Moć reči - snaga slovesnosti

[Zayron]

The Power of Words

This short film illustrates the power of words to radically change your message and your effect upon the world.

At Purplefeather (http://www.purplefeather.co.uk) we provide powerful, optimised web content to get you noticed online. Homage to Historia de un letrero, The Story of a Sign by Alonso Alvarez Barreda Music by: Giles Lamb http://www.gileslamb.com Filmed by www.redsnappa.com Director Seth Gardner.

Cast: Bill Thompson, Beth Miller http://www.uk.castingcallpro.com/view.php?uid=217905

[Aragorn]

Veoma lepo i veoma poucno.

Hvala sto si ovo podelio sa nama.

[Александрида]

Genijalno  :group111: 0102_laugh slava3 Hvala Zayrone  1000000001010

[Анастасија]

PRELEPO  1000000001010  whackado

[Милан Меденица :)]

:cheesy2:

:cheesy2:

[florenntina]

Drugari, evo malo jutarnje gimnastike za mozdane vijuge   zru

Dakle, sta pokazuje prvi deo klipa? Slepog coveka koji prosi i kaze istinu "ja sam slep" i jako malo ljudi to prihvata i suoseca...

Drugi? Isto? Hmmm...

U drugom delu slepac kaze "danas je divan dan i ja to ne mogu da vidim". S obzirom da je slep, jasno je da ne moze da zna da je dan lep, ali mnogo ljudi prepoznaje poruku i reaguje... Zasto, sta ih je to dotaklo?

Mislim da ih je dotakao prvi deo poruke "danas je lep dan" jer to je ono sto je za njih vazno i sto prepoznaju kao poruku na kojoj su odrasli "be positiv", "have a good time" . Dakle, istinitost se potiskuje u drugi plan, sustinska sreca i veselost srca se prodaje za zadovoljstvo...

I tako nekako opet dolazimo do one "prokletije odvajkada"  sa jabukom i Evom... A na pocetku je sve tako nevino i bezazleno...

Btw, da ne bude zabune, i meni se ispocetka dopao klip. Cak sam ga podelila i sa nekim prijateljima, ali eto, cisto mi bilo interesantno da iznesem i ovaj ugao gledanja na stvari...

I tako... Have a nice day :cheesy:

[Гост]

citam vec nekoliko puta tvoj post i ne mogu da ukacim zasto bi ljude taknuo prvi deo poruke, kad drugi gadja u srce?

[Oglo]

na "ja sam slep"

svi će reći: pa šta!

a nesvjesno misle " i ja sam pa ne prosim!"

a na "danas je divan dan i ja to ne mogu da vidim"

svi će reći: "vidi stvarno jeste,hvala što si nam otvorio oči"

[florenntina]

citam vec nekoliko puta tvoj post i ne mogu da ukacim zasto bi ljude taknuo prvi deo poruke, kad drugi gadja u srce?

Pa zasto ih onda nije dotakao drugi deo poruke tj. cinjenica da je slep prvi put?

[emilija]

nasha srca su okamenjena i ne mozhe se oklop probiti zrakom sunca nego se ide burgijom...

[DYNABLASTER]

Spasoje Vlajic ima razmisljanja na tu temu

[Гост]

Pa zasto ih onda nije dotakao drugi deo poruke tj. cinjenica da je slep prvi put?

zato sto se ne najcesce ne udubljujemo u ono sto nam drugi govore, a samim tim i ne saosecamo sa njima.

Tako i ovde neko kaze da je slep i nikom nista, ali onda pojasni sta to biti slep podrazumeva i to dopre do srca i mozga.

Mada , meni je ovaj klip vise za moc marketinga nego reci

[Милан Меденица :)]

Pa zasto ih onda nije dotakao drugi deo poruke tj. cinjenica da je slep prvi put?

zato sto se ne najcesce ne udubljujemo u ono sto nam drugi govore, a samim tim i ne saosecamo sa njima.

Tako i ovde neko kaze da je slep i nikom nista, ali onda pojasni sta to biti slep podrazumeva i to dopre do srca i mozga.

Mada , meni je ovaj klip vise za moc marketinga nego reci

лично, први део бих одмах потписао  .mense.

други део о маркетингу ми је потпуно неважан јер ме није нимало тако дотакао, јер је исти тај маркетинг дао све те новце, помоћ, схватање, грижу савести, преумљење, ко зна шта све не ... сваком понешто, а неком све  .mense.

правилно примењен, на конкретном примеру - цело Свето Писмо, Црква (верници и мантија) и све Њене (њихове) службе су маркетинг Господа и Васкрсења, као и светог причешћа  :bla:

тако да не видим проблем у оваквом позитивном маркетингу  .mense.

