Katolički tisak u Drugom svjetskom ratu - godine kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

[Милан Ракић]

Protiv šovinizma svećenstva

Nepotpisani tekst osuđuje šovinizam svećenstva, koje je kratkovidno i tješi se "time da k njima neće doći pustošenje i ubijanje". Navlače mržnju i u vremenu kad se propovijeda napuštanje vjere, pridonose otpadu od Crkve, koja "nije kriva za druge griehe svećenika i vjernika, tako ne može odgovarati ni za ono što su učinili svećenici šovinisti".

Pavelić je opet dospio u novine sa svojom čestitkom Papi na godišnjici krunidbe, na čemu mu papa odvraća da su mu drage želje koje mu izražava on i hrvatski narod. Stepinac i dalje prikuplja novac za razrušene samostane, a priopćava se i osnivanje velike narodne dobrotvorne lutrije. 

Bliži se obljetnica uspostava NDH i generalni vikar šalje pripadajuću okružnicu da se moli za domovinu, malim slovom, a upozorava se i na ratne prilike.

Mali povratak dalje u prošlost: Dnevnik Hrvatska straža, urednika Ive Bogdana, koji će postati Hrvatski glas izvijestio je još 1933. godine o progonu Židova, ali samo kao manje važnom događaju u odnosu na Hitlerovo raspuštanje katoličkih sindikata i drugih organizacija (FOTO: Lupiga.Com)

Po prvi puta na naslovnici ne gledamo lice Poglavnika - tekst se naziva "Naše patnje" i kreće od stoljeća sedmog, porobljavanje od svih mogućih vlasti, i dolazi do ustaškog pokreta i Poglavnika 10. travnja 1941. godine što je bio "dan obće radosti kako Hrvata u domovini tako i onih u dalekom svietu". No, nastavlja u tmurnom tonu, navodeći da su narodna stradanja doimala sva rodoljubna srca, a osobito hrvatskog katoličkog svećenika, među kojima ima mnogo mučenika. Zatim se prozivaju krivci, sa talijanskom soldateskom na prvom mjestu. Drugi su četnici sa svojom suradnjom s Talijanima - Hrvati im smetaju samo zato jer se ne daju posrbiti.

"Jugoslavensko bratstvo bila je samo krinka za postepeno i lukavo istrebljivanje hrvatstva, što je bolna stvarnost uz Drinu, Neretvu, Cetinu i drugdje i odviše jasno pokazala", ostalo je zapisano. 

"Talijanske i četničke zulume u Hrvatskoj vješto su izkoristili komunisti. Iz Srbije i Crne Gore doveli su ovamo čitave oboružane vojske, da po nalogu i uz izdašnu pomoć Londona i Moskve razviju što veću djelatnost", navodi se među ostalim. Ukratko: srpska sela su pošteđena, Zagreb je izgladnjivan, a naoružavali su ih Talijani, dok se cijeli partizanski pokret u Hrvatskoj svodi na to da se Hrvatska posrbi u Jugoslaviji.

"Broj Hrvata komunista uvijek je bio malen", tvrdi se. 

Hrvati su uglavnom silom odvedeni, i to daleko, da ne bi bili pomilovani od Poglavnika, već da ginu ili da ih streljaju. Rat je kazna za bezboštvo i druge ljudske grijehe, a pobjeda komunizma će biti kazna za one koji ga šire, a ne poraz Crkve. 

Nakon ovog teksta uslijedio je tekst o čudesnom preživljavanju katoličkih ikona uslijed rata koji guta sve pred sobom: "Samo Hrestos ostal!"

[Милан Ракић]

Odlikovanja svih biskupa

U istom broju list izvještava o odlikovanju biskupa od strane Poglavnika.

Velered sa zviezdom dodijelio je za zasluge preuzvišenoj gospodi (nad)biskupima: Alojziju Stepincu, vrbosanskom Ivanu Šariću, krčkom Josipu Srebrniću, banjalučkom Jozi Gariću, đakovačkom Antunu Akšamoviću, senjskom Viktoru Buriću... "Tako su eto svi naši biskupi redom odlikovani za svoj neobično požrtvovni i zaslužni rodoljubni rad među našim izpaćenim hrvatskim narodom", zaključuje se. 

