Jump to content

Српска црква у рату и ратови у њој, Милорад Томанић


Препоручена порука

Да ли је неко прочитао књигу историчара из Београда (тако пише на Википедији), Милорада Томанића, издату још 2001. године под насловом, "Српска црква у рату и ратови у њој". Интересује ме ваше мишљење о ономе наведеном у књизи, тј. о речима и делима појединих наших епископа током 90-их, односно њихова истинитост или не...

Ако је дозвољено поставити и линк ка ПДФ примерку књиге, уколико некога интересује и уколико је то дозвољено, ево и линка:

http://www.bosnafolk.com/pdf/spc.pdf

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Prelistao sam je ranije, i neki moj utisak jeste da sadrzi cinjenice pomesane sa lazima i mastarijama.

Recimo, u jednom delu navodi kako je Hitler svoj delo "Moja borba", napisao pod uticajem sv. Nikolaja Velimirovica i da je navodno njemu bila posvecena... sto mislim da ne treba komentarisati.

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ја Петре М, тај део не пронађох... Мора да смо листали различите примерке .smesko. . Има онај део о наводним хвалоспевима Светог владике посвећеним Хитлеру у делу Национилазам Светог Саве...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Nikolaj Velimirović (1882-1956) bio je jedan od najpoznatijih nacističkih mislilaca. Alfred Rozenberg je, posle susreta s njim, napisao "Mit XX veka", a smatra se da je uticao i na Čemberlena i njegovu rasnu teoriju. Velimirović je bio jedan od osnivača "Društva Tule" i lični prijatelj Karla Haushofera i Ditriha Ekarta. Vidimo ga i na spisku prvih članova Nacionalsocijalističke radničke partije Nemačke. Redovni kontakti s Hitlerom nadahnuli su budućeg firera na pisanje "Moje borbe". Smatra se da je Hitler "Moju borbu" posvetio Velimiroviću, ali je moćni lobi Srbske Pravoslavne Crkve, na čijem čelu su bili "zeloti", Atanasije Jevtić i Amfilohije Radović, tu posvetu uklonio, delujući preko srbske crkvene opštine u Berlinu. Velimirović lično je savetovao Himlera u organizovanju konclogora, a kraj 1944. i početak 1945. proveo je u Dahau na odmoru i oporavku, skupa s patrijarhom Gavrilom. Tada su proveravali kako funkcioniše "fabrika smrti" i pripremali genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u ratu 1991-1995. Smatra se da su oni osmislili pojavu Arkana, Frenkija i Jovice Stanišića, i pripremili paravojne formacije za slanje preko Drine. Uopšte, za sve krivice Srba, od ubistva sultana Murata 1389, koji je na Kosovu nudio Srbima "partnerstvo za mir", preko atentata na nadvojvodu Franju Ferninanda, koji je na Vidovdan 1914. Srbima u Bosni nudio suživot i toleranciju, sve do pravljenja nuklearnih bombi u Iranu i ugrožavanje Izraela, krivi su, pre svega, Nikolaj Velimirović, i, u nešto manjoj meri, Gavrilo Dožić, čiju je genocidnu politiku nastavio Pavle Stojčević, "patrijarh srpski iz devetog kruga" (M. Tomanić: "Srpska Crkva u ratu i ratovi u njoj", Krug, Beograd 2001).

Domine, adiuva incredulitatem meam!

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Ма да. Ово је у најмању руку неозбиљно и заиста не постоји у примерку књиге који сам читао. Премда мислим да је ово Бајфордова надградња Томанића. Наиме, Томанић пише оно што пише о Светом Николају, а Бајфорд то "филује" Мојом борбом и сличним тричаријама...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

  • Чланови који сада читају   0 чланова

    • Нема регистрованих чланова који гледају ову страницу
×
×
  • Креирај ново...