Sveta Gianna Beretta Molla

[Aristotel]

Danas se u Katoličkoj Crkvi slavi sveta Gianna Beretta Molla (1922-1962).

Iz knjige "Duhovni velikani" o. Josipa Antolovića SJ:

"Majka obitelji, službenica Božja, danas već blažena [ova knjiga pisana je prije nego je 2004. proglašena svetom, op. I.Z.], Gianna Beretta Molla, rodila se 4. listopada [oktobra] 1922. u Magenti kod Milana na dan zaštitnika Italije, sv. Franje Asiškoga. Roditelji joj bijahu: Alberto Beretta i Maria De Micheli. Oboje odlični kršćani, a rodiše 13-ero djece od koje dvojica postadoše svećenici. I na njihovu se primjeru opet pokazalo da brojne obitelji obično daju Crkvi i narodu duhovna zvanja. Naša je junakinja na krštenju dobila ime Giovanna Francesca - Ivana Franjka. God. 1925. obitelj se Beretta preselila u Bergamo. Ondje je Ivana 4. travnja [aprila] 1928. s pobožnošću u duši te radošću u srcu primila prvu pričest, a svetu potvrdu 9. lipnja 1930. U Bergamu je polazila pučku i srednju školu. Licejske je studije završila u Genovi (Albaro), gdje je g. 1942. izgubila majku. Obitelj se tada vratila u Bergamo, no ondje je 10. rujna iste godine umro i otac.

Ivana se vratila u svoj rodni kraj te se odmah u jesen 1942. upisala na Medicinski fakultet Sveučilišta u Milanu. U isto je vrijeme bila veoma aktivna u Katoličkoj akciji. S uspjehom je završila studij medicine. A u Paviji je postigla doktorat iz medicine i kirurgije te kasnije 7. srpnja 1952. i diplomu iz pedijatrije. Postigla je, dakle, vrhunsku spremu u svojoj struci.

U međuvremenu je u Meseru otvorila ambulantu koju je vodila sve do smrti. Htjela je doduše kao liječnica misionarka poći u misije. Pošla je u Brazil te ondje srela kapucina, patra Alberta. U međuvremenu je, dok još nije preuzela posao, srela inženjera Pietra Mollu i to je odlučilo o njezinu kasnijem životu. Udala se za njega u Magenti 24. rujna [septembra] 1955.; s njime je imala troje djece. Zvali su se: Pierluigi (1956), Mariolina (1957), Laura (1959). Svi su bili rođeni u obiteljskoj kući u Ponte Nuovo kod Magente.

Nakon toga je imala "due maternita a vuoto" (vjerojatno se radilo o spontanim pobačajima); Gianna je od Boga izmolila milost da opet začne jedno malo stvorenje - što pokazuje kako je žarko voljela djecu. No u isto se vrijeme na maternici pokazao rak što je tražio veoma delikatan kirurški zahvat. Izveden je 6. rujna [septembra] 1962. u bolnici u Monzi. Bolesnica je liječnicima dala jasno do znanja ovo: "Spasite moje malo stvorenje!" A liječnici, svi od reda, savjetovahu drugačije jer su mislili da će u porodu sigurno umrijeti. Ona je to odbila te malo kasnije rodila djevojčicu kojoj je dala ime Gianna Emanuela. Tjedan dana kasnije ta je herojska majka, koja je odbacila pobačaj i rodila dijete, sama umrla te bila pokopana u Meseru.

Njezin je herojski čin učinio dubok dojam na javnost. Žrtvovala je svoj da spasi život svoga djeteta. U to je doba milanski nadbiskup bio kardinal Giovanni Battista Montini, kasniji papa Pavao VI. On će kao Papa 23. rujna 1973., prije Anđeoskog pozdravljenja, u uobičajenom nedjeljnom nagovoru o toj majci govoriti kao uzoru što spašava život svog djeteta, dok ga tolike druge "nemajke" olako ubijaju.

Montinijev je nasljednik na milanskoj metropolitanskoj stolici, kardinal Giovanni Colombo, god. 1972. otvorio biskupijski postupak za proglašenje Gianne Molla blaženom, a 11. je travnja [aprila] 1978. cjelokupni lombardski episkopat potpisao molbu da se otvori postupak za njezino proglašenje blaženom kod Kongregacije za kauze svetaca u Vatikanu. Molba je dobila "nihil obstat" (nema zapreke) 15. ožujka [marta] 1980.

