Zadar: predaju moći sv. Šimuna/Simeona Jeruzalemskom patrijarhatu

[Aristotel]

Predaja moći sv. Šimuna prvorazredni ekumenski događaj

Zadarski nadbiskup Puljić predat će moći zadarskog zaštitnika izaslanstvu grčko-pravoslavnog patrijarha Teofila III.

Zadar, (IKA) - Na konferenciji za novinare u Ordinarijatu u Zadru u utorak 5. listopada zadarski nadbiskup Želimir Puljić predaju moći zadarskog zaštitnika sv. Šimuna izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III. ocijenio je prvorazrednim ekumenskim događajem. Nadbiskup Puljić svečano će predati relikvije svetog Šimuna izaslanstvu patrijarha Grčko-pravoslavnog patrijarhata Teofila III. u četvrtak 7. listopada u 19 sati u svetištu Sv. Šimuna u Zadru. Relikviju će preuzeti nadbiskup Teofilakt, metropolit Jordana, patrijarhalni vikar za cijeli Grčko-pravoslavni patrijarhat, u pratnji arhimandrita oca Makarija Mavrogiannakisa, patrijarhalnog vikara Katra i Bahreina.

"Susret u Zadru nadilazi lokalne, nadbiskupijske dimenzije i prostorne granice. U Zadar stiže veliko izaslanstvo. Taj znakoviti liturgijski događaj pokazuje nastojanje katolika i pravoslavnih u jačanju suradnje. Jer povezuje nas isto počelo! Ovo nas vraća na korijene, u Jeruzalem, gdje je Crkva rođena. Vežu nas iste knjige, tradicija, kerigma, liturgija, kao i učiteljstvo zajedničkih prvih sedam Sabora koji su nam zajednički dok se nismo podijelili. Drago mi je da smo dionici tog velikog slavlja", rekao je mons. Puljić, poželjevši da događaj primopredaje relikvije pridonese poboljšanju odnosa i stvaranju zajedništva među kršćanima, ali i svjedočanstvo Zadrana u onome što je Šimun navijestio; navijestio je Spasitelja koji je svjetlost na prosvjetljenje naroda. "Ovaj će događaj biti u tom duhu intoniran - ne samo ekumenski, nego i vjernički. Budimo radosni što možemo biti u tom svjedočanstvu, da je Isus svjetlo naše i svjetlo naroda", poručio je mons. Puljić. Događaj u Zadru promatra i u duhu definiranog na Drugom vatikanskom saboru. "U duhu Koncila nam je ići braći ususret. To je i u duhu ekumenske povelje koju su 2001. g. u Strasbourgu potpisali visoki predstavnici svih kršćanskih Crkava u svijetu, te predstavnici europskih biskupskih konferencija. U njoj su istaknuta tri načela koja su srž ekumenskog pokreta i gibanja koje živi od tog zajedničkog, trostrukog hoda: ići jedni prema drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti. U susretu u Zadru to se događa", istaknuo je mons. Puljić.

Podsjetio je i na bolnu činjenicu da kao kršćani ne možemo zajedno slaviti euharistiju. "No možemo zajedno raditi, kršćanske Crkve to pokušavaju. U ostvarivanju ekumenske povelje dva su područja izazovna, važna i ostvaruju se u događaju primopredaje relikvija: područje Europe koja je doživjela strahote i na vjerničkom planu; vjerski, nacionalni ratovi i sve što je Europa stoljećima pretrpjela vapi za jednom takvom akcijom svih kršćana zajedno. Svi smo pozvani stvarati okruženje mira i djelovati. A drugo područje je Sveta zemlja. To nekad sasvim kršćansko područje svedeno je na ostatke ostataka; tamo je malo kršćana, razne su Crkve. Tamo među velikim islamskim svijetom živi kršćanska manjina. To je bolna činjenica i zato je važno na tom području njegovati ekumenski duh i širiti ga", istaknuo je mons. Puljić.

