Da vam predstavim...

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas ...

Izgubljeni na putu za Nakovo
"Machine Gun" i kninski rock'n'roll

 

Za grad poput Knina , sa nekih dvanaestak hiljada stanovnika u to doba (krajem osamdesetih) , nije bilo karakteristično postojanje velikog broja muzičkih grupa , a još manje od toga je bilo očekivano da neka od tih grupa izda i album . Za samu priču svakako je važan i začetak rock'n'roll zvuka na tom prostoru .
Početak osamdesetih značio je i početak djelovanja bendova koji stvaraju i sviraju autorske stvari , ugledajući se kako na svjetsku muzičku scenu , tako i na scenu u većim gradovima bivše SFRJ . Pa se tako još 1981. godine osniva bend pod nazivom "Ja" , koji neće ostaviti nekakav poseban trag , ali njegova važnost je u tome što će za Gorana Kneževića predstavljati put ka malo poznatijoj muzičkoj grupaciji nazvanoj "Krčma kod Đure seljaka" .
"Krčma kod Đure seljaka" zapravo predstavlja prvi pravi odgovor na novotalasnu struju koja je već uzimala maha u glavnim gradovima bivših jugoslovenskih republika . U svoje , ukupno tri godine postojanja oni uspjevaju postati i jedan od "kultnih" bendova , rado slušanih čak i u Zagrebu i Splitu .

Pored Gorana Kneževića , u grupi se od poznatijih lica mogao pronaći i saksofonista Igor Kmetić (koji je kasnije sarađivao i sa splitskim "Đavolima") , ali i u samim počecima ovoga benda našao se i junak ove moje večerašnje priče , Lenko (Aleksandar Ardalić) .

Pored "Krčme" , kninski rokeri će se uvijek rado sjetiti i "Todor Todor"-a , kao originalan odgovor na "Duran Duran" . Koji će možda postati i nešto poznatiji od "Krčme" ali ništa bolje shvaćeni u okvirima svoga grada .

 

Ipak , kninsku R'n'R scenu će do vrhunca dovesti upravo oni bendovi koji slijede . "Džep" i "Machine Gun" , koji su nastali nakon ovih , gore pomenutih .
"Džep" je bio bend koji je imao svog tekstopisca , ali ujedno i glavnog čovjeka u bendu - pokojnog Srđana Čoku (koji je poginuo u Okučanima na slavonskom ratištu , 2.5.1995) . Kao tekstopisac , čitavu tu stvar oko "Džep"-a je nosio na svojim leđima , iako čak i nije bio instrumentalista .
Svojim "čvrstim power pop"-om , "Džep" uspijeva osvojiti i publiku izvan svog grada . Mnogo vremena su proveli i na "Demo top-listi" , tako da oni postaju česti gosti na radio stanicama , kako u samom Kninu , tako i Sarajevu , Beogradu , Zagrebu ...

 

 

Sve te činjenice dale su nagovijestiti da bi "Džep" mogao da postane jedna od "udarnih igala nove muzičke scene" , koje bi da devedesete nisu bile kakve su bile sigurno uspjeli i izvesti tu stvar do kraja . Na veliku žalost , 1991. godina značila je kraj , kako za mnoge stvari u tadašnjoj Jugoslaviji , tako i za sam "Džep".
Međutim , tri godine nakon raspada , Čoko ponovo okuplja grupu , doduše u mnogo izmjenjenom sastavu , ali i dalje ostaju na tragu stare slave . Za razliku od ostalih tadašnjih grupa "Džep" ostaje doslijedan svojim načelima i dalje zaokupljajući pažnju ljubitelja r'n'r zvuka , ne okrećući se stvaranju u sasvim novom rock žanru na našim prostorima znanog kao "patriotski rock" .
"Džep" je uspio izdati album "Novi dani" , 1996. godine . "Novi dani" izdati su u Beogradu , godinu dana nakon smrti Srđana Čoke .

Poslasticu sam ipak čuvao za kraj - "Machine Gun" .

Aleksandar Ardalić Lenko , Goran Simić (Baja Bosanac) i Srećko Kmetić , trojac "Machine Gun"-a će ostati upisani kao ljudi koji su izdali prvi rock'n'roll album (prvo kao kasetno izdanje , a kasnije i kao CD album) u gradu Kninu .
"Put za Nakovo" su izdali za etiketu "Slušaj najglasnije" , 1989. godine (već u drugoj godini svoga postojanja) . Iste godine će se pronaći i na kompilaciji "Bombardiranje New Yorka" (kod istog izdavača) gdje će biti rame uz rame sa , kasnije mnogo poznatijim "Majkama" Gorana Bareta , "Satanom Panonskim" (koji će ostati neponovljiva punk ličnost na ovim prostorima) i njima sličnim . Pa se ponekad i sam zapitam šta bi bilo da rata nije bilo , da li bi i "Machine Gun" uspio steći slavu kakva je poznata "Majkama" (sa kojima su zajedno i svirali uživo nekoliko puta) !?
Vratimo se , ipak njihovom samostalnom i jedinstvenom ostvarenju - "Put za Nakovo" je album koji je i pored svoje unikatnosti u Kninu , uspio ostaviti utisak i na cjelokupno slušateljstvo . To će ovaj album uvrstiti i na pojedine top liste , na kojima se nisu uspijevali naći ni neki popularniji bendovi . Pa će tako ovaj album biti i među 20 najznačajnijih rock izdanja ikada , po izboru eminentnog magazina "Ritam" .
Sam album odiše fantastičnim garage-rock zvukom , sa jakim primjesama teškog blues-rocka . Veoma slično zvuku koji su gajili i tada jako popularni "Partibrejkers"-i , ali i "Majke" .
Album otvara pjesma "Osjeti noć" , koja je uz "Tražim te" i "Dva dana (ja sam bio sam)" uvrštena i na ranije pomenutu kompilaciju "Bombardiranje NY" , nakon koje će uslijediti obrada Hendrix-ove "Remember" , usput je zanimljivo napomenuti da je i za samo ime ovog benda zaslužan Jimi Hendrix .