такође, ту је и онај негативни о илузијама и мамљењем на слабост који у овом конкретном примеру недостаје јер је сурово истинит и прецизан.  dada

[Zayron]

To je takva jedna mala video-prispodoba, parabola, slična tim kakvim se služio sam Gospod Hrist. One nisu tu radi toga da bismo ih rastavili na miskroskopske čestice, molekule i elemente i analizirali do takvih detalja i podrobnosti kao u fizičkom ili hemijskom laboratoriju. Već radi toga kako bi nas uvele u onostrani svijet transcedentnih, dakle nevidljivi svijet duhovnih, spiritualnih istina i otvorile nam oči k sagledavanju nečeg što do tada nismo bili sposobni primjetiti, vidjeti ili shvatit. Dakle imamo ih čitati toliko dugo i često dok nam se pred unutrašnjim očima ne otvore ta vrata a tek kad stupimo unutra razumjećemo zašto je bolje nešto učiniti ovako a ne onako ili živjeti životom takvim a ne onakvim. Često do takvih saznanja možemo doći i sami bez toga da nas neko o tome na bilo koji način poučava ali je proces sticanja takvih tih saznanja sopstvenim snagama vrlo zahtijevan, dugotrajan i plaća se dragocjenim vremenom. Gospod Hrist je to znao, nije želio da umremo u neznanju i ne dočekamo se ikakvih dubljih duhovnih spoznaja. I zato je služeći se takvim pričama - parabolama nastojao saopštiti ono što nam je skriveno i o čemu zna samo On i Otac nebeski jer nas ne zove više slugama već prijateljima svojim i drži nas toga vrijednim. O tome je i ovaj video, o riječiima, o snazi i moći govora i o tome što o riječima i govoru još ne znamo a znati bi mogli. No samo kad bi nam to neko o tome nešto rekao. A Isus nam to govori iz dana u dan i ne moramo živjeti 70, 80 ili 90 godina i čekati čitava desetljeća da bismo saznali ono što možemo saznati odmah sad, bilo kad pa i u ranoj mladosti ako treba jer se učimo od Onog koji je Riječ sama. O tom je znači otprilike i taj video. A evo sad i jedne priče - parabole Isusove, to je današnje čitanje iz nedeljnog lekcionara za 17. nedelju kroz godinu prema gregorijanskom liturgijskom kalendaru 31.07.2011.:

BISER

Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. (Mt 13,44-45)

