Katolički tisak u Drugom svjetskom ratu - godine kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

[Милан Ракић]

U 1941. godini vidjeli smo na stranicama Katoličkog lista rasne zakone i kolektivnu optužbu židova od strane Ante Pavelića te njihovo sazivanje u "zatočenička zbirališta pod vedrim nebom". Druga godina rata donosi nam uspostavu Hrvatskog Državnog Sabora i pouku nadbiskupa Stepinca o zakonima usklađenim s Evanđeljem. 

1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

Brojne okružnice vezane za vjerske prijelaze prorijedit će se zbog uspostave Hrvatske pravoslavne crkve, ali propaganda protiv židova i komunista će se intenzivirati. 

Borba za čestitost će se nastaviti kroz pozive na čišćenje nastavničkog kadra i uklanjanje nepoćudnih knjiga, potpore vjeroučiteljima, smaknuća zbog abortusa, udaljenja iz ustaškog reda zbog nemorala, o kojima će se izvještavati u rubrici vijesti, kao i o partizanskim zločinima, koje se u jednom momentu naziva gorima od srednjovjekovnih tortura, a list će objaviti i listu pomagača partizana koji su streljani zato što su ih skrivali ili im pomogli da se sklone na Žumberak. 

Novi urednik Janko Penić će u tekstu povodom Poglavnikovog imendana nadmašiti prethodnika Nikolu Kolareka, koji je u superlativima pisao o Pavelićevoj knjizi "Strahote zabluda". U konačnici vidjet ćemo i ulaganja u Varaždinske toplice, crkve i bogoslovni fakultet te dalekovidnost jednog dalmatinskog župnika, koji je na svoj način predvidio ukidanje nadarbinskog sustava financiranja Crkve, ravno 20 godina prije Drugog vatikanskog koncila i oslanjanje na državni proračun. To ga nije plašilo, budući da živi u slobodnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je počela voditi računa oegzistenciji klera. Po prvi puta će biti spomenute i izbjeglice i to u nevjerojatnom kontekstu.

Početkom 1942. Stepinac je kritizirao loše medije i reklamirao katoličku, premda ekstremističku Hrvatsku stražu

U prvom tekstu objasnili smo da smo formu kronološkog pregleda čitavog političkog djelovanjaKatoličkog lista izabrali kako bismo pružili vjerodostojan uvid u javno djelovanje Crkve kroz njen pastoralni medij, umjeren po razini ustaške propagande za razliku od drugih katoličkih tiskovina, od kojih su neke svoje sjedište imale u istoj zgradi. Ona je možda zamorna, ali zasigurno može poslužiti budućim istraživačima, koji za pregled ovog lista izdavanog od strane Zagrebačke nadbiskupije neće morati ići u Nacionalnu sveučilišnu biblioteku. S druge strane, i javnosti je po našoj ocjeni kudikamo dragocjeniji uvid u original, bez interpretacija, kojima se uvijek predbacuje pristranost.

[Милан Ракић]

Država počinje materijalno brinuti o kleru

Tekst o proslavi 1.300. godišnjice veza Hrvata s Katoličkom crkvom ponovo naglašava kako su Hrvati došli do cilja - "drage i sada slobodne, nezavisne Domovine Hrvatske". 

"Za vođe i vrhovne državne glavare dao nam je najodličnije i najsposobnije muževe, koji po mudrom sustavu određuju smjernice, kojima treba da se naša Država izgradi, t.j. na duhovno iz temelja obnovljenom životu i pojedinaca i obitelji i staleža te svega gospodarskog, društvovnog i kulturnog razvitka. Desetljećima je ta obnova bila sputavana od dušmanskih tuđinskih vlastodržaca i još trovan od domaćih podlih i podmuklih neprijatelja - framazuna, komunista itd", a onda je došao preokret - "uskrsnućem naše Države".

Na početku godine možemo čitati i o izvršenju dvije smrtne kazne: obješen je potpukovnik Domobranstva, jer je zapovjedio pucanje na vlak u kojemu se vozio izaslanik nadležnog mu ministarstva, a pronađeni su mu komunistički letci i "podržavao je vezu s četnicima", te "navodna gostioničarka", koja je svoju zaposlenicu prinudila da spolno opći s dva muškarca, uslijed čega je dobila "priljepčivu bolest".

Bogoslov Đuro Golubić razlaže svjetovni nazor i osnovna načela marksističkog morala.Marksizmu priznaje da je "lukav i zanimljiv", ali ne priznaje Boga i tvrdi da materija - misli, što je po njemu apsurdno. "Njegova etika je relativistička... Što neko smatra dobrim, drugi može smatrati zlim", navodi također Golubić. 

Katolički je list obilježio i 12. godišnjicu odlaska Poglavnika u emigraciju, gdje se borio za slobodu hrvatske domovine i naroda, za ostvarenje ideala naših najvećih ljudi i svih prošlih pokoljenja.

"Ustaški pokret jest kamen temeljac, na kome je sagrađena današnja Ustaška Hrvatska", kaže se.

U šestom broju list objavljuje naredbu o isplati državne pomoći rimokatoličkom i grkokatoličkom svećenstvu, izdanu krajem 1941. godine. Zagrebački nadbiskup dobiva 15.000 kuna, sarajevski 11.000, a ostali biskupi i umirovljeni nadbiskupi 10.000. Svećenici svih župa s više od 200 obitelji također dobivaju potporu, a izvanredno i oni s manje.

 Problemi s radnom snagom, izbjeglice i što bi bilo pravedno da Država uradi

Do usamljene iskre nezadovoljstva Državom i prvog napisa o izbjeglicama dolazimo u osmom broju u tekstu zagorskog župnika doktora Juraja Cenkića "Neprilike u gospodarstvu, kućanstvu i duhovnoj pastvi". No, tek nakon šireg prikaza stanja u kojem je fakat da "mi župnici ne možemo dobiti ni pouzdane kućanice ni valjane djevojke za sve", a pogotovo oni koji paze na crkvene propise "da se ne može na veliki krasti". Bez njih ne mogu "hraniti svinje, perad, krave dojiti i teliće hraniti... crkveno rublje u redu držati". Ako plate težakinju, to je na koji dan i vrlo je skupo.

"Prije NDH mogao si dobiti slugu uz koštu za 150-200 D; sada traže 600 kn uz koštu", a i "ne će da rade, po noći se skiću, a kradu do česa dođu", kaže župnik. Pogotovo im je teško održavati zemlju, a "seljaci... drže osmosatni rad".

"Zar može radnik, koji cijeli dan radi, biti zadovoljan s 20 dkg kruha i sa 2 dkg masti na dan? Ako ne daš više, ostave posao ili službu". To su teškoće koje tište i same "bolje seljake, vlasteline ili ostale zemljoposjednike", zaključuje Cenkić.