"Moja drugara dva" , u kompletnom blues-rock ruhu je svakako jedna od boljih numera na ovom albumu , a i meni omiljena od ove grupe , se još nalazi na "A strani" ove kasete . Istu stranu zatvara "Hajde kreni" , koja kako zvukom tako i tekstualno neodoljivo podsjeća na "Partibrejkers"-e , ali i dalje vrlo dobra .
Sa druge strane se mogu čuti , redom "Izašao sam van" , "Odlazim iz grada" i "Telefon" , da bi krug bio zatvoren sa tamničkom - "Dva dana (ja sam bio sam)"

"Samo" devet pjesama i "samo" jedan album biće dovoljni da u visine vine kninske rockere , koji ipak nisu imali dovoljno vremena da okuse svu slast te slave .

Bend će se raspasti , po ugledu na mnoge stvari koje su ih okruživale - talične 1991. godine .

Ni Srđan Čoko , ni Aleksandar Ardalić Lenko , nisu čekali mnogo nakon raspada njihovih bendova , te se udružuju u stvaranju jedne sasvim nove grupe u Kninu - "Minđušari" . Tokom sledeće , 1993. godine , "Minđušari" će izdati i svoj prvi album . Nazvan "Armija srpska" , ovaj album je predstavljao začetak onoga što će biti poznato kao patriotski rock . Sama naslovna numera je "bombastična" , a uz nju i "E moj druže zagrebački" (koju je napisao Bora Đorđević , kao pandan Stublićevoj "E moj druže beogradski) i "Ljetovanje" , koje će se često emitovati u medijima početkom devedesetih (da bi se čeličio narod ili šta ti ja znam zbog čega) .

 

Još jedna stvar koja mi neće biti jasna , jeste ta zašto je ova pjesma , "Armija srpska" otpjevana na ekavici ?! (ako me je nekom poznat razlog , neka slobodno napiše , jer ja stvarno ne znam , moguće da bi se samo nerviralo hrvatsko pučanstvo)
Samo jedno znam da su mi "Minđušari" , kao djetetu bili omiljena grupa . A kako i ne bi bili kada su na tom , ali i idućem ostvarenju ("Idem do kraja" 1994. godina) imali i veliki broj sjajnih balada ("Poljubi me nježno" , "Dobar dan tugo" , "Biljana" i sl.) . Neke od tih kompozicija je napisao Čoko , a neke Bora Đorđević .

 

 

Međutim , sve ono što slijedi nakon toga je postalo , manje-više okretanje Lenka nekim tada popularnijim zvucima . "Minđušari" od kojih je samo ime ostalo 1998. godine izdaće album "Da uz mene ostariš" , na kojem je između ostalih gostovao i Aca Lukas (na samoj naslovnoj numeri) . Uostalom , ta pjesma i nije bila toliko loša i anti-minđušarska , koliko su "Nigdje k'o u Brčkom" , "Ja volim žene" ili "Moj Ford stari" (obrada "Nervoznog poštara") odudarale od onoga što su do tada stvarali . Ja sam , ipak uprkos svemu i taj album ponekad znao preslušavati , jednostavno iz nostalgije i oskudice u novih materijala i jednako sam ih nastavio poštovati i nakon toga .

 

Od kako su izdali taj album , ja nemam pojma šta se s njima događa , osim što ponegdje ponekad pročitam da gostuju po dijaspori i "razgaljuju dušu krajišnicima" . Odatle , vjerovatno i saradnja sa "Jandrinim Jatom" u pjesmi "Gori gora" iz 2006. (singl koji je inače izdat za "Grand Production") i od tada zaista prestajem da pratim svaki dalji njihov rad , mada bi se zaista obradovao kada bi se Aleksandar Ardalić vratio svojim muzičkim počecima i ponovo stvarao zvuk u kojem se najbolje snalazio .
Vjerovatno ne postoji bolji način nego da ovaj moj tekst o "Machine Gun"-u i razvoju rock'n'roll muzike u Kninu , završim kompletnim albumom ponajbolje kninske , a meni i jedne od omiljenih grupa uopšte "Machine Gun" , koja se zagubila negdje , na tom "Putu za Nakovo" .

 

http://www.youtube.com/playlist?list=PL1C6EFE08F0CFC12C

*Ovom prilikom se zahvaljujem originalnom uploaderu ove muzike na YouTube ("Svojom stranom ulice antologija kninskog rokenrola") , ali i blogu "Kninski anderground od 1981-1995" , čijim sam se tekstom itekako poslužio da bih ovo napisao .

