Српкиња прешла у Ислам

[Zayron]

 Moj brat je iz pravoslavne vere prešao u katoličku, žena mu je katolkinja i njoj je prije venčanja bilo bitno da ostane i u braku katolkinja da se venča u katoličkoj crkvi i tamo i krsti dete, on je prihvatio njenu veru iz ljubavi prema njoj i sada su katolici.

 

Nije prešao iz pravoslavne vjere već iz pravoslavne Crkve u Crkvu katoličku, vjera ili konfesija su ista ali Crkva nije, te razlike koje se navode kao razlike u ispovijedanju vjere su vrlo, vrlo diskutabilne u tom smislu da to nekim strašno velikim ni kardinalnim, kapitalnim razlikama ni nisu. Uzmimo Filioque, kad se ove strane dogovore na tom da je to teologumen, dakle ne dogma već teološka domnjenka, domišljaj ili da ne kažem  nagađanje, onda imamo riješenu i tu najveću od par još nekakvih sitnijih, o papnskom primatu, inefabiliti i bezgrješnom začeću BDM. Problem je za prvo što se hrišćanstvo na istoku i na zapadu pd 1054. razvijalo svako svojim smjerom, pravcem i tokom i da ono što je logično na zapadu nije logično na istoku. A za druge: da Istok neki taj svoj dogmatski i istovremeno kanonski koncilski, saborni razvoj nije ustvari ni zaregistrovao jer od Turaka i ostalog nije ni imao kad pa čak tamo nije 1000 godinea ili više nikakvih vaseljenskih Sabora bilo jer se Crkva razdijelila na Istok i zapad a Zapad nastavio sa Koncilima pri čemu je sve to što je donošeno i usvojeno na Zapadu smatrano legalnim i pravovjernim jer su zapadni Sabori na čelu s papama o tom odlučli. Da je na Istoku takvih Sabora bilo oni se na Zapadu ne bi smatrali validnim i obrnuto jer svaka strana smatra validnim, valjanim i važećom, samo to što ona izglasa, donose, potpiše i oznami.  Zato sad taj ekumenizam koji treba sve to da riješi međusobnim dijalogom i reviduje to Credo, vjerovanjw i na Zapadu i na Istoku i ostane tamo samo to na snazi na čemu se dohodnu i usaglase ponovo obe strane, katolička i pravoslavna i respektivno na kraju i protestantska s kojom ti dijalozi idu nešto sporije iz svima poznatih razloga, protestantskog odbacivanja hrišćanske tradicije sadržane pravilom: Sola scriptura.

[Zayron]

Na Istoku međutim i uz te sve objektivne neprilike i poteškoće prouzrokovane vojnopolitičkom situacijom ipak je nekakvog razvoja bilio kao i Sabora koji su imali velliki značaj iako su bili parcijalni i pomjesni i na njima bila pretresana i kanonska i ostala crkvena a valjada i mnoga dogmatska pitanja no bez nekih i kapitalnih promjena ali nisu imali značaj i nivo Vasljenskih Sabora. Tako da je netačno tvrditi kako na Istoku razvoja u teološkom, kanonskim i crkvenom smislu nije bilo zato što Vaseljenskih sabora u međuvremeno nije bilo. Bilo je zato vrlo mnogo Sabora pomjesnih, tih autokefalnih pravoslavnih Crkvi ili više njih istovremeno i zajedno ali koji kako sam rekao nisu dostigli učešća i istorijskog i teološkog, crkvenog značaja potrebnog tome kako bi se po formalnoj strani mogli nazvati Vaseljenskim. A i na njima se mnogo toga bitnog, suštinskog za život Crkve rješavalo, naročito u oblasti liturgije i kanonskog prava.

[Zayron]

