipnja 325. 31

127-129 Kanoni 32

130 Sinodalno pismo »Epide tes« Egipèanima (Arijeve zablude) 34

JULIJE I.: 6. veljaèe 337. - 12. lipnja 352.

132 Pismo »Anegnon ta grammata« Antiohijcima, god. 341.

(Prvenstvo Rimske stolice) 34

133-135 Sinoda u SERDIKI, oko 343. (Ureðenje Crkvi/Prvenstvo

Rimske stolice) 34

136 Pismo sinode u Serdiki »Quod semper« papi Juliju I., oko 343.

(Prvenstvo Rimske stolice) 36

LIBERIJE: 17. svibnja 352. - 24. rujna 366.

138-143 Dokumenti pape Liberija u pitanju semiarijanaca, god. 357. 37

138 a) Pismo »Studens paci« biskupima Istoka, u proljeêe 357. 37

139-140 8084.gif 1. sirmijska vjeroispovijest (351.) koju je potpisao Liberije

god. 357. 38

141 c) Pismo »Pro deifico« biskupima Istoka, u proljeêe 357. 40

142 d) Pismo »Quia scio« Urzaciju, Valensu i Germiniju, god. 357. •: 40

143 e) Pismo »Non doceo« Vincenciju, god. 357. 41

DAMAZ I.: 1. listopada 366. - 11. prosinca 384.

144-147 Ulomci iz pisama biskupima Istoka, oko 374. (Trojstvo/ 41

Utjelovljenje Rijeèi / Protiv apolinarista / Duh Sveti) 42

148 Pismo »Per filium meum« biskupu Paulinu Antiohijskom,

god. 375. (Utjelovljenje Rijeèi) 43

149 Pismo »Hoti te apostolike kathedra« biskupima Istoka, oko 378.

(Osuda apolinarizma) 43

karadjordje · Септембар 18, 2009

Tomislav Janko Šagi-Bunić, Povijest kršćanske literature

Prvi svezak - Patrologija od početaka do sv. Ireneja

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976.

Readers-digest verzija: http://www.ffmo.ba/POVIJEST%20KRSCANSKE%20LITERATURE.pdf

Prilog:

T. Z. Tenšek, Tomislav Šagi-Bunić - http://hrcak.srce.hr/file/46166

http://www.sendspace.com/file/7gp4gd

http://www.sendspace.com/file/o6mnmw

karadjordje · Септембар 18, 2009

Bazilije Veliki, Duh Sveti

Naslov izvornika: Tou en hagiois patros hemon Basileiou Arkhiepiskopou Kaisareias Kappadokias Perl tou hagiou Pneumatos pros ton en hagiois Amphilćkhion episkopon Ikoniou.

Tekst se nalazi u B. P R U C H E , Basile de Cesaree. Sur le Saint-Esprit, Sources Chretiennes, 17 bis, Paris, 250—531.

PREDGOVOR

Zacijelo nije posebice potrebno opravdavati ovaj naš posao. Bazilije i njegovo djelo odveć su slavni da bismo morali dugo tumačiti zašto smo preveli knjigu »Duh Sveti«. Ako ipak treba naznačiti razloge ovome radu, upozoravamo na dvije činjenice. Mlade kršćansko pokoljenje sve to manje pozna jezik kojim je pisao Bazilije. Prijevod je jedina mogućnost da taj naraštaj dođe u dodir s misiju drevnog teologa. Drugi Vatikanski sabor preporuča kršćanima marljivo čitanje ranih kršćanskih pisaca. Malo se gdje nade tako sočna i zdrava duhovna hrana kao u tih prvih Crkvenih autora, neposrednih svjedoka Predaje i vrsnih tumača pisane Božje riječi. Sam je Sabor u tome najbolji primjer. Za svoje je dokumente nauk crpio velikim dijelom iz nepresušnih Otačkih vrela. Ti nas razlozi potakoše na tegobni prevodilački rad. Htjedosmo današnjim vjernicima omogućiti pristup Bazilijevu teološkom nauku. Znamo da je gotovo nemoguće prevesti tuđe djelo. Isto tako nam je poznat ideal prevođenja: tuđi spis do te mjere dobro prevesti da postane izvornom knjigom u narodu za koji je preveden. Iako smo bili svjesni teškoća i zahtjeva što stoje pred prevodiocem, usudili smo se prevesti Bazilijevu raspravu. Nadamo se da će prijevod poslužiti svrsi. U njemu će još jednom odjeknuti Bazilijev glas. Vjerujemo da u našoj Crkvi ima ljudi koji još uvijek žele čuti taj glas. Ugodno mi je što mogu javno zahvaliti trojici prijatelja koji su mi pomogli u ovom radu. Tu mislim na prof. O. J« Bubalo i O. P. Dr. Žmire koji su pomno ispravljali nedostatke

http://www.sendspace.com/file/fsk7u0