 

Trebalo bi da se nastavi pričama o nekim drugim , meni dragim i omiljenim bendovima , muzičarima , albumima , pjesmama i sl. , a pogotovo sa onima koji su malo ili nimalo poznati široj javnosti ! 

 

PS : Administratori , moderatori i njima sličnima se unaprijed izvinjavam ako sam pogriješio podforum , mada lično mislim da bi ovakva tema mogla ići ovdje . 

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas ...  

 

Steve Gunn - Time off! 

 

Nakon što je već deceniju i po proveo na muzičkoj sceni , raznorazim kolaboracijama ali i solo radovima , Steve Gunn se ovaj put uspio , po mom mišljenju u potpunosti dokazati kao uspješan muzičar , a kako i samo ime kaže - album je vanvremenski . Sa svega šest numera , mnogi bi pomislili da se radi o EPju , međutim ovdje je spakovan čitav album , a uz to najkraća pjesma na njemu traje nešto više od 5 minuta , tako da imamo i pjesme koje traju i preko sedam , osam , pa skoro i devet minuta . U pjesmama preovladavaju dugački instrumentalni uvodi , koji se na sebi svojstven način nastavljaju prožimati kroz čitavu pjesmu . Tako ne čudi da slušanje ovog albuma može , poput i njegovih "riffova" postati zarazno . Svi vi koji volite akustičare , koji volite instrumentalnu gitarsku muziku , ali i svi ljubitelji "singer-songwiter"-a , tj. kantautora mogu ovdje pronaći svoje skrovište , jer Steve se nije ograničio samo na komponovanje na ovom albumu , nego se na njemu pored sjajnih kompozicija mogu čuti isto tako sjajni tekstovi .

Sam album otvara "Water wheel" , koja je zaista zarazna numera i već vas pri prvim tonovima jednostavno tjera da nastavite sa slušanjem ovog ostvarenja . Nakon nje slijedi "Lurker" u jednom , više psychfolk stilu , a potom slijedi "Street keeper" kod koje je moguće čuti i primjese džeza . "New decline" je za jedan korak bliža bluzu , nego li što je američkoj folk muzici . Zatim se preko "Old strange" dolazi i do posljednje numere na albumu "Trailways ramble" koja je , ujedno i jedini instrumental na ovom albumu , ali i najduža numera , koja traje skoro pa devet minuta (ali tih devet minuta prolaze kao tri prilikom slušanja ove pjesme) .

Sve u svemu , mene je album umnogome asocirao na neke ranije radove Neila Younga (ali to je moje lično mišljenje i previše sam , možda subjektivan) , jer čitavo to iskakanje iz šina i vožnja po raznoraznim žanrovima (posebno onih popularnih na američkom kontinentu) od amerikane , preko folka i bluza do tog nekakvog (ne sasvim klasičnog) džeza svojstveno je i samom Neilu !

Velika preporuka , poslušajte svi vi koji ne patite od slušanja samo poznatih i odavno dokazanih izvođača , te od bolesti "poslije 80'ih nema muzike koja vrijedi" !

https://www.youtube.com/watch?v=z_mXTXzyiyc

[Јелина]

А, па сад ће овај прозор стално да ми стоји отворен

[Јелина]

 Задржах се још код "Крчме код Ђуре сељака", због текстова највише - ево делова који су ми се највише допали:

 

 

"Gledam za njom, njena žuta majica i moje raspoloženje, poniženje. Moc mog bijesa jaka je, ali slabija od nemoci volje!"

 

 "On će sad dati sve: dvije karte za predstavu, dvije pahulje na prozoru. Svjestan je nema izlaza! On ce sad dati sve: dva ritma i dvije melodije, dvije pahulje na prozoru. I nece htjeti da izade, nece znati!"

 

 "Reci mi što joj je, izletjela je van, dan je teško počeo. Diže se prije zore, vlak je čeka na hladnom peronu, uči dok se vozi do grada. Sva ta lica, svi ti ljudi možeš li da voliš nekog drugog?! Reci joj neka se pazi, lupa oštro petama o pod. Govori: "To je do mene.", osjeca se kriva, plače bez suza. ...."

 

 "Moj život i tvoj pogled na svijet, moji uzori i tvoje oci. Moja trzalica u desnom džepu i tvoj ruž za usne. S tobom ja zaboravljam sve!"

 

"Tko su to oni, Olio, pa svi smo isti, spasa nema ako ne leži u tebi da izdržiš i da trgneš u novi život sasvim jednostavno sve to piše u knjigama "

 

"Želio bih da muzika nikad ne prestane i zato muzicari svirajte jer tišina je bol, a ritam je zaborav. Želio bih da naša ljubav nikad ne prestane, da nam se usne nikad ne rastave jer samoca je hladnoca a poljubac tvoj je topla zvijer što me raskida iznutra. I zato napuni mi uši rijecima, poljupcima me uništi, izvrši zlocin, ucini ga: ubij me nježno! Neka nestanem u tvom zagrljaju, u tvojim ocima neka se rastopim, potonem da se više nikad ne dignem. Nikad više da ne krocim da bih tražio i izgubio, da bih se borio u vec namještenom mecu, u igri koju su vec mnogi prije mene odigrali..."

 

"Odlaziš u Granadu, zašto da ti kažem zbogom kad ceš se uskoro vratiti? Odlaziš u Granadu posljednji put, vjerujem da ceš se vratiti. Svitalo je kad su puške lanule, trgnule, bijes prosule. Karanfili rastu u masliniku, crveni cvjetovi na tvojoj košulji, Garcia brate! Ubojica vadi metak iz tvog srca, spljošten metak u cašu vina stavi pa onda polagano ispij! Sangrija bez voca! Gitaru cujem u masliniku u meni budi volju da krenem. ...."

 

"Iznenada tvoje lice, ali zašto sad? Bojim li se biti sam i koliko mogu sjediti a da ne reagiram na prašinu, na oblike, na samocu?"

 

 

 

 

[Јелина]

Одох даље, извини ако је сад већ ван теме:

 

“Znate li, kaže mi Ladron, da u Andaluziji čovek može da umre od pesme i od ljubavi. To nigde nema.”

 

http://znakovi.wordpress.com/2011/04/29/federiko-garsija-lorka/

 

а све поводом "Ми нисмо стрељали никаквог песника", то је о Лорки јел тако?

[Караконџула]

Da , to bi morale biti riječi Franciska Franka , koje se i nalaze u ovom tekstu koji si postavila : "Mi nismo streljali nijednog pesnika . Otkud vam to ?" i povezane sa naslovom pjesme "Krčme" (a sve skupa , opet u vezi sa Federikom Lorkom) . 

Inače , hvala ti na lijepim riječima i tekstovima koje si postavila u vezi sa "muzikom koju volim" i što se mene tiče , ovdje nema off-topica za sve ono što pomaže da se muzika (odnosno tačnije reći tekstovi) bolje razumije .

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas ...  

 

NEVJERNI TOMO - DISKOGRAFIJA

dio 1. "Pogled z drugoga brega"

 

 

 

Za danas sam odlučio da vam predstavim diskografiju (ukupno dva samostalna albuma) Nevjernog Tome . Ime "Nevjerni Tomo" (u muzičkim okvirima) vjerovatno većini od vas ne znači ništa (baš kao ni "Olovni ples" , "Prkos drumski" , "Čopor" , "(izmenavremena)" ...) , međutim jedan je od bitnijih članova nekih novih muzičkih struja na našim prostorima . Taj novi muzički žanr za nas je poznat kao "novi odmetnici" tj. "new outlaws" . 

Oni malo bolji poznavaoci muzike po samom imenu uvidjeće da se radi o (neki bi rekli zakašnjelom) odgovoru na muziku Johnny Casha ili Willie Nelsona na primjer , jer su oni , između ostalih bili poznati pod imenom "outlaws" (odmetnici) . 

"Novi odmetnici" , za razliku od lako pamtljivih , "jeftinih" tekstova Casha i Nelsona (pogotovo na one s početaka njihovih karijera) , predstavljaju spoj dvaju umjetnosti - muzičke i književnosti (tačnije poezije) . 

Oni su tako uspjeli spojiti ljubitelje poezije , sa ljubiteljima muzike starog zapada , country-ja , gospela , americane i sl. u jednu cjelinu . 

Nevjerni Tomo je , naravno samo umjetničko ime Tomislava Zorića , koji je inače i stalni dio još jednog novo-odmetničkog benda koji je poznat kao "Olovni Ples" , koji se često sasvim opravdano predstavljaju kao "najbolji hrvatski bend" . O dugoselskom "Olovnom plesu" ću neki drugi put . Sada bih se samo bazirao na njihovog gitaristu , koji je inače i u solo karijeri baziran na stvaranje muzike , uglavnom blues žanra . Na svoje sjajne blues kompozicije on "kalemi" liriku nama poznatih i onih manje poznatih , što će reći modernih pjesnika sa ex-yu prostora . Tako će se u njegovim pjesmama prepoznati stihovi Gustava Krkleca ili Miroslava Mike Antića , između ostalih modernijih pisaca . 

Svoje prvo samostalno ostvarenje će "izdati" onlajn , između ostalih (Brlog records) i na "bandcamp"-u . "Pogled s drugog brijega" se pojavio 5. Maja 2010. godine .

 

"POGLED S DRUGOG BRIJEGA"

 

 

Ovaj album , izdat je dakle prije nešto više od tri godine , ali njegova aktuelnost će uvijek ostati ista , jer su na njemu obrađene teme koje su (od)uvijek aktuelne . Pored toga , na ovom albumu će prevladati instrumentalne kompozicije , poput "Večernjeg boogie"-ja na samom otvaranju albuma . Uz "Večernji boogie" , tu se nalaze i "Kišno poslijepodne" , "Nedjelja navečer" , "Poslijepodnevni blues" i "Subotnji jutarnji blues" koji su i samim imenima jasno označeni kao blues kompozicije i isključivo su instrumentalne . Njegov način izvođenja ovih kompozicija je definitivno nešto što se na našim prostorima nije baš tako često moglo čuti . 

Uz instrumentale , tu se nalaze i otpjevani neki od poetskih vrhunaca "naših" pjesnika i to sve u šansonjerskom stilu , kakav gaji Nevjerni Tomo . 

