Antiohijska patrijaršija u prošlosti i sadašnjosti

[Aristotel]

Antiohijska patrijaršija u prošlosti i sadašnjosti

Antiohija je bila vrlo važno gradsko središte, jedno od najvećih u antičkom svijetu. Baš u ovom gradu su, prema Djelima apostolskim (Dj 11,26), sljedbenici Isusa prvi put pozvani kršćani (hrišćani - oni koji su Hristovi). Antiohija je s vremenom postala sjedište patrijaršije koja je uključivala sve kršćane u ogromnom istočnoj provinciji Rimskoga Carstva i šire.

Reakcije na Kalcedonski (halkidonski) sabor (četvrti vaseljenski 451. godine) pokrenule su raskol u patrijaršiji. Ova crkva je potomak onih koji su prihvatili Kalcedon (Halkidon), uglavnom Grci i helenizirani dijelovi autohtonog stanovništva. Veća skupina, koja je odbacila odluke sabora, na kraju je formirala sirijske crkve (dohalkidonci).

Takva je bila situacija u Antiohiji kada je pala u ruke arapskim osvajačima u kolovozu (augustu) 638. godine. Lokalni kršćani vjerni kalcedonskom saboru su sada trpjeli sporadične progone i patrijaršijsko prijestolje je često bilo prazno ili zauzeto od strane nerezidenata tijekom (tokom) 7. i prve polovine 8. stoljeća (vijeka).

Bizantinci su ponovno vratili vlast nad gradom u 969. godini. Grčka patrijaršija je tada doživjela procvat pod Bizantom do 1085. godine, kad je Antiohija pala pod vlast Turaka Seldžuka. Tijekom (tokom) tog razdoblja, zapadnosirijsku liturgiju je postupno zamijenila bizantska liturgija, proces koji će biti dovršena do 12. stoljeća (vijeka).

U 1098. godini križari (krstaši) su zauzeli Antiohiju od Turaka Seldžuka i osnovali latinsko kraljevstvo uz obalu Sirije koja će trajati gotovo dva stoljeća (vijeka). Osnovana je latinska patrijaršija Antiohijje, a linija grčkih patrijarha nastavljena je i dalje u egzilu.

(nastavak slijedi)

[Aristotel]

(... nastavak)

Nakon što su 1268. godine Antiohiju osvojili egipatski Mameluci, grčki patrijarh je bio u mogućnosti vratiti se na to područje. Budući da je Antiohija sama davno bila svedena na mali grad, patrijaršija je trajno premještena u Damask u 14. stoljeću. Od Mameluka su ovo područje 1517. osvojili Turci i ostalo je pod turskom kontrolom do kraja Prvog svjetskog rata.  Patrijaršija je uvelike oslabljena raskolom u 1724. godini, kad su mnogi od njenih vjernika postali katolici i formirali ono što će postati Melkitska grkokatolička crkve.

Velika većina vjernika ove patrijaršije su odavno Arapi ili arabizirani. Godine 1898. je svrgnut posljednji grčki patrijarh, a njegov arapski nasljednik je bio izabran 1899. godine. Tako je patrijaršija postala u potpunosti arapska. Snažan pokret obnove, uključujući posebno pravoslavnu mladež (omladinu), u tijeku (toku) je od 1940. godine.

Patrijaršija je 1970. osnovala Teološku akademije svetog Ivana Damaščanskog (Jovana Damaskina), koja se nalazi u blizini Tripolija, u Libanon (Libanu).  Akademija je 1988. službeno uključena u Sveučilište (Univerzitet) Balamand.

Sveti sinod patrijaršije u Antiohiji sastoji se od patrijarha i svi aktivnih metropolita. Sastaje se najmanje jednom godišnje i ima funkciju izbora patrijarha i drugih episkopa, očuvanje vjere i poduzimanje mjera protiv određenih kršenja crkvenog reda. Osim toga, opće vijeće zajednice (general community council) sastoji se od Svetog sinoda i laičkih predstavnika. Sastaje se dva puta godišnje, ovo tijelo je odgovorno za financijska, obrazovna, sudska i upravna pitanja. Kada  mora biti izabran novi patrijarh, ovo vijeće odabire tri kandidata, od kojih zatim Sveti sinod bira patrijarha.

(nastavak slijedi...)

[Aristotel]

(... nastavak)

Današnji antiohijski pravoslavni patrijarh je aktivan u ekumenskom pokretu, te je uključen u nastojanja da ponovo uspostavi jedinstvo svih onih čiji se korijeni mogu pratiti natrag do stare nepodijeljene antiohijske patrijaršije. S tim na umu on se 22. srpnja (jula) 1991. sastao sa sirijskim (dohalkidonskim) patrijarhom Ignacijem Zakka I. Iwas. Oni su potpisali dokument koji je pozvao na "potpuno i uzajamno poštovanje između dvije crkve." Također je zabranio prelaženje vjernika iz jedne crkve u drugu, predviđeni su zajednički sastanci dva Svetog sinoda kada je to prikladno i dane su smjernice za zajedništvo vjernika, pa čak i za euharistijsku koncelebraciju (liturgijsko sasluženje) klera (klira) u dvije crkve.

Patrijaršija je sudjelovala u posebnoj bilateralnoj teološkoj komisiji za dijalog s Melkitskom grkokatoličkom crkvm da istraži načine liječenja raskola iz 1724. gpdine. Melkitski grkokatolički antiohijski patrijarh Maximos V govorio je na sastanku antiohijskog pravoslavnog Svetog sinoda po prvi put u listopadu (oktobru) 1996. godine. Antiohijski patrijarh snažno podupire međunarodni dijalog s Katoličkom crkvom.