Kršćana je danas u Svetoj zemlji svega 2 posto od ukupnog stanovništva, a crkveni poglavari stalno upozoravaju svijet na njihov težak položaj u Izraelu, rekao je na konferenciji za novinare prof. Livio Marijan, djelatnik zadarskog Ordinarijata. Predstavio je podatke o Grčko-pravoslavnom patrijarhatu koje preuzima moći sv. Šimuna. Taj je patrijarhat danas na teritoriju Izraela i Jordana i ima oko 150.000 vjernika. Vjernici su većinom Palestinci, a biskupi i monasi po tradiciji su Grci. Sadašnji patrijarh Teofil III. izabran je godine 2005. Jeruzalemski patrijarhat čuva brojne autentične relikvije prvih kršćanskih svetaca i događaja iz Isusova života i jedan je od pet drevnih kršćanskih patrijarhata tj. povijesnih sjedišta kršćanske Crkve koje su utemeljili apostoli ili njihovi nasljednici. Ostali patrijarhati su aleksandrijski (Egipat), antiohijski (Sirija-Libanon) te rimski i carigradski (Bizant). Patrijarhati su bili "majke Crkve" drugih Crkava, osnivajući crkvene zajednice diljem Mediterana i Europe. Nakon crkvenog raskola 1054. g. četiri istočna patrijarhata (aleksandrijski, antiohijski, jeruzalemski i carigradski) postali su ono što danas nazivamo pravoslavnom Crkvom a rimski patrijarhat ili patrijarhat Zapada Katolička Crkva". Jeruzalemski patrijarhat nasljednik je prve Crkve u Jeruzalemu, s prvim biskupom Jakovom apostolom. Zauzima osobito mjesto u povijesti kršćanstva. U njemu traje neprekinuti kontinuitet kršćanske zajednice i nalaze se sveta mjesta, crkva Sv. Groba u Jeruzalemu i bazilika Rođenja Kristova u Betlehemu. Na Kaledonskom koncilu 451. g. jeruzalemska Crkva uzdignuta je na razinu patrijarhata, a njen biskup dobio je naslov patrijarha. Prof. Marijan istaknuo je burnu i tešku povijest Jeruzalemskoga patrijarhata. Osvajali su ga Arapi, Turci, Britanci. U doba križarskih ratova uspostavljen je paralelni latinski ili katolički patrijarhat Jeruzalema, a još ranije postoji i armenski kršćanski patrijarhat Jeruzalema, koji i danas postoje. Sve su Crkve u Jeruzalemu htjele imati svog biskupa. Patrijarhati i kršćanske Crkve u Svetoj zemlji danas su ugroženi velikim iseljavanjem svojih vjernika zbog političkih i sigurnosnih prilika. Grčki pravoslavni patrijarhat sve kršćanske Crkve poštuju kao najstarijeg i nasljednika prve kršćanske zajednice Jeruzalema. Stoga taj patrijarhat zauzima čelno mjesto u upravljanju bazilikama Sv. Groba u Jeruzalemu i Rođenja u Betlehemu te drugim svetim mjestima. Grčki pravoslavni patrijarhat jedan je od devet pravoslavnih patrijarhata u svijetu. Ostali su: carigradski, antiohijski, aleksandrijski, ruski, rumunjski, srpski, bugarski i gruzijski.

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125466

[Aristotel]

Arhiepiskop Teofilakt i arhimandrit Makarije posjetili sakralna zdanja Grada Zadra

