Peter Paul Rubens

[Тавита]

http://icentar.com/slikice/images/7668rubens.wide.jpe

Rat i mir

Charles Scribner III. naslovio je svoju monografiju (1989.) o Peteru Paulu Rubensu “Barokni umjetnik, renesansni čovjek”, želeći time istaknuti ne samo njegova mnogostruka slikarska umijeća - kao majstora štafelaja, oltarnih i stropnih kompozicija, nacrta za tapiserije, skulpture i festivalske ukrase te arhitekte amatera, nego i njegovo iznimno humanističko obrazovanje koje mu je omogućilo brojna znanstvena i, posebno, diplomatska postignuća.

Već su i same okolnosti Rubensova rođenja nagovještavale buran i plodan život s obzirom na to da je rođen u izgnanstvu, 28. lipnja 1577. u Siegenu, malom gradu pokraj Kölna u kojem je živio do svoje desete godine. Rubensov otac Jan, rodom iz bogate flandrijske obitelji trgovaca začinima, po obrazovanju je bio pravnik, a po vjeroispovijesti kalvinist.

Kao gradski vijećnik Antwerpena bio je aktivno uključen u vjerske sukobe koji su u to vrijeme potresali prostor današnje Nizozemske, Belgije i Luksemburga. Sa ženom Marijom Pypelinks preselio se u Köln 1568., gdje je postao pravni savjetnik, a poslije i ljubavnik Ane Saksonske, žene princa Williama I. Oranskog. Ljubomorni muž je 1571. dao zatvoriti Jana Rubensa, no Maria Pypelinks pritekla je u pomoć svom nevjernom suprugu isposlovavši, uz visoku novčanu nadoknadu, njegovo puštanje u kućni pritvor u Siegenu 1573. gdje je četiri godine kasnije rođen Peter Paul.

Rubens je, uz pomoć svojih suradnika, u samo tri godine uspijevao realizirati 24 naručene scene. Ovakva radinost i, što je još važnije, preuzimanje narudžbi od različitih vladara i velikodostojnika, Rubensu je pripomoglo da razgrana svoje diplomatske poduhvate

Iako je budući likovni velikan kršten kao protestant, majka ga je odgojila kao katolika koji je već u mladosti temeljito upoznao Bibliju i teologiju, a istodobno je proučavao i mitologiju. Dvije godine nakon smrti Jana Rubensa Maria Pypelinks sa svoja dva sina vratila se u Antwerpen. Peter Paul s trinaest godina postaje paž grofice Marguerite de Ligne-Arenberg, no počinje kopirati biblijske prikaze Tomasa Stimmera i naukuje kod pejsažista Tobiasa Verhaeghta, zatim kod Adama van Noorta, da bi konačno prešao pod nadzor ta cijenjenog slikara i proučavatelja klasika Otta van Veena koji je svoje prezime latinizirao u Vaenius.

Mladi Rubens vrlo brzo iskazuje darovitost i vještinu pa stručnjaci još raspravljaju o njegovu udjelu u djelima van Veena alias Vaeniusa iz tog razdoblja. Zvanje majstora Rubens stječe 1598. i postaje član slikarskog ceha Sv. Luke. Zahvaljujući potpori majke, koja je potjecala iz bogate trgovačke obitelji, Rubens odlazi u Italiju na višegodišnje studijsko putovanje gdje se temeljito upoznaje s Tizianovim, Tintorettovim i Veroneseovim stvaralaštvom, što će bitno utjecati na nastanak njegova osobnog slikarskog manira.

[Тавита]

http://icentar.com/slikice/images/8529rubens42.jpe

[Тавита]

Iako je uz Caravaggia jedan od najizrazitijih predstavnika baroknog naturalizma, Rubens preuzima visokorenesansni heroizam s - kako to precizno uočava Scribner - naglašenom senzualnošću i erudicijom. Upravo su te odlike potaknule Vincenza I. Gonzagu, vojvodu od Mantove, da zaposli Rubensa kao svog dvorskog slikara, ali i diplomata.

Svoju prvu diplomatsku misiju u službi Gonzage Rubens izvršava na dvoru španjolskoga kralja Filipa III. Vojvoda mu je povjerio nadgledanje prijevoza darova kojima je Gonzaga želio pridobiti naklonost španjolskoga kralja.

Vojvodini darovi uključivali su i niz kopija Tizianovih i Raphaelovih slika koje su se oštetile tijekom transporta, no Rubens ih je brzo i vješto restaurirao. Boravak na španjolskom dvoru marljivi i poduzetni Rubens iskoristio je i za portretiranje španjolskih velikodostojnika, od kojih je posebno vrijedna barokna interpretacija konjaničkog portreta vojvode Leme (1603.).

U sljedećem razdoblju Rubens je izradu portreta ili drugih slikarskih narudžbi znao iskoristiti kao izliku za obavljanje osjetljivih diplomatskih poduhvata na stranim dvorovima. Tako se, primjerice, oslikavanje stropa svečane blagovaonice u Whitehallu (dovršeno između 1632. i 1634.) poklopilo s njegovim najuspješnijom diplomatskom misijom, posredništvom u sklapanju mira između Španjolske i Engleske 1630.. I engleski i španjolski kralj Rubensove su usluge nagradili plemićkom titulom. I u Rubensovu se slučaju potvrdilo da krv nije voda: pokretanjem jedne od najuspješnijih slikarskih radionica svih vremena njegovo podrijetlo iz dviju uspješnih trgovačkih obitelji u potpunosti je došlo do izražaja.

U toj su radionici s njim surađivali ne samo poznati slikari poput Jana Breughela i Fransa Snydersa, nego i ponajbolji onodobni umjetnici poput Antoinea Van Dycka (1616. - 1620.) i Jacoba Jordaensa na kraju Rubensove karijere. Već spomenuto temeljito poznavanje biblijskih scena, teologije, ali i mitologije te antičke književnosti omogućavalo mu je lakoću i raznovrsnost u kreiranju atraktivnih i monumentalnih kompozicija koje je potencijalnim naručiteljima pokazivao kao skice izvedene uljem na platnu manjih dimenzija.

Rubens je oslikao svečanu blagavaonicu u Whitehallu što je dovršeno u razdoblju između 1632. i 1634. godine. To se poklopilo i s njegovom najuspješnijom diplomatskom misijom, posredništvom u sklapanju mira između Španjolske i Engleske. Često je, uostalom, narudžbe koristio za diplomatske djelatnosti.

Nakon što bi Rubensov nacrt bio prihvaćen, učenici su u pravilu povećavali kompoziciju do željene veličine, s tim da je on redovito vlastoručno dovršavao prestižnije narudžbe, iako se i dalje vode stručni prijepori o količini njegovih izravnih intervencija pri narudžbi za opsežnije cikluse.

Rubensova prva žena Isabela Brant umrla je 1626. u tridesetčetvrtoj godini života, što je duboko uznemirilo sve uspješnijeg slikarskog poduzetnika, znanstvenika, kolekcionara i tajnog emisara.

Međutim, u prosincu 1630. Rubens se ženi šesnaestogodišnjom djevojkom upadljive ljepote, Helenom Fourment, koja će mu u idućem desetljeću izroditi petero djece, od kojih je zadnje rođeno pet mjeseci nakon slikareve smrti, 30. svibnja 1640. godine

www.icentar.com

[Тавита]

http://icentar.com/slikice/images/7884rubens43.jpe

St. George and the Dragon. 1606-1607. Oil on canvas. Museo del Prado