Od kraja 19. stoljeća traje veliko iseljavanje antiohijskih pravoslavnih sa Bliskog istoka, a biskupije (eparhije) su osnovane u Sjevernoj Americi, Argentini, Brazilu i Australiji. U Sjevernoj Americi antiohijska pravoslavna arhiepiskopija je u 2005. godini imala 245 župa (parohija) i misija u SAD-u i 16 u Kanadi.

Njezina jurisdikcija obuhvaća i vikarijat zapadnog obreda koji se sastoji uglavnom od bivših episkopalijanaca (anglikanaca) s oko 10.000 članova. Osim toga, određeni broj evanđeoskih kršćana podrijetlom iz Campus Crusade for Christ je primljen u antiohijsku pravoslavnu arhiepiskopiju u 1987. godini. Oni su postepeno formirali 20 župa (parohija), sve bizantskog obreda. Poznata u to vrijeme kao Antiohijska evanđeoska pravoslavna misija, kasnije je raspuštena i njene župe (parohije) su1995. integrirane u redovnu strukturu arhiepiskopije.

(nastavak slijedi...)

[Aristotel]

(...nastavak)

Ukratko:

Područje: Sirija, Libanon, Irak, Kuvajt, Iran, Amerika, Australija, Europa

Poglavar: Patrijarh Ignacije IV (rođen 1920, izabran za patrijarha 1979)

Naslov: patrijarh Antiohije i svega istoka

Sjedište: Damask, Sirija (Adresa: Greek Orthodox Patriarchate of Antioch B.P. 0009, Damascus, Syria tel +963.11.43.14.00, fax +963.11.43.62.11)

Broj vjernika: oko 750.000

Web stranica: www.antiochpat.org (trenutno se stranica obnavlja, pa nema nekih informacija, bit će ih kasnije)

Ovim završava "prvi krug".

Zanima li koga ova tema?

I druge slične teme?

Ako se nađe odgovora "Da" - pisat ću još...

[Limes]

(...nastavak)

Ukratko:

Područje: Sirija, Libanon, Irak, Kuvajt, Iran, Amerika, Australija, Europa

Poglavar: Patrijarh Ignacije IV (rođen 1920, izabran za patrijarha 1979)

Naslov: patrijarh Antiohije i svega istoka

Sjedište: Damask, Sirija (Adresa: Greek Orthodox Patriarchate of Antioch B.P. 0009, Damascus, Syria tel +963.11.43.14.00, fax +963.11.43.62.11)

Broj vjernika: oko 750.000

Web stranica: www.antiochpat.org (trenutno se stranica obnavlja, pa nema nekih informacija, bit će ih kasnije)

Ovim završava "prvi krug".

Zanima li koga ova tema?

I druge slične teme?

Ako se nađe odgovora "Da" - pisat ću još...

Gospodine Zeliću, samo nastavite. Mislim da su ovakve teme neophodne za kvalitet ovog foruma. Imate moju puno podršku! Vrijeme je da se izdignemo iznad šablonoziranog optuživanja i dokazivanja u smislu "Moj je tata jači od tvoga", u našem slučaju "moj je bog jači od tvog".

Dakle, g. Zeliću sa pažnjom čekam Vaše dalje izlaganje.

[Guest]

Ovu temu sve vreme pratim i facenew22222222

samo nastavite 1000000001010

[Nicholas]

Ako se nađe odgovora "Da" - pisat ću još...

samo nastavi, tema je odlicna

[Aristotel]

Patrijarh Ignacije IV.

Patrijarh Antiohije, njegovo blaženstvo Ignacije IV. (Hazim) rođen je u sirijskom selu Mhardey, u neposrednoj blizini grada Hama. On je rođen u pobožnoj arapskoj pravoslavnoj obitelji i od rane dobi je prisustvovao bogosluženju i sudjelovao u crkvenom životu. I tijekom studija na sveučilištu (univerzitetu) u Bejrutu, budući patrijarh stupio u službu u jednoj od crkava lokalne biskupije (eparhije), te nakon nekog vremena postaje đakon.

Godine 1942. Ignacije IV. je bio jedan od organizatora pravoslavnog omladinskog pokreta koji se razvio u Libanonu (Libanu) i Siriji tijekom (za vrijeme) Drugog svjetskog rata. Ovaj pokret je dao novu vitalnost cijeloj Crkvi Antiohije i pridonio je priljevu mladih ljudi u Crkvu.

Godine 1945. je otišao u Pariz, gdje je studirao na Teološkom institutu svetog Sergija. Nakon povratka na Bliski istok u Libanonu (Libanu) je osnovao pravoslavnu Teološku akademiju u manastiru Balamanda, gdje je dugi niz godina bio dekan. Kao dekan, on je uvijek nastojao pružiti patrijaršiji Antiohije visokoobrazovanih svećenika, koji su dobili dobru duhovnu i intelektualnu formaciju i koji imaju iskrenu vjeru.

Godine 1953. on je jedan od osnivača SYNDESMOS – Svjetskog udruženja pravoslavne omladine i teoloških škola. Godine 1961. Ignacije IV postaje biskup (episkop), a 1970. mitropolit Latakije u Siriji. Ignacije IV. nastojao je svugdje uvoditi u praksu često pričešćivanje.

Patrijarh Antiohije je postao 2. srpnja (jula) 1979.