Zadar, (IKA) - Izaslanstvo grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III., arhiepiskop Teofilakt i arhimandrit Makarije, u prijepodnevnim satima u četvrtak 7. listopada obišli su gradsku jezgru posjetivši sve crkve, Stalnu izložbu crkvene umjetnosti, pravoslavnu crkvu Sv. Ilije i jedinstvene Morske orgulje. Kuda god su prolazili privlačili su pažnju prolaznika, Zadrana i gostiju, te su ih mnogi fotografirali i ljubazno pozdravljali. Pristupačni i otvoreni, bratskim su doživjeli susret sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem. Arhiepiskop Teofilakt petu godinu služi u bazilici Rođenja Isusa Krista u Betlehemu. O. Makarije svojevremeno je bio student bogoslovije u Beogradu i izvrsno govori naš jezik. Obojica su rodom iz Grčke. Moći sv. Šimuna će odnijeti za pohraniti u veliki i drevni manastir sv. Simeona u Jeruzalemu. "Bog vas sve blagoslovio! U ime patrijarha Teofila III. nadbiskupu, puku zadarskom i cijelom hravtskom narodu nosim blagoslov Svetog Grada Jeruzelema i zahvalnost za dar moći sv. Šimuna" poručio je metropolit Jordana Teofilakt. U Betlehemu od 60 000 stanovnika 4 000 je pravoslavnih. Većina su muslimani, no život s njima nije novost, nego višestoljetna stvarnost, rekao je metropolit. U svakodnevnom životu nemaju ozbiljnijih problema, osim izgreda u odnosima među pojedincima koje nastoje mirno riješiti. I tamo je glavni problem nezaposlenost. "Glavni prihod Betelehema je od hodočasnika. Kad je mir i hodočasnici dolaze, svi građani imaju koristi i žive od toga bavljenjem trgovinom i turizmom. Kad su nemiri, problem je egzistencijalne naravi" rekao je arhiepiskop Teofilakt. O. Makarije služi u Katru. Od 1.600.000 stanovnika kršćana je između 150 i 200 tisuća. Domaćih arapskih stanovnika je 200.000, a ostalo su stranci koji rade u industriji nafte i plina. Sa svega 10 tisuća četvornih km površine, Katar je treća zemlja u svijetu po proizvodnji plina. Domaćim ljudima je čudno vidjeti kršćanina i svećenika, kaže o. Makarije. Od pojave islama u 6. st. dominantni su muslimani. Kršćani su aktivno prisutni u Katru zadnjih 19 godina, a od prije 15 godina dozvoljena je i prisutnost svećenika. "Prije to nije bilo dozvoljeno. Ljudi su tajno molili u kućama. Sad je novi emir, knez, koji je jako otvoren čovjek. Voli kršćane, omogućio je boravak svećenicima i dodijelio nam zemlju da podignemo crkve" kaže o. Makarije. Imaju kontakt s katolicima i protestantima. Surađuju odlično, puno se posjećuju, zajedno slave Božić, Uskrs i ostale blagdane. Na velikom zemljištu koje im je dao emir podigli su šest crkava. "Svi smo jedan pored drugog u velikom kopleksu. Redovito se svakog mjeseca sastajemo, svi svećenici, i razgovaramo o problemima i planovima kao kršćanska zajednica u Katru. Zbog tisuća vjernika koji dolaze sad smo uputili zahtjev emiru za gradnjom novih crkava i čekamo odgovor", kaže o. Makarije. Oduševljeni su brojnošću crkava na zadarskom poluotoku. O. Makarije je rekao da u Egejskom moru neki otoci, nastanjeni s do 10 tisuća stanovnika, na svom teritoriju imaju čak 365 crkvica. "Za svaki dan u godini jedna crkva, posvećena svecima. Skoro svaka obitelj ili dom ima svoju crkvicu ili kapelu", kaže o. Makarije.

Moći sv. Šimuna poželio je iguman manastira sv. Simeona u Jeruzalemu, arhimandrit Teodorit. Ime mu znači Božji dar. Prije 20 godina od nekih monaha je saznao da su moći sv. Šime u Zadru. Odmah je reagirao molbom da ih se dobije, no uslijed ratnih prilika to nije bilo moguće ostvariti. Arhimandrit Teodorit je o. Makariju rekao: "Idi i pitaj zadarskog nadbiskupa može li se dio moći sv. Šimuna vratiti u manastir gdje je njegov grob, gdje je bila njegova kuća. Toliko tisuća ljudi tuda prolazi, da hodočasnici imaju blagoslov dijela njegovih moći i na mjestu njegova groba i kuće". U pravoslavnoj Crkvi jako poštuju moći svetaca. Gotovo svaka crkva i manastir u Svetoj Zemlji ima moći onih kojima su posvećeni. "Manastir sv. Šimuna to nije imao. Iguman Teodorit nestrpljivo čeka moći s velikom radošću. Hvala Bogu za mogućnost i priliku da se ostvari ta njegova velika želja. Mislim da ga čeka kao što je sv. Šimun toliko godina čekao Isusa Krista. I sad, prije nego smo krenuli u Zadar, rekao nam je: 'Ja sam star, ali ja čekam. Čekam, da dočekam taj događaj. I poslije sam u rukama Božjim'", zaključuje arhimandrit Makarije.

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125506

[Aristotel]

Susret nadbiskupa Puljića i izaslanstva patrijarha Teofila III.