Dana 24. travnja [aprila] 1994., kad je herojsku majku Ivan Pavao II. proglasio blaženom, proces je doživio uspjeh. Postigla je časti oltara u doba kad tzv. Međunarodna zajednica s UN-om na čelu te manje-više sve države legaliziraše pobačaj. Tko je u pravu? - Sigurno nova blaženica i sve one žene i majke koje ne dižu svoje ruke na svoju vlastitu još nerođenu djecu, već je rađaju i rukama grle, pokazujući svoje divno majčinstvo. Nedjelja beatifikacije Gianne Beretta Molla bijaše nedjelja Dobrog Pastira koji svoje ovce vodi na pašu, hrani i brani, spreman i poginuti za njih. Vrlo simbolično!

Ivan Pavao II. je kod te beatifikacije izrekao lijep i poticajan govor. Među inim je rekao: "Gianna Beretta Molla je shvatila kako će kao kruna njezina uzorna života, kao studentice, u zajedništvu Crkve angažirane djevojke te sretne majke, koja je i uz cijenu svog života spasila život djeteta što ga je nosila pod srcem, a sada ovdje prisutna biti upravo njezina smrt. Ona je po zanimanju bila liječnica i kirurg pa je bila posve svjesna da ide u susret smrti, ali pred tim nije ustuknula, pokazavši herojski stupanj kreposti. Majčinstvo može biti izvor radosti, ali i patnje te gorkog razočaranja."

Nova je blaženica osjetila patnju svoje bolesti, a i rastanak od svog muža i djece. No ipak je sve to prihvatila u duhu vjere i Bog ju je za njezinu vjernost i ljubav u nebu nagradio, a na zemlji je proslavio častima oltara.

Riječi zaljubljenice Gianne Berette, iz pisma od 4. rujna 1955. njezinu zaručniku, najbolje otkrivaju njezinu lijepu i veliku dušu. Evo ih: "Kad pomislim na našu veliku međusobnu ljubav, mogu samo Gospodinu zahvaliti. Doista je istina da je ljubav najljepši osjećaj što ga je Bog položio u ljudsko srce. O, kad bismo ga uvijek imali kao sada, Piero... S Božjom ćemo se pomoću i blagoslovom tako ponašati da naša mala obitelj bude mali 'cenakul' (dvorana posljednje večere), gdje će Isus biti uvijek iznad naših sklonosti, želja i poslova. Piero moj, još samo nekoliko dana do časa kad ćemo pristupiti k oltaru te primiti sakramenat naše ljubavi. Kad pomislim na to, postajem veoma ganuta. Mi ćemo postati Božji suradnici u stvaranju. O, da mu možemo darivati djecu koja će ga ljubiti i služiti mu! Piero, hoću li moći postati žena i majka, kakvu si uvijek želio? Ja takva, uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslužio...""

[Aristotel]

Svetica našeg vremena - Gianna Beretta Molla

«Ljubav je najljepši osjećaj koji je Gospodin postavio u dušu ljudi»

Kriza braka i obitelji sigurno spada među goruće probleme današnjeg vremena kako je to naglasio već Drugi vatikanski sabor prije više od četrdesetak godina. Sve veća globalizacija ponašanja u ovo vrijeme na svim razinama još je teže pogodila bračni i obiteljski život. Raste broj rastava brakova, opada natalitet, sve je više problema s odgojem djece i mladih. Dok s jedne strane raste zlostavljanje djece, s druge strane raste i kriminalitet među djecom i mladima. I oni postaju sve više nasilni u nasilničkom okruženju. Svi ti problemi povezani su i u većini slučajeva imaju svoj izvor u nesređenim bračnim i obiteljskim odnosima.

Crkva proglašavajući pojedine osobe svetima želi ih kao svjedoke ljubavi prema Bogu i čovjeku staviti za uzore na čijem se životnom primjeru može ugledati svaka osoba. Sveta Giannu Beretta Molla koju je Sv. Otac Ivan Pavao II. proglasio svetom 16. svibnja 2006. jedna je od takvih osoba. „To je i prva majka obitelji koja je nakon prvih kršćanskih vremena i poslije srednjeg vijeka, prepoznata kao svetica cijele Crkve i za cijelu Crkvu», napisao je za L' Osservatore romano milanski nadbiskup Dionigi card. Tettamanzi u povodu kanonizacije ove nove svetice.

Obiteljsko ozračje

Gianna je rođena u Magnetu, od duboko kršćanskih roditelja Alberta i Marie De Micheli 4. listopada 1922. na blagdan sv. Franje Asiškog a krštena je 11. listopada iste godine pod imenom Giovanna Francesca. Bila je deseto od trinaestero djece, od koji je petero umrlo u ranoj dobi. Iz te brojne obitelji troje djece je izabralo duhovno zvanje: Enrico, koji uzima ime o. Alberto bio je kapucin i misionar u Brzilu; Giuseppe, svećenik u biskupiji Bergamo; Virginia, redovnica misionarka u Indiji.

