Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'snage'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. "JA IMAM JAKO LEP ŽIVOT. OD GLUME IDEM NA SKIJANJA, NA LETOVANJA, OD GLUME SAM KUPIO STAN, KOLA, GLISER. ALI, OSAMDESET POSTO MOJIH DRUGARA NEMA DA PLATI PIĆE U KAFANI. I KAKO MENI MOŽE DA BUDE LEPO? PRE NEKI DAN, SEDIMO KOD NAS U POKRETU SA LOKALNIM FRONTOM, BISTRIMO POLITIKU I JEDNOM OD NJIH STIŽE PORUKA... SAD MI SE PLAČE: ‘AKO IMAŠ 200 DINARA, TREBA DA UZMEM...’ NE ZNAM, NEŠTO. ALO, TO SU PONIŽAVAJUĆE STVARI. TO SU STRAŠNE STVARI, JER MI PRIČAMO O LJUDIMA KOJI KAO IMAJU NEKI POSAO I NEGDE ČEKAJU NEKU PLATU, A ONA NIKAKO DA LEGNE. I DRUGO, KROZ RAD FONDACIJE ‘PODRŽI ŽIVOT’ IMAO SAM PRILIKU DA JAKO DOBRO VIDIM KAKAV JE OVAJ SISTEM, ŠTA RADI LJUDIMA I KOLIKO IH NIJE BRIGA ZA LJUDSKE ŽIVOTE" Od petka u ponoć, kada je rađen intervju sa Sergejom Trifunovićem, do utorka uveče kada "Vreme" odlazi u štampu, dogodilo se bar deset stvari kojima je glumac i novoizabrani predsednik Pokreta slobodnih građana (PSG) uzdrmao javnost. Do četvrtka kad se "Vreme" nađe na kioscima, dogodiće se bar još deset. U trenutku "skidanja" ovog intervjua, sve se trese jer je Trifunović na osnivačkoj skupštini PSG u Kragujevcu rekao da mu nije bitno da li neko u kući drži sliku Josipa Broza Tita ili Dimitrija Ljotića, na šta je reagovala Jevrejska opština Beograd, poslavši mu otvoreno pismo. Pa je on njima poslao otvoreno pismo, pa ćemo videti šta je sledeće. Ipak, razgovor vođen u petak počeli smo onim što je tog dana bilo najaktuelnije: puštanjem maloletnog Nikole P. iz Centralnog zatvora, gde mu je bio određen pritvor zbog nošenja makete vešala na protestu u Beogradu 2. februara. "U četvrtak mi se javila žena koja mi čisti stan, kaže: to je sin moje drugarice. Ja poruku vidim tek u tri ujutru, napišem joj da mi se javi odmah i ona se stvarno javi jer ustaje rano", počinje Trifunović priču za "Vreme": "Kaže da ide sa majkom dečaka u Centralni zatvor. Dogovorimo se da me probudi da idem sa njima, krećem tamo sa našim pravnikom iz PSG, ispred CZ srećemo Srđana Noga za kog tek tad povezujem ko je. Nogo nam priča da je on taj koji je doneo vešala na protest, da je tu maketu nosilo dvadesetak ljudi naizmenično i da je klinac samo jedan od njih. On je hteo da dâ iskaz tužiocu kako je on doneo vešala, ali ovi nisu hteli ni da čuju za to. I onda su priveli maloletno dete. Naš pravnik kaže da tu nema nikakvog osnova, nema dela, nema varijante da klinac može da ostane u pritvoru. A detetu određen pritvor do 30 dana sa glupošću da može da ponovi delo. A nema dela! Došli smo tamo, ja nisam ni sa kim razgovarao, krenuo sam zbog te majke, da joj čuvamo strah jer je bila izbezumljena, bukvalno vidiš da žena "ne zna koju glavu nosi". Onda smo krenuli da peglamo, napravili smo proglas, pustili to na Tviter i ja stvarno verujem da smo tako uspeli da napravimo pritisak pa je mali pušten u petak popodne. Nazvao sam Branislava Trifunovića iz organizacije protesta, pošto ga slučajno znam, jer smo kolege, a upoznali smo se na tajnoj večeri u američkoj ambasadi, pa smo razmenili brojeve. S njim komuniciram isključivo preko Signala (aplikacija za kriptovanu komunikaciju, prim. nov.). Rekao sam mu: ‘Hajde da žena u