Zadar, (IKA) - "Važno je da braća kršćani budu zajedno u ovom vremenu. Jeruzelemska Crkva, kao izvor i majka svih Crkava, ne treba biti na marginama i negdje u uglu, nego u središtu ekumenskog dijaloga i suradnje. Ako ostane po strani doći će drugi nekompetentni ljudi i govoriti u ime Patrijarhata", rekao je arhiepiskop Teofilakt, izaslanik grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III. u Jeruzalemu, na susretu sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem u četvrtak 7. listopada u Nadbiskupskom domu u Zadru. Arhiepiskop Teofilakt je podsjetio da u godinama prije nego je vodstvo Patrijarhata preuzeo Teofil III., Jeruzalemska Crkva nije tako angažirano sudjelovala u ekumenskom pokretu. "To je bila posljedica unutrašnjih problema i tadašnjeg patrijarha. No Teofil III. je otvorio put k dijalogu. Postoje i oni koji nisu suglasni za razvoj tog dijaloga. Ali to su vrlo slabi pojedinci i njihov glas se ne čuje", rekao je arhiepiskop Teofilakt, istaknuvši: "Suglasni smo s putem kojim ide naš patrijarh Teofil III. To je potreba Crkve i za to se molimo. Susret u Zadru je znak da će se taj put proširiti i nastaviti". Teofilakt je istaknuo da je događaj primopredaje Šimunovih moći izuzetno važan za sve pravoslavne Crkve, a osobito za Jeruzalemsku koja stoljećima nije imala moći sv. Šimuna. "Sveci nas povezuju. To je najbolji put za još bolje zbližavanje, pogotovo s pravoslavnom braćom jer nas povezuje puno toga izvornoga, ista počela", rekao je mons. Puljić. Na susretu s nadbiskupom prenio je još jednu vijest: "Patrijarh Teofil III. me ovlastio da Vas obavijestim o sljedećem: Sveti Sabor Jeruzalemskog Patrijarhata odlučio je dodijeliti Vam Orden Svetog Groba za Vašu gestu i što ste izašli ususret priomopredaji moći sv. Šimuna. Po protokolu našeg Patrijarhata to se priznanje ne može poslati nego se dodjeljuje samo u gradu Jeruzalemu, i to čini osobno patrijarh. Obavještavam Vas da će Vam to biti uručeno kad dođete u Svetu zemlju. Neka to bude što prije", rekao je Teofilakt zadarskom nadbiskupu koji je zahvalio na tom priznanju i časti. Rekao je da će kao pastir mjesne Crkve biti na čelu Nadbiskupijskog hodočašća u Svetu zemlju koje se planira organizirati tragom prethodna četiri nadbiskupijska hodočašća koja je predvodio blagopokojni nadbiskup Ivan Prenđa; uz svećenstvo i redovništvo, naišla su na velik interes i želju vjernika laika za sudjelovanjem u njemu. Za vrijeme jednog takvog hodočašća 2007. g. se i dogodio susret mons. Prenđe i Teofila III. kad je počela realizacija ovog izuzetnog čina. "Kad moći sv. Šimuna stignu u Jeruzalem, svi hodočasnici koji će posjetiti manastir sv. Simeona poklonit će se pred njegovim moćima, a igumanu Teodoritu svečano ćemo reći: "Manastir sv. Simeona ima moći svečevog tijela", rekao je arhiepiskop Teofilakt.