Među prvima su "Jedra" Mike Antića sa stihovima : "Krišom ću svima da podmetnem pomalo svoga srca pod krov. "  Koji nesumnjivo odgovaraju i opisu onoga što Tomo radi , jer ovaj album je rađen zaista "sa srcem i dušom" , a on to svima daje na poklon . Možda bi se mogla istaći i cijena za ovaj album , ali ljubav s kojom je ovo otpjevano se ne naplaćuje , pa onda nas ne treba ni iznenaditi besplatno skidanje sa njegove bandcamp stranice . 

Uslijediće "Kostanj" pjesma Zagorca - Frana Galovića iz davne 1913. godine , koja na "čistom zagorskom" govori o prolaznosti života .Tu se ne završava Galovićev udio na ovom albumu , jer je i naslovna numera "Pogled z drugoga brega" takođe njegovih ruku djelo . Miloš Zubac sa svojom kratkom "Naš izbor" se takođe našao na listi obrađenih pjesama , a uz njega se tu našao i Đuro Sudeta sa svoje dvije pjesme , koje su meni uz Antićeva "Jedra" , možda i najbolje kompozicije na albumu ("Umiru dani" i "Noćas je moja duša") . 

Malo je takvih , pogotovo modernih šansonjera koji se danas mogu pronaći na našim prostorima , a koji bi poput Nevjernoga Tome sasvim tiho i lagano "vrištali" poeziju . 

Ako bih ipak morao da biram između svih tih dobrih pjesama na albumu onda bi moj izbor ipak na kraju pao na "Noćas je moja duša" , koja uz tekst i njegovu interpretaciju svakako zaslužuje čistu desetku :

 

"Noćas je moja duša 

Mene boli i odviše 
ne sjećam se da sam bio sretan 
znadem samo da se dani gase 
pod nujnim nebom ja sam sam i sjetan 

U trenutku boli kad mi se čini 
da sam od sveg svijeta ostavljen bez nade 
ja znadem da si u blizini 
i da ruka tvoja povrh mene bdije 

noćas je moja duša k'o tiha smirena luka 
vedra, negdje na cesti, k'o nikad žudjela Boga"

Đuro Sudeta

 

Ako je bilo ko zainteresovan za preslušavanje ili skidanje ovog albuma (ili možda samo iščitavanje tekstova) - to može učiniti na sljedećoj stranici , sasvim legalno : 

http://nevjernitomo.bandcamp.com/album/pogled-s-drugog-brijega-2

 

 

Nastaviće se ... 

[Караконџула]

Karakondžula vam danas predstavlja ... 

 

 

NEVJERNI TOMO - DISKOGRAFIJA

dio 2. "Koteški blues"

 

 

Dvije godine nakon svoga prvog ostvarenja "Pogled s drugog brijega" , Nevjerni Tomo se odlučuje na izdavanje svog drugog samostalnog albuma . Ovaj album je , između svega ostalog , imenom vezan za Koteze . Kotezi su malo mjesto pokraj Vrgorca , gdje se ta novo-odmetnička ekipa rado okupljala kod prijatelja Ivice Stankovića (koji je preminuo prije nego li je ovaj album ugledao svjetlost dana , te je i sam album posvećen njemu) . Kotezi su ostavili jak uticaj i na Nevjernog Tomu , pa pored samog imena albuma i više kompozicija na istom u nazivu sadrže riječi Kotezi , pa tako imamo "Kotešku večer" i "Koteški blues" . Inače , te dvije kompozicije su instrumentalne , a to nije ništa neobično , ako već poznajemo rad Nevjernog Tome . Bez teksta na ovom albumu su i uvodna "Cvrčak" sa nešto više od minut trajanja , te "Vraćam se kući" . 

Tekstove i ovaj put nije pisao autor muzike , ali ih je sjajno stopio sa svojim notama . Moram priznati da mi je ovaj album čak i draži , nego što mi je to bio njegov prvenac . Ovdje se jasno vidi da se radi o , sad već prekaljenom poznavaocu blues zvuka , koji se ne libi svoje znanje pokazati u svim pjesmama ovog albuma . Nevjerni Tomo se , kada je riječ o lirici opet prepustio već oprobanim piscima našeg podneblja , kakvi su Mika Antić ("Uspavanka") , Đuro Sudeta ("Na mjesečini") te novosađanin Miloš Zubac ("Sigurnost vatre") , ali ovoga puta su se na albumu našle i čak tri Krklecove pjesme ("Srebrna cesta" , "Put" i "Bezimenoj") . 

 

Što se tiče izvođenja ovih numera , meni se najviše dopala pjesma "Put" , Gustava Krkleca . Performans koji podsjeća na lijepo uštimane , stare folk-blues kompozicije sa zapada , koje nekog možda podsjete i na Dylana . Da novi odmetnici imaju reklamu kakvu imaju sve te kvazi-zvijezde naših prostora , ova bi pjesma mogla postati i hit . Uz "Put" , tu je i Krklecova "Bezimenoj" , koju smo već ranije imali priliku čuti u izvođenju Ibrice Jusića i izdatoj na albumu "Nostromo" iz daleke 1976. godine . Sve one koji su zaboravili kako to zvuči , Nevjerni Tomo će podsjetiti na sebi svojstven način na samom zatvaranju albuma . 