subotu govori na protestu’, jer sam mislio da ćemo tako napraviti još veći pritisak i isterati stvar, ali isterali smo je mnogo pre. E sad, super je što je dete pušteno iz zatvora, ali je pitanje kojim tek treba da se pozabavimo zašto je dete uopšte bilo u zatvoru." "VREME": To je moje pitanje vama. Šta mislite, zašto je dete uopšte bilo u zatvoru? SERGEJ TRIFUNOVIĆ: Ne, to je moje pitanje ministru Nebojši Stefanoviću i time će se pozabaviti tim advokata. A to je jedno od milion pitanja koje imamo za ovu vlast. Poslednji put smo politička hapšenja maloletnika imali 2000. godine, pa je Milošević tri meseca posle toga pao. Šta nam to govori, u kojoj je fazi ovaj režim? Neće oni pasti za tri meseca, ali ovo jeste znak nervoze. I to ne prvi. Ova vlast je prilično glupa, što ne znači da je zbog toga manje opasna. Moj deda je uvek govorio: sačuvaj me bože glupog neprijatelja. Kad ga pitam što, on kaže – od pametnog znaš šta možeš da očekuješ, a od glupog ne. Srpska napredna stranka nema kadrove. Vučić je rešio da se okruži glupljima od sebe. Ta vrsta bahatosti i egomanijaštva će ga koštati. I koštaće sve njih, jer su greške koje prave ozbiljne, a mi te njihove greške još ne koristimo dovoljno protiv njih. Kako ih ne koristite dovoljno ako u Srbiji imamo 80 gradova u protestu i sporazum opozicije? Jeste, ali koliko smo poniženja, pljuvanja u usta i šamara otrpeli da bi se sve ovo desilo? Ja nemam pojma kako će izgledati njihov kraj, ali se plašim onoga na šta su spremni, jer bog te pita šta su sve u stanju da urade. Naravno, to ne znači da ih se treba plašiti, nego da ih treba loviti u greškama. Hapšenje maloletnika je greška. Saobraćajna nesreća Zorana Babića i to što Koridori ne daju snimke ne da je greška, nego je ubistvo. Predsednik opštine Brus napada i siluje žene, a oni imaju kampanju "Zaštitimo žene" zato što je neki tamo glumac rekao onoj da je kurva. Pa, što ne zaštite ove žene koje napada Jutka? Pa, Grocka i kuća Milana Jovanovića... Prebijanje Borka Stefanovića ispade "nezgoda na priredbi". Dakle, to su sve stravične greške i treba ih koristiti. Jedan od nauka za nas, kao inertno društvo, jeste da u sledećem životu, kad neko drugi dođe na vlast, za prvu grešku koju napravi treba odmah da izađemo na ulice, kao Rumuni. Predsednik suspenduje zakon da bi malo gledao kroz prste korupciji – 500.000 ljudi na ulici. Onda oni povuku taj zakon, a Rumuni kažu: e, ne majstore, sad ćeš ti što si taj zakon suspendovao da podneseš ostavku i mi ne mrdamo s ulice dok to ne uradiš. Dakle, zbog jednog zakona. Nisu čekali da im neko poruši noću ceo kvart, da nekoga pretuku metalnim šipkama, da se obesi radnik u Goši, da mu ortaci lažiraju doktorate, nego zbog jednog zakona svi na ulicu. Jeste, malo tuče policija, malo izvedu vodene topove, ali niko nije jači od mase. Ljudi ovde treba da shvate da su najjači kad se drže zajedno, kad se napravi kritična masa. Pa, Milošević je srušen kad se okupila kritična masa ljudi koja je htela da mu vidi leđa, a ruku na srce, Milošević je bio mnogo dostojniji protivnik, ovi danas su u odnosu na njega presmešni. Ali, ovde građani nisu svesni svoje snage, a pri tome se na tom ubeđivanju ljudi da nemaju snage vrlo sistematično radilo, jer su godinama unazad