Otac Albert želio je da sva njegova djeca završe studije a svojim kršćanskim životom bio je za svoju djecu primjer. Tako je svaki dan, prije odlaska na posao sudjelovao na Svetoj Misi. Majka Maria De Micheli, bila je energična ali i ponizna žena: govorilo se kako je hrabrila svoju djecu svojim pogledom. Bila je uvjek bliza svojoj djeci. Kao primjer te brižljivosti njezina djeca su govorila da je učila latinski i grčki kako bi ih mogla slijediti u njihovu studiju.

U takvoj obiteljskom duhovnom ozračju Gianna je odgojena u bitnome, s posebnom i konkretnom pozornošću prema potrebnima te zauzetošću prema misjima. Prvu Svetu Pričest prima s pet i pol godina (4.travnja 1928.) u Bergamu, gdje se je obitelj u međuvremenu preselila. Od tada je svakog jutra išla s majkom na Sv. Misu a Pričest je «postala njezina neizbježna hrana svakog dana». Krizmu prima 9. lipnja 1930. u katedrali u Bergamu. Bila je uvjek ozbiljna, darežljiva prema braći i sestrama, nikada se nije dosađivala: volila je lijepe stvari, glazbu, slikartso, izlete u planinu.

Duhovno sazrijevanje kroz Katolički akciju

U Quinto al Mare u blizini Genove gdje su se preselili radi bolesti oca uključuje se Katoličku akciju i pohađa klasičnu gimanziju. U to vrijeme prima novi zamah u duhovnom sazrijevanju na svom životnom putu. Ne zadovoljava se samo svakodnevnom Svetom Pričesti nego se od tada svakog tjedna ispovjeda kod istog svećenika i redovito pohađa duhovne vježbe. Upravo za vrijeme jednih takvih duhovni vježbi – od 16. do 18. ožujka 1938., u šesnaestoj godini života, doživljava odlučno duhovno iskustvo svoga života. U svojim zabilješkama piše: «Želim se bojati smrtnog grijeha kao da je zmija; radije tisuću puta umrijeti nego uvrijediti Gospodina». Nije joj manjkalo životnih kušnji. Na godinu dana mora prekinuti studij radi bolesti (1938./39.) a upravo u maturalnoj godini 29. travnja 1942 godini umire joj majka, a 10. rujna iste godine i otac.

S braćom i sestrama seli se u Magentu i upisuje se na studij medicine, najprije u Milanu a potom u Paviu, specijalizirajući se za pediatra.Njezina duhovnost sve više se izoštravala: svakodbevno sudjeluje u sv. Misi, pohađa Presveti Sakramenat i meditira, redovito moli krunicu. Sve više se angažira i u apostolatu. U to vrijeme sudjeluje na Konferencijama Sv. Vinka, Udruzi katoličkih studenata Italije i Katoličkoj akciji. Utisak koji je ostavljala sadržan je u zablješci jedne njezine kolegice iz gimanzije: «Gianna daje svoj otvoreni smjeh, pun slatkoće i mira, odraz zrele radosti i dubokog mira u duši». Ozbiljno je razmišljala da se potpuno posveti misijskom radu kao laikinja u Brazilu, ali potom je shvatila da je njezin životni put brak.

Brak - put svetosti

Godine 1954 susreće čovjeka svoga života, inžinjera Pietra Molla, pripadnika Katoličke akcije i angažiranog laika u svojoj župi u Mesero. Priprema se za «Sakramenat ljubavi» u molitvi, a što je preporučila i svom budućem mužu s kojim se udinjuje u braku 24. rujna 1955. godine u crkvi Sv. Martina u Magenti. Na svoj brak Gianna i Pietro prvenstveno su gledali očima vjere: «Ljubim te toliko, Pietro, - piše mu 10. lipnja 1955. – i neprestano si mi prisutan, počevši od jutra kada za vrijeme Sv. Mise, na prikazanju, prinosim sa svojim i tvoj rad, tvoje radosti, tvoja trpljenja, i zatim tokom čitavom dana sve do večeri».

Njihov je san bio da imaju puno djece a u stvarnosti su rođeni: Pierluigi (19. studenog 1956.), Maria Zita (Mariolina, 11. prosinca 1957.), Laura Enrica Maria (Lauretta, 15. srpnja 1959.). U trećem mjesecu četvrte trudnoće liječnici otkrivaju kod Gianne tumor na maternici. Bio je to početak njezina trpljenja. «Ako želimo sačuvati tvoj život, trebamo prekinuti trudnoću!», rekao joj je prof. Vitali inače po vjeri židov. «Profesore to ne dopuštam nikako!» odgovorila je odlučno Gianna. Prihvatila je je operaciju, tražeći izričito da tumor bude ostranjen ali bez da se naškodi životu čeda koje je nosila: «Ne brinite se o meni – govorila je kirurgu koji ju je trebao operirati i koji joj je predstavio opasnosti kojima se izlaže nastavljajući trudnoću – dosta je da bude dobro za dijete». Radosno je u molitvi i raspoloživosti posljednih šest mjeseci porižvljavala čekajući rođenje Gianne Emanele koja se je rodila na Veliku subotu 21. travnja 1962. u bolnici San Gerardo u Monzi.