"Za to bi pravedno bilo od države tražiti da nam pomogne. Za svjetskog rata od god. 1914. - 1918. dobivali su župnici i posjednici ruske zarobljenike, mnogo puta konje... Sada imade dosta izbjeglica dosta interniraca. Zar se ne bi moglo među ženskinjama naći dovoljno spretnih kuharica i djevojaka za sve?... Među djecom bismo mogli naći pastira i pastirica i slično", piše Cenkić, zaključujući da bi nadležna ministarstva trebala o tome izdati shodne mjere. 

Poglavnikova poslanica

Pavelićeva poslanica Hrvatskom državnom saboru i Stepinčeva poruka zakonodavcima

Naslovnica sljedećeg broja rezervirana je za poslanicu Ante Pavelića Hrvatskom državnom saboru kod njegova svečanog otvorenja, ili, kako se Poglavnik izrazio, uzkrsnuća 23. veljače 1942. godine. To je bilo moguće zahvaljujući snazi oružja i pravdoljubivosti saveznika i prijatelja - Njemačke i Italije, te borbenosti i žrtvama ustaškog pokreta.

"Neka stoga u ovoj poviestnoj poslanici bude odana počast i zabilježena zahvalnost velikim bogomdanim vođama Benitu Mussoliniju i Adolfu Hitleru, čija će imena druga pokoljenja hrvatskog naroda s uzhitom i zahvalnošću spominjati", poručuje.

"Pod tuđinskom vlasti uvukli su se u naš narod razni poroci, pa će biti velik posao da se odstrane", potom najavljuje. Sve zastupnike čeka "marni i savjestni rad; a napose sada dok traje ovaj veliki svjetski rat, rat za novi bolji i pravedniji život naroda, u kome i mi s ponosom uz bok naših velikih saveznika sudjelujemo, odsudno je važna oružana snaga naše države... Svi mi nosimo veliku odgovornost pred Bogom i pred svim budućim pokoljenjima za svaki čin i propust u gore navedenom", kazao je, među ostalim Pavelić.

Nakon pročitane Poslanice, izvještava list, pošao je Poglavnik s članovima HDS u crkvu sv. Markana svečani zaziv Duha Svetoga. Na ulazu u crkvu dočekali su Poglavnika Hrvatski Metropolita zagrebački nadbiskup preuzvišeni g. dr. Alojzije Stepinac, koji Paveliću i Saboru poručuje da uskladi zakone "s načelima objavljene istine Božje": "Neka donosi zakone pravedne, gdje u jednaki tereti, neka su jednaka i prava. Neka donosi zakone moguće, da se narodu ne navaljuju tereti, kojih ne može podnositi. Poglavniče! Obnova Hrvatskog Sabora dokazom je Vaše duboke i žive svijesti odgovornosti, koji golemi teret želite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu obnovu prati molitva Crkve i naših srdaca: neka Vječni Sudac, koji upravlja udesima naroda svemoćnom desnicom uzida u temelje Hrvatskog Sabora i ureže u srca sviju Vaših suradnika isto tako duboku i živu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara NDH, uspješno pomagati u obnovi i podizanju drage nam Domovine na vječnim temeljima evangjeoskih Kristovih načela!"

Stepinčeva poruka poglavniku (

Uveo ga je zatim u crkvu, gdje je za Pavelića spremljeno posebno mjesto. List izvještava da je otvorenjem Sabora Poglavnik stavio krunu na veličanstveno djelo izgradnje vrhovništva drage nam domovine NDH, te se zaziva blagoslov uzvišene osobe Poglavnika, vlade i sabora.

[Милан Ракић]

 Osuda na smrt zbog abortusa i pomilovanje

Stepinac daje upute kleru da se vjerski prijelazi moraju vršiti "sa čistom nakanom, bez nečasnih motiva, s vjerom u istinitost katolicizma", a dušobrižnik se prema ponašanju prijelaznika treba osvjedočiti da postoji "moralna sigurnost, da će prelaznik ostati praktični katolik". Ipak je glavno,"da u svemu pokaže barem dobru volju". 

List objavljuje vijest o osudi na smrt 62-godišnjakinje, koja je pomagala, a i navodi se, nagovarala ženu na abortus. Poglavnik ju je pomilovao na doživotnu tamnicu.

"Tko ne može razumjeti glas savjesti, domovine i zakona, neka razumije glas pravednoga biča", pouka je teksta.

 'Nastaše' - zlo i porok naslijeđen od predšasnice

Katolički list također prenosi Pavelićev govor parlamentu pod nazivom "Kakve činovnike trebamo", u kojem ovaj kaže da je na njima svima da upru prstom, liječe, odnosno smjeste na pravo mjesto: "ili na posao ili u tamnicu". Ogroman broj činovnika, naime, kojeg su "nasliedili od Jugoslavije" je "nesposoban i neradin i nepouzdan. (Odobravanje) ... zlo i porok". Naime, svaki je pljesak ovdje zabilježen. Posprdno ih naziva "nastašama" i navodi da to nisu Hrvati, nego smo to "mi nasliedili od žalosne uspomene predšasnice".

Najavljuje i obračun s komunizmom, uz napomenu da "sav kongenat komunistički sačinjavaju intelektualci... Pod znakom čekića i srpa ide onaj, koji u ruci čekića imao nije".

Sljedeći broj ponovno daje naputak o vjerskim prijelazima, navodeći da se ne prima stranke koje se nisu htjele spremiti "za dostojno primanje sakramenata".

 Vitez Kvaternik

Dvanaesti broj donosi prikaz knjige Slavka Kvaternika, "Knjižica hrvatskog domobranstva". Kako piše bivši vojni dušobrižnik iz Prvog svjetskog rata, Karlo Gruičić "vitez Kvaternik je preporoditelj i izgraditelj hrvatske vojske". Opisuje kako je sretao satnije u Varaždinskim toplicama, koje bi nakon vježbe i kupanja redovito prisustvovale misi. "Našem Poglavniku i Vojskovođi ništa toliko na srcu ne leži, koliko preporod mladeži i vojske". 

Naziva je vanrednom uzgojnom knjigom i citira Poglavnikovu "Zapovied". "Vrli vojskovođa" u članku "Vjera i nacijonalni osjećaj" ističe važnost oslanjanja vojnika na Božju Providnost, jer "čovjek bez vjere sličan je životinji". Dojmio ga se i Kvaternikov stav prema psovci: "Bezobzirno ću ožigosati one, koji budu uhvaćeni na tom gadnom djelu".

Knjigom je Kvaternik učinio dobro djelo cijelom narodu pa ga preporučuje svećenstvu i vojnicima- kojima se Kvaternik obraća kao otac, brat, prijatelj, drugar - uz misal i Bibliju.

Hrvatska straža prenosi obraćanje Poglavnika Ustaškoj mladeži s - "drugovi i drugarice!"