Međutim , pjesma koja naprosto plijeni svojom savršenošću , kako u tekstualnom , tako i u smislu izvođenja autora muzike jeste pjesma Miroslava Mike Antića "Uspavanka" . Tomo će vas svojim načinom interpretacije teksta ove , fantastične pjesme naprosto ubjediti da riječi koje izgovara pripadaju i njemu samom . Stoga će se ova pjesma prepoznati i kao najupečatljivija na cijelom albumu , te bih vam je rado preporučio za slušanje jer smatram da se nećete pokajati 

 

"

Uspavanka 

Svet ovaj, 
u stvari, i nije 
tako rđav i zao, 
mada poneko plače, 
i samuje, 
i brine. 

Svuda je jednako suton 
na sve stare krovove pao, 
al nekom sutra svane, 
a nekom neće da sine. 

Ja volim da svima valja 
i verujem beskrajno 
da će u zoru svako 
lakše moći da diše. 

I sklapam oči. 
I sanjam 
potajno 
to vrelo, 
to sjajno 
jutro od vetra 
i vlati 
što se nad krošnjama njiše. 

A sigurno je važno 
i od svega najpreče 
za svaki obraz na svetu 
po jedan poljubac skrojiti. 

I kad se umoriš pseći, 
i bude najcrnje veče, 
umeti svoj jastuk nadom 
zaliti i obojiti. 

I važno je i ovo, 
važnije od najprečeg: 
kad se toliko lepote 
u sebi čuva 
i ima, 
umeti da niko ne zna 
bar komadić tog nečeg 
spakovati u pismo 
i razaslati svima. 

ako će vek tvoj biti 
manje plesniv i zao. 
Sa manje briga, 
samoće, 
plača, 
straha 
i tuge. 

I svaki put kad budeš 
komadić sebe dao, 
ličiće svet na tebe 
više nego na druge. "

 

Miroslav Mika Antić

 

Kao i svoj prvi album , Nevjerni Tomo je i svoje drugo ostvarenje "izdao" onlajn , te ga je moguće pronaći i na bandcamp-u , odakle ga možete sasvim besplatno , sasvim legalno skinuti na svoj kompjuter ili možda želite samo uživajući slušati ga ili čitati tekstove : 

 

http://nevjernitomo.bandcamp.com/album/kote-ki-blues

 

 

KRAJ

[Јелина]

Стигох до

 

 "O, gdje si, draga?
Noć je pala u me.
Noć beskrajna.
I mrak.
I bol. 
I krik!"

 

 http://nevjernitomo.bandcamp.com/track/put-2

 

 

и то се сад врти.......

[Караконџула]

I meni jedna od boljih njegovih , uz "Uspavanku" najbolja . 

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas ...

 

MARTY EHRLICH - TRUMPET IN THE MORNING 

 

 

Za danas sam odlučio da vam predstavim najnoviji album Marty Ehrlicha , avangardnog jazz muzičara , klarinetiste i saksofoniste - "Trumpet in the morning" .

Ovo , najnovije , izdanje poznatog umjetnika predstavlja vrhunac njegovog rada , ako se tako može reći nakon tih nekoliko decenija na sceni . 

Kako i prilični prosječnom avangardnom djelu , tako i u ovom dolazi do miješanja žanrova , pa će sveukupna publika koja poštuje rad ovog umjetnika biti zadovoljena različito obojenim zvucima , koje ne mogu a da ne ostave snažan utisak "na uho slušaoca" . 

 

Marty Ehrlich je , već kao dijete bio prinuđen na stalna seljakanja , od grada do grada , što će ostaviti neizbrisive tragove i u svim njegovim budućim djelima . Svaki grad , svako mjesto u kojem je boravio će ga impresionirati na sebi svojstven način , a njemu dopustiti da iskoristi tu impresiju u svojim muzičkim djelima na najbolji mogući način . U srednjoškolskom dobu već počinje da se bavi pisanjem poezije i usvršava svoje poznavanje klarineta i saksofona , između svih ostalih instrumenta koji su mu poznati .

Međutim , pored svih muzičkih žanrova u koje je zalazio i u koje i dan danas zalazi , on se najviše bazirao na jazz zvuke .

Pored okoline koja ga je okruživala , na njega je veliki uticaj ostavio i rad sa ostalim velikim imenima ove vrste zvuka , kakvi su Anthony Braxton , Leroy Jankins (...) sa kojima je tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka sarađivao . 

Njegov kasniji rad obilježiće saradnja sa manjim ansamblima poput - Traveler's Tales, the Dark Woods Ensemble, Relativity .

Međutim , ovaj album o kojem se danas govori je djelo velikog ansambla (baš kako je i navedeno na samom omotu "Marty Ehrlich and Large Ansamble") . 

 

Melodije koje otvaraju i zatvaraju album , nose naziv "Agbekor translations" (prelude i postlude) , koje su posvećene agbekor plesu plemena Ewe , naroda Gane . Ove dvije pjesme , zapravo predstavljaju Ehrlichovu obradu šest osnovnih ritmova plemenskog plesa , koje je Marty sjajno ukomponovao u dvije instrumentalne kompozicije od po nekih dva-tri minuta . 

