Ceslav Milos - Drugi Prostor

[w.a.mozart]

http://www.scribd.com/doc/97273992/Ceslav-Milos-Drugi-Prostor

[w.a.mozart]

Ne treba se čuditi tim spekulacijama,

jer Praroditeljski je grijeh nerazumljiv,

i postaje malo jasniji ako prihvatimo

da je Adamu godilo postati vladarom

svekolika vidljiva stvorenja, a to stvorenje,

žudeći se sjediniti s njim, nadalo se

da će ga sačuvati od smrti.

Nije se tako dogodilo, i sam je izgubio besmrtnost.

Čini se da je Praroditeljski grijeh

ta prometejska maštarija o čovjeku,

biću tako nadarenom da može snagom svoga uma

stvoriti civilizaciju i iznaći lijek protiv smrti.

I da je novi Adam, Isus, primio tijelo i umro,

kako bi nas oslobodio prometejske oholosti.

S kojom je, istina, Mickiewiczu najteže bilo izaći

nakraj.

[w.a.mozart]

14. TI KOJI SE RODI

Ti, koji se rodi te noći

iščupaj nas iz vražje moći.

Kolenda

Tko god smatra normalnim poretkom stvari

da snažni pobjeđuju, slabi nestaju, a život se

svršava smrću,

pristaje na vladavinu vraga.

Neka se kršćanstvo ne pretvara da je naklonjeno

svijetu,

ako u njemu vidi grijeh požude ili sveopće Volje,

kako je to nazivao veliki filozof pesimizma,

Schopenhauer,

koji je u kršćanstvu i budizmu nalazio zajedničku

crtu,

suosjećanje sa stanovnicima Zemlje, doline suza.

Tko se ufa u Isusa Krista, iščekuje njegov dolazak

i kraj svijeta, kada prvo nebo i prva zemlja

prođu i smrti više ne bude.

[w.a.mozart]

17. ZAŠTO NE PRIZNATI

Zašto ne priznati: u religioznosti svojoj nisam

postupao

mimo Knjige o Jobu.

S razlikom tom što Job sebe je smatrao nevinim;

ja, međutim, opteretih krivnjom svoje gene.

Nisam bio nevin; htio sam biti nevin, ali nisam

mogao.

Poslanu na mene nesreću podnosio sam ne huleći

Boga,

pošto sam naučio ne huliti Boga zato

što me stvorio čovjekom baš ovakvim,

a ne drugačijim.

Nesreću sam shvaćao kao kaznu za svoje postojanje.

Dan i noć upućivao sam Bogu pitanje: Zašto?

Do kraja nesiguran razumijem li

Njegov nejasni odgovor.

[w.a.mozart]

19. E DA, VALJA UMIRATI

E da, valja umirati.

Smrt je golema i nerazumljiva.

Zalud na Zadušnice želimo čuti glasove

iz mrklih podzemnih predjela, Šeola, Hada.

Mi smo zaigrana zamorčad, nesvjesna da će ići

pod nož.

Kad srce stane, nastupa ništa,

govore moji suvremenici sliježući ramenima.

Kršćani su izgubili vjeru u surovoga Suca,

koji osuđuje grešnike na kotlove s vrijućom

smolom.

Ja sam se okoristio čitanjem Swedenborga,

Kod kojega ni jedna presuda ne pada s visine.

I duše umrlih vuče kao magnet ka dušama sličnim

Njihova karma, kao kod budista.

Osjećam u sebi toliko neispoljena zla,

da ne isključujem svoj odlazak u Pakao.

Bio bi to zasigurno Pakao umjetnika.

To znači ljudi, koji su savršenstvo djela

Stavljali iznad svojih obveza supružnika, očeva,

braće i sugrađana.