[Милан Ракић]

Stepinac se obraća mladeži

Sljedeći broj na naslovnici donosi propovijed nadbiskupa Stepinca sveučilišnoj mladeži, prvi puta"nakon što se obistinio san vaše mladosti i postala zbiljom NDH".

"Da dakle i u vašim žilama življe teče krv, da vaše mlado srce veselije kuca, da i vaše oči radosnije gledaju u svijet, ne će nikoga začuditi, koji shvaća što znači sloboda jednoga naroda. Još manje će začuditi predstavnike one Crkve, koja ljubav prema narodu svome ne smatra trgovinom nego dužnošću..., koja je najveći pobornik istinske slobode svakoga naroda", stoji u propovijedi u kojoj se Vatikan ističe kao najvećeg pomagača u stoljetnoj borbi s nekrstom. 

Upozorava na parolu koja bi mogla doći do njihovih ušiju da "narodna stvar gubi kad se Krist i kršćanstvo upliću u javni život".

Zaključuje da ako žele izgraditi solidne temelje hrvatskoj narodnoj i državnoj slobodi, sreći i napretku, onda to mogu izgraditi samo na jednom temelju - Kristu. 

 Okružnica uoči proslave prve godišnjice

Uoči proslave prve godišnjice NDH, Stepinac šalje okružnicu kleru s rasporedom zvonjave crkvenih zvona te naputkom da mole za domovinu. U istim crkvenim vijestima izlazi i obavijest da svi župnici razmješteni u pastvi mogu tražiti državnu pomoć i požuruju ih, kako isplata za travanj ne bi kasnila. Uz prijavu treba poslati prijepis domovnice. 

Oglašeno je i streljanje jedne 60-godišnjakinje iz Ladimirovaca, jer je počinila abortus, nakon čega je žena umrla. Okrivljenici je NDH zaplijenila imovinu. 

Godišnjica uskrsnuća, plemeniti zakoni, intelektualac, pronicavi duh i pošteno srce 

 
Tjednik za Katolički dom o "velikom danu" (FOTO: Lupiga.Com)

Na naslovnici broja 15. ponovno Ante Pavelić. Radi se, dakako, o "značajnoj godišnjici" uskrsnuća hrvatskog naroda, kroz NDH koju "vodi ugledna ličnost, velik čovjek, naš Poglavnik dr. Ante Pavelić. Njega rese vanredne umne i ćudoredne sposobnosti. I u ličnom, posebičnom životu, i kao javni radnik, on je čovjek uzor poštenja i uzor požrtvovnosti za opće dobro. Narav ga je nadarila svim vrlinama naše junačke Like i do skrajnosti samoprijegorne Hercegovine. Svjedočanstvo su veličine duha njegova 'Strahote zabluda'", piše glavni urednik Janko Penić, titulirajući ga kao prvorazrednog intelektualca, pronicavi duh, pošteno srce, veličinu, koja je tom knjigom stekla ljubav i privrženost velikoga stranoga svijeta. Hvali njegove ministre, raznovrsne govore, i zakone: "svi zakoni redom što ih je izdao za dobro domovine - sve to dokazuje veliki um i plemenito srce njegovo... Na području je pravosuđa odabrala Država ispravni, tradicionalno kršćanski smjer". 

"Nastava se u slobodnoj Hrvatskoj vraća opet k vjeri i ćudoređu kao jezgri... Državna je vlast izdala popis zabranjenih knjiga i budnim okom bdije što knjižare izdaju i čime se duhovno hrani naša mladež... poznatom svojom odlučnošću je već mnogo zla uklonila iz redova nastavničkog osoblja, ali će u dogledno vrijeme još uvijek imati dosta posla", piše Penić, a kao krimen nastavnicima navodi razvode, priležništva i prelazak na drugu vjeru da bi se ona ozakonila.

"Poglavnik je izdao oštre mjere protiv pobačaja koje se već i primjenjuju. Jedan liječnik i jedna ženska su radi pobačaja strijeljani, a više je osoba suđeno na tešku tamnicu", piše glavni urednik. 

"Naš Poglavnik sa svojom vladom nastoji ići tragom Zvonimirovim. Stoga se pouzdano nadamo da će Bog blagosloviti Poglavnikovu Hrvatsku kao što je blagoslovio i Zvonimirovu tako da će Poglavnikova Hrvatska obuhvaćati sve krajeve gdje stanuju Hrvati i da će biti 'puna zemlja svakolikog blaga'", završava.

U ovom broju kratko saznajemo i da je osnovana Hrvatska pravoslavna crkva. 

'Odjekivala je pjesma iz grla nevine djece'

Izvještaj "Veličanstva proslava godišnjice obnovljene NDH" donosi pregled događanja, među kojima je i susret Poglavnika s predstavnicima nacifašističkih i kvislinških režima Europe, mimohod na kojemu su se vijorile društvene i državne zastave i "odjekivala je pjesma iz grla nevine djece", zahvalnice održane u crkvi Svetog Marka, kojoj je "prisustvovao Poglavnik s odličnicima". Uslijedio je mimohod domobranstva pa svečana sjednica Hrvatskog državnog sabora i značajni govor u kojem se Pavelić zahvalio poginulima te talijanskom i njemačkom narodu na NDH.

Taj govor je prenesen s pripadajućim uzvicima i klicanjem Paveliću u zagradama.

[Милан Ракић]

Poslan od Boga na otvaranje Rebra

Sljedeći susret Pavelića i Stepinca bilježi se neposredno nakon obljetnice, na svečanom otvorenju bolnice Rebro 12. travnja u društvu višeg klera, predstavnika savezničkih država, ustaškog pokreta, domobranstva i slično. 

Nakon Poglavnika, riječ uzima Msgr. Lovro Radičević, kanonik-lektor Prvostolnog Kaptola, koji kaže: "Bog nam je poslao u Vašoj osobi uzvišenog i dičnog državnog Poglavara. Premudra Božja Providnost namijenila je Vama među ostalim i tu sreću da u oslobođenoj domovini u najčišćoj ljubavi spram Boga i Hrvata doživite konačno dovršenje ove velebne Zakladne bolnice i da je privedete u život". 

Instalirana je i spomenica sa zahvalom Paveliću, a do kraja teksta ističu se zasluge Crkve za otvaranje ove bolnice, ne samo inicijativom nego i novcem - u najvećem postotku - iz krugova Katoličke crkve.

Komunizam funkcionirao samo - u ranom kršćanstvu 

Članci o boljševizmu i komunizmu i dalje se objavljuju u impresivnoj mjeri. 

Poznatu parolu Pavelić je koristio 1942. godine na ustaškom sastanku (FOTO: Lupiga.Com)

Ovaj je zanimljiv, jer se bavi razlikom između okrutnog boljševizma i pravog komunizma. On nije u stanju, "osim u teoriji riješiti socijalna pitanja na zadovoljstvo viju ljudi", već vodi do nepravde, iskorištavanja, zla i nesreće, "osmi u malom krugu, kako je to, kažu, bilo među prvim kršćanima: i to tek kratko vrijeme". 