Spremna sam na sve kako bi spasila svoje dijete

Nekoliko dana prije poroda, prisjeća se muž, rekla mi je izričito, s čvrstim i ozbiljnim tonom, s dubokim pogledom koji neću zaboraviti nikada: «Ako trebate odlučiti između mene i djeteta, nikave dvojbe; izaberite i to zahtjevam, dijete. Spasite njega». Poslije tjedan dana teških bolova zbog upale rane i sepse koja se proširila, Gianna je prebačena prema svojoj osobnoj želji u svoju kuću u Ponte Nuovo nekoliko sati prije smrti gdje umire u 8 sati u subotu 28. travnja 1962. Do posljednjeg trenutka ponavljala je riječi: «Isuse, ja te ljubim, Isuse, ja te ljubim».

Sahranjena je, na groblju u Miseru dok se je vrlo brzo širio glas o njezinoj svetosti zbog njezina života i zbog vrhunskog čina ljubavi kojim je okrunila svoj kršćanski život. Dijecezanski proces za beatifikaciju odvijao se u Milanu (1980.-1986.) i u Bergamu (1980. – 1984.). U međuvremenu 1977. u Grajaù u Brasilu, dogodilo se čudo po njezinu zagovoru: ozdravljenje jedne majke u njezinoj četvrtoj trudnoći. Čudo je odobreno 1992. U toku svete godine 2000., po njezinu zagovoru, dogoilo se još jedno čudo u biskupiji Franca (San Paolo- Brazil): jedna djevojčica, četvrto dijete jedne mlade obitelji u mjačinskoj utrobi usprskos nenadkonadiva gubitka liquido amniotico, rođena je potpuno zdrava.

Poruka sv. Gianne za naše vrijeme

Gianna može biti definirana kao «svetica svakodnevnice», žena koja nasuprot tolikih lica označeni pesimizmom i strahom toliko prisutnom u naše vrijeme, pokazuje put ljubavi, radosti, predanja Isusu. «Upravo jer njezina veličina - kako je rekao moj predčasnik Carlo Maria Martini – sastoji se u tome da je ona svakodnevno činila naše iste korake, imala je naše probleme i naše poteškoće, pokazujući kako se u 'normalnosti' može posvetiti. Ova majka obitelji potiče nas slijediti hrabro očaravajući poziv na svetost. Podsjeća nas kako je svetost za sve treba biti ostvarena i tumačena – kako piše Ivan Pavao II u Novo Milennio ineunte – kao «visoka mjera» redovitog kršćanskog života».

Pozivajući se na jednu rečenicu iz Giannina pisma svom budućem mužu u kojem ona između ostalog piše: «Ljubav je najljepši osjećaj koji je Gospodin postavio u dušu ljudi», u propovijedi prigodom proglašenjena svetom ove velike žene i majke Ivan Pavao II. će reći: «Po primjeru Krista »koji je ljubio svoje… do kraja ih je ljubio», ta je sveta majka obitelji herojski ostala vjerna zadaći koju je preuzela na dan vjenčanja. Krajnja žrtva koja je zapečatila njezin život svjedoči kako samo onaj koji ima hrabrosti posve se posvetiti Bogu i braći ostvaruje samog sebe. Naša epoha može otkriti preko primjera Gianne Beretta Molla čistu ljepotu, neporočnu i plodnu bračnu ljubav, življenu kao odgovor na božanski poziv!»

Posebna ljepota i zanimljivost ove kanonizacije sastojala se i u tome što su u tom činu sudjelovali i muž te tri kćerke sv. Gianne Beretta Molla. Izvjestitelji su primjetili posebno kako je najmlađa kći sv. Gianne četrdesetdvogodišnja Gianna Emanuela, lijčnica čitavo vrijeme držala za ruku svoga oca, ima isti onaj osmjeh kao što je imala njezina sveta majka. Uz njih je bila i mala Gianna Maria Comparini rođena 31. svibnja 2000 a koja je došla iz Brazila s roditeljima.

Piše: dr.sc. Ivo Balukčić

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=18058

[Aristotel]

Slika ove svetice:

[Aristotel]

Slika ove svetice:

[Aristotel]

[Aristotel]

[Aristotel]

Portal (na engleskom jeziku) posvećen ovoj svetici sa mnogim prilozima:

http://www.saintgianna.org/main.htm

Stranice jedne američke parohije posvećene ovoj svetici:

http://www.stgiannaparish.org/about_st_gianna.htm