Dugi put do Betlehema – priča o jednom Badnjaku

[Mono]

Dugi put do Betlehema – priča o jednom Badnjaku

Dodano od Administrator | 2012/04/06 | Broj otvaranja:

I tako počinje priča… Jedna muslimanka, jedna kršćanka, agnostik, ateista i jedna osoba ‘’nereligijska, ali produhovljena’’ su krenule ka Betlehemu na Badnjak.

Na tom putu, jedina muslimanka sam bila ja. Sjedila sam na prednjem sjedištu( iako sam imala najkraće noge) i moja uloga je bila pjevanje božićnih pjesama ( jer nismo mogle naći nijednu odgovarajuću radio-stanicu).

Auto smo posudile od muža naše šefice, a razlog što smo se borile sa svakom krivinom je zbog našeg divnog šofera koja nije ništa vozila već duže vremena. Ali bile smo sretna skupina, spremne da vozimo sve do Betlehema. Naravno nećemo morati prolaziti kontrole na putevima i pretrese tokom putovanja.

Prva scena: Historijsko otkriće

Našla sam se u Palestini ove godine. Iako nijedna od moje četiri kolegice i cimerke nije religiozna osoba, odlazak u Betlehem kako bismo tamo doživjele Božić, putovanje u mjesto gdje je Isuus rođen, je izgledala kao jedina opcija za svjetlooke putnice.

Pomisao da smo toliko zašli u Svetu zemlju nas je sve omamila, a da nismo zaista znale šta nas čeka. Pošto sam muslimanka, nikada nisam slavila Božić, kao dan vezan za rođenje poslanika Isusa, te sada biti dio ovoga svega je bilo veoma važno za mene, ne iz religijskih razloga, nego kao lekcija iz historije. Moje misli su bile oblikovane suludom, omaljujućom pomisli da ću biti u gradu u kojem se dešava toliko mnogo stvari.

Gotovo da sam vidjela Crkvu rođenja Isusova, kako se nazire ispred mene, ispunjena misterijom, dok sam sjedila na klupi i slušala misu i molitve u koje nisam vjerovala. Čula sam odraslog čovjeka na obližnjoj klupi koji je pjevao tako dubokim glasom od koga su se tresle klupe na kojima smo sjedili. Ali ono što me je najviše fasciniralo je bio Trg Jaslica. Cijelu sedmicu sam slušala samo o Trgu Jaslica, Trg Jaslica i Trg Jaslica. Nisam imala predstavu šta da očekujem, ali imala sam visoka očekivanja.

Scena druga: Kontrolni prelazi

Sjela sam na prednje sjedište, jer sam malo uljepšala stvarnu prirodu mojih vozačkih sposobnosti, i odvažno upravljala mapom, kako smo se vozili dalje. Prva kontrola je prošla lagano, lahko smo je prošli zbog naše utvrđene priče još kako smo krenuli sa Zapadne obale kako idemo posjetiti Jakubovo vrelo. Nekoliko trenutaka kasnije naš šef nas je nazvao i pitao jeli sve uredu.

Nedavno, jedan doseljenik je ubijen i sve kontrolne tačke su bile zatvorene. Sada znamo da je samo bilo suđeno da nas puste. Bilo nam je suđeno da odemo u Betlehem. Ali to se desilo sa zakašnjenjem, velikim, oko tri i po sata kasnije. Napokon, druga kontrola i ovdje smo napravile grešku jer smo pitale vojnike IOS-a( Izraelske odbrambene snage) za pravac. ”Zašto želite ići u Betlehem?”, koketno je pitao jedan od njih. ”Tamo je opasno”. ”Ha, kao da nas možeš prevariti!”, pomislile smo, brzo se okrenule i krenule zaobilaznicom.

Zaklele smo se da nećemo više pitati vojnike za uputstva! Nakon mnogo promišljanja, divnih uputa od strane vozača autobusa u Starom gradu,, oduglovačenja, nakon što su nam drugi vozači trubili i vikali, napokon smo se našle na putu za Betlehem. Bile smo pet mudrih žena i niko nas nije mogao spriječiti da vidimo bebu Isusa. Osim sljedeće kontrolne tačke.