hranjeni lopatama đubreta, Pinkom, "Informerom", "Srpskim telegrafom", Draganom Vučićevićem i mutacijama mutacije sličnih aždaja. Ja s tim medijima ne razgovaram jer mi osećaj dostojanstva ne dozvoljava da odgovaram Željku Mitroviću ili Goranu Vesiću. Sad mi kažu: moraš, ušao si u politiku. Neću. Jedino što sad moram da promenim je pristup nekim ljudima koje bih ranije prosto oterao u pizdu materinu, a sada im objašnjavam jer su pogrešno hranjeni đubretom. A da li treba da menjate ponašanje, mesta gde se pojavljujete, pošto ste, na primer, tajno snimani u kafiću hotela Hilton sa ljudima iz američke ambasade? To je smešno. Dođe ortak pa te uslika i napiše: "Razgovarao sa političkim savetnikom ambasade!" Pa da, razgovarao sam, ali to je normalna stvar. Ušao sam u politiku, normalno da ću da razgovaram sa političkim savetnikom bilo koje ambasade jer oni pričaju sa svim političarima. Oni su tražili da se upoznaju sa novim predsednikom opozicionog političkog pokreta, da vide koja su moja razmišljanja i stavovi. A to što sam njima rekao ni po čemu se ne razlikuje od onoga što ćete od mene ionako čuti. Jedino što je to hranjenje javnosti đubretom dovelo do toga da svako ko sedne da priča sa nekim strancem, automatski znači prodaju zemlje. Polako... Ja sam sedeo sa tim ljudima, ispričao se o svemu, isto kao što to radi predsednik SNS-a Aleksandar Vučić. Ali za razliku od Vučića, ja nemam pare da dovedem Gerharda Šredera na konvenciju PSG-a, nemam pare da Tonija Blera, koji mi je bombardovao zemlju, zaposlim da mi bude savetnik i nemam dva miliona dolara da doniram fondaciji Bila Klintona, koji mi je isto bombardovao zemlju i neće me Angela Merkel odvesti na šniclu. Pa onda pitaju da li ću tako razgovarati sa Rusima. Naravno da ću razgovarati sa Rusima. I sa Uzbekistancima, Tadžikistancima, Rumunima, svima... Šta mislite, da li ste snimljeni na javnom mestu na navodno tajnom sastanku da bi vama lično poslali poruku da ste "na merama" ili da vas diskredituju u javnosti? Prvo, sastanak nije bio tajni čim je bio u Hiltonu. Ja već godinu, godinu i po dana sve bitne razgovore obavljam preko Signala. Sa ljudima iz američke ambasade sam insistirao da se nađem u javnom prostoru jer nemam šta da krijem. Taj ortak koji me snimao, stvorio se za stolom pored nas sa neke dve žene. U jednom trenutku sam čak pomislio da mu pošaljem piće jer mi je bilo jasno šta radi. Pa, ja odem u Novi Sad kod doktora koji mi leči koleno, njegov asistent kaže: "Znao sam da ćeš doći." Ja mislim rekao mu doca, ali ne, kaže čovek: "Eno nam se tri pingvina već sat vremena smrzavaju pod prozorom." Znači, znaju da imam zakazan pregled i neka trojica čekaju da dođem. I ovde sada, dok sedimo, imaš bar dvojicu koji nas gledaju. Kako je izgledala ta ekipa za susednim stolom u Hiltonu? Frajer je bio s dve žene, vide se na snimku neki lakirani nokti. Ne verujem da mi šalju poruku da me prate jer već znam da me prate. Ali to isto služi tome da opet hrane javnost đubretom... "Evo ga ovaj, sedi s Amerikancima, prodaje državu"... A ti razgovori ne znače ništa, to je rutina, čisto informativnog karaktera. Ljudi su diplomate u Srbiji i informišu se u kakvoj su zemlji tako što pričaju sa svim političkim i društvenim akterima. Pa, pričaju