Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'oni'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Pozdrav svima, da li je mozda bila ova tema? Kako se pricescivati ako imate autoimunu bolest - celijakiju? Da ne duzim o bolesti, organizam ima jaku autoimunu reakciju kada se u organizam unese psenica, raz, jecam, tj protein pod nazivom gluten... Neki saveti, iskustva, bilo bi mi od pomoci
  2. Probajte da ne zaplačete na pismo ove majke iz Hrvatske čije je dete preminulo od raka (FOTO) FOTO: FACEBOOK Odeljenje za onkologiju i hematologiju Dečje bolnice Kantrida u Rijeci poslednjih dana je u centru pažnje hrvatske i balkanske javnosti. Naime, na tom odeljenju se lečila malena Mila Rončević, a njen otac je u izjavama isticao da se njenoj doktorki Jeleni Roganović ne može dovoljno zahvaliti na svemu što je učinila. - Podigao bih toj ženi spomenik - rekao je Marin Rončević. Dirljivo iskustvo brige i podrške koju celo osoblje ovog odeljenja Dečje Bolnice Kantrida pruža svojim malim pacijentima sa čitaocima portala Novilist.hr je odlučila da podeli Dijana Brnčić, čiji se sin Matija Katalinić lečio na tom odeljenju. Nažalost, on je prošle godine preminuo, a njegova majka je uputila molbu portalu da objavi njenu objavu. - Želim da podelim sa javnošću da vide kakvi ljudi na tom odeljenju rade - rekla je ona.
  3. "MI VIŠE NEMAMO PRILIKU DA SEBI NAPRAVIMO JOŠ JEDNU ŠANSU – OVO JE NAŠA ŠANSA. DA SE OVAJ SISTEM PROMENI, DA JA POČNEM DA SE BAVIM ISKLJUČIVO SVOJIM POSLOM, DA NE MORAM VIŠE DA PRIČAM ZA ‘VREME’ O OVIM PROTESTIMA JER TO NIJE MOJ POSAO, NITI ĆE POLITIKA IKADA BITI MOJ POSAO – BOLI ME DUPE DA SE BAVIM POLITIKOM. STVARNO, NEMAM NIKAKVE AMBICIJE TE VRSTE, OSIM ŠTO NE MOGU DA SEDIM KOD KUĆE I ĆUTIM" Uoči petog protesta protiv aktuelne vlasti koji je iz subote u subotu sve masovniji, ekipa "Vremena" čekala je Branislava Trifunovića u jednom beogradskom lokalu. Zaboravljajući na prethodni dogovor da ćemo potvrditi sastanak, pitamo šankericu da li u taj lokal svraća glumac Bane Trifunović. Šankerica nas gleda nepoverljivo, malo odugovlači i konačno odgovara da takve informacije ne deli sa nepoznatima. U tom trenutku se javlja Trifunović i vrlo brzo stiže u kafić. Skidajući narandžastu kapu, rezignirano konstatuje da je ovo još jedan njegov intervju u kojem neće pričati o glumi. A imao bi šta da kaže. Branislav Trifunović je, kao i njegov brat Sergej, od početka u organizaciji protesta. Kaže da ne zna šta da očekuje te večeri na Tucindan, 5. januara. "Svake subote mi ne očekujemo ništa, pa se onda iznenadimo", kaže sa osmehom i dodaje: "Lakše nam je da ne ulazimo u procenu šta će biti, koliko će biti ljudi. Prošle subote smo desetak minuta pred početak protesta govorili kako ima malo ljudi, kako nešto nije u redu... a onda je bilo najviše ljudi do tada. Ne ulazim više ni u kakve prognoze, samo se nadam da će taj broj, ta kritična masa ostati do kraja, kad god taj kraj bio. Mislim da progresivni rast koji traje od početka govori da se ljudi malo bolje osećaju na ulici nego da sede kod kuće, pljuju televizor i laju na kanale. Ne očekujem ništa osim da istrajemo." "VREME": Zar ne mislite da bi to mogla da bude neka vrsta zamke? Da protest bude kao ventil: dođem jednom nedeljno, izvičem se, ispištim... BRANISLAV TRIFUNOVIĆ: Da, ali to je mnogo bolje nego da ostaneš kod kuće i komentarišeš na Tviteru. Na Tviteru imaš raznih botova i ludila i tamo se isprazniš, i to sve ode u vazduh. A ova slika ljudi koji su rešili da po minusu gaze po ulici, pričaju, urlaju, to je već neki znak. Protesti devedesetih bili su jači i bilo ih je lakše organizovati jer nije bilo društvenih mreža i ljudi nisu imali gde da se prazne. Ovi iz SNS-a vole te društvene mreže jer neko stavi neki glupi post, prokomentariše šta je ko rekao: Vučić, Stefanović, Vulin, pa se svađaju sa botovima i tu se isprazne, samo da ne izađu na ulicu. Oni se jedino plaše ulice. Na prvom protestu bilo je veoma malo mladih, sad ih je od subote do subote sve više. Kako to komentarišete? Prve subote su na protestu bili oni ljudi koji su šetali svih ovih godina. Što je opet dobro jer