'sindrom -loš svećenik'

[kajaa]

nazvat ću ga 'sindrom loš svećenik'

Načelno imati 'sindrom lošeg svećenika' znači bitno vezati svoju vjeru uz primjer, najčešće, svog lokalnog svecenika-. Ako je on dobar, i sama vjera nam je bolja, angažiraniji smo, dublje nas zanimaju duhovne teme, više nas ima u crkvi itd. Ako je on pak loš, naša vjera kao da erodira, slabiji je i naš interes, ugibamo se od duhovnog prema drugim domenama u životu, crkvu posjetimo za Božić, i Uskrs, i to je to.

Ovo je logično, zar ne? Ta svećenik je naš duhovni primjer. Ako on ne odaje primjer koji bi trebao davati, zašto bismo to činili mi? Ta na njemu je da nas uči, pokaže primjerom i vodi, zar ne? Ako to ne čini, sve se pretvara u duhovnu farsu, te se i mi ne trebamo toliko baš truditi. Je li tako?

Za nadam se ne prevelik broj čitatelja, moram reći da nije tako. Onaj manji dio (nadam se opet) čitatelja je već to sam shvatio. Pokušajmo razložiti ovo stajalište:

Kada bi nam imućniji rođak na samrti oporučio veće nasljedstvo, sve legalno oko ostavnine verificirao, a na nama bilo samo da odemo u općinu potpisati, dobiti dokumenat i preuzeti svoje novo vlasništvo; i kada bismo mi pored svega toga znali da je općinski referent koji nam to izdaje razbojnik, mi ne bi imali obzira na njegovu privatnu moralnu konfiguraciju, već bismo jednostavno podigli svoje. Pečat u njegovoj ruci vrijedi jednako kao i moralna službenika, je li tako? Kada bismo ne daj Bože od liječnika trebali primiti spasonosno skupo inozemno cjepivo za naše smrtno bolesno dijete, ne bi nam smetalo kad bi se eventualno znalo da je taj liječnik dokazani varalica, ili moralna nula, je li tako? Mi bismo jednostavno odijelili njegovu profesiju od njegove osobe.

Svakako da analogija ova dva primjera i svećenika koji bi već po pozivu trebao biti moralna figura nije istovjetna, to jest zahtjevnija je za svećenika, ali složit ćete se „pečat“ u njegovoj ruci vrijedi za sve svete sakramente. Usput, ako niste znali teološki pojam za to kada netko kroz svoj osobni primjer pogrdi dobru stvar (kao u ovom slučaju vjera i Crkva) zove se sablazan. Nekoga sablazniti. On ne vrijedi samo za vjersko područje, ali se većinski u njem koristi. Doduše, ni ne postoji područje života koje vjera ne pokriva. Sve što se tiče života, tiče se i davatelja i zbrinjavatelja života – Boga, našega Trojedinog Boga, i našega Gospodina Isusa Krista.

O njemu vam želim propiskariti koje slovo. Zašto? Jednostavno. Sve o njemu u životu zavisi. On je doktor života. Učitelj života. Ako želite učiti neke domene, ili specijalizirati se školovanjem u životu, postoje bezbrojne mogućnosti. No tako nije i sa samim životom. Ne postoji previše škola života, osim samog života i Crkve – Isusove škole. Zato treba dnevice prilaziti Isusu Kristu, jedinom davatelju i učitelju života. Zato nam je on tako izvanredno važan i krajnje interesantan. To je centralna figura povijesti svijeta. Jedina osoba koja je prepolovila povijest. Njegov život je toliko važan, da mi svi brojimo vrijeme od njegova rođenja da ne bismo zaboravili ovu centralnu istinu života. Isus je sve. Isus je i vrijeme, i „put, i istina, i život.“ Svatko tko se udalji ili otpadne od njega, ne čini toliko nešto grešno, koliko tragično i žalosno. Ali opet i toliko učestalo, i toliko ljudski. Jer mnogi su sablažnjeni.