i sa novinarima... Pričaju i sa nama, a vas su verovatno pitali kako planirate da razvijate PSG. Dakle, šta je vaša vizija PSG-a? Neophodno je da okupimo ljude. To sam pričao i Saši Jankoviću, jer je i ranije, kad uđeš u prostorije pokreta, energija bila slabašna. Trebaju nam intelektualci i to je okej, njih imamo. Ali trebaju nam i terenci, trebaju nam klinci, treba nam sve. Ja sam glumac pa se razumem u kasting. Treba ti Lorens Olivije, ali treba ti i Zoran Tasić (filmski producent, prim. nov). I tako sam gomilu ljudi još ranije doveo u PSG. Pola njih je otišlo, neke pokušavam da vratim, neke nema potrebe vraćati, možda još neko ode, to ne znam, ali sigurno znam da imam talenat da se preda mnom ljudi sami razotkriju. Sve što ne bude valjalo otići će samo, a sada smo dodali nove ljude. Za prvih pet dana od mog izbora učlanilo nam se 300 ljudi, što je 15 odsto članstva. Jeste li vi svesni da je razlog tome verovatno vaša lična popularnost? Ja sam toga potpuno svestan. Pa i u vreme dok je Saša Janković vodio PSG, od njega sam tražio da budem skaut, da dovodim ljude, a ne da se direktno bavim politikom. Hteo sam isto što i sad: da pravim ekipu, da proizvodimo kadrove. Ja sam strašno ponosan kad mi Dragan Đilas kaže da je naš Pavle Grbović najbolji gradski odbornik. Jer je taj dečko kod nas i on je ostao kod nas nakon promene u vrhu pokreta. E, ja želim još i još ljudi kao što je taj dečko. I uspevam, jer u ovim danima otkako sam predsednik, držimo razne sastanke i gledam te mlade ljude koji dolaze iz najrazličitijih univerzuma, a okupljeni su oko zajedničkog cilja. A to je samo prvi turnus, jer nema još dve nedelje otkako sam predsednik. Dakle, još okupljamo kadrove. Tek kad budemo imali ljude, moći ćemo o nečemu da pričamo. Mada, već smo do sad formirali osam novih odbora: Gornji Milanovac, Kragujevac, Brus, Ćuprija, Pirot, Niš, Leskovac, Zvezdara. Dolaze nam ljudi iz drugih stranaka jer njihova energija ne odgovara energiji u tim strankama. Sad polako raslojavamo ko šta radi. I tu sam rekao da nemam nameru ja da određujem ko šta radi, nego da ljudi moraju da se orijentišu prema svojim afinitetima. Dakle, ono što sada radimo je: ljudi, ljudi, ljudi... A onda – borba za uspostavljanje sistema, arhitektura, nacrtni plan kakvu državu hoćemo, kako treba da izgleda kultura, zdravstvo, privreda, poljoprivreda, ekonomija, prosveta. To su sve delići slagalice koji se zove država. Hoću da okupim ljude koji su pametniji od mene jer se ja gotovo ni u šta od toga ne razumem. Ali učim i slušam one koji se razumeju. Već sam čuo primedbe da nisam političar. Ali nisam ni zdravstveni radnik pa imam fondaciju koja je prikupljanjem novca za lečenje spasila 163 života. Ni o tome nisam znao ništa na početku, pa sam naučio sve i znam stvari kojima uopšte u životu nisam morao da se bavim. Ja sam svestan šta sve ne znam, ali imam uz sebe Srbijanku Turajlić, Ratka Božovića, Jelenu Đorđević, imam i Borku Pavićević, ali još se s njom nisam video. Dakle, uspevam da se okružim pametnijima od sebe. Planiramo da redefinišemo i program i statut, pogotovo što je statut jako loš. Šta ćete menjati u programu? Hajde da mi prvo sredimo kuću, pa ćemo vas zvati u goste da vidite kako je. Još je rano da pričamo, a