Zaključuje se da se bez Krista ne može preporoditi - nitko.

 Bogoslovi

Godišnja skupština Hrvatske bogoslovne akademije održana je 16. travnja na Kaptolu 29 uzmnogo riječi hvale za NDH i Pavelića izrečenih od strane predsjednika Andrije Živkovića.

Boljševizam je zabluda, nesreća i smrt, reći će također, a progovara i protiv moderne djece, kojakrivo tumače vjerske spise pa kažu "da je sloboda raspolaganja sa svojim tijelom individualno pravo muškarca ili žene" ili da je "pitanje djece u braku stvar samih bračnih drugova".

Poglavari sjemeništa dovode Poglavniku sve bogoslove, odnosno Zbor duhovne mladeži. Pavelić im se obraća ističući potrebu njihovog djelovanja. Bogoslovi su ga na kraju pouke odzdravili sa "Spremni!", otpjevali hrvatsku i ustašku himnu, nakon čega im je u srdačnom razgovoru Poglavnik "pripovijedao različite pošalice iz života bogoslova" i proveo ih kroz svoj dvor. Napustio ih je "praćen burnim i oduševljenim poklicima Poglavniku i NDH".

Crkva i Država investiraju  

Početkom svibnja ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja moli sve župe da mu ispostave iscrpan izvještaj o gradnji bogoštovnih građevina čiju su gradnju ili obnovu financirali, sa slikom građevine. 

Uložilo se i u Varaždinske toplice - na sjednici prigodom proslave obljetnice uspostave NDH, Prvostolni Kaptol odlučuje uložiti u obnovu toplica, spremište ljekovitog blata, istraživanje sumporne vode, gradnju nove suvremene pučke kupelji, a Kaptol odlučuje i darovati zemljište zanovi bogoslovni fakultet, prodati pojedine parcele i dati novac novoosnovanim župama. Zadnji, deveti zaključak je da je za ratnu siročad predana svota od 50.000 kuna.

[Милан Ракић]

 Penić brani samo jednog Židova

Pod naslovom "Židovi" u broju 23 nalazimo tekst glavnog urednika Janka Penića objavljen "prigodom protužidovske izložbe, koja je otvorena u umjetničkom paviljonu na Štrosmajerovom trgu u Zagrebu..., a kojoj je svrha pokazati razvoj židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941. i rješenja židovskog pitanja u NDH".

Penić navodi da je tim povodom Državni izvještajni i promičbeni ured izdao i brošuru "Židovi". Nakon ove uvodne informacije Penić polemizira s tom brošurom, ali ni oko čega drugog osim prikaza Josipa Misirskog, židova iz Starog Zavjeta koji je prema biblijskoj priči prorekao faraonu sedam godina obilja i sedam godina gladi. 

Poglavnikov imendan - događaj od prvorazrednog značaja (FOTO: Lupiga.Com)

Imendan Pavelića i viša moć

U članku uoči Poglavnikovog imendana, Penić nadmašuje samog sebe opisujući Pavelića kao medij djelovanja Boga.

"Kad gledamo kršćanske velikane diljem povijesti, divimo se njihovim djelima, ali u isto vrijeme spoznajemo jasno i to, da je u njima i po njima radila viša moć, a ne same ljudske sile. Sav tok Poglavnikovog života svjedoči bjelodano, da je on kršćanin katolik ne samo po krsnoj knjizi, nego i čitavim životom i radom svojim. Uz prirodne mu sposobnosti za požrtvovan rad i nesebično pregaranje mnogo snage daje kršćanska vjera. Ona ga je dizala i bodrila, ona mu je ulijevala nadu u pobjedu", piše Penić. Sva su vremena i svi staleži doprinosili mislima o slobodi, ali "samo ostvarenje slobodne Hrvatske dolazi radom i žrtvama Poglavnika"... "On stvara ideje. On odabire pravac... On je os, oko koje se kreće sav naš javni život".

Objašnjavajući kako je na one koji griješe sa zlom namjerom primijeniti pravdu, a one bez takve namjere blagost, evanđeoski postupak i kršćansko načelo, navodi da se "tih načela naš Poglavnik uvijek držao. Njih će se držati i ubuduće". U konačnici imendan čestita - hrvatskom narodu. 

Proslavi se pridružuje i Stepinac, koji okružnicom poziva kler da održe zahvalnice, dodajući kako "na svečanost valja pozvati mjesne vlasti i škole", moliti za domovinu, poglavnika i mir u svijetu. 

U istom broju oglašava se i objava Ustava Hrvatske pravoslavne crkve, s mitropolijom u Zagrebu i eparhijama sa sjedištima u Bosanskom Brodu, Petrovcu i Sarajevu. 

[Милан Ракић]

Plaće svećenika

Dalmatinski župnik L. Totić u ime kolega s juga NDH traži "da nas država plaća kao svoje činovnike sa fakultetskom izobrazbom, a da se ne ukine davanje od naroda". To bi bilo najbolje i najpravednije rješenje. Ranije u tekstu objašnjava kako "dušobrižnik mora prosjačiti, da dobije svoju krvavo stečenu nagradu i pritom nailazi na kojekakve prigovore i uvrede".

Navodi da je sada trenutak za reforme, jer se oni koji kažu da nije dobro napustiti nadarbinski sustav boje da bi im neprijateljski raspoložena vlada mogla uzeti plaće, a to se sada, kada smo u svojoj državi, ne bi moglo uvažiti.

Mučenje i ubojstvo svećenika

U 27. broju saznajemo da je u Prijedoru ubijen svećenik Josip Kaurinović. Komunisti su, tvrdi se, izrešetali župni stan u noći, bacili bombu, zapalili šupu, a onda su ga ranjenog još mrcvarili i sasjekli mu truplo. Ubili su mu i kuharicu i stan sav opljačkali. Komunisti su ih pokopali skupa sa svojom dvojicom, a biskup je obećao da će ga svečano pokopati kad se smire prilike.

Sarajevski Katolički tjednik je 1942, godine prenosio, kao potpuno legitimne, monstruozne Göbbelsove konstrukcije o Židovima, ali i svjedočio o kolaboraciji münsterskog biskupa s Reichom (FOTO: Lupiga.Com)

Tekst "Što nam kažu 'Curricula vitae'?", sastavljen od anegdota, donosi i jednu iz vremena Kuena Hedervarija prema kojoj su židovi, revoltirani zato što je svećenik krstio jedno od njihove djece na umoru, krstili mačku da bi se narugali obredu.