Na susretu su izmijenjeni vrijedni darovi, bogate crkvene foto monografije, a izaslanstvo je darovalo i dvije slike igumana Teodorita pokraj groba sv. Šimuna u manastiru sv. Simeona u Jeruzalemu. Manastir je zadarskom svetištu sv. Šimuna darovao Zlatovez ikonu sv. Šimuna Bogoprimaoca s Isusom na rukama. I dar je posvjedočio povezanost dviju Crkava po radu istočnomediteranskog zlatarstva prisutnog u Zadru. Naime, mons. Puljić je patrijarhu Teofilu III. i arhiepiskopu Teofilaktu darovao Čikin križ. Taj pozlaćeni pektoral iz zadarske crkve benediktinki sv. Marije potječe iz 7./8. st.; porijeklom je egipatski ili sirijsko-palestinski rad. U samostanu ga je ostavila opatica Čika koja je osnovala samostan 1066. g. Na aversu je Raspelo s četiri poprsja na krakovima, a na reversu Marija moliteljica. Takvi su križići izrađivani na istoku, u Egiptu, Siriji i Palestini odakle su u Europu stizali zajedno s hodočasnicima. Mons. Puljić je darovao izaslanstvu i bogatu monografiju sa slikama svih svetišta i Stošiji posvećenih crkava u svijetu, ikona i slika o zadarskoj nadbiskupijskoj zaštitnici koja mučeništvom i štovanjem također povezuje Istok i Zapad. Arhiepiskop Teofilakt je bio zadivljen činjenicom da je zaštitnica zadarske nadbiskupije sv. Stošija s kojom je on osobito osobno povezan i Patrijarhat je štuje te je i počastio njene moći u sarkofagu u Stošijinoj kapeli u zadarskoj katedrali. Naime, Teofilakt je pohađao sjemenište u manastiru sv. Anastazije pokraj Soluna. U tom su manastiru također moći sv. Stošije, svetičina glava, te je arhiepiskop osjetio darom da pohodi nadbiskupiju čija je zaštitnica Stošija u godini 1200. obljetnice prijenosa njenih moći iz Carigrada u Zadar. U pratnji arhiepiskopa Teofilakta bio je arhimandrit Makarije. On je bio kontakt osoba i stalno je dogovarao s nadbiskupom Prenđom pripremu cijelog događaja koja je bila planirana biti na blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače ove godine. O. Makarije se čuo s mons. Prenđom dan prije njegove smrti i već je bio rezervirao kartu da krene iz Katra za Hrvatsku. "Sutradan su me nazvali, da su zvali iz Zadra, da je preminuo nadbiskup Prenđa. Rekao sam 'Nemoguće! Pa jučer sam se s njim čuo telefonom. Bio je zdrav, radostan i jako sretan zbog ovog događaja'. Ali mi smo u Božjim rukama, smrtni smo ljudi i prolazni u ovom svijetu. Naš stalni boravak je gornji Jeruzalem, carstvo Božje. Ali ljudski, bio sam tužan zbog čovjeka s kojim sam toliko surađivao, koji je cijeli događaj pripremio i prije nepuna 24 sata sam razgovarao s njim telefonom, a on je otišao s ovog svijeta", rekao je o. Makarije koji je s arhiepiskopom posjetio nadbiskupov grob u katedrali. Rekao je da je ganut dobrotom otvorenog srca mons. Prenđe koji je neumorno živio poslanje povezivanja ljudi, u ovom slučaju i Crkava Istoka i Zapada te je pokretao jedinstvene inicijative koje je svojoj nadbiskupiji, Crkvi i narodu želio darovati svečanim proslavama na visokom nivou koje povezuju puk mjesne Crkve s biskupima i svećenicima. Jedan od posljednjih dokumenata koje je potpisao prije odlaska u Zagreb gdje je umro odnosio se na primopredaju moći sv. Šimuna Jeruzalemu, uz poruku: "To je rijedak i izuzetan događaj koji treba svečano proslaviti, jer je dar i čast cijelom hrvatskom narodu i bogatstvo za cijelu našu, domovinsku Crkvu".

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125508

[Aristotel]

Zadar: Svečanost predaje moći sv. Šimuna

Moći sv. Šimuna, novozavjetnog jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić svečano je predao izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema

Zadar, (IKA) - Moći sv. Šimuna, novozavjetnog jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u četvrtak 7. listopada svečano je predao izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema Teofila III., metropolitu Jordana Teofilaktu u pratnji arhimandrita iz Katra o. Makarija. U uvodu Svečane Večernje uoči blagdana sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra kojeg Zadrani časte devet stoljeća, mons. Puljić je puk pozdravio Pavlovim riječima Korinćanima da milost Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetog Duha uvijek bude s nama. "Svjesni te milosti molili smo da podijeli mir i jedinstvo Crkvi svojoj kršćanskoj. U ozračju Očeve ljubavi i blizini sv. Šime koji je bio prijatelj i suradnik Duha Svetoga, svima izričem srdačnu dobrodošlicu", rekao je mons. Puljić. U slavlju su sudjelovali brojni svećenici, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, član Vijeća HBK za ekumenizam prof. dr. Ante Nediljko Ančić, episkop dalmatinski Fotije, zadarski paroh protojerej Petar Jovanović, redovništvo, bogoslovi, sjemeništarci, puk, među kojim je bila i zajednica pravoslavnih iz Zadra, te zadarski župan i gradonačelnik Stipe Zrilić i Zvonimir Vrančić. "To je velik i značajan događaj koji će se zlatnim slovima upisati u stranice povijesti Jeruzalemske Crkve. Ne možete ni zamisliti, možete samo razmišljati kolika će biti radost kršćana koji žive u Svetoj zemlji, ali i svih hodočasnika iz cijelog svijeta kojih tisuće svaki dan dolazi pokloniti se svetim mjestima u Svetoj zemlji. Svete moći za pravoslavne imaju osobitu važnost. Time izražavamo poštovanje svetitelju. Vjerujemo da svatko tko se pokloni i cjeliva svete moći dobiva blagoslov svetitelja i to mu je na spasenje duše. Na mnoga ljeta", poručio je arhiepiskop Teofilakt, izražavajući veliku zahvalnost za relikviju. Prenio je pozdrave, blagoslov i radost patrijarha Teofila III., članova Svetog jeruzalemskog sabora i svih kršćana Jeruzalemske Crkve. U večernjim satima blagdana sv. Šimuna, u petak 8. listopada, arhiepiskop Teofilakt će svečeve moći predati igumanu manastira sv. Simeona Teodoritu koji se nalazi u zapadnom dijelu Jeruzalema. Bit će priređena svečanost u dočeku moći koje će svećenici i monasi, domaći puk i hodočasnici počastiti. Na mjestu gdje se nalazi grob sv. Šimuna Jelena je iznad tog svetog mjesta podigla crkvu u 4. st. Više puta su je rušili razni osvajači, a današnji manastir je podignut na temeljima te stare crkve.

Nakon molitve kajanja arhiepiskop Teofilakt i nadbiskup Puljić izmijenili su cjelov mira te je pjevana Večernja. "Okupio nas je nebeski zaštitnik čije tijelo počiva u srebrno-pozlaćenoj škrinji koju je 1380. g. s domaćim majstorima izradio zlatar Franjo iz Milana. Škrinju je naručila :group111: Elizabeta, kćer bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ludovika Anžuvinca, ugarsko-hrvatskog i poljskog kralja. Škrinja svjedoči o visini umjetničkog ukusa i o vjeri naručiteljice koja je stigla u Zadar počastiti svete kosti starca Šimuna i preporučiti mu u molitvi svoje obiteljske i kraljevske brige", rekao je uvodno mons. Puljić, potaknuvši puk da preporuči dragom patronu osobne i obiteljske molitve i želje. "Osobito mu želimo preporučiti u molitve vjerni puk jeruzalemske i zadarske Crkve. Mjesna Crkva, ecclesia Iadrensis, radosna je što sestrinskoj Crkvi u Jeruzalemu, koja čuva prazan grob starca Šimuna, može pokloniti djelić njegova tijela na štovanje. Tako će ove dvije Crkve od sada biti povezane i štovanjem sveca koji je držeći Isusa na rukama objavio da je on svjetlost na prosvjetljenje naroda", rekao je mons. Puljić. Upravitelj zadarskog svetišta sv. Šime i kancelar Zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić na početku obreda položio je svečeve moći ispred škrinje sv. Šimuna čiji su zastor potom otkrili Lenkić i generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Nakon čitanja na grčkom i hrvatskom jeziku (Heb 4,15-16) i dijaloga Lenkića i mons. Puljića u kojem nadbiskup nalaže apostolskom vlašću udijeliti česticu sv. Šimuna crkvi svetog Grada Jeruzalema, Lenkić je relikviju donio na postolje ispred oltara te je položio otvorenu da se vidi srebrna teka u kojoj su moći. Upravitelj svetišta je na latinskom i hrvatskom pročitao Autenticu, svjedočanstvo o vjerodostojnosti moći, te je tu svečarski ispisanu pergamenu pokazao svećenicima, izaslanstvu i puku. Nakon molitve Očenaša mons. Puljić je predao relikviju arhiepiskopu Teofilaktu, a potom je arhimandrit Makarije pjevao Tropar i Kondak sv. Šimunu Bogoprimcu. Nakon slavlja arhiepiskop Teofilakt u procesiji do sakristije središtem svetišta odnio je moći na vrijednoj podlozi pronijevši ih među pukom.

