Anneliese Michel

[Тавита]

Enelis Mišel (njemački - Anneliese Michel 21. septembar 1952, Leiblfing - 1. juli 1976, Klingenberg am Main) je bila njemačka katolkinja koja je tokom višemjesečnog egzorcizma, sprovedenog od dvojice katoličkih sveštenika po nalogu Vircburškog (Würzburg) biskupa, od posljedica istoga u svojoj dvadeset i trećoj godini umrla.

Dva filma, The Exorcism of Emily Rose i Requiem su slobodna interpertacija priče o Enelis Mišel.

U nekim biskupijama katolicke crkve film The Exorcism of Emily Rose je iskoristen u svrhu crkvene propagande. Naime, na mnogim katedralama su bili plakati sa preporukom da katolici ovaj film moraju pogledati pa je jedan duhoviti kriticar imajuci ovo u vidu naslovio svoju kritiku za ovaj film "Egzorcizam Emili Rouz ili utjerivanje vjere u posjetioce bioskopa".

Zanimljivo je reci da je Katolicka Crkva, koja je odborila egzorcizam Enelis Mišel kasnije promijenila svoje stajaliste i proglasila slucaj Enelis Mišel slucajem mentalne bolesti.

Danas, mnogi ljudi vjeruju da je bila opsjednuta demonima, i njen grob je danas postao mjesto hodočašća.

[Тавита]

Činjenice

Buduća nastavnica iz stroge religiozne familije, kod koje su doktori dijagnostikovali epilepsiju, umrla je 1976. godine od posljedica istjeravanja đavola. Egzorcizam su izveli sveštenici Arnold Renz i Franz Alt po nalogu biskupa Josef Stangl. Pri kraju egzorcizma, koji je trajao više od deset mjeseci, Anneliese Michel se protivila uzimanju hrane. Kada je umrla imala je samo 31 kilogram. U aprilu 1976. godine, sud je zbog "nemarnog ubistva zbog izostavljene pomoći", roditelje i dvojicu sveštenika osudio na šest mjeseci zatvora, a kazna je uslovno izostavljena. Sud im je prigovorio da nisu zatražili medicinsku pomoć i ljekarsku konsultaciju. 25. februara 1978. je izvršeno eksumiranje. Oficijelni razlog roditelja je bila želja da Anneliese pokopaju u jednom boljem sarkofagu. Vjerovatniji razlog je sigurno bio, izjava jedne časne sestre kojoj se Anneliese navodno "ukazala" i rekla da joj se tijelo još nije počelo da raspada. Time bi bila dokazana stvarna opsjednutost đavolom. Međutim oficijelni rezultat eksumiranja je bio prirodan raspad tijela. Optuženim roditeljima i sveštenicima nije bilo dopušteno da prisustvuju eksumiranju. Ovaj slučaj je obradjen u filmovima "The Exorcism of Emily Rose (2005.)" i "Requiem (2006.)".

[Тавита]

Tumacenja

Do danas je nemoguće objektivno tumačenje toga događaja. Veliki broj izjava od osoba, koje su tu posredno ili neposredno igrale neku ulogu, je pod religioznim uticajem, tako da se realno objašnjenje i pristup tom događaju čini nemogućim. Također i same činjenice nisu nesporne. Dijelomično su čak i eksplicitna svjedočenja protivrječna. Mišljenja su veoma različita i kod samoga pitanja, da li je Anneliese pripadala više tradicionalnom ili modernom vjerovanju? U suština postoje dva objašnjenja - prvo čisto psihološko tumačenje i drugo koje se oslanja na realnu mogučnost demonske opsjednutosti.

[Тавита]

Psihološko objašnjenje

Mišljenja u slučaj upućenih doktora

Pet do šest napada, koje su doktori između 1968. i 1972. kod Anneliese ustanovili, imali su tipične znakove epilepsije. Anneliese je sve do kratko prije svoje smrti uzimala medikamente, koji su trebali spriječiti grčenje nervnog sistema. Kod dvije elektoenzafalografije (EEG) ustanovljeno je oštećenje mozga u predjelu lijeve sljepočnice. Kod [Obdukcija|obdukcije]] to oštećenje nije moglo biti ponovo dokazano. Nijednom od upućenih doktora nije ni najmanji znak bilo kakve religiozne komponente pao u oči. Jedino prvome doktoru u Ašafenburgu (Aschaffenburg) se Anneliese povjerila da vidi demonske grimase. Taj doktor je na sudskom saslušanju 1977. godine izjavio da "iza rečenog (to što mu je Anneliese u povjerenju rekla) nije lično doživljeni sadržaj mogao biti ustanovljen". Svi fenomeni i događaji, koji su se navodno pojavili tokom egzorcizma, nisu bili predmet nijednog medicinskog istraživanja.