http://isusove-rijeci.blogspot.com/2008/12/biser.html

17. NEDJELJA KROZ GODINU „ Isus Krist – biser našeg života“

Čovjek je uvijek sanjao o bogatstvu, uvijek je tražio neko blago koje će mu donijeti sreću. Mislio je da ne treba ništa drugo da bude sretan osim da bude bogat. U današnjem svetom Evanđelju Isus nam govori o kraljevstvu nebeskom kao blagu i bogatstvu. On tu ne misli na zemaljsko blago i bogatstvo. Kraljevstvo nebesko koje je Krist donio svijetu sasvim je drukčije blago i bogatstvo. Ono je istinsko, vječno i sveto blago mudrosti i znanja. To je blago Kristove istine i milosti na zemlji. Kristovo je blago Božja mudrost, tajanstvena i skrivena koju nije upoznao nijedan od knezova ovoga svijeta. To je ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što ljudsko srce nije osjetilo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Po Kristovu bogatstvu postajemo dionici božanske naravi. Kristovo je bogatstvo, bogatstvo njegova Oca, koje mu je on potpun baštinik, a mi s njime subaštinici. Kristovo je bogatstvo skriveno blago. Ono je skriveno stoga da čovjek dobije više volje da ga traži. Sva je tragedija u tome što suvremeni čovjek to izgubljeno blago traži okrenut prema zemlji. Kad se razočara u jednoj nadi, utječe se drugoj. Toliko je putova pronašao koji bi ga morali dovesti do potpune sreće i životne radosti, ali je redovito rezultat uvijek isti. Umoran i razočaran mora sam sebi priznati da ono pravo što je tražio nije pronašao. Mnogima tako i cijeli život prođe, a da zapravo nisu pronašli ono što su tražili i čemu su se nadali. Mi se kršćani ne smijemo s tim složiti, jer u naše je srce usađena neutaživa želja za vječnom srećom i radošću koja ne prolazi. I da bismo ostvarili vječnu sreću za koju smo stvoreni, moramo živjeti tako kako dolikuje ne samo građanima zemlje nego i građanima neba. Iako je kraljevstvo Božje najveći dar Božji, čista milost koju Bog daje bez ikakvih naših zasluga, ipak se od nas traži kao nužni preduvjet: otvorenost, obraćenje i spremnost da Božji dar, Isusa samog, s njegovom milošću prihvatimo. Moramo se ponovo roditi, ali ne za ovu zemlju, nego za Boga i Božji svijet. A taj se unutarnji preporod u nama zbiva djelovanjem milosti, koju Bog nikome ne uskraćuje. Ona je kao sakriveno blago koje treba otkriti. Njezina je vrijednost neizmjerna, jer njome ne kupujemo zemlju, nego samo nebo i vječno blaženstvo. Ona je taj skriveni i traženi biser, za koji se isplati dati sve što čovjek posjeduje. Sve su to samo slike i usporedbe kojima bi se htjelo označiti nadnaravnu stvarnost, na koju smo svi pozvani i za koju smo stvoreni. Ako, služeći se jezikom današnjeg Evanđelja, naš život usporedimo s poljem, onda je svaki čovjek pozvan da u tom polju, u tom zemljištu pro­vodi radove, ne bi li u njemu pronašao blago ili čak ono najdragocjenije što se u zemljištu može naći: biser za svoj život. Pedagoškim jezikom bismo rekli: svaki čovjek je pozvan da u sebi, u svojoj naravi, otkrije one sposob­nosti koje treba razvijati na svom životnom putu da bi postao plemenit i dobar, ali i još više: da bi postigao cilj života. Potrebno je da se nakratko zadržimo baš kod te točke jer nam se upravo tu nameće bitno, rekao bih i najvažnije pitanje koje glasi: što je najviši i konačni cilj našeg života? Svaki od nas će odmah razumjeti ako kažem da konačni cilj jednog čovjeka ne može biti, primjerice, da obrađuje svoju zemlju i tako skrbi za svoj život i za život svoje obitelji. Isto tako, konačni cilj života ne može biti da netko bude učitelj, liječnik, vozač, nogometaš, zidar itd. Sve to sigurno spada u naš život, i ta su zvanja jako važna za osobni život i za čitavo društvo. Pa ipak možemo razumjeti ako kažem da te i slične dje­latnosti ne mogu biti konačni cilj ljudskoga života. Zašto one to ne mogu biti? Zato jer čovjek u njima ne nalazi pot­puno ispunjenje svoje osobe i potpuno zadovoljenje svih svojih čežnja i želja. Sve ono što je prolazno i što čovjek ne može sigurno i trajno posjedovati, ne može biti konačni cilj ljudskog života. Do tog zaključka dolazimo iz spoznaje da nećemo vječno živjeti na ovom svijetu. Stoga samo ono može biti konačni cilj našeg života što može riješiti veliku za­gonetku našeg života, a to je pitanje smrti, to je pitanje: što će biti s nama nakon smrti. Zaista, u svakom od nas postoji neugasiva želja da živimo ne samo što dulje na svijetu nego da živimo bez konca i kraja, da živimo vječno. Želju za vječnim životom svaki je od nas brzo otkrio kopajući po zemljištu svoje duše i svog uma. Ali nije bilo tako lako naći rješenje za tu našu želju. Govoreći jezikom Evanđelja, možemo kopati po zemljištu naše duše, ali nitko nam ne jamči da ćemo naći blago koje tražimo, da ćemo naći biser koji bi ispunio našu želju za vječnim životom. Mnogi i premnogi nikada neće u svom životu doživjeti onaj čas kada bi od radosti mogli uskliknuti: evo, našao sam blago, našao sam biser svog života! Istina je, mnogi neće moći doživjeti taj radosni čas jer nisu dovoljno obrađivali sebe ili jer uopće nisu tražili blago, biser u svo­jem srcu i umu. Za njih možemo reći da su sami krivi što su za vrijeme svog života ostali bez blaga. No, ima i takvih ljudi koji su tražili, koji su obrađivali zemljište svoje duše, pa ipak nisu pronašli blago ni biser svog života. Zašto im se to moralo dogoditi, ne znamo. Stoga, s osjećajem velike zahvalnosti, sami sebi kažemo: Bog nam je omogućio da pronađemo blago svog života, da pronađemo biser života koji ispunja našu želju za vječnim životom. To blago našeg života jest naša vjera. Taj biser našeg života jest Isus Krist, naš Spasitelj. Uz pomoć roditelja, kumova, svećenika tražili smo blago vjere te smo ga i pronašli. Krštenjem smo kao novi ljudi ušli u Božji svijet kojeg Evanđelje naziva kraljevstvom Božjim. Ono je postalo naš životni put, kojim hodamo s najljepšim duhovnim blagom: s vjerom, ufanjem i ljubavlju. Bog nam je darovao to blago jer dobro znamo "da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koje je Bog pozvao i predo­dredio da budu jednaki slici njegova Sina" (usp. Rim 8, 28-29). Te riječi iz Pavlove poslanice Rimljanima dobro razumijemo. Tako nastojmo i živjeti, kako bismo u svemu bili slični Isusu, prije svega u ljubavi prema bližnjemu. Jer vjera u Krista i ljubav prema bližnjemu temelj su naše nade da ćemo postići konačni cilj našeg života: da ćemo postići život vječni.

http://www.zupa-nedelisce.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=102:17-nedjelja-kroz-godinu--isus-krist--biser-naeg-ivota&catid=10:nedjeljna-misao&Itemid=77