Mentalitet latina je bio legalistički a ne filozofski, njima je bilo najbitnije da im se slažu i "štimaju" Jevanđeljski izvještaji, uz to još ta jeres sabelijanska, sama po sebi vrlo komplikovana, protiv koje su oni to Filioque htjeli nasadit kao kontraargumenat, pri tom je bilo mišljeno kako Isus reče - poslat ću vam Duha Svetoga, Paraclita,  koji će vas uvest u svu Istinu i ona scena gdje Isus dahom duva apostolima Svetoga Duha. Dakle radilo se znači opet isamo o tom površnom prvočitanju najpovrhnijeg semantičkog sloja jer za neko dublje tada nisu još bili ni sposobni, egzegetika i ostale bilblijske nauke su se također vremenom razvijale dok nisu došle do tog stepena na kojem su sada. Mislim da se tada radilo o nečem kao nehtjenoj igri "gluhih telefona", mora se reći da nisu valjda bili oni tada tamo u Španiji u 4. vijeku teološki baš najspremniji i na dovoljno visokom teološkom nivou kao recimo onom na kojem suje bila antiohijska teologija s ipostasima i ostalim pojmovima dosta i dovoljno dobro sposobni uhvatit se u koštac s jereticima i da su pri tom ustvari ne toliko a ni u jeres koliko iz dobre namjere i istovremeno ne znanja i ne pripremljenosti u legalistisčko Filioque rješenje koje im je ustvari samo trebalo zato da bi im mogli postavit nekakvo konkretno pitanje i na tome ih "uloviti" kao jeretike i odstranit iz Crkve. Pogledajte sami pa ćete ustanovit da je sabelijanstvo na prvi pogled neupućenom vrlo teško raspoznatljiva jeres, mnogi i dan danas kad biste ih upitali ne bi imali pojma da kažu zašto je to ustvari jeres. Ja lično sam inače dogmatski minimalista i uvijek sam zastance toga da se takve stvari rješavaju tradicijom i tumačenjima sv. Otaca a ne prave i ne postavljaju iz tog svuda dogmatske kontroverzije, naročito tamo gdje je jasno da o dogmatiku samu toliko ni nejde, da je tamo svega drugog više i "gluhih telefona" i kulturnih, civilizacijskih nerazumijevanja i problema s mentalitetom Istoka i Zapada i politike nego same čiste dogmatike. Tako ja mislim da se tu radi o nekakvom tom tragičnom nerazumijevanju, neshvaćanju toga šta je ko rekao, mislio a htio, o ničem drugom.A vjerujem da se to ekumemskim dijalozima da popravit i riješit.

 

Sabellianism

http://en.wikipedia.org/wiki/Sabellianism

[Zayron]

Evo, pokažem vam da je s tim sabelijanstvom na Zapadu bio zaista veliki problem, ustvari može se reći da je to bila najveća tada jeretička kontroverzija kojom je hrišćanski Zapad bio pogođen. traumatizovan i u dosta dramatčnom mjerilu zaokupljen, čak o tome imamo i slike, Istok ih je imao daleko više i većih tih takvih problema tada u isto to vrijeme: 

 

Raffaello Sanzio - St. Jerome Punishing the Heretic Sabinian

http://ravivarma.org/Raphael/Raffaello_Sanzio_-_St_Jerome_Punishing_the_Heretic_Sabinian#.UrVm3ubR6mg

Saint Jerome (Latin: Eusebius Sophronius Hieronymus;

Greek: Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερώνυμος; c. 347 – 30 September 420)

http://en.wikipedia.org/wiki/Jerome

[Небојша Јовановић]

IgoreM, nije mu to nikakav POzdravni govor već ODzdravni govor. Jaj, mladenca, kakav zahtjev za raskid radnog odnosa sa kurskom eparhijom tom njegovom arhiepiskopu kurskom +Germanu posla, dobro da ga arhiepiskopa kurskog niije šta strefilo pri tom, kap, infarkt ili šta kad otvori to njegovo pisamce? Ja mislim da je za njim poslao odmah nekakve da vide da se nije scvokl i da ga odvedu do nekakavoh Kurskog Laze Lazarevića. I ti arcipastiri i arhijereji svašta dožive. Mladenec Sohin se možda vratio svojim korijenima, ti Rusi se ionako miješali sa kim su tamo stigli i s azijatima nekakvim muslimanskim pa se to sve preko žena ispokršzavalo i svašta s tim tamo bilo a oni danas nose ruska imena i prezimena iako baš neki veliki Rusi ni nisu. Ko će to sad znat šta je ustvari i kako je to bilo. Zov krvi i predaka može bit jak kako vidimo. OMG! Meni izgleda ko sasvim normalan dagestanac ili kazahstanac što samo govori u prilog tomu o čem ja pišem.

