Други ватикански концил

[Aristotel]

Evo citata iz knjige  Pravoslavlje i ekumenizam ( Solun, 1974., strana 184.) Svetog Justina Popovica o 2. vatikanskom koncilu-

2.Vatikanski Koncil-renesans svih  evropskih humanizama, renesans leseva. Jer otkako je Bogocoveka Hrista u zemaljskom svetu, svaki je humanizam -les. A sve je to tako zato sto je Koncil uporno ostao pri dogmatu o nepogresivosti pape-coveka.

Nezabludiv je Bog, pa je i nezabludiva i Crkva koja je Njegovo Tijelo koju vodi Duh Sveti.

Nije nezabludiv nijedan pojedinac, pa ni svetac, pa ni Justin Popović.

u Katekizmu Katoličke Crkve:

[...]

889 Da bi sačuvao Crkvu u čistoći vjere predane joj od apostola, Krist, koji je Istina, htio je Crkvi dati udjela u svojoj nazabludivosti. Narod Božji, pod vodstvom živoga crkvenog Učiteljstva, "nepokolebljivo pristaje uz vjeru po nadnaravnom osjećaju vjere".

 

890 Poslanje Učiteljstva vezano je uz konačni značaj Saveza koji je Bog u Kristu sklopio sa svojim narodom; treba ga štititi od zastranjenja i slaboća i jamčiti mu stvarnu mogućnost da bez zablude ispovijeda pravu vjeru. Pastirska je zadaća Učiteljstva dakle usmjerena da budno pazi da narod Božji ostane u istini koja oslobađa. Da bi ispunili tu zadaću, Krist je pastire obdario karizmom nezabludivosti u pitanjima vjere i morala. Vršenje te karizme moze poprimiti vise oblika:

 

891 "Rimski biskup, glava biskupskog zbora, ima nezabludivost snagom svoje službe kada, kao vrhovni pastir i učitelj svih vjernika, koji svoju braću utvrđuje u vjeri, definitivno proglašuje nauku vjere i morala (...). Crkvi obećana nezabludivost nalazi se također u biskupskom zboru kad vrši vrhovnu učiteljsku sluzbu zajedno s Petrovim nasljednikom", osobito na općem saboru. Kad Crkva, svojim vrhovnim Učiteljstvom, nesto određuje "da treba vjerovati kao od Boga objavljeno" i kao Kristov nauk, "te definicije treba primati s vjerskom poslušnosću". Ta se nezabludivost proteže na sav poklad Božje objave.