U sljedećem broju Stepinac izvještava da je obilježena obljetnica te da je prvostolna crkva bila puna biranih posjetnika, a našu hrvatsku vlast predvodio je premijer dr. Nikola Mandić, s ministarskim zborom.

Preporuka za čitanje je Filozofija komunizma čiju svu biedu otkriva Dr. Vasilj fra Vendelin. Prilagođena je gimnazijskom uzrastu.

Bez kritike Beograda ovaj put (FOTO: Lupiga.Com)

U sljedećem broju katolički tjednik donosi tekst o velikoj ljubavi Pape prema hrvatskom narodu.  

Slijede ga tekstovi o masonima, odnosno slobodnim zidarima i zločincima, koji pale i pljačkaju crkvenu imovinu. Kad su masoni u pitanju, što je, podsjetimo, kodni naziv za (latentni?) antisemitizam, plodovi njihovog djelovanja dozreli su posve, a "to svjedoči i današnji svjetski rat, koji je na razne načine težko pogodio i mnoge slobodne zidare", do mjere da se obraćaju za pomoć katoličkom svećenstvu.

"Slobodnozidarski kukolj najviše je kriv današnjem zlu. Oni su odbacili Boga i evanđelje, klanjali se zlatu i stroju, vodili su sviet podrug stoljeća i doveli ga u ćor-sokak", zaključak je.

Zločinci, odnosno "ljudski ološ" i "sebični materijalisti", koji imaju sadistički užitak u tuđoj bijedi i nevolji, postali su takvi zato što su "židovski vlastnici slikokaza i novina pružali mladeži najgori otrov, koji im je otrovao srdca i učinio sposobnim za najgnusnije djelo". 

Katolički list izvještava i da je Stepinac tih dana prisustvovao predavanju Msgr. Antuna Kviatowskog o komunizmu u Rusiji, gdje je bilo riječi kako se komunizam u prvom redu okomio na Crkvu, pa dosljedno na obitelj i državu, koja se osniva na principu narodnosti. 

Nadalje, izvještava se o zločinu partizana nad Ivanom Šimrakom, koji je otet 2. travnja, kada je vršio službu u župi Pećno. Ukoliko je ubijen, bit će to treći svećenik križevačke biskupije. Na Žumberku, ističe se, komuniste se može izbrojati na prste jedne ruke, a motiv je puka osveta, krvožednost i mržnja prema kleru. Navode pritom i da su četiri mladića iz okolice mučili i likvidirali upravo partizani. 

Nadalje, NOB-ovce se naziva odmetnicima i neprijateljima hrvatskog naroda u tekstu gdje se navodi da su pljačkali po Slavoniji, a svaki opljačkani i potišteni Hrvat osjeća da mu je Crkva dobra majka.

"Dolazi i mora doći nova Hrvatska, u kojoj će vladati Bog, pravednost, ljubav i poštenje", poručuje se.

Stepinac se zauzima za izbjeglice u ovom listu putem okružnice od 23. lipnja. Radi se oizbjeglicama iz Dalmacije, koje dolaze prema Zagrebu i on moli kler da na propovijedi zamole građane da ih prime u svoje domove. 

Preporuka za čitanje Dominik Barač - Socijalna filozofija boljševizma. On je "svestrani prevrat, koji svemu čupa korienje, koji seže do dna te se dotiče najdubljega kamena temeljca i na njemu se razbija". 

[Милан Ракић]

Prirodni zakon krvi priječi da sinovi naroda rade štetu; Prokletstvo izdajnika

Nakon poduljeg razdoblja fokusiranja na negativnu kampanju, protiv partizana i komunista, u broju 28 Katolički list se okreće afirmaciji NDH. Objašnjava "Značenje vlastite države za narod", u kojoj "svu vlast, pa i najvišu, vrhovničku vlast, nose naši, domaći, narodni, hrvatski sinovi, koji su kost od naše kosti i krv od naše krvi", a prirodni zakon isključuje mogućnost da bi oni mogli "vlast sviestno i hotimično vršiti na štetu svoga naroda", jer bi to značilo "ubiti i same sebe". Našlo se tu prostora i za komuniste, koji su pred djecom javno govorili "da nema Boga, da se čovjek razvio od majmuna", ali i da je među partizanima najveći broj propalih đaka. Citira se i poruka Ante Pavelića nastavnicima da je bolje za narod da nema inteligenciju, nego da ga vodi korumpirana, pokvarena inteligencija - zato se djeci treba davati "samo zajamčeno i sigurno istinito znanje... da djecu nauče pridonositi žrtve u radu za Boga i domovinu". 

Slijedi nam odredba o osnivanju Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu od 11. srpnja. 

Hrvatska straža ne izvještava o povezanosti opere sa ZDS (FOTO: Lupiga.Com)

Preporuka za čitanje je knjiga "Črne bukve" o "djelu komunističke osloboditeljske fronte" usmjerene protiv slovenskog naroda, koja sadrži "svjetlopise zapoviedi i naredbi komandira, komunističkih sudskih ustanova, kojima se čestito ljudstvo osuđuje na smrt, pa svjetlopise ponajboljih Slovenaca, razorenih crkvi, kapela..." Seljačka buna na Vinagori je, pak, priča o tome kako su mještani sačuvali svog svećenika od partizana. 

U 40. broju Katolički list u tekstu "Moralna pozadina izdaje" citira pjesmu kojom se izdajnici proklinju, a za same izdajnike domovine, poput onih koji su pogazili težnje svog naroda navodi se kako u gimnazijama "nisu pokazivali nadarenosti, a pogotovo ne marljivosti" pa su ih roditelji slali na zvanja, koja bi ih mogla slomiti mimo prokušanih uzgojnih sredstava. Ukratko - tamo uče da preziru vjeru i domaće ognjište, a kad ih je tuđina protjerala, odlučili su se vratiti, no domovina ih je zaboravila. S obzirom da nikad nisu znali raditi za sreću svog naroda, "mekušci i mlitavci, strašljivice i kukavice, stali su jadikovati za egipatskim loncima i lukom", a onda se obratili neprijatelju s pitanjem - šta ćete mi dati ako vam ga izdam?

"Njihovom krivnjom lije se krv braća i suseljana, gore starinski krovovi, ali njihova ih savjest za to ni najmanje ne peče. Juda je uvidio svoj grieh i od očaja se objesio, ali oni zasada ne uviđaju. Sigurno je da ih neće usrećiti plaća za izdaju", navodi se.

[Милан Ракић]

Klevetanje Stepinca i navodni zločini nad Srbima

Krajem 1944. godine Katolički list izvještava i o pismu, o kojem se piše u švicarskom listu "La Liberté", koje je jugoslavenski poslanik poslao Stepincu, u kojem ga se najteže optužuje, zajedno s crkvom "za navodne zločine nad Srbima u Hrvatskoj... pljačke pravoslavnih crkava", ali i ubojstva pravoslavnih svećenika od strane katoličkog klera, na što Stepinac nije utjecao. Pismo je proglašeno očitom klevetom "za sve one koji iz bliza ili iz daleka poznaju Preuzvišenog Stepinca". 

Izvještavaju zatim i o redovnicama koje su završile u zatvoru kod partizana, koji se "pod izlikom borbe za komunizam" bore za "velikosrbske četničke namjere". Časne sestre su im počele otvarati oči, što slave nasuprot dezerterstvu od zakletve domovini.

"Hrvatska je država Božji dar s neba, koji treba čuvati i braniti kao najveće blago u naravnom redu", navodi se, među ostalim.

Pred Novu godinu prenose tekst iz Borbe o streljanju četvorice svećenika s područja Makarske i Podgore. 