 Streljanja pomagača antifašista, prijeki sud za širenje glasina o neuspjesima

Isti broj donosi i prijetnju prijekim sudom za sve koji budu širili glasine o tobožnjem razoružavanju ustaša, zamjeni ustaša stranom vojskom, odcjepljenju dijelova NDH i slanju hrane iz Hrvatske u inozemstvo. Izmišljotine su engleske, ali prijeki sud vrijedi za sve koji ih ponove na teritoriju NDH.

Slijedi niz vijesti o smrtnim kaznama. Prva je o streljanju 32-godišnjeg stražara kojeg je uhićenik nagovorio da ga izvede u gostionu, odakle je pobjegao. Bjegunac je bio zatvoren zbog pomaganja komunistima i prebacivanja partizana na Žumberak, odnosno "zločina protiv obstanka države i njenog uređenja". 

Idućih deset se odnosi na uglavnom Zagrepčane, rimokatolike, koji su pored širenja glasina, skrivali komuniste "bez da su ih propisno prijavili". Samo je jedan od njih, milošću Poglavnika, pomilovan. Ubijen je Franjo Čop (29), otac dvoje djece, udovica Ana Ločišnik (42), 32-godišnji bračni par Ivan i Kristina Cvirn iz Gornjeg Leskovca, koji je skrivao komunistkinju Anku Gerovac, zbog čijeg je skrivanja streljana i Antonija Gmaz (32), zatim 22-godišnja Tonka Ramšak, 45-godišnja majka Marija Dobrić, 53-godišnji Slavko Vukić te 45-godišnja udovica s dvoje djece Blanka Književić.

[Милан Ракић]

Okružnica za pomoć unesrećenima 

Početkom rujna Stepinac šalje opširnu okružnicu o prikupljanju pomoći za unesrećene, aspominje i izbjeglice: "Bilo bi nekršćanski bezdušno biti neosjetljiv prema potrebitima naše pomoći. Bilo bi strahovito ružno biti sit i presit dok je naš bližnji gladan". Saznajemo da se radi o djelovanju prema dopisu Ministarstva udružbe, a Stepinac određuje Karitasu nadbiskupije prikupljanje hrane, odjeće i obuće, te će Karitasov odbor odrediti kako će se pomoć skladištiti i dijeliti, u skladu sa smjernicama prehrambenog odsjeka ministarstva.

Vijesti sarajevskog Katoličkog tjednika iz 13. broja 1942. godine: deportacije "Židova i ostalih nepoželjnih elemenata" u SAD. Protumasonska izložba održava se u Bruxellesu, a neprijatelj, Engleska, daje obećanja Židovima (FOTO: Lupiga.Com)

U broju nalazimo i preporuku knjige, autora Bije Bzika, "Ustaška pobjeda" u nakladi glavnog Ustaškog Stana o požrtvovnosti, ali i oduševljenju i nadi onih koji žive u oslobođenoj Hrvatskoj. 

U vijestima te jeseni saznajemo iza pljačku samostana u Kreševu iz srpnja, dobara u vrijednosti 100.000 kuna. Partizani su, navodi se, zapalili samostansku pilanu dok su bježali. 

 Svečanost na Kaptolu i kazne za nemoral ustaša

Na Kaptolu, pak, 27. rujna održava se ustaška svečanost i otkrivanje spomen ploče na kaptolskoj kuriji broj 4: "U ovoj kući udareni su prvi temelji hrvatskom ustaškom oslobodilačkom pokretu te postrojeni prvi ustaški borbeni odjeli od pripadnika saveza hrvatske pravaške revolucionarne omladine". Proslava je počela misom. 

Početkom listopada doznajemo o udaljenju iz ustaških redova nemoralne šestorke - kako zbog napuštanja zakonite žene i neplaćanja alimentacije, tako i zbog prijetnje majci samokresom, psovanja, nepoštivanja vlastite i tuđe časti te opijanja "u tolikoj mjeri da se jedva držao na nogama".

Nakon dopisa ministra zdravstva NDH, Stepinac šalje okružnicu kleru da se učlani u Hrvatski Crveni Križ i obavijesti pastvu o svemu dobrom što ta organizacija čini. 

 Ustaška lektira 

U rubrici Književnost i umjetnost nailazimo mnogobrojnu, premda tanku nacifašističku lektiru. Počinje preporukom knjige Franje Bubanića "Seljačtvo i Ustaški pokret", ali i brošura "Židovi i komunizam" doktora Ive Krešimirovića. Židovi se kroz povijest bore za prevlast, a danas su samozvani, nametnuti vođe radnika. Nepobitna je činjenica da su Židovi širili komunizam na veliko, pa je "razumljiva i reakcija, koja je savezno s borbom protiv komunizma nastala i protiv Židova". 

Slijedi preporuka brošure Nikole Fedorova "Boljševizam i Židovstvo", iz koje se "vidi da pisac dobro pozna ruske prilike". Prikazao je listopadsku revoluciju, ne samo kao rušilačko djelo Židova, već vrhunac sukoba ruskog naroda sa Židovima kao negativnim elementom u životu ruskoga naroda.

Poglavnikovu poslanicu iz veljače 1942. godine prenijeli su i Hrvatska straža i Katolički tjednik (FOTO: Lupiga.Com)

Nadalje, zbirka pisama ustaša na istočnom frontu "To je 'Sovjetski raj'" opisuje "užas, strahote i bijede toga po židovima razvikanog boljševičkog rada".

Lektira se nastavlja knjigom Franje Rubina, "Kozara grob partizana".

"Čovjeka srsi prolaze kad čita ovu knjigu. Da su komunistički ispadi teški, to je poznata stvar. A da su ovako težki i nečovječni, čovjek jedva vjeruje i nakon vjerodostojnih svjedoka", kaže se pa nastavlja: "Kad se je do nedavna htjelo nekoga preplašiti, onda se pričalo o srednjovječnim torturama. A kad se zbroje sve žrtve srednjovječnih tortura i sve grozote u načinu izvođenja njihovih i sve grozote u načinu izvođenja njihovih, tad će sve te torture i njihove žrtve zaostajati za torturama i žrtvama komunističkog nasilja 20. vijeka".

Veze komunista i masona "prokazane" su, pak, u sljedećoj preporučenoj knjižici "Tajna Družba. Masonerija." B. Draganovića. Podsjeća se na protumasonerijsku izložbu u proljeće 1942. godine u Osijeku, kojoj je upravo to bila tema. Masoni su djelovali u Osijeku, Zagrebu, Karlovcu, Splitu i Sarajevu i nastojali zavladati javnim životom, a Crkva je prva prozrela njihovu aktivnost i "neko vrijeme bila tako reći sama u borbi protiv masonerije. 

"Nama je drago da i država, a napose naša domovina, ustaju svom svojom snagom protiv ove za ljudsko družtvo strahovito opasne tajne družbe", piše se. i dodaje: "Na vrhu međunarodne slobodnozidarske družbe stajali su židovi, obično oni isti koji su vodili ili vode međunarodni komunizam".