 

Nakon uvodne kompozicije , uslijediće naslovna numera "A trumpet in the morning" . Ova pjesma u njihovom izvođenju postoji još od 2005. godine , a na ovom albumu je i jedina koja ima i tekst . Tekst ove pjesme recituje J.D. Parran , a stihopisac je Arthur Brown , pokojni tamnoputi američki poeta .

Pored toga što je ovo jedina pjesma s tekstom , ovo je i najduža pjesma na albumu i traje nešto više od 23 minunte , ali to joj ni najmanje ne smeta da se svrsta u jedno od boljih djela na ovom albumu . 

 

Treća po redu je "Blues for peace" , koja na mene ostavila utisak jedne sasvim prosječne Martyeve pjesme , a ako ste ljubitelj mješavine bluesa sa jačim uticajem funk-rocka vama se možda i dopadne . 

 

Ali nakon primirja uz uticaj bluesa , slijedi još jedno remek-djelo na ovom albumu - "Rundowns and turnbacks" . Koja vas u svojih dvadesetak minuta vodi , uz vidljiv snažni gitarski uticaj Roberta Johnsona , od sjaja do ... još jačeg sjaja . Moj prvi izbor sa ovog ostvarenja . 

Marty ističe da se u ovoj pjesmi ogledaju mogućnosti američkog života , kroz multi-instrumentalističku prizmu . Međutim , bilo kako bilo ova pjesma vas , sasvim sigurno osvaja već pri prvom slušanju . 

 

Pred završetak albuma slijedi jedna posvećena numera - "M variations (Melody for Madeleine)" , koja izvorno i nije bila namjenjena za Martyjev solo-rad , nego je pisana za "New York Composers Orchestra" i jedina je od svih sa ovog albuma koja nije komponovana u protekloj dekadi . Posvećena je njegovoj kćeri .

 

Za kraj se sluša postlude "Agbekor translations"-a i time se zatvara krug ovog odličnog ostvarenja "Marty Ehrlich and Large Ansemble" - "A trumpet in the morning" . 

 

KRAJ

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas...

 

MRAVI NA TRAVI

 

 

"Kako postati kultni bend jednog grada, kakav je Beograd, koji ima i više nego izgrađenu i jaku muzičku scenu, a potom nestati sa iste bez traga i glasa (do prije nekih godinu-dvije dana) ?"

Ovakvo pitanje moglo bi biti postavljeno ljudima koji čine ovaj bend, nazvan "Mravi".  

Priča o ovom bendu seže u 1994. godinu, u beogradsko naselje Borča, gdje se okuplja grupa mladih muzičara i započinje sa radom. Vjerovatno i ne sluteći da će stvoriti jedan sasvim novi zvuk na domaćoj sceni, te na svojim mnogobrojnim koncertima okupiti veliki broj posjetilaca, što će ih, na koncu i načiniti kultnima.

Nakon četiri godine dejstvovanja, ova grupa se odlučuje na izdavanje prvog albuma. Pod okriljem "Metropolisa", "Mravi" izdaju svoj album prvenac (i jedinac) - 1998. godine . 

Na ovom albumu se nalazi 11 kompozicija. Sve kompozicije su autorske stvari vrijednih "Mrava", koji svojom originalnošću naprosto osvajaju slušaoce, bez obzira na njihovo "muzičko opredjeljenje". 

Oni koji dijele muziku samo na pop, rock i metal, svrstali bi ovo remek djelo svoga doba u "alternativni rok".

Što se mene (koji sam preslušao oko "milijardu pjesama" najrazličitijih žanrova) tiče, ali i onih sa nešto istančanijim osjećajem za zvuk, ovdje se da prepoznati sirovi reggae zvuk, uz jak prizvuk funka, a sve pod kišobranom teškog rocka. 

Album otvara (za "Mrave") maratonska "Zulum Voriors", koja sa svojih osam i po minuta čini svojevrsni uvod u sam album. Ova pjesma je i sjajna prilika da se upoznate sa "Mravima", uz tekst koji kaže: 

 

"Dobro veče mravlja brigado

dobro došli u moj stan
Dobro veče mravlja brigado
grejaće vas peć na drva

DOBRO VEČE, MRAVE RATNIČE"

 

Na broju dva će vas sačekati zamka - "Lov na ljude", jer je "takva odluka". Meni se ova kompozicija jako svidjela i na prvo slušanje, što ne mora biti slučaj sa vama, ali za razliku od prve pjesme ova traje mnogo kraće i mnogo je brža. 

Zatim je na redu otporaška numera - "Oružje kiseonik", još jedna od boljih na ovom izdanju, a ako vam se dopala prethodna dopašće vam se i ova. Dalje će uslijediti "Nosferatu" i "Muzika za ples" (u kojoj se inače pominje i Karakondžula)    .Dok ćete nakon njih slušati "ekološki sasvim osvješćenu" "Disanje?". 

Zatim na red dolazi izvrsni "Švarcvald dab" (gdje se na mjestu back vokala može čuti i Oliver Nektarijević, inače pjevač "Kande, Kodže i Nebojše"). 