smo mislili da oni više neće izlaziti još od Saše Jankovića naovamo, od sve te energije koja je bačena u vazduh. Pomislili smo da te ljude više nikad nećemo moći da izvučemo na ulice. Bio sam srećan što ih vidim, koji god da su. Sledeće subote je bilo dvostruko više naroda, pojavili su se mladi, na protestu pred Novu godinu video sam gomilu studenata koji su slušali muziku, dizali šake u zrak i bili ponosni što su tu. To je dokaz da se krug širi, i poruka koju taj krug šalje – mladima od osamnaest, devetnaest godina tu je mesto. Paradoksalno, ali baš ti mladi su izveli mnoge druge i starije na ulice posle predsedničkih izbora 2017. Da, ali sećate se da je došao Vaskrs i da se sve povuklo. Ko je to uradio? Kako je uradio? Mi smo i oko ovog protesta imali problem jer je neko rekao: "Vidimo se za mesec dana 16. januara", a onda su mnogi od nas na tim istim društvenim mrežama popizdeli i rekli: "Kakva sad pauza? Šta to znači? Idu praznici pa nećemo da protestujemo?" Mi više nemamo priliku da sebi napravimo još jednu šansu – ovo je naša šansa. Da se ovaj sistem promeni, da ja počnem da se bavim isključivo svojim poslom, da ne moram više da pričam za "Vreme" o ovim protestima jer to nije moj posao, niti će politika ikada biti moj posao, boli me dupe da se bavim politikom. Stvarno, nemam nikakve ambicije te vrste, osim što ne mogu da sedim kod kuće i ćutim. Godinama su nas neki političari prodavali za neke njihove sitne interese. Mislim da je ovo poslednja šansa da promenimo sistem vrednosti u ovoj zemlji. Posle ovoga mi nećemo imati drugu priliku. Bio sam prilično umoran i depresivan posle tolike rasute energije oko Jankovića jer sam mislio da se to više nikad neće ponoviti. I zato sam toliko bio ljut na njega. A sad smo, čini mi se, uspeli da ljude ohrabrimo, da se javljaju na ulici, sviraju iz kola, mašu iz autobusa. Mene ne zanima s kim šetam – da li je desno ili levo, cilj nam je isti. Svaka naredna vlast mora da shvati da ovo više ne može da se ponovi. Ovaj začetak diktature i ovaj pakao koji nam svakodnevno serviraju više ne sme da se ponovi. Ali, ovo društvo je već jednom bilo u takvoj situaciji. Protiv Slobodana Miloševića 2000. skupilo se i s koca i konopca, i levi i desni, sa ciljem da se krene iz početka i napravi neko normalno društvo. Šta god ko mislio o tome, ta 2000. donela je da smo oterali onog jednog čoveka, a to što su mnogi miševi preživeli, kao što uvek miševi prežive, to je naš problem. To ne znači da mi sad treba da se zaustavimo. To što smo se tad zeznuli pa nismo završili posao, ne znači da ne moramo ponovo isto da radimo. To je kao da mi kažeš da si jeo juče, pa ne moraš danas. Jeste, zeznuli su nas, i bogatili su se, i bilo je korupcije, sve znam. Sve je istina. Ali šta to znači: da treba danas da sedimo, ćutimo i gledamo ove koji su sada na vlasti? Ja na državne službenike, ministre, Vladu ne gledam kao na ljude kojima ja moram da služim. Oni treba da služe meni, vama, bilo kojem građaninu ove zemlje. Oni to ne shvataju, kako sednu u fotelju, vrlo brzo zaborave kako ljudi žive. To je suština: moraš da ih podsetiš, da ih vratiš tamo gde su bili. Sad je ovde problem što je na vlast došao neki polusvet željan osvete. To je najgore: na vlast su došli ljudi koji stalno misle da im je nešto skrajnuto, otkinuto od života, i oni se sad svete svima nama koji mislimo drugačije. Zar se ne plašite da će nekog narednog Petog oktobra, kad ode ova sadašnja vlast, doći neko drugi, neko ko sada sa vama šeta i protestuje, koji će tada biti željan osvete i koji će reći: "Sad ćete da platite za sve ono što ste me maltretirali dok je Vučić bio na vlasti"? Sigurno. Verovatno u toj koloni ima budućih ministara, budućih državnih službenika, sekretara, savetnika. Ali ova slika danas mora stalno da ih podseća šta može da im se desi. Zato je bitno, kad sve ovo bude gotovo, kako će završiti svi ti ljudi koji su nam ovo radili. Neki ljudi više ne smeju da se bave javnim poslom. Mislim da je to suština – oni su nas svojim potezima zadužili da im mi omogućimo da se oni više ne bave poslom kojim se danas bave. To mora da se usadi u mozak