Preporučuje se i brošurica "Ustaški pokret u borbi za oslobođenje Hrvatske", Blaža Lorkovića. A najtoplije se preporučuje knjižica "Božja zemlja Nippon" Friedricha K. Haidera i Slavka Pavičića oJapanu, u prvom redu domobranima, da upoznaju japansku dušu i japanskog vojnika. 

[Милан Ракић]

Zločin u Hercegovini i paušalna nagrada za vjeroučitelje  

Iz sarajevskog Novog lista prenosi se vijest o slučaju Jure Damića iz Hercegovine, koji je izgubio čitavu zadrugu od 25 čeljadi, "što su ih odmetnici zatvorili u zgradu i zapalili sa četiri bombe". 

Savjetnik ministra prosvjete obavještava sve vjeroučitelje da se obrate Ministarstvu ukoliko im nije plaćen njihov rad.

"Čast mi je napomenuti da je spomenutim vjeroučiteljima određena paušalna nagrada naredbom ovoga ministarstva (veljača 1942. godine op.a.)", navodi se u obavijesti - 1.200 kuna ide vjeroučiteljima koji rade u svom mjestu stanovanja, a dvaput viša ukoliko putuju na posao.

Zašto baš sada - crkva?

Nadbiskupski Duhovni Stol toplo preporučuje darovanje za gradnju crkve bl. Nikole Tavelića na Kustošiji 30. studenog. 

"Pitat ćete zašto baš sada u tako teška vremena? Zato, kad je ljudska nevolja najveća treba da je pouzdanje u Boga neograničeno. Zašto baš crkva, a ne tvornica? Zato, jer Hrvat hoće pokazati, da svojoj državi želi jednako rad na duhovnoj kao i na materijalnoj sreći naroda", piše uz napomenu da se Hrvati katolici posluže priloženim čekom i pošalju dar, a "Blaženik Hrvat neka Vam ga stostruko naplati".

Državna vlada dala je svu građu u drvu i željezu, nadbiskup Stepinac 1,2 milijuna kuna, Grad Zagreb 250.000 opeka, a posebnici 50.000 kuna. 

No, već u sljedećoj obavijesti saznajemo da je NDH dala i dva milijuna kuna za obnovu Prvostolne crkve, Zagreb 50.000, a graditelj Antun Res 6.001 kunu, na čemu se najtoplije zahvaljuje. 

Nešto niže u vijestima saznajemo i da je "vrabčanska vračara uhićena i osuđena" na šest mjeseci strogog zatvora, uz poruku: "Treba se čuditi ovakvoj drskosti ucjenjivanja ljudske lakovjernosti, ali i lakovjernosti ljudi!"

 Božić

I tako polako stižemo do božićnog izdanja, s čije naslovnice nam Poglavnik Ante Pavelić želi čestit i sretan Božić svima, uz obećanje da će rad i borba za očuvanje dobara uskrsle NDH donijeti sreću i blagostanje.

 

 

[Милан Ракић]

Drugi segment Anine priče objavljen na portalu Lupiga, donosi nam presek katoličke štampe iz 1942. godine. Kompletan tekst sa opremom i fotografijama je objavljen na portalu Lupiga.com.

Sledi nastavak...

[Милан Ракић]

Te 1943. godine krenulo je nizbrdo za nacifašizam, pa se intenzivira propaganda protiv Narodnooslobodilačkog pokreta. Kada je Italija kapitulirala, čitatelj Katoličkog lista iznenada je informiran kako su Talijani podlo surađivali s partizanima i Židovima na rušenju države. Entuzijazam, makar u ovom listu, kopni. No, vrhuška katoličke Crkve ostaje uz Poglavnika; samo godinu dana uoči rata kolektivno je odlikuje Poglavnik "Veleredom sa zviezdom" za neobično "požrtvovni i zaslužni rodoljubni rad među našim izpaćenim narodom". Pred sam kraj rata Stepinac protestira protiv mira koji bi uslijedio nakon pobjede Narodnooslobodilačke borbe: "Taj bi mir vriedio toliko, koliko i latentni rat, koji se nastavlja u dušima i srdcima ljudi".

Partizani kao neviđeni kasapini, prema šefu cenzure

Početkom 1943. godine Katolički list objavio je, primjerice, članak koji je pisao glavni ustaški cenzor Ivan Bogdan te ga predstavio vrlo zanimljivim. Tekst "Dragi druže Jojo!" prenesen iz ustaške "Spremnosti" nastao je temeljem zaplijene navodne prepiske partizana. Za ubojstva pravoslavnih popova "treba kazati da su to učinili ustaše". 

"Što se vjere tiče, ti već znaš da mi ne trpimo nikakve", citira Bogdan, navodeći i priznanje "pljačkaškog vođe" da je bio fašist u mladosti. 

"Balije će u našoj državi" - kaže se dalje u pismu "drugu Joji" - "biti dobri mesari, dok koljemo, koji su nam najviše na putu, a tad će klaonička taksa biti njihove glave". Svima domaćim ljudima treba govorit, da će Hitler ukinut sve vjere, kad nadbije Rusiju i Englesku, pa se proglasit za boga". 

U istome broju vidimo i razmjenu novogodišnjih čestitki između Pape i Ante Pavelića. 

Zatim slijedi objava "Sive knjige" u kojoj su opisivani zločini četnika i partizana, koju predstavlja ministar vanjskih poslova. Poziva se na službene izvore i neizmjerno potresna svjedočanstva o razaranjima odmetničkih bandi - velikosrpskih i komunističkih. Objašnjavaju motive, ne posvećujući previše pažnje izvorima, a na kraju za prolijevanje hrvatske krvi krive "gospodu iz Moskve i Londona", kojima služe i jedni i drugi. Cilj je da se spriječi prirodni napredak i zaslužena samostalnost hrvatskog naroda. A onda riječ uzima Matija Kovačić, ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promičbu i opisuje zločine: rezanje glava i dijelova tijela, vađenje očiju, guljenje kože, nabijanje na kolac i pečenje na ražnju, trganje noktiju, "vađenje srdca, čak i djeci!", zakapanje živih, ubijanje katoličkih svećenika i muslimanskih imama.

O "Sivoj knjizi" se opširno izvijestilo i u Hrvatskoj straži (FOTO: Lupiga.Com)

U 8. broju antikomunistička propaganda se nastavlja prenošenjem članka švicarskog katoličkog lista "Courrier de Geneve", gdje navode kako se opasnost "pogoršava i postaje sve sigurnija od kada Sovjeti imaju uspjeha". 

[Милан Ракић]

Ljubav prema Domovini

Nadalje, Pavelić je u tekstu o odnosima između Hrvatske i Svete Stolice opisivan kao prorok, u 10. broju Katoličkog lista, a citirane su njegove "Strahote zabluda" iz 1937. godine, gdje on proriče da će se čovječanstvo naći na raskršću u manje od deset godina. 

Poglavnik i Papa ponovno izmjenjuju pisma, i ovaj put na Pavelićevu inicijativu, koji mu je čestitao na krunidbi.

Krajem ožujka ponovno se naređuje održavanje misa zahvalnica za uspostavu NDH, da bi nas s naslovnice 8. travnja već tradicionalno motrio ozbiljni lik poglavnika Pavelića, koji zajedno s vladom upravlja "u duhu zdravih hrvatskih narodnih predaja".

"Poglavnik je neumoran trudbenik u radu za narodno dobro", navodi Janko Penić u tekstu i tu se ne staje s pohvalom Pavelića.

"Današnje vrieme traži neobičnu umnu sposobnost, izvanrednu ljubav za narodnu stvar i čeličnu volju kako od Poglavnika tako i od svih njegovih pomagača... Unatoč težkih prilika i okolnosti u kojima živimo i koje dnevno proživljavamo, radi se mnogo i postignuto je mnogo. Ostvarene su sve značajke državnoga vrhovničtva", piše, a zatim se NDH portretira kao priznata, diplomatski razgranata, zakonita, vojno uspješna, ugledna i na korist građana. 

Zaključuje kako nam je potrebna samo širokogrudna i požrtvovna ljubav, koja ne preza ni pred čime kad se radi o vjeri i Domovini.

Nastavlja se s reklamiranjem antikomunističke literature, koja partizane "prikazuje u pravom svjetlu". Ovaj puta to je "Tri mjeseca pod crvenom zviezdom" novinara Franje Rubine.

"Osservatore Romano", prenosi Katolički list, bavi se 16. svibnja pitanjem je li Bog odgovoran za rat pa se zaključuje "da Bog samo pripušta rat, a za rat su odgovorni ljudski grieh i zloba". U istom, 22. broju, knjiška je preporuka "Junačka djela Jure viteza Francetića u stihovima" Josipa Križanca. Među ta djela i djela "njegove nepobjedive mladosti" spadaju i vojne akcije 1941. i 1942. godine kada su "čistili naše iztočne krajeve od pljačkaša i odmetnika". 

Žal za Francetićem (FOTO: Lupiga.Com)

U sljedećem broju Pavelić čestita Papi imendan, a ovaj mu kurtoazno odvraća. Vatikan, kao što je poznato, nije nikada priznao NDH, usprkos naporima poglavnika i Alojzija Stepinca, koji u istom broju izvještava kler da se sa službenog susreta s Papom vratio tek s "toplim pozdravom i očinskim blagoslovom, preporučujući nas i našu domovinu dragome Bogu za pomoć". Stepinac je 9. lipnja ujedno i pozvao kler da to objavi u svojim propovijedima i da što više mole za Papu. Također, tu je objavljena i vijest da su nakon srednje škole za sada još uvijek oslobođeni domobranstva svećenici, redovnici i bogoslovi na području NDH.  

Izvještava se i o prirodnom priraštaju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji usprkos izginulim "mrtvim junacima - domobranima, ustašama i milicionerima - koji padoše ili umrieše u bolnicama na području župa, makar i ne bili njezini pripadnici". Iz ustaškog lista "Hrvatski narod" prenose i formulaciju da je "u pet godina, među kojima je i slavna, ali i krvava godina uzpostave NDH nakon više od osam vjekova, porastao hrvatski katolički elemenat" u ovoj nadbiskupiji. Hvale i "sjajne demografske posljedke, koje pokazuje muslimanska grana hrvatskog naroda".

Biskup Stepinac 25. lipnja šalje okružnicu u kojoj poziva na prijavljivanje nepoćudnih knjiga prema Svetoj Stolici.

"Spasenje mnogih duša i dobro našega hrvatskoga naroda traži od nas, da u tom pogledu bdijemo nad našim vjernicima i tako udovoljavamo brizi i zahtjevu Sv. Stolice i našoj svećeničkoj dužnosti", piše 25. lipnja u okružnici. Stepinac ovdje ne poziva kler da prijavljuju knjige samo s Indexa Libri Prohibitorum, koji zabranjuje impozantan dio vrijednih filozofa i književnika, već misli i na "gotovo sve zle knjige i koje su uobće same po sebi škodljive", a kako ih definira kanonsko pravo. Nakon prijave, koja može biti i anonimna, valjalo bi sastaviti popis, navodi, kako bi se našao pri ruci roditeljima i uzgojiteljima.  

Istovremeno, Reich ima više uspjeha kod Pape - Katolički list izvještava o novom ambasadoru Ernstu von Weizsäckeru, koji je u Vatikanu primljen sa svim počastima. 

[Милан Ракић]

Izvrsna loša vijest

Kako priopćiti narodu da vas je izdao drugi najvažniji saveznik, kojemu ste u političkoj trgovini prepustili obalu, ako ne naslovom na naslovnici: "Poglavnikov poviestni govor hrvatskom narodu: Hrvatske zemlje na Jadranu uključene u Nezavisnu Državu Hrvatsku". Poglavnik u tom govoru 9. rujna Italiju naziva "himbenim saveznikom", koji je "nametnuo hrvatskom narodu u času uzkrsnuća NDH ugovore i granice, kojima je velik dio hrvatske jadranske obale bio odtrgnut od tiela Hrvatske". Talijanska je vlada "svojim postupkom" - kapitulacija se ne spominje - riješila i obveze proistekle iz nametnutih ugovora. 

"Veliki vođa Reicha Adolf Hitler izjavio mi je večeras da priznaje Nezavisnoj Hrvatskoj granice, u kojima su uključene odcijepljene hrvatske zemlje na Jadranu", priopćio je Pavelić, izdajući uz to i zapovijed oružanim snagama da ispune svoju "najvrućiju želju, da povratite svojoj domovini i svome narodu ono, što nam je bilo oduzeto i za čim je krvarilo vaše srdce".  

Samo nekoliko mjeseci ranije... (FOTO: Lupiga.Com)

Ovaj događaj je zahtijevao toliku sanaciju, da se na drugoj stranici istog broja Katoličkog listanašao i treći govor Ante Pavelića, održan na Trgu Stjepana Radića, čija žrtva će također biti spomenuta, ali i "velika pomoć bratskog njemačkog naroda i njegovog vođe Adolfa Hitlera", zahvaljujući kojoj je uspostavljena NDH.

"Braćo! U ovom času smatramo upravo svojom dužnošću da ovdje pred vama izrečem hvalu i zahvalnost Führeru Velikog Njemačkog Reicha, koji nije ni časa časio, nije niti na naš glas čekao, nego je odmah noćas meni poručio, po svom velevriednom predstavniku njemačkom poslaniku Kascheu, da on i njemački Reich, i veliki njemački narod, priznaju hrvatskoj državi granice, u koje se ima uključiti svaka hrvatska zemlja, koja nam je oduzeta... dignimo srdca, spremimo marne ruke i mišice i svjetlajmo oružje! Ako Bog da, na Marjanu će zalepršati ova hrvatska zastava!", poručio je poglavnik.

[Милан Ракић]

Bombardiranje

Pad Italije potresao je i Papu Pija XII., koji je na vatikanskom radiju 1. rujna na pragu pete godine rata govorio prijetnji čitavom čovječanstvu. Navodeći kako od početka moli za mir, zatražio je novi život, bratsko pomirenje i složnu i marljivu obnovu.

Oduševljenje NDH naglo splašnjava. Katolički list nakon pada Italije uglavnom prešućuje i Poglavnika i Domovinu, čak i komuniste, vraćajući se sakralnim temama. Devet brojeva i tjedana kasnije, Poglavnik se spominje, jer je izrazio sućut Piju XII. zbog bombardiranja vatikanskog grada. 

"Preuzvišenom gospodinu Anti Paveliću, zahvaljujem ti na suosjećanju, koje si nam uputio u ime svoje i u ime svoga naroda. Ujedno tebi i tvom narodu želimo od Boga sve najbolje šaljemo svoj blagoslov", odvraća mu Papa.

Već sljedeći broj posvećen je boljševicima. Na naslovnici se proteže pitanje: "Može li postojatisuradnja između boljševizma i religije?", uz očekivani odgovor u tekstu.  

Ratna pitanja u fokus vraćaju saveznička bombardiranja, krajem 1943. godine Katolički listobjavljuje prosvjed šibenskog biskupa Jeronima Milete zbog napada američko-engleskih bombardera na bolnicu, u kojem je pogođen odjel za duševne bolesnike - jedanaest ljudi je poginulo, a 15 ih je ranjeno.

Ustaška vojska glorificirana je u Hrvatskoj straži (FOTO: Lupiga.Com)

Splitski biskup Kvirin Bonefačić piše 7. prosinca ministru za oslobođene krajeve Edi Bulatu zbogbombardiranja Splita - poginulo je stotinu ljudi, ranjeno više stotina, na tisuće ih je ostalo bez doma, oštećeno sedam crkava, četiri samostana, te katedrala na mjestu Dioklecijanovog mauzoleja. Kaštel Sućurac prolazi još gore - u crkvi je izginulo 130 vjernika sa župnikom i još stotinu izvan crkve. Pismo bi, nada se Bonefačić, trebalo doći do državnog tajnika Vatikana, kako bi se papinskom intervencijom u budućnosti spriječili ovakvi napadi. 

Odgovor Pape stiže pred Božić - Bonefačiću šalje 150.000 kuna za stradalnike i blagoslov, uz vruću želju da mir bude naknada za patnju i da bude istinski znak novog kršćanskog procvata i blagostanja. Uz reakciju Pape niže se kratka božićna čestitka Ante Pavelića, a zatim i okružnica Alojzija Stepinca, koji upućuje kler da se moli za Papu i za mir te Bonefačićev poziv kleru da se vrati u Dalmaciju. 

[Милан Ракић]

1944.

Preokretanje ratne sreće na štetu Sila osovine, a za pretpostaviti je da je tome doprinijela i rastuća svijest o zločinačkom karakteru NDH, već je 1943. godine smanjila broj političkih napisau Katoličkom listu. To je još osjetnije u 1944. godini. Prvi spomen rata pojavljuje se tek u šestom broju i to vezano za strijeljanje svećenika vrhbosanske nadbiskupije i kateheta u Tuzli, Dragana Dujmušića. Partizane se prvi puta oslovljava s "Narodnooslobodilački pokret", a i prvi puta se iznosi njihova optužba. 

"Vojni sud bosanske divizije NOP-a pronašao ga je krivim - tako glasi srbsko-partizanska osuda - zbog toga, što je bio jedan od glavnih pripadnika Ustaškog pokreta, aktivni član istoga, što nije vršio propise Katoličke crkve, držao zborove, na kojima je klevetao narodno oslobodilački pokret i njegovu vojsku, te što je poslije oslobađanja Tuzle dizao glavu i prietio se rodoljubima, koji su stupali u redove NOV-a, te što je svim tim služio okupatoru", navodi se.

Neimenovani autor teksta hvali Dujmišića, kao osobu koja je vodila sav hrvatski i katolički javni život u Tuzli. "Bio je svima sve, osobito sirotinji, koju je volio i pomagao... Živio je skromno i jednostavno od svoje činovničke plaće i gradske aprovizacije. Bavio se doduše političkim radom, ali ozbiljno i sređeno, razborito i uviđavno, tako da se ni u čemu nije pokazao strančar i osvetljiv, podmitljiv i pohlepan. Poginuo je od neprijatelja hrvatskog naroda upravo zato što je svojom čestitošću i sposobnostima služio Bogu i Hrvatskoj. Srbskim partizanima trn su u oku u prvome redu oni, koji se iztiču požrtvovnim radom za Katoličku Crkvu i svoj narod".

Ustaška pjesmica objavljena u katoličkoj Hrvatskoj straži (FOTO: Lupiga.Com)

Nadalje, u veljači je NDH odlučila naplatiti Italiji i ratnu štetu. Ministarstvo pravosuđa svim biskupijama šalje dopis da popišu što su im Talijani uništili. 

Zatim se događa i mobilizacija svećenstva. Za to moraju ispuniti upitnik, koji uključuje i pitanja o rasnoj pripadnosti, ali i ono gdje su bili 1941. godine te za koga su glasali 1935. i 1938. godine. Okružnici se moraju javiti svi rođeni nakon 1905. godine, uključujući i tu godinu. 

Savezničko bombardiranje se nastavlja - pogođeni su Zadar, Split, Šibenik, Trogir, Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, Travnik i Zagreb, "baš na pokladni dan". Katolički list izvještava o pogibiji nevinih i razaranju kuća i kulturnih dobara. Bombardiranje tumači kao napor agenata Londona i Moskve, koji bi sve učinili da spriječe obnovu Hrvatske i da je bace u krv i požar, u čemer i jad, a "izlika je":

"Zato da Hrvati budu oslobođeni! Dobro je primijetio jedan zagrebački dnevnik: Hrvatima se zamjera što ne tjeraju njemačku vojsku iz Hrvatske, i to zamjeraju oni, koji nisu sposobni iztjerati njemačku vojsku iz Italije, a u isto vrieme hvale partizane komuniste, što zadržavaju njemačku vojsku u Hrvatskoj", objašnjava se.

Stepinac upućuje prosvjed zbog bombardiranja Zagreba i vjernike poziva "da se u ovim sudbonosnim časovima hrvatskog naroda usrdno i toplo molite za njegovo očuvanje i slobodu". Odmah ispod tog protesta, Stepinac moli i za pomoć pri obnovi dominikanskog samostana na Maksimiru - šteta je nekoliko desetaka milijuna kuna, navode.