Mersad Berber

[Тавита]

Akademski slikar, rođen je 1. januara 1940. godine u Bosanskom Petrovcu, u Bosni i Hercegovini. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja.

Postdiplomski studij grafike kod profesora Rike Debenjaka, dovršava 1965. godine. Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji u Ljubljani. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti. Vanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. U međuvremenu se profesor Berber svrstava među najpoznatije i najtraženije savremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su postali sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki, kao i muzeja u čitavom svijetu.

Tate Gallery u Londonu je 1984. godine otkupila jedan njegov rad, što ga je neupitno svrstava uz bok mnogim velikim imenima okupljenih u ovom restižnom svjetskom muzeju. Vrsnost slikara i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Sarajevu, Vašingtonu (Washington DC, USA), i Zagrebu. Autor je crtanog filma "Tempo secondo", u proizvodnji "Zagreb film"-a, 1980-1985. godine. Započevši s 1966. godinom pa do danas, dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Sarajeva i Banja Luke, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista "Oslobođenje", te nagrada ZAVNOBIH-a (1992). Medju svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u - Sao Paolu, - Alessandriji,(Alessandria, IT); - Firenci (Firenze, IT); - Tokiju (Tokio, JP); - Nju Delhiju (New Delhi, IN) - Velika premija Lalit Kala Academy, 1978. , kao i I. nagradu World Book Fair, 1980. godine; - Monte Karlu (Monte Carlo, MO)- Nagrada ICOM-a, 1978. godine; - Madridu, (Madrid, ES); - Lajpcigu, (Leipzig, FRG); - Varni (Warna,BG); - Krakowu (Krakow, PL) Trijenale 1997. godine.

[Тавита]

infantkinja

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 60x60cm

[Тавита]

Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. godine u izdanju Mladinske knjige, Ljubljana, te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana. Od 1992. godine živi i radi u Zagrebu.

[Тавита]

NACIONAL: Izlagali ste u galerijama širom svijeta, od New Yorka i Londona do Jakarte i New Delhija, vaši radovi vise u mnogim muzejima, primjerice, u galeriji Tate u Londonu, a u enciklopedijama ste uvršteni među najveće neoklasiciste svijeta. Što je bilo presudno za vaš uspjeh?

- Trajnu zahvalnost dugujem nekolicini svojih profesora na ljubljanskoj akademiji, primjerice, Božidaru Jakcu, klasiku slovenske grafike, i Zoranu Kržišniku, genijalnom kuratoru i utemeljitelju slavnog ljubljanskog međunarodnog biennalea, koji me kao studenta druge godine i dobitnika Prešernove nagrade uvrstio u jugoslavensku selekciju.

To je bilo vrijeme fantastičnog procvata grafike. Iz Pariza se upravo bio vratio Riko Debenjak, veliki slovenski grafičar i moj mentor kod kojeg sam kasnije magistrirao, koji je donio tehniku bojenog tiska. To je izazvalo revoluciju na likovnoj sceni jer su novu tehniku prihvatili Janez Bernik, Miroslav Šutej, Virgilije Nevjestić, Dževad Hozo i drugi. Došlo je i do procvata grafike u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Tako sam još kao student izlagao na stotinjak velikih svjetskih izložbi, od galerije Tate do Muzeja moderne umjetnosti u Tokiju.

[Тавита]

[Тавита]

NACIONAL: Je li vam mistični svijet Bosne najveća inspiracija?

- Da, tih 500 godina istočne kulture i velike religije, koju je prihvatio dio mog naroda, taj miris Orijenta, prelio se na Bosnu u kojoj se i danas osjeća tragični usud ljudi koji su živjeli na razmeđu velikih civilizacijskih kultura. Kao slikara grafičara oduvijek me zanimao taj čudesni povijesni dekor i razni slojevi Bosne, od otomanskih do današnjih, te traume njezinih ljudi. Teško je to racionalno objasniti, ali Bosna je tema koja se provlači kroz cijeli moj opus, od njezine povijesti i pojedinačnih slučajeva kao što je Rom Beriša pa sve do ilustracija knjiga poput “Soneta” Skendera Kulenovića.

Jedan lik u djelu Orhana Pamuka, koji je kao pisac ušao u svijet otomanskog imperija, objašnjavajući svijet Orijenta citira velikog njemačkog romantičara Friedricha Hölderlina: “Pred svjetlošću vašeg velikog gospodara djeca prije nauče moliti nego što nauče govoriti, a prije nego što nauče hodati, nauče klečati.” I književnik Meša Selimović dao je sjajnu definiciju duha Bosne kad je primao nagradu za “Derviša i smrt”: “To je prevelika voda da bi ju zemlja upila, a premala voda da bi se more zvala.” Kad sam 1992. došao u Zagreb, odmaknuo sam se od rodne zemlje i mogao sam je kao emigrant mirnije promatrati. No ostala je nostalgija.

http://www.nacional.hr/clanak/37922/mersad-berber-svjetski-uspjesi-slikara-otomanske-bosne

[Тавита]

[Тавита]

http://www.mersad-berber.com/

mnogo lijepa galerija....