1945. i učestalo izvještavanje o ubojstvima svećenika

Zadnja godina rata, kada su u pitanju napisi u Katoličkom listu vezani za politička i vojna zbivanja, počinje prenošenjem članka iz lista "Ustaša" o 111 ubijenih svećenika. Navode da su mimo njih brojni mučeni po partizanskim sudovima, a mnogi su i vjerski objekti uništeni. "Ova jezovita brojitba je ozbiljna opomena svima onima koji kod nas u našoj domovini simpatiziraju s partizanstvom, tom nastranom idejom", a odgovornima se smatraju i njihovi podupiratelji iz inozemstva.

"Nova Hrvatska", pak, donosi da je u Pećniku kod Odžaka ubijen župnik i 40 seljaka. Četnici su ga ubili s 19 uboda, opljačkali, oskvrnuli, a zatim i zapalili crkvu, čime su "ponovno dokazali, koliko im je do 'hrvatsko-srbskog bratstva'".

Hrvatska straža obilježava i Ribbentroppov rođendan (FOTO: Lupiga.Com)

Veljača počinje čestitkom i novogodišnjim prijemom kod Poglavnika, na kojemu su bili Stepinac i drugi predstavnici crkvenih i vjerskih oblasti i pripadnici Savezničkih njemačkih oružanih snaga, predvođenih feldmaršalom Freiherrom von Weichsom.

Ponovno se vraćaju progonu svećenstva, ovaj puta križevačkog grkokatoličkog župnika Nenada Gavrilovića, osuđenog na smrt jer je Srbe Kalnika i Bilogore nagovorio na "prelazak na unijatski vjeru" i time ih odnarodio. Uhićen je tada i jedan rimokatolički svećenik, s kojim je Gavrilović čitavu noć ispovijedao, prema navodima očevica, još 40-ak zarobljenika u logoru u Mikleušu. Nakon toga nisu pogubljeni, već su nestali, a protiv Gavrilovića se šire glasine da je sudjelovao u ubojstvima. 

Za ožujak se najavljuje proslava imendana legata Svete Stolice u NDH, Josipa Ramira Marconea, predstavnika "zajedničkog otca svih kršćana, najvećega autoriteta na svietu i iskrenoga prijatelja hrvatskog naroda. Ističu se njegove zasluge za dobre odnose Svete Stolice i Hrvatske, zbog kojih se imendanu veseli cijeli hrvatski narod. 

Ustaški "Hrvatski Narod" početkom ožujka izvještava da je do sada potvrđena smrt 150 svećenika te da nisu pali u borbi, ni od granate, već zato što ih "izmrcvariše, izmučiše, poklaše i poubijaše velikosrbski četnici i partizani", "kao janjce" i pritom su se natjecali u okrutnosti. Pitaju se kako bi reagirale zapadne zemlje na takvu vijest, bi li uzdizale krvnike nenadoknadivih intelektualaca i svećenika kao osloboditelje. Hrvatski narod, ističe se, krvari iz stotine rana u "težkoj borbi za svoj opstanak, slobodu i državnu nezavisnost".

Nakon ovoga slijedi članak "Komunistički Beograd napada hrvatsko katoličko svećenstvo". Beograd, naime, pokazuje svoju mržnju prema našem svećenstvu zato što stoji uz hrvatski narod, koji se kao i mnogi u Europi bori za narodna i ljudska prava, nasuprot onima što godinama rade na uništenju i samog hrvatskog imena. Pravedni Bog će ih kazniti i osvetiti nepravdu, jer protiv Njegove sile svi su napori bezbožnih ljudi uzaludni. 