svakog čoveka koji šeta. I svakog čoveka koji će sutradan biti ministar, da zna da se može desiti da mu 10.000 ljudi dođe pod prozor kancelarije i da mu s punim pravom – ako zasluži, naravno – viče da je lopov, idiot i kreten. I da to znači da neće biti heroj već će da ide u zatvor. Čini mi se da sve ovo pokušavam da radim da bih se za petnaest godina probudio mirniji, u smislu bar sam probao nešto, bar sam pričao, govorio ljudima, svađao se... Makar s te strane da sam pokušao sve. Jer ne bih mogao da živim sam sa sobom da se za petnaest godina nađem u još odvratnijoj zemlji od ove, u smislu šta su političari od nje napravili, a da sam se ja sve vreme bavio svojim poslom i zabavljao narod u pozorištu ili na filmu. To bi mi baš bio poraz. Izgleda da elita ovog društva ne deli vaše mišljenje. Javni protest zbog stanja u državi spao je na nešto malo penzionisanih intelektualaca, nekolicinu aktivnih profesora, nekoliko glumaca, novinara, trojicu karikaturista i jednog jedinog akademika. Kako to tumačite? Dušan Teodorović nije baš da je jedan jedini. Mislim da je inertnost zahvatila i njih. Znam gomilu svojih kolega koji se ne slažu sa aktuelnom vlašću, ali su se više puta opekli u prošlosti i znaju kako je politika jedna prevrtljiva stvar. Ali, mislim da će doći. Ja sam ubeđen da će doći. Mislim da smo uspeli da ubedimo dobar deo naroda da nije bitno ko je sve na protestu i da se ne borimo ni za jednu stranku već za zdrav razum. To je taj virus koji raste i ljudi kojih ste pomenuli biće sve više i više. Ne znam šta bi oni inače čekali? Mogu da sačekaju još dva, tri meseca, ali više nema vremena da se čeka da izađu iz ormara i da kažu šta misle. Činjenica je da ih je mali broj i činjenica je da ja ne volim izraz elita – grozna je reč. Ne mislim da smo mi išta drugačiji od bilo koga ko se bavi nejavnim poslom. Mislite li da ti ljudi imaju da izgube išta osim, možda, svog integriteta? Mnogi su namireni. Nekim platicama, pozicijama, i to ih drži u mestu. Ali kad vladaš strahom, ljudi će u jednom trenutku da shvate da on gubi konce i moraće, kao i uvek, da se prestroje. Kao i svi pacovi, da bi preživeli moraće nešto da kažu. Tako da se nadam da će se to desiti. To je prirodan proces. Svi ovi ljudi koji sada ćute, a javne su ličnosti, moraće u jednom trenutku da progovore. Ne optužujem nikog ko ćuti. Ja to mogu da razumem, meni je to vrlo jasno. Pogotovo razumem ljude koji nemaju šta da izgube, razumem ih što ćute i čekaju šta će da se desi, ne zato što mislim da su kukavice, već zato što su se previše puta opekli. Gotovo sam siguran da će se to promeniti. Šta god ko mislio o Ivanu Ivanoviću, a svašta su govorili o njemu dok je radio na toj televiziji, to što je on uradio je časno, moralno, i održao je lekciju mnogim svojim kolegama koji i dalje rade to što rade i smeju se i sve je zabavno... To je jedan moralni čas koji je Ivanović održao većini svojih kolega. A pritom je čovek koji je verovatno najbolje zarađivao i najbolje živeo od svih njih. Ja mu za to skidam kapu. Kao što je meni, takođe, fascinantno zašto neko ćuti u Evropskoj uniji. U stvari, znam zašto je to tako jer mora da se završi neki drugi dil koji imaju sa tim čovekom. Ali su u stanju i spremni su da žrtvuju građane ove zemlje. To govori o tome koliko im mi ne značimo ništa. Mi smo neki piončići, služimo za potkusurivanje. Jer on mora da završi neki drugi posao, a do tada nek radi šta god hoće sa ovim narodom: ne daj im da govore, prebijaj, pali kuće, sve može. Svi smo ovakvi, svi smo onakvi, samo ti nama završi ovo, pa ćemo posle da vidimo šta se dešava. E, to samo govori o licemerju ne samo Evropske unije nego svih zemalja, koje god da su, koje imaju neke interese u Srbiji. Neverovatno je da žrtvuju milione ljudi u srcu Evrope zarad svojih interesa. Ne zanima me, ne bavim se visokom politikom, ali samo kažem da je činjenica da oni o ovome ćute. A vi se pitajte zašto. U sredu 16. januara održaće se protest povodom godinu dana od ubistva Olivera Ivanovića. Očekujete li da to bude najmasovniji skup do sada? Mislim da je Oliver Ivanović to zaslužio. Sve nas to boli i to je simbol jednog ludila u kojem živimo i, ako Bog dâ da kažemo u kojem smo živeli. Taj čovek je zahvaljujući TV Pinku, Vučiću i Đuriću prošao kroz jednu vrstu satanizacije. Njega nisu satanizovali Albanci, već naši ljudi. Taj datum moramo da obeležimo jer smo tog dana svi bili beskrajno tužni i uplašeni. Naše je bar da Olivera Ivanovića ne zaboravimo. Kako komentarišete navode da je za ubistvo Ivanovića odgovorno nekoliko Srba? Vrlo je zanimljivo što su se tu pojavili neka imena i datumi. Što bi rekao Neša Stefanović, neki ljudi su povezani sa nekim prostorima i neka imena sa nekim licima, ali to, naravno, sad neće izjaviti. Ja sam duboko ubeđen da su Vučić, Tači i Haradinaj najbolji drugari. Kao što su Milošević i Tuđman više od 30 puta sedeli u Karađorđevu od ‘90. do ‘95, delili nešto, dogovarali se, pili viski. Sad je samo pitanje koliko će odgovarati ovoj trojici da se nađu ubice Olivera Ivanovića. Ako gledam iz konstelacije da su oni drugari, ni jednima ni drugima ne odgovara da se nađu ubice. Da ne bude poligraf, koji nije validan dokaz na sudu, jedino merilo istine. Radoslav ĆEBIĆ, VREME | BR 1462 | 9. JANUAR 2019. https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1655634
  4. Драги пријатељи, желео бих да вам препоручим текст Саше Кнежевића, полихистора и полиглоте из Љубљане, који даје један интересантан осврт, а везан је за нашу тему око теорије еволуције и Шестоднева. Написан је независно од наше расправе, али како није продукт талибанске свести, него добро фундиран, препоручујем га вашој пажњи. SAŠA KNEŽEVIĆ: DINOSAURI I LJUDI – JESU LI ONI ŽIVELI U ISTO DOBA? ... viđene su ogromne aždaje, visoke 30 koraka (okolo 10 m.) i široke u telu 10 pedalja (okolo 2,5 m.). Na prednjem delu, uz glavu, imaju dve kratke noge sa po tri kandže kao u tigra, sa očima većim nego hleb za četri dinara (pane da quattro denari) koje jako sijaju. Čeljusti su dovoljno široke da progutaju čoveka, zubi su veliki i oštri a njihov izgled toliko grozan da ni čovek ni nijedna vrsta životinje ne može da im priđe od užasa. Druge su manje, dugačke osam, šest koraka. Ovim načinom ih love; preko dana zbog vrućine one vrebaju u pećinama odakle noćima kreću u potragu za hranom i sve što sretnu i uhvate, bilo tigra, vuka ili drugo, prožderu; posle se odvuku ka nekom jezeru, izvoru vode ili reke da piju. Svojim kretanjem uzduž obale i zbog svoje velike težine otisci koje ostavljaju su duboki, kao kada bi se vukao težak tram po pesku. Oni čiji posao je da ih love izviđaju put kojim se najčešće kreću te zabadaju u zemlju nekoliko komada drveta sa oštrim gvozdenim šiljcima koje zatrpavaju peskom tako da se ovi ne vide. Kada se životinje kreću ka mestima gde obično love, ovim instrumentima bivaju ranjavane i ubrzo ubijane. Vrane, čim osete da su umrle, počinju da graču; ovo bude kao znak lovcima da krenu na to mesto. Prvo im deru kožuru, starajući se najpre da izvade žuč koji je mnogo cenjen u medicini. U slučaju ujeda besnog psa koristi se mala količina ovog, pomešana sa vinom. Takođe se koristi za ubrzanje porođaja, nakon pojave ženskih trudova. Mala količina istog može odmah da ukloni čir, bubuljicu i druge plikove na telu; jako je delotvoran i za druge bolesti. Meso ove životinje skupo se prodaje, jer se misli da ima bolji ukus nego ostala mesa i svi ga cene kao specijalitet ... [1] Marko Polo je opisivao t-reksa? Ovako u svojoj knjizi uspomena čuveni srednjevekovni trgovac i putnik, Venecijanac Marko Polo opisuje neobične životinje koje su živele u Kini dokud je doputovao kao mladić sa svojim ocem i stricem, bogatim trgovcima, i gde je postao izaslanik Kublaj kana. Uz opise izrade papira, koji u Evropi nisu poznavali, pominjanja kinskih dinastija koje su „preživele“ (nasuprot vladajućim ubeđenjima) biblijski potop, što ne bi smelo „u teoriji“ da se dogodi, sačinjava svakako i pominjanje ovih bića jedan uži izbor najzanimljivijih tema koje je mogao Polo iz daleke Azije da prenese u Italiju. Međutim, nama govore da to mora da je neka greška, jer zmajevi i aždaje su bića iz mitologije. Sveti Đorđe, kako čitamo u njegovom žitiju, nije ubio kopljem pravu