Алија Сиротановић (видео)

[Guest - . . .-]

 

 

 

[RYLAH]

[Zayron]

Kad bi komunizam imao "svetitelje" to bi bili ova dva: Alija Sirotanović i Arif Heralić. Dodam još sličicu i ovog drugog:

 

 

http://bit.ly/14Yqmao

 

Arif Heralić je bio radnik u željezari na visokoj peći u Zenici. Njegovu poznatu fotografiju uslikao je N. Bibić (hahahaha, gle mi imenjaka, ima nas svuda), novinski fotograf Borbe 1954. godine, da bi se kasnije ta slika iz novina našla na novčanici od 1000 jugoslavenskih dinara, izdatih od 1955. do 1981. godine, koja je redominirana u 10 novih dinara od 1965. godine. Kao invalid rada, Heralić je umro u ekstremnom siromaštvu i bijedi 1971. godine.

 

Kako sam iz Zenice znam dobro za obojicui i za njihovu "life story", životnu priču, komunizam ih iskoristio za svoje ciljeve i potom su završili kao iscijeđeni limun. Arif Heralić je završio sa zaštitnim dodatkom na penziju jer mu je ona bila manja nego kakva socijalna pomoć a nije imao novca ni za potrebne lijekove kad je bio bolestan jer si je tamo u rudniku uništio pluća. Slično kao i moja i baba i djeda koji su svuda kulučili kad je trebalo od nevidim do nevidim (to se kaže kad na posao odeš još tako rano u zoru kad je još tama a vratiš se s tog posla navečer opet kad je već mrak). I moja baba završila sa zaštitnim dodatkom na penziju a moj djeda se odrekao velikog stana koji je mogao dobiti u korist nekakvog koji je imao mnogo djece s tim da on može pričekati jer on kao ima samo jedno. Poslije se moj djeda razbolio i umro ne dobivši taj drugi stan a naša se porodica našla praktično na dnu u svakom pogledu i sa stanovanjem i financijski, s primanjima. Tako smo to "odskakali" mi sami. Mnogo vremena, energije i živaca nam to oduzelo i velikog posla bilo s tim da se iz te šlamastike nekako izvučemo. Češka ih je isto puna takvih koji su subote i nedelje i sve druge slobodne dane uključujući čak i godišnje odmore hodali po takozvanim "brigadama" ili po našem rečeno "akcijama" gradeći Prag i ostala mjesta. A na kraju poslije 1991 bili prinuđeni te stanove koje su svojim rukama napravili otkupljivati u privatizaciji. Kad za to novca nisu imali bili su iz tih stanova premješteni u nekakve garsonjere za najsiromašnije isto kao oni koji su te novce za otkup imali ali on je bio nemoguć zbog restitučnih zahtjeva ili se stanarina toliko povisila da je bilo više nemoguće platit što je bila redovita i sasvim normalna situacija u Pragu. Socijalizam/komunizam je strašno zabavna stvar. Ne ponovilo se.