[Милан Ракић]

Klevete protiv najsvetijih interesa Crkve i Naroda

Stepinac 24. ožujka upućuje vjernicima Poslanicu Hrvatskog Katoličkog Episkopata, koja se objavljuje na naslovnici. Ističe zabrinutost Hrvata i drugih naroda za njihovu budućnost, te upozorava na "klevete i podvale, uperene protiv najsvetijih interesa Katoličke Crkve i Hrvatskoga Naroda, u kojemu ona djeluje". Svećenstvo i njihovi poglavari se, naime, optužuju da su s najboljim vjernicima "krivi sadašnjem krvavom obračunavanju u Hrvatskoj Domovini". Biskupi su, navodi Stepinac, uvijek odlučno "pobijali i osuđivali, ne pazeći na zamjere i pogrde s bilo koje strane" prekoračivanja nužne samoobrane i nasilnike, zauzimajući se za žrtve bez obzira na narodnost i vjeru. Osuđivali su sve doktrine "bilo sa skrajnje ljevice ili desnice" kada su mislili da smiju ljudska prava i Božje zapovijedi protiv onih druge narodnosti, rase ili staleža.

Također iz Hrvatske straže (FOTO: Lupiga.Com)

"U izuzetnom slučaju, ako se je koji zalutali svećenik ogriješio o prava bližnjega, mi se nismo žacali udariti ga crkvenim kaznama, dapače i udaljenjem". Traži obustavu progona svećenika, od kojih su mnogi ubijeni usprkos "svetom životu" od strane neprijatelja Crkve, pristaša materijalističkog komunizma kojeg je Hrvatski narod plebiscitarno odbio (ne navodi na koji način).

"Za hrvatski se narod traži što je njegovo, a u ovom ratu ta misao je jače naglašena i oživotvorena u vlastitoj Državi, hrvatski su katolički biskupi poštivali volju Hrvatskoga Naroda", navodi Stepinac, dodajući da nitko nema pravo optuživati ih zbog toga - tražili su zakonitost prema svima, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru ili stalež. 

Stepinac o miru koji bi vrijedio kao i latentni rat 

Nakon poslanice objavljena je propovijed Stepinca povodom uskrsnih konferencija sveučilištaraca. Pita se koji su izgledi za mir nakon pet i pol godina rata, i znači li to da "veliki narodi i države snagom svoga oružja narinu svoju volju malima i slabima" te da se bez posljedica ubijaju svećenici i intelektualci, onemogućavanje djelovanja Crkve pod izgovorom da se "Crkva nema pačati u političke stvari".

"Taj bi mir vriedio toliko, koliko i latentni rat, koji se nastavlja u dušima i srdcima ljudi, dok jednoga dana opet ne zadobije i svoje izvanjsko obilježje u ubijaju i razaranju, kakvog smo danas svjedoci, ako ne i goremu", poučava Stepinac mlade intelektualce. Čudi ga što sad dolaze neki "borci za 'slobodu'" i ističe da se ne boji reći, po cijenu da "po drugi put budemo proglašeni 'ratnim zločincima'" da "svi narodi imaju pravo na osiguranje života i nezavisnosti, slobodnom voljom, odbijajući "svaki režim, bio on na krajnjoj ljevici ili desnici, koji ne bi računao i do kraja poštivao njegovu više nego tisućgodišnju katoličku tradiciju".  

U istome dvobroju, nakon teksta o Uskrsu glavnog urednika Janka Penića slijedi izvještaj okomemorativnoj večeri za ubijene svećenike u hrvatskom državnom kazalištu. Nabrojeni je čitav niz uzvanika iz vlade, na čelu s predstavnikom Pavelića, premijerom vitezom Nikolom Mandićem i šefom MUP-a Andrijom Artukovićem, ministrima i državnim tajnicima, predstavnicima Hrvatskog državnog sabora, a tu su bili i doglavnik Mile Budak te vitez Lovro Sušić, koji je zastupao ustaški pokret. Uz Stepinca i biskupe, bili su tu i diplomatski predstavnici pojedinih nacifašističkih država te rođaci ubijenih, a priredbu je otvorio rektor Hrvatskog sveučilišta Stjepan Horvat, koji je održao i predavanje "Zašto te žrtve".

[Милан Ракић]

Zadnja pojava Poglavnika na naslovnici

Na idućim stranicama dvobroja slijedi okružnica o proslavi 10. travnja. Kler se napućuje da za vrijeme mise zahvalnice pozovu i upozore sve vjernike "da im je sveta dužnost moliti za svoju domovinu". 

Sljedeći dvobroj izlazi 12. travnja i na naslovnici je ponovno Ante Pavelić, u bijelom odijelu. Tekst na drugoj stranici nosi naziv "Narod, Crkva i Država", a ponovno govori o ispunjenju vjekovnog sna Hrvata kada je oduševljene obuhvatilo sve slojeve i krajeve, a "srdca su tada kucala živo i veselo, kao riedko kada u ljudskom životu".

"Hrvatska je država stvorena žrtvama tisuća najboljih Hrvata, a najviše brigom Poglavnika i ustaškog pokreta", navodi se. Država, narod i crkva "stupiše u čvrstu i srdačnu međusobnu vezu" te se nakon suzbijanja poroka i zlodjela, Crkvi olakšao rad oko duhovne obnove, pa se brzo osjetio "novi duh sveobćega narodnog preporoda: u politici i gospodarstvu, upravi i vojsci, književnosti i umjetnosti".

"Započeti rad po najboljim nacrtima sprečavan je poradi zavisti vanjskih i nutarnjih neprijatelja, koji su se kao gladni vuci i podmukle hijene bacili na hrvatsku zemlju, da ju pale i robe, da kolju i ubijaju", dodaje se i zaziva veću slobodu Crkve u školama i izbacivanje iz slikokaza, "suvremene đavolske crkve" sve što izaziva nemoral, kao i izbacivanje knjiga koje kvare mladež iz knjižara.

Kako je sve počelo zabilježila je Hrvatska straža (FOTO: Lupiga.Com)

Kada je riječ o odnosu Crkve i države "Crkva se nalazi izvan i iznad politike", "podržava veze s Državom, ali nema ništa s političkim strankama", nastavlja se, a narodu se ostavlja sloboda izbora. Ipak, jedna stranka, titulira se kao najveći neprijatelj Crkve i najveći protivnik ljudske slobode. Radi se dakako o komunističkoj partiji koja je "podigla spomenik sotoni i Judi Iskariotu", uz konstataciju da su se neki već uvjerili da "tko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju". Tekst se završava molbom bogu da sačuva državu hrvatskog naroda, "koja je najbolji jamac njegove slobode; da mu oprosti griehe i zalužene kazne te skrati dane nevolja i kušnja". 

U istom broju piše se i o progonu crkve nekad i sad: od Rimljana i Židova, preko Turaka do današnjih komunista kojima je cilj zbrisati kršćanstvo s lica zemlje, kao i uništenje crkvene hijerarhije i rušenje crkvi i svjetovnih zgrada. Ipak, bezbožnici ovog časa ponešto skrivaju svoje namjere, da naivnjake tako prevare. 

Ovo je ujedno i posljednji članak političke naravi objavljen u Katoličkom listu. Njegova posljednja naslovnica progovara protiv psovke. Do njegova ukidanja objavljuje se samo Stepinčeva okružnica, s naputkom da se kler moli za mir i domovinu od 25. travnja, a na zadnjoj će stranici ostati preporuka za čitanje novog izdanja najvelebnijeg hvalospjeva kršćanstvu i njegove pobjede nad poganstvom, "Quo vadis". 

 

Kraj

[Милан Ракић]

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta "Katolički tisak u Drugom svjetskom ratu" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima. 

Autor teksta je hrvatska novinarka Ana Benačić, dobitnica nagrade Marija Jurić Zagorka za 2013. godinu web novinarstvo. Sarađuje sa mnogim medijima u regionu, a trenutno je autor i kolumnista portala Lupiga.com. Bavi se istraživačkim novinarstvom.

Kompletan tekst sa fotografijama je objavljen na webportalu Lupiga.com, čijom ljubaznošću ga prenosimo na našem Forumu.

deo 1 (1941.: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima)

deo 2 (1942.: Svi zakoni što ih je izdao za dobro Domovine dokazuju plemenito srce njegovo)

deo 3 (ZADNJE GODINE NDH: Mir koji bi "vriedio toliko, koliko i latentni rat")