aždaju, već duhovnu, imaginarnu aždaju ili „đavola“. Pronađena lubanja dinosaura (gore) i Zmajski most u Ljubljani (dole)[2] https://www.youtube.com/watch?v=TDOy8OLGZsI IKA KAMENOVI Reč dinosaur je novijeg datuma. Ovu reč skovao je britanski biolog Richard Owen u 19. veku. Na grčkom ova nova reč označava strašnog, groznog (deinos) gmizavca (sauros). Pošto se u to doba kao požar širila ideja evolucije (t.j. preko majmuna nastao je čovek), a bili su nađeni brojni fosili ovih ogromnih reptila, pojavilo se ubeđenje da je ovde reč o nepoznatim čoveku bićima živećim na Zemlji pre pojave ljudi. Međutim, drevne civilizacije kako ćemo videti kasnije, za ove životinje imale su drugačije nazive. Ove beštije njima su bile poznate kao zmajevi ili aždaje. Gotovo sve drevne kulture sadrže neobična svedočanstva o tim bićima u vidu raznih artefakata: crteži, skulpture i druga svedočanstva,[3] što se nikako ne uklapa u novu teoriju o nastanku života. Među danas poznatijim artefaktima su i kamenovi Ika, pronađeni u grobnicama u Peruju, izrađeni pre 1.500 A.D. Nekoliko decenija nakon što si ti kamenovi pronađeni naučnici će shvatiti da strašni reptili nisu vukli rep po zemlji - držali su ga u vazduhu - kao i da su određene vrste ovih reptila imale izduženiji vrat nego što se mislilo – sve to bilo je pravilno izobraženo na ovim kamenim gravurama. [4] NOVIJA OTKRIĆA U martu 2005. godine paleontolog M. Schweitzer sa svojim timom pronašla je unutar nožne kosti tiranosaura meka tkiva (vidi sliku). Bukvalno netaknuti pronađeni su krvni sudovi, matrica kosti, vezno tkivo i krvna zrnca.[5] Kosti nisu bile do kraja fosilizovane i ležale su u jurskim formacijama ili slojevima, Hell Creek u Montani (SAD). To je zaprepastilo naučni tim budući da proteini jako brzo degadiraju i u najboljnim uslovima ne mogu da se održe dugo. Istraživanja rađena na mumijama u Egiptu pokazala su da izvorne molekule biomaterije mogu najduže da se očuvaju oko 10.000 godina. METODE DATACIJE Uvek je postajao problem kako pronaći način za određivanje starosti. Prebrojati godove drveta i zaključiti koliko je ono staro je jedno, a oceniti starost neke skale ili kosti nešto sasvim drugo. Tu se koriste u glavnom radiodatacijske metode koje određuju starost na osnovi vremena poluraspada radioaktivnih elemenata koji se nalaze u probama ili uzorcima ispitivanog tla ili organske tvari. U skalama prebrojavaju se npr. elementi roditelj i potomci (uran- 234 i torij-230) a u živim organizmima npr. izotopi ugljika C-14. C-14 nastaje u atmosferi, apsorbiraju ga u procesu fotosinteze biljke. C-14 kasnije dopire do kostiju živih bića koji jedu biljke (ili meso životinja koje se hrane biljkama). Vreme poluraspada C-14 (u današnjim uslovima) iznosi okolo 7.530 godina. Ovo znači da ako je u početku bilo u kostima npr. 1.000 atoma C-14, kroz 7.530 godina zbog radijacije u kostima ostaće tačno samo još pola početnog broja atoma (roditelja) ili 500.[6] A kroz 15.060 godina ili duplo više, samo još 250 zbog zakonomernosti radioaktivnog raspada. Zbog same specifičnosti izbrojavanja ovih atoma u laboratoriju, uz određenu pretpostavku njihovog početnog stanja u atmosferi u prošlosti, maksimalna starost koja se može odrediti ovom metodom iznosi oko 55.000 (atomskih) godina. Ali pošto je većina fosila zapravo mineral ili kamen, C-14 metoda ovde nije upotrebljiva. U tim slučajevima starost fosila određuje se na osnovi starosti kamenog tla u kojima su ti fosili pronađeni. Ne mali broj puta dešava se i suprotno – da se starost kamenih naslaga određuje na osnovi tipičnih iskopina ili fosila koje te naslage ili slojevi sadrže. Dakle, geolozi vole da odrede starost sloja po tipičnim fosilnim ostacima u tim slojevima, a biolozi vole da izmere starost fosila na osnovi tipičnih slojeva u kojima su oni bili iskopani. Ovde je reč o začaranom krugu - circulus in probando. Ali pronalazak živog, nefosiliziranog tkiva dinasaura u Montani podstakao je naučni tim da ovaj put utvrdi starost ovih kostiju metodom C-14. Merenja svih probi uradio je centar za radiodataciju Univerzitata u Džordžiji (The Center for Applied Isotope Studies at the University of Georgia). Ljudi iz ovog centra nisu znali čije kosti su se podvrgavale ispitivanju da bi se na taj način osigurala što veća nepristrasnost.