Mišljenja sudskih stručnjaka

Prvi od suda zaduženi stručnjak je došao do zaključka da je Anneliese bolovala od epilepsije. Zbog medikamentnog liječenja, bolest je tražila drugi način kako da se ispolji i prešla u paranoidnu psihozu. To je potvrđenu i sa audio snimcima koji su nastali tokom egzorcizma. Činjenica je da epileptičari često imaju pretjerano bolesne religiozne stavove kao i depresije i paranoidne faze. Od aprila 1976. godine pogoršanje zdravstvenog stanja može se objasniti autosugestivnim ponašanjem koje nastaje pri gubitku samokontrole. Do njene smrt je na kraju krajeva došlo zbog odbijanja uzimanja hrane. Na zahtjev odbrane, sud je još jednoga stručnjaka zadužio koji je došao do sličnog zaključka. Samo što se drugo ispitivanje odlučno protivrječi dijagnozi oštećenja mozga. Osim toga predpostavlja se i jedna šizofrena komponenta bolesti. Svi stučnjaci su bili istog mišljenja da sveštenici, koji su izveli egzorcizam, pokazuju neke psihološke defekte (kada je riječ o tematici i pristupu egzorcizmu i opsjednutosti). Međutim ne u tim mjerama da bi se proglasili kao psihički bolesni (neuračunljivi) i time bili manje kažnjeni.

Uwe Wolff

Njegovo mišljenje se prilično podudara mišljenju stručnjaka. Ali njega je više interesovalo pitanje: "Zašto je Anneliese Michel tako teško oboljela?", nego samo znanstveno-psihološko objašnjenje. Kao odgovor na to pitanje ponudi je teoriju njenog strogog katoličkog odgoja koji bio u znaku autoriternog oca, prevelikih moralnih očekivanja i straha. Za razliku od većine svojih vršnjaka ona nije uspjela da se oslobodi i da odraste. Jedina mogućnost da se oslobodi iz "maloga svijeta" njenog rodnog mjesta bila je da igra jednu ulogu – ulogu opsjednute. Kao opsjednuta mogla je da psuje i proklinje sve što je katoličko, kulturu svojih roditelja i cijele okoline a da se ne boji da za to bude kažnjena. Prema mišljenju Uwe Wolff-a, ekstremne tradicionalne izjave tokom egzorcizma, izazvane su od svećenika Alt i Renz (Renz je navodno pripadao pokretu Marcel Lefebvres). Istovremeno je Wolff zastupao i jedno drugo objašnjenje koje je prvom nasuprot stajalo. Prema tom objašnjenju je upravo njeno duboko korjenje u katolicizmu, Anneliese dovelo do nepovjerenja prema doktorima i njihovim mogućnostima da joj pomognu. Prema njenom mišljenju nijedan doktor nije bio u stanju da joj pomogne. Sasvim na suprot njena vjera, gdje je kroz svoje muke kao predstavnica svih paćenika, bila u stanju da ljudima skrati put kroz vatru čišćenja ili čak da ih spasi od pakla. Na drugu stranu joj je katolička crkva zabranila samoubistvo – koje bi kao smrtni grijeh upravo tu njenu ulogu paćenice uništilo. Prema tome, kao jedino spašenje, ostala joj je samo smrt na osnovu već postojećih muka. Zbog toga je od Uskrsa 1976. godine počela da gladuje.

[Тавита]

Objašnjenje opsjednutosti demonima

Stav zvanicnog Vatikana

Katolicka Crkva ili tacnije receno biskup Josef Stangl u njeno ime, je odborila egzorcizam Enelis Mišel i dozvolila ocu Ernstu Altu da sa ocem Arnold-om Renzi-jem izvrsi isti a nakon nekog vremena je promijenila svoje stajaliste i proglasila Enelis Mišel za mentalno bolesnu.