Cilj je stoga ove kolumne vratiti povjerenje u Njega, pozvati krštenike koji svi zajedno predstavljaju Crkvu da mu se vraćaju i obnove svoju vjeru. Cilj je i pozvati nekrštene da uplate svoju prvu „srećku“ vjere na njegovu adresu. Čak i ako ne vjeruju, On im to neće uračunati, dovoljna će biti i mršava nada, On će im se očitovati. Pokušajte! Ne postoji ni jedan čovjek koji je prišao Isusu, a da bi mu se ovaj oglušio, ili da čovjek nije ništa čuo / doživio. Ni jedan! Takvoga nema! On poziva sve, on kaže onima koji su sigurni da „imaju Boga uhvaćena za bradu“ – „bludnice i carinici pretekoše vas u Kraljevstvo Božje! Nema izgubljenih za njega, nema zaboravljenih ili prezrenih. Kad mi kažemo riječ Spasitelj mislimo upravo na to, a ne samo na načelno spasenje izvršeno na križu po otkupljenju naših i svih prekršaja. On se osobno brine za svakoga, spašava nas, naročito se brine za onoga koji ga osviješteno to zatraže. Zanimaju ga sve dnevne čovjekove prilike i neprilike, i to tijekom čitavoga života. Vjerujete li ovo? Hoćete li dati šansu (sveto iskušavanje) Isusu? – da upravo tako – Vi njemu, ne on vama. Dajte mu šansu vjerom ili nadom, pa ćemo na našim kavama uskoro prepričavati čudesa. Zato pusti Sruka, Firšta, Klarića, Ivana, Đuru ili Peru, uzmi Evanđelje koji put umjesto televizije i sigurno ćeš susresti njega, a onda prava avantura života kreće.

Ok brate i sestro?

Mirko Horvat-katolik.hr.

[kajaa]

SVEĆENIK... UVIJEK GRIJEŠI

Ako je svećenik mlad, onda je naivan.

Ako je ozbiljan, onda je vječni nezadovoljnik.

Ako je lijep: «Zašto se nije oženio?»

Ako je ružan: «Nitko ga nije htio.»

Ako odlazi u kafiće, onda trati vrijeme uzalud.

Ako sjedi u kući, onda je smotan.

Ako hoda odjeven «u civilno», ponaša se svjetovno.

Ako nosi reverendu, konzervativan je.

Ako razgovara s tajkunima, onda je kapitalist.

Ako se druži sa siromasima, onda je komunjara.

Ako se slaže sa svima, onda nema stava,

ili još gore, oportunista je.

Ako je debeo, ništa mu ne fali;

Ako je mršav, škrtac je.

Ako citira Koncil, onda je «progresivac»;

Ako govori o katekizmu, onda je pobožnjak.

Ako propovijeda dugo, dosadan je.

Ako podiže glas, neurastenik je.

Ako govori normalno, ne razumije se ništa.

Ako ima auto, onda je bogat,

Ako ga nema, nije ukorak s vremenom.

Ako posjećuje župljane, zabada nos u tuđe živote,

Ako ostaje u župnom dvoru, ne zanima se za župljane.

Ako traži darove, onda je «žicar»;

Ako ništa ne organizira i ne gradi, župa je mrtva.

Ako dugo zadržava ljude u ispovjedaonici, onda sablažnjava;

Ako je prebrz, ne sluša što govore.

Ako započinje misu točno, sat mu ide naprijed,

Ako započinje kasnije, čini da gubimo vrijeme.

Ako je mlad, nema iskustva.

Ako je star, vrijeme je da ide u mirovinu.

Ako ga premjeste ili umre, tko će ga zamijeniti?

... No, koliki mole za svoga svećenika?

SAVRŠENI SVEĆENIK

«Savršeni svećenik propovijeda točno šest minuta. Proklinje grijehe, ali pri tome nikoga ne napada. Radi od šest ujutro do ponoći, ujedno je i crkveni domar. Savršeni svećenik mjesečno zaradi 500 kuna, lijepo je odjeven, vozi novi auto, kupuje knjigu za vlastito usavršavanje u struci i barem 400 kuna mjesečno dijeli sirotinji. Star je 29 godina, ali ima barem 40 godina životnog iskustva. Najvažnije, on dobro izgleda. Savršeni svećenik gorljivo radi s mladima, ali najviše vremena provodi sa starijima. Cijelo vrijeme se smije ozbiljna lica. Dnevno posjeti barem 15 obitelji i stalno sjedi u župnom uredu, za slučaj da ga netko zatreba. Takvog savršenog svećenika pronalazimo nažalost uvijek u susjednoj župi!» (Windisch, 83).

[Guest о. Агапије]

winter

[Огњен]

winter

То су само финесе оног јеванђелског: за Јована рекоше ђаво је у њему, за Христа да је изелица и пијанац.

[kajaa]

То су само финесе оног јеванђелског: за Јована рекоше ђаво је у њему, за Христа да је изелица и пијанац.

Da.. :cheesy2:

A, ako cemo iskreno...da je danas jako tesko biti dobar svecenik...Svecenika samo  do skoro gledali..kao  zamjenika Krista...a sada smo ga spustili na prijatelja...,i nema vise.."Vi"..nego ti..!