[7] Nedugo zatim tim naučnika pronaćiće u istim slojevima – ne zaboravimo da su oni važili za stare oko 150-200 miliona godina - ostatke apatosaura, triceratopa, alosaura, hardosaura itd. Probe sa ovim bićima odredile njihovu starost. Vidi tabelu. Rezultati C-14 testova na kostima dinosaurusa[8] Ovi podaci odjeknuli su kao nuklearna eksplozija. Em što su tkiva bila još „živa“, em što je njihova starost bila neprihvatljiva. Jurski slojevi stari preko 100 miliona (atomskih) godina – a to je vreme kad su zmajevi navodno izumrli[9] - sadžre kosti stare oko 30.000 hiljada (atomskih) godina! Ovo na prvi pogled vodi u zaključak ne samo da su ljudi i dinosauri ipak živeli zajedno nego da i cela teorija o evoluciji i njenim milijardama godina gubi jako bitno tlo pod nogama, jer su za evoluciju kao preduslov potrebne milijarde godine. Dalje, rezultati dobijeni jednom i drugom radiodatacijskom metodom bili su toliko različiti da ovde teško može biti govora da je ova omaška proizvod loše međusobne „kalibracije“ ovih dvaju metoda, jer su još uvek neraspadnuta i živa tkiva nagoveštavala da i jedan i drugi sat ili metoda – jedna koja se koristi za određivanje starosti kamenih slojeva, a druga živih tkiva ili C-14 – ne rade ispravno.[10] Ovo je diglo toliko prašine, kada se „afera“ pročula, da niko iz zvaničnog „establišmenta“ nije hteo ove podatke da objavljuje a kamoli da ih tumači. Samo postojanje ovih „dokaza“ bila je opasna jeres.[11] Nafta i ugalj su organskog porekla. Njima se takođe pripisuju bajkovite starosti, više nekoliko stotina milijona godina. Kako ugalj tako i nafta sadrži velike količine ugljika C-14. A to je velika anomalija, jer bi – ako su nafta i ugalj doista toliko stari, a vreme poluraspada izotopa C-14 utvrđeno na oko 7.500 godina – ovaj bi morao davno iz njih da nestane. Na slici naslage uglja Wyodak u Wyomingu C-14 u fosilnim gorivima pokušali su objasniti: a.) da se on tu našao zbog kontaminacije od drugih slojeva, i b.) da se C-14 pojavio kao posledica U-raspada ili kao sporedni proizvod radioaktivnog raspada izotopa uranijuma. U Wyomingu naslage uglja dostižu i po 90 metara. Slično je i u podzemnim kopovima. C-14 nalazi se gotovo jednoobrazno upakovan u ovim naslagama. Da se C-14 ušuljao u sve jedno zrno uglja i kontaminirao ga, o čemu u očaju spekulišu ovi istražitelji, to ne bi moglo da se desi slučajno, stihijski, već bi za to morao da postoji neki razlog ili pravilo. Ideja je bila, da je taj C-14 morala da dotura neka bakterija, međutim ona nikada nije bila pronađena.[12] Zato je kao spas došla teorija da je C-14 zapravo elemenat „potomak“ koji je posledica radioaktivnog raspada izotopa uranijuma (U-raspad). Ali tu je problem još veći, jer onda ti rudnici ne bi bili rudnici uglja već urana, jer bi za svaki atom ugljika morali pronalaziti od dva do devetdesetdevet atoma urana, dok bi se u samim rudnicima uranijuma nalazile velike količine C-14. Ава Зоран тврди је пронашао у неком апокрифу како је Марко Поло срео на свом путу матријарху Вере Брежњеве Ali vratimo se ponovo na naša živa tkiva dinosaura. Nedavno je kao obećani i dugo očekivani spas prohujao naučni referat objavljen u Lifescience.[13] Ako već nije pošlo za rukom da se pobije C-14 u uglju i nafti, dokazujući da fosilna goriva uopšte nisu stara (a ako nisu stara onda su mlada, onda je i Zemlja mlada), pojavila se nada da će ovog puta sreća po naučnike biti veća. Jer ova živa tkiva u bićima moraju da budu stara milione godina, jer su i dinosauri živeli pre više desetina miliona godina. Ovaj put ovo čudo moralo je da se pojasni – gvožde! Gvožđe u krvi dinosaura! Eureka! Železo u krvi dinosaura je zapravo očuvalo tkivo od korupcije! Urađeni su bili testovi. Krvne sudove noja natopili su u tekućini koja je sadržavala ogromno železa. Ona je bila specialno napravljena od crvenih krvnih zrnaca. Ideja zasniva se na tom da gvožđe svojim slobodnim radikalima privlači proteine i ćelije membrana vezajući ih u čvorove. Ovo deluje kao formaldehid ili vrsta alkohola koji se koristi za čuvanje organskih obrazaca. Meka tkiva ovako natopljena i „konzervisana“ neobičnim preparatom – privilegij koji bi nekako morale da si priušte sve ove kosti pronađene u poroznim pešćanim naslagama – trule su u laboratoriju za dve godine. Dobro ste čuli (pročitali) – dve godine! Posle dve godine od njih nije ostalo ništa. One su se raspale. Ali ovaj dvogodišnji eksperiment nekritički, sa velikim oduševljenjem, prihvaćen je kao dokaz – kao dokaz koji objašnjava 100 miliona godina (100.000.000 ili 0.00002%) neraspadnutosti ovih tkiva. Međutim, na vama je da sami procenite, da li je bajka ovaj trik sa nojevom krvlju ili to da je sv. Đorđe ubio aždaju! Saša Knežević, Ljubljana, 29.12. 2016 [1] The Travels of Marco Polo, 1948, Book 2, Chapter XL, pg. 185-186. [2] Kult svetog Georgija brzo se proširio i na Zapad. Sv. Georgije postao je zaštitnik nekoliko zemalja (Engleska) i gradova (Barcelona, Ljubljana). [3] Uzmimo životinje kineskog horoskopa/kalendara: pacov, bivol, tigar, mačka, ZMAJ, zmija, konj, koza, majmun, petao, pas i vepar! Na slikama niže sa leve strane odozgo isklesan je reljef dinosaura u Angkor Wat-u, Kambodža (1.186 A.D.), sa desne je platno iz Nazca, Paru (700 A.D.), niže je tapiserija iz Chateau de Blois, Francuska (1.500 A.D.). [4] The message from science: https://www.youtube.com/watch?v=TDOy8OLGZsI [5] http://godinanutshell.com/2015/05/05/dinosaur-soft-tissue-understanding-why-dinosaurs-are-young/ [6] Jedan od neutrona izotopa ugljika C-14 raspada na proton i elektron (i elektron antineutrino). U sledećem koraku C-14 raspada u stabilan izotop azota-14 (azot-14 je elemenat »potomak«). [7] https://www.youtube.com/watch?v=zvWdWbLcJvQ – Video koji pokazuje testiranje uzoraka. [8] http://www.ancient-origins.net/news-evolution-human-origins/humans-walk-earth-dinosaurs-triceratops-horn-dated-33500-020159#ixzz3oi45b0qH [9] Jurski period trajao je od 200 do 145 miliona atomskih godina u prošlosti. Zmajevi se vode kao izumrli pre 66 mio. godina. [10] Rekli smo naime da živa tkiva ne mogu da se odžre duže od 10.000 godina. Zašto i jedna i druga metoda »prebacuju« krije se u energiji nulte tačke ENT (ili ZPE »Zero point Energy«). Ona je u prošlosti bila mnogo manja, radi čega su atomski satovi mnogo brže »kucali« a vremena radioaktivnog poluraspada bila mnogo kraća. (O ovom govori jedan drugi članak). Ako bi se ovi atomski satovi korigovali sa ENT, orbitalno vreme koje bi dobili za ove kosti odgovaralo bi starosti svega 5215 +/- 5 godina ili 3020 +/- 5 g. B.C. To bi ujedno odgovaralo rokovima za raspad organskog materijala. [11] Profesor Mark Armitage otvorio je diskusiju sa svojim studentima o ovoj temi i bio lišen svoje katedre na Kalifornijskom univerzitetu. Sa druge strane Centar za radiodataciju koji je uradio ove testove odbio je da za sumu od 20.000 dolara ponovi testiranje ne dajući za to nikakvo obrazloženje. [12] Bakterije su kao kec iz rukava uvek kada se nema rešenja. I u slučaju živih tkiva. Postojala je ideja da ova živa tkiva zapravo nisu živa, već da su ona proizvod nekakvih bakterija. Međutim, bakterije ne mogu da proizvode proteine. [13] http://www.livescience.com/41537-t-rex-soft-tissue.html?li_source=LI&li_medium=most-popular
  5. Životna priča devojčice (8) i dečaka (6), koji su zbog zanemarivanja oduzeti roditelja i njihove hraniteljke Nataše Jenić (34) iz sela Mustafić u istočnoj Srbiji, dokaz su da su sve nedaće premostive kada se voli i bori svim srcem. Foto: Privatna arhivaHraniteljka Nataša Jenić sa svojom porodicom i troje mališana o kojima brine Naime, Nataša koja je mama dvoje dece, pre četiri godine odlučila je da svoju nesebičnu ljubav podeli i sa mališanima koji je nisu imali u biološkoj porodici, te je postala njihov hranitelj. Mlada žena je u malom mestu živela sa suprugom, dva deteta i svekrvom. Kako kaže, svakodnevica je bila prilično monotona, posao nije mogla da pronađe, a siromaštvo se osećalo u vazduhu. Želela je da monotoniju promeni, da se posveti nečemu što će biti i lepo i humano, ali i korisno. Odlučila je svoju ljubav da deci koja je nisu dobila od svojih roditelja. - Nikada neću zaboraviti dan kada su mi doveli dečaka i devojčicu, prelepih osmeha, tako sićušnih i slatkih. Nažalost, deca su imala hidrocefalus (povećana količina moždane tečnosti - vodena glava), a devojčica i poremećaj u razvoju. Nisam mogla ni da pretpostavim kakvu ću golgotu proći. Život je rešio da se poigra njihovim sudbinama i da ih u najranijem detinjstvu baci u paklene muke - priča za “Blic” Nataša, hrabra žena velikog srca. Nakon godinu dana od dolaska dece u selo kraj Majdanpeka, devojčica je počela da oseća nove tegobe. - Malena je imala temperaturu, povraćala je, osećala bolove. Vodili smo je od lekara do lekara i niko nije znao šta joj je. Bolovi su bili ogromni, ona se uvijala i osećala mnogo loše. Hitno smo došli na lečenje u Beograd, gde su dijagnostikovali karcinom pluća - priseća se Nataša. Teška borba počela je 2014. godine kada je biopsijom na VMA otkriveno da je reč o zloćudnom tumoru. - Dren direktno u pluća, devojčica koja jauče od bolova, bolnička soba - izgledalo je da se sprema velika katastrofa. U septembru 2014. godine ona je operisana da bi se tumor vrlo brzo vratio, pa je već u decembru ponovo morala pod nož. U Novu 2015. ušli smo sa saznanjem da se tumor ponovo vratio, pa je u januaru operisana i treći put. Nakon toga smo krenuli s terapijama - primila je 28 zračnih i šest hemioterapija. Svima nam je teško palo. Troje mališana kod kuće, moja biološka deca, tada od 13 i devet godina, i dečak na hraniteljstvu koji je imao dve. Veliku pomoć sam imala od supruga koji je o njima brinuo dok sam ja sa devojčicom bila u bolnici - priča nam Nataša.
  6. "Plačem jer bi ovo valjda trebalo da bude normalno" Tuča dvojice tinejdžera iz crnačkog kvarta u Atlantik Sitiju i način na koji je prekinuta su obišli svet, a "mirotvorac" momak po imenu Ibn Ali Miler svojih "pet minuta internet-slave" koristi ne za samopromociju, već kako bi ukazao na besmislenost te i bezbroj sličnih situacija. Na snimku se vide dva sukobljena dečaka okružena vršnjacima koji se smeju i snimaju tuču mobilnim telefonima. Nekoliko sekundi pojavljuje se nešto stariji mladić (Miler) koji staje između njih i naziva posmatrače kukavicama. "Vi ste kukavice, vi što snimate. Snimite i ovo, nije kul to što radite nasred ulice. Pa pogledaj, smeju ti se. Ona se smeje, onaj tamo ne može da sakrije osmeh, a navodno je 'tvoj čovek'. Svi ti se smeju, mali brate. Ti si ljut i imaš razlog za tuču, ovaj se bije samo zato što ti hoćeš da se biješ. Šta god da su ti rekli, loše su ti rekli, to je đavolov trik. Pogrešno ti govore, ko ti govori pogrešno?", govori Miler dok smiruje situaciju. Miler dečacima kaže da su "skoro muškarci", a zatim se obraća "publici" i kaže da zna ko su i odakle su, ko su im roditelji. "Znam za vaše skromne početke, šta su roditelji morali da rade zbog vas. Tvoj otac je na doživotnoj. Ti misliš da je sve ovo igra? Ovo je realnost", kaže Miler, a zatim uspe da natera dvojicu sukobljenih dečaka da se rukuju. Naravno, američki mediji su pojurili da urade intervjue sa njim, a AP prenosi da se tokom razgovora sa novinarima Miler rasplakao. "Plačem, jer me sve ovo rastužuje. Duboko sam tužan, jer je ovakav rasplet nešto u šta ljudi ne mogu da poveruju. U ovo bi trebalo da možemo da verujemo, ovo bi trebalo da bude normalno, ovo bi trebalo da bude regularno ponašanje", kaže jedan od retkih ljudi koji ima snage i volje da se umeša. Milera su gradske vlasti nagradile poveljom, a on se zahvalio svojoj majci što ga je terala da čita knjige, da piše kratku priču ili pesmu svaki put kada bi zaslužio da bude kažnjen. "Hvala i majkama ovih dečaka. One su ih odgajile da budu mladi ljudi od razuma, a to je očigledno veoma, veoma retko kod današnje mladeži", rekao je Miler. Kako je rekao, to nije ni prva ni poslednja tuča koju je zaustavio, ali ne prođe uvek sve na ovaj način. "Sjajno je što su me poslušali, to se ne desi uvek. Ova dvojica su na mene ostavila jak utisak", kaže Miler. http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2017&mm=03&dd=23&nav_id=1243070
×
×
  • Креирај ново...