Ernst Alt je 1996 godine primljen u privatnu audijenciju kod tadasnjeg pape Jovana Pavla II. Slucaj ovog egzorcizma je detaljno ispitivan od strane prof.Felicitas Goodman u njenoj knjizi 'The Exorcism of Annelise Michel'.

Učesnici i svjedoci

Dok je Anneliese još živjela, svi oni koji su sa njom bili u kontaktu, bili su ubjeđeni da je bila opsjednuta demonima. Svestenik Alt je još i danas u to ubjeđen kao i njena majka i Thea Hein (koja je Anneliese "otkrila"). Također su i svećenik Renz i otac od Anneliese, prema svim podacima, do svoje smrti bili ubjeđeni njenom obsjednutosti demonima. Od posebnog značaja u ovom slučaju je bilo mišljenje svestenik Adolf Rodewyk S.J. (pisac dva standardna štiva za teološki predmet demonologija), koji je sa svojim mišljenjem, posebno doprinio izvedbi egzorcizma i svoju teoriju čak i pred sudom branio. Svestenik Rodewyk raspolaže velikim iskustvom na ovome području, jer je i on sam sprovodio veliki egzorcizam i bio savjetnik "Njemačke Biskupske Konferencije" na području teološke demonologije. Jedino se za Anneliesinu sestru Roswithu zna da se poslije priključila psihološkom tumačenju i objašnjenju tog slučaja.

Felicitas D. Goodman

Prof. Dr. Felicitas Goodman (inace njemackog porijekla), profesorica antropologije na Denison univerzitetu u Ohio, pokušala je događaje da objasni na osnovu svojih ličnih kulturno-antropoloških istraživanja. Prema njoj u svakoj religiji postoji fenomen jednog "religioznog vanrednog stanja", koji može kako pozitivno tako i negativno da se ispolji. To vanredno stanje je principijelno u svakome čovjeku, s time što su različiti ljudi različito obdareni to stanje da dostignu. Ako se to stanje pozitivno ispolji onda ono djeluje na moždani centar strasti. U drugom slučaju to stanje zahvata "kazneni" centar mozga. Poseban znak "religioznog vanrednog stanja" je govor u jednoj posebnoj i ponavljajućoj vokalizaciji (govor u posebnom ritmu i melodiji). Taj način govora gospđa Goodman je navodno otkrila na audio snimcima koji su nastali prilikom egzorcizma. Prema njenom mišljenju sve religije poznaju lijekove za takve slučajeve negativnog vanrednog stanja. U katoličkoj crkvi za to postoji, tokom vjekova isproban, veliki egzorcizam. On služi pogođenim da to stanje iz "kaznenog" u centar strasti preusmjere. Tačno to se i kod Anneliese desilo. Nakon mnogih vizija i prikazivanja Majke Božije, raznih drugih Svetaca i anđela kao i samoga Isusa, svi demoni su iz nje izašli 31. oktobra 1975. Fatalno ulogu su imali medikamenti. Od samoga početka su neurohemijski medikamenti spriječili egzorcizam. Na kraju krajeva su se demoni, kratko nakon istrebljenja, ponovo vratili. Od tog su momenta medikameni počeli da djeluju kontraproduktivno. Imenom poznati demoni sve su manje dolazili do riječi da bi 29. februara 1976. godine potpuno zanijemili. Također od Velikog petka 1976. godine su i pozitivni glasovi prestali da se čuju. Nakon što joj je gutanje postalo nemoguće, Anneliese nije mogla više da uzima medikament Tegretal. Prema tezi gospđe Goodmans, Anneliesini simptomi se podudaraju sa simptomima koji nastaju nakon prekida uzimanja medikamenta Tegretal. Na kraju je Anneliese umrla, zato što je Tegretal prouzrokovao izumiranja crvenih krvnih zrnaca, zanči de facto od gušenja.

Izvor: Wikipedia

[Тавита]

Како бисте се поњели према оваквој особи?

Да ли бисте је "избјегавали"?

И да можете да јој помогнете... шта бисте урадили?

[VizantijskoPlavo]

izbegavala? ne.

 

verujem da osoba koja moze da pomogne takvoj osobi, prvo treba da dobije potvrdu od Boga da je Bog zeli staviti na mesto egzorciste, i pretpostavljam da treba da bude jaka u veri.