"Afrometar", "Kalup" i "Parabola" koja će zatvoriti album. Među njima je i "Alarm", koju sam već pri prvom slušanju stavio (skoro) na sami vrh svojih omiljenih pjesama, samim time ovo je za mene i prvi pik ovog albuma,a kako i ne bi bio ojačan sa ovako sjajnim tekstom: 

"Tvrdi kako me se seća kad sam bio ljudsko biće

postojan i poseban, čeličan i čovečan...

 

Tvrdi kako me se seća kad sam bio količina,

postojan i poseban, visoko kotiran.

 

A sada kada sam reprogramiran,

ja sam samo igračka u tuđim rukama."

 

Nakon izdavanja albuma prestaje "mravlji rad" i momci se okupljaju samo prilikom održavanja koncerata povodom raznih godišnjica benda. 

Međutim, početkom ove decenije "Mravi" se konačno okupljaju za stvarno i nastavljaju sa radom. Za početak (2011. godine) su izdali singl "Mlad čovek", koja predstavlja pravi vrhunac njihove karijere i vjerujem da nije bilo boljeg načina da se vrate na scenu i predstave neku novu stvar. Ova pjesma pogađa pravo u metu, svojim psihodeličnim dab zvucima izvrsno ukomponovanim sa vrlo dobrim tekstom na koje niko neće ostati ravnodušan.

 

Prošle godine izdat je još jedan singl ("Okovani") sa (odavno već) najavljenog nadolazećeg albuma, jer "Mravi" i dalje rade u mravljem stilu - vrijedno. Koncertno su jako aktivni, pa ih vjerovatno i to pomalo zadržava u izdavanju albuma.

 

A dok novi album, koji se snima u "Underground" studiju, ne ugleda svjetlost dana - uživajte u cjelokupnom debitantskom albumu iz 1998. godine "...Na travi".

 

 

KRAJ

[Караконџула]

Karakondžula vam predstavlja danas ...

GOSPODA GLEMBAJEVI

"Drumovi će poželjet' ludaka"

 

 

"Gospoda Glembajevi" se nakon dugih devet godina bez izdatog albuma, napokon prošloga ljeta javili sa novim singlom. Doduše, radi se o tek jednoj novoj pjesmi, ali zato izuzetnoj pjesmi. 

"Drumovi će poželjet' ludaka" će vam vjerovatno zvučati i poznato, ništa čudno, jer se zapravo i radi o pjesmi Vitomira Nikolića, koja je divno ukomponovana sa muzikom ove (po mom skromnom mišljenju) najbolje crnogorske "alternativne rock" grupe. Inače, Nikolić je ovu pjesmu posvetio bardu srpskog glumišta - Pavlu Vujisiću. Inače, ova pjesma se može shvatiti i kao himna svih umjetnika ovih prostora. 

 

Sami "Glembajevi" bi se najbolje mogli opisati kao crnogorski odgovor na EKV, jer se svojim art-rock zvukom lijepo snalaze i u jazz, pop i ambijentalnim tonovima. Nastali još krajem osamdesetih, ali kao afirmisan bend se pojavljuju tek 1997. godine sa svojim albumom "Stomak ringišpil". Prije toga su takođe imali jedan snimljen album, koji će nažalost ostati neobjavljen sve do današnjih dana. Nakon toga, 2004. će uslijediti njihov drugi studijski projekat, koji će izroditi novim albumom "Ozvučenije".

Njihove pjesme obiluju ljubavnom tematikom, često zastupljenim humorom, ali i socijalnom tematikom kakva je i sama "Drumovi će poželjet' ludaka". Koja odsvirana sasvim jednostavno, istom takvom jednostavnošću će se useliti u vašu glavu i moglo bi vam se čak dogoditi i da se "uhvatite" ponavljajući stihove ove pjesme. Takođe, veliki pečat ostavlja i starac koji na kraju spota (odnosno, pjesme uopšte) krajnje ozbiljnim, gotovo naredbodavnim tonom (kojim opominje), ponavlja zadnja dva stiha ove pjesme. Sve u svemu, vrijedi poslušati, ako ne sve od "Gospode Glembajevih" onda bar ovu najnoviju pjesmu -

 

 

 

Za kraj, tekst pjesme Vitomira Nikolića:

 

DRUMOVI ĆE POŽELJET' LUDAKA

 

Drumovi ce pozeljet ludaka,

a ludaka vise biti nece,

vjekovima za njima ce plakat

ojadjeno nebo i drvece.

Na gradove udarice trava

i zavesti svoju strahovladu,

svi cvjetovi ostace bez glava

da bi bili sa travom u skladu.

Nece biti toga ko ce smjeti

da posumnja u sve ko do sada,

poput teske omorine ljeti

svijetom ce vladati dosada.

I ljudi ce poci u povratak,

opcinjeni minulim stoljecem...

Drumovi ce pozeljet ludaka,

a ludaka vise biti nece.

[Јелина]

Својевремено је Огло качио Глембајеве па сам их тако први пут срела. А ову песму сам слушала до бесвести, стварно су одлични!

[Караконџула]

Dobro, ipak su oni Oglovi zemljaci, tako da ni ne čudi taj podatak. 

Sjajan bend, meni definitivno najbolji crnogorski (iako sam solidno upoznat sa njihovom, ozbiljnom muzičkom scenom).