Nakon nekoliko minuta našle smo se u Betlehemu i tražile parking, nešto za jelo i toalet. O da i Trg Jaslica. Kako smo uzvikivale ”Sretan Božić” drugim vozačima, policajcima i vojnicima naše uzbuđenje je raslo. Čak i pjevanje ’12 dana Božića’ (pjesma koja se u nekim zemljama pjeva za Božić) izgledalo je nevažno. Moglo se desiti da se ne sjetimo riiječi , ali nije ih se sjećao ni Djeda Mraz. Kako smo se kretale naprijed uz uzbrdicu, prošlo je auto sa lažnim Djeda Mrazom, koji je tresao zvonce. Cijelim putem su se pojavljivali Djeda Mrazevi, koji su svijetlili i tresli zvonca putem. Jedan mlađi čovjek nam se cerio, a mnoštvo vojnika koji se dosađuju su bili po svuda. Riječ koja bi najbolje opisala šta vidim i kako se osjećam je upadljivo! Turistička zamka u koju svi ljudi padaju.

Nismo još uvijek bile stigle do Trga Jaslica, a moje nade su bile visoke. Već je prošlo 9 sati navečer i gomile ljudi koji su se kretali u suptrotnom smjeru nas nisu zadržale.

Scena treća: Božićne pjesme

Uzbuđeni vojnici su nas uvjerili da smo stigle. Crkva rođenja u svom svom sjaju je bila ispred nas. Samo imale smo jedan problem. Nismo imale karte da uđemo, jer je palestinski predsjednik Mahmud Abbas prisustvovao ceremoniji, i nećemo moći ući do 2 ujutro. Šetnja po stražnjim stazama, pozivi da kupimo suvenire su uljepšali, ali i umanjili naše iskustvo tamo.

Nismo stigle da vidimo veliki Božić sa Trga Jaslica, nismo mogli vidjeti Pećinu rođenja gdje se rodio Krist. I nismo stigle pratiti misu u 9 sati koja je prenošena uživo širom svijeta, niti čak pjevati božićne pjesme. Kako sam se samo nadala da ću pjevati te pjesme! Slavlja i dekoracije su izgledale kao i u bilo kojoj drugoj zemlji. I imala sam osjećaj da propuštam nešto, da mi nešto nedostaje. Ili kao da sam to odbijala. Osjećala sam se prevareno. Napuštajući Zapadne obalu koja je bila bez svjetiljki ili božićne atmosfere, zatim ulazak u Jerusalem, sa njegovim šarolikim izgledom, i najzad stizanje do Betlehema, mislila sam da ću vidjeti i doživjeti mnogo više.

Utješila sam se letećom papirnom lampom, koja je gorjela i sjajila, a zatim odletjela sa stotinama drugih, prodatih i popunjavala božićno nebo.

Posljednja scena: Okupacija!

Danima prije nego smo krenule na put, svaka od nas je stalno brbljala o tome šta bismo voljele vidjeti, gdje bismo voljele ići i šta bismo radile tamo. Imale smo ideje i planove. Ali sve što smo vidjele je bila lokalna omladina koja je uživala u noći vani, u zemlji u kojoj su pod opsadom. To je zasigurno jedan od najrazličitijih Badnjaka u kojima sam učestvovala, od onih u Južnoj Africi, do onih provedenih sa prijateljima u sniježnim selima Koreje.

Ali ako ništa, znam kada me ljudi pitaju: ”Gdje si bila prošli Božić?” , imaću divnu priču da im ispričam. O Badnjaku u Betlehemu. Mali savjet: Ako slučajno na dugom putu od Jerusalema do Betlehema opazite starca u vjerskoj odori koji može izgledati kao Djeda Mraz, ponudite mu vožnju, i zanemarite upozorenja drugih saputnika. On će vas najvjerovatnije dovesti do Trga Jaslica.

* Fatimah Vadvalla, spisateljica, Palestina

Izvor: online.net

Za Akos.ba prevela i obradila Anesa Gegić