Pohod grčko-pravoslavnog izaslanstva doprinos je suradnji dviju Crkava, rekao je mons. Puljić, izražavajući nadu da će biti poticaj vjernicima obiju zajednica da ispovijedaju vjeru u Krista Uskrsloga. "Upravo je vjera u Uskrsnuloga Gospodina bila u temelju priprave ovog znakovitog susreta", istaknuo je mons. Puljić, potaknuvši na molitve Mariji koju s pravoslavnima častimo kao Bogorodicu. U spisima otaca opjevana je kao Djevica koja moli, sluša, žrtvuje i prinosi. "Postala je uzorom kako slaviti i zahvaljivati Bogu za silna djela koja izvodi u nama. Neka i nas poziva da se oko nje sabiremo kao u apostolsko doba kad su svi bili postojani u molitvi s Marijom, majkom Isusovom", rekao je mons. Puljić moleći majku apostola da štiti i zagovara vjernike Crkve jeruzalemske i zadarske. Nadbiskup je podsjetio da su 22. travnja 2001. u Strasbourgu predsjednici Vijeća europskih biskupskih konferencija i Konferencije europskih Crkava potpisali Ekumensku povelju sa smjernicama za suradnju kršćanskih Crkvi, u duhu Pavlove preporuke Efežanima 'trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira.' U Povelji se ističu zadaci ići jedni drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti. "Ekumenizam živi od tog zajedničkog hoda. Osobito kad se sluša Božju riječ i pušta Duhu Svetom da djeluje u nama i po nama. Premda je bolna činjenica da među kršćanima nema euharistijskog zajedništva, ipak razna ekumenska bogoslužja, zajedničke pjesme i molitve, naročito molitva Očenaša, obilježavaju našu duhovu povezanost. Zato je kršćanska obveza moliti jedni za druge, a osobito za jedinstvo kršćana", rekao je mons. Puljić, poručivši: "Premda dugo razdoblje razdijeljenosti nije pogodno za ekumenizam, kršćani se ne smiju umoriti širiti ljubav, snošljivost i praštanje. Tu su osobito pozvani katolici i pravoslavni jer ih vežu iste knjige i tradicija, kerigma i liturgija te Učiteljstvo zajedničkih prvih sedam sabora".

http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=125521

[Јаков.]

Da se neko ne zbuni, radi se o Svetom Simeonu Bogoprimcu, to jest njegovim moštima.

Hrvati izgleda vole da podomaćuju Biblijske ličnosti, sa sebi bliskim imenima.

[Aristotel]

Da se neko ne zbuni, radi se o Svetom Simeonu Bogoprimcu

Tako je.

Hrvati izgleda vole da podomaćuju Biblijske ličnosti, sa sebi bliskim imenima.

Nije tako. Nego biblijska imena imaju ponešto različite oblike u različitim jezicima:

hrvatski: Ivan, engleski: John, talijanski: Giovanni, francuski: Jean, njemački: Johannes, poljski: Jan, ruski: Ivan, srpski: Jovan ...

[Јаков.]

Треба гледати оно што је најближе именима каква су записана и како се изговарају из Септуагинте.

Било би добро да направимо једну такву тему са именима која се користе за исте Светитеље или за Библијске личности..у различитим језицима, а посебице у 'рвацком и србистанском.

Може заиста некада доћи до забуне...ово Шимун ми посве личи на Шимон (Симон) како изговарају то јест пишу јевреји (жидови). Енглези - Симон (Сајмон)...итд...

Свети Јован (Иван) се у српском увек каже Јован, али се летњи празник њему намењен зове Ивањдан. Што је то тако? Тко зна.

Мени је најсимптоматичније у 'рвацком за Светог Павла, када се назива Павао. То подсећа на тепање детету у српском језику да треба да спава (Павај срце татино, павај) а личи ми и на оног несрећног трута из Пчелице Маје. Пава.  stadaradim

[w.a.mozart]

:huh: srcee srcee  za temu