 

Vladislav Sohin je etnički Rus a to što je prešao u Islam nema nikakve veze sa njegovom krvlju i poreklom dakle on je čist Rus 

[Zayron]

Vladislav Sohin je etnički Rus a to što je prešao u Islam nema nikakve veze sa njegovom krvlju i poreklom dakle on je čist Rus 

 

Može bit, al po čemu ti poznaš "čistog Rusa", ako računaš etničkog Rusa isključivo samo po imenu ili prezimenu, to je još najnepouzdaniji osnov po kojim ih možeš računat, danas je problem naći ljude koji tačno znaju svoje pretke u 17. i 18. vijeku a kamo li dalje unazad, već tada ih većina skoro pojma nema ko i šta su tačno sve bili, ahahahaha. Kako sam ja rekao, može se radit i o "zovu predaka" o kojim ni pojma nemamo da spavaju u nama. funkcioniše to dosta komplikovano, ali može se reći da su ti ljudi uopšte prijemčiviji kad im se izlaže nešto što je u vezi s njihovim pretcima pa makar oni sami ne bili toga sasvim svjesni odakle su i ko su.. Svejedno to taj njegov izbor ne čini sad manje ili više vrijednim, logičnim ili nelogičnim, svaki si može izabrat vjerovat u ono šta hoće. Naravno da se vjera ne prenosi bukvalno doslova ali kulturni i civilizacijski miliem sredina i okruženje može putem kolektivne svijesti biti zakodovano donekle u genima takozvanim inprintingom, utiskovanjem i prenošenjem socijalnih dojmova, vještina i znanja. Poznati su slučajevi ljudi koji pri susretu s nekom stranom i nepoznatom kulturom su osjetili neku vrstu bliskosti i prisnosti i da sami nisu značii zašto a tek potom su ustanovili da imaju pretke od tamo ili da su ustvari odonud porijeklom jer su kao mali, bebe bili usvojeni i odvedeni negdje drugdje gdje su dobili sasvim različit nekakav identitet i bili nakalemljeni na kulturu koja nije originalno njihova, recimo evropsku ili USA, Kanadu, Australiju tj.takozvanu evroatlantsku što najčešće i biva slučajem u stvarnosti, na tu temu je filmova i romana koliko hoćete. Recimo nek mu je taj hodža ili imam počeo objapšnjavati to nekim načinom kojim mu je udario u tu tamo njegovu žicu unutra i probudio ju, moglo se to onda desit i tako. Malo taj zvuk ezana, malo muzika, malo ovo, malo ono a već si tamo.

[Zayron]

To se sve odvija na više, manje podsvjesnoj razini. Nisu to stvari koje možemo baš sasvim do kraja kontrolovat i upravljat njima. Naravno, odluku nekakvu ćemo donijeti i možemo donijeti ali često nećemo znati koliko je ta takva odluka bila uslovljena baš ovakvim stvarima o kojim sam sad gore pisao, tj. da s te strane podsvjesti i nije baš sasvim "slobodno" donešena jer je na nju utjecalo nešto o čemu sami mnogo ne znamo. Naravo i da na svaku odluku nešto utjecat mora ali razlika je u načinu kako se taj utjecaj projavljuje i da li svim tim stvarima možemo upravljati racionalno ili pak one onda upravljaju u nekoj važnijoj mjeri nama a mi im se nismo jednostavno u stanju oduprijet, jer kako sam rekao djeluju na nas podsvjesno i mi o njima ne znamo.

[Zayron]

Edit:

u genima takozvanim inprintingom, utiskovanjem utiskivanjem i prenošenjem socijalnih dojmova, vještina i znanja.

 

Poznati su slučajevi ljudi koji pri susretu s nekom stranom i nepoznatom kulturom su osjetili neku vrstu bliskosti i prisnosti i da sami nisu značii zašto a tek potom su ustanovili da imaju pretke od tamo ili da su ustvari odonud porijeklom jer su kao mali, bebe bili usvojeni i odvedeni negdje drugdje gdje su dobili sasvim različit nekakav identitet i bili nakalemljeni na kulturu koja nije originalno njihova, recimo evropsku ili USA, Kanadu, Australiju tj.takozvanu evroatlantsku što najčešće i biva slučajem u stvarnosti, na tu temu je filmova i romana koliko hoćete, neprebrojno mnoštvo. A nije im se o tom ništa reklo, nije im bilo rečeno od strane usvojitelja ko su šta su i odakle su tačno, to usvojitelji često tako praktikuju iz straha da im se ta posvojena djeca ne otuđe psihički, od tog naprave tabu temu i misle da s tim to imaju riješeno. Naravno da je to greška a to velika, no šta sad s tim? Djeca kad to poslije doznaju nastanu cirkusi i velike nevolje i problemi s njima.