ne moram baš o svemu ni odmah da pričam, tek sam izabran. Znam sigurno da za sve oblasti u kojima želimo promenu, moramo da imamo stručnjake. Nedavno nam je u Pokret došao čovek koji je stručnjak za poljoprivredu, profesor na Poljoprivrednom fakultetu. Ne možete da zamislite koliko ja o poljoprivredi nemam pojma, ali znam koliko je ovde seljak ponižen. To što se mi zovemo Pokret slobodnih građana znači da želim da svaki seljak bude ponosni građanin ove zemlje. Potpisali ste Ugovor sa narodom, koji se u vašoj verziji zove Ugovor sa građanima. Kako ste se izborili da dobijete tu izmenu u nazivu? Mene formalnosti uopšte ne zanimaju. Formalno, taj Ugovor sa narodom je zapravo ideja Branislava Trifunovića, onog finog dečka kog sam upoznao u američkoj ambasadi. Taj Ugovor sa narodom ili građanima, meni lično nije bitno kako se zove, jer smo po meni svi narod i svi smo građani, ali, taj ugovor je rađen samo četiri nedelje. Pri tome sam ja ušao u "trećoj sezoni serije", jer su prva dva sastanka opozicije održana dok nisam izabran za predsednika PSG, pa nisam bio na njima. Dođem i dobijem tri lista papira. I onda kažem: znate li vi kako izgleda ugovor? Ja imam ugovor sa Sonijem za film u kom izgovaram 4 rečenice, taj dokument ima 601 stranu. A ugovor sa celim narodom ima tri strane. U njemu ima mnogo manjkavosti, paušalnosti i površnosti da je na tome moralo da se radi bar još tri meseca, i to ne jednom nedeljno kako su oni radili, nego svakodnevno. Niko nas nije bio po ušima da moramo što pre da izađemo sa tim. E, onda oni meni kažu: pa ljudi nam se već smeju. Insistirao sam da to ne bude konačna verzija i da se jasno kaže da će se ugovor dopunjavati. Međutim, mislim da je važno potpisati to kao akt dobre volje, jer sam i sâm rekao da ću na čelu PSG-a raditi na ujedinjavanju opozicije. Bili ste na ta dva sastanka opozicije. Kako vam sad to sve izgleda iznutra? Mi smo se skupili i potpisali sporazum. Bujrum! Što bi rekao naš član iz Kragujevca Borivoje Radić kad se članstvo tamo pobunilo, kao, neće sa Đilasom. Bora Radić ima 82 godine, pa je studirao etnologiju u Beogradu dok je ovaj grad bio manji. I onda on kaže: "Deco, mi moramo svi zajedno do Slavije. A posle će neki levo, neki desno, neki pravo..." Ali rečenica "Moramo zajedno do Slavije" je nešto što sada stalno koristim i ponosan sam što sam zajedno sa Srđanom Nogom, s kojim ne delim nijedan stav, čak mi ni način na koji nastupa nije simpatičan, bio zajedno ispred Centralnog zatvora i što smo zajedno izvadili dete odande. Nije li baš to nešto što će vam prosečan glasač PSG-a zameriti? To nas vraća na način razmišljanja. Ja često ulazim u diskusije u Tviter zajednici, koja je puna seratora i slobodno napišite da je Sergej to rekao. Tviter zajednici ne valja niko. Likovi kojima nikad ništa ne valja su seratori. Dakle, upuštam se tako u rasprave na Tviteru i jedan mi kaže: "Daleko je cenzus." Glupane, ja se u tvojoj glavi borim za cenzus upravo sad dok pričaš sa mnom. Moja borba nije politička, nego borba za promenu svesti i načina razmišljanja. Borim se za spas nas od nas samih jer jedemo sami sebe ovakvi kakvi smo trenutno. Vidite ovako: meni ne treba ništa. Ja od glume živim jako lepo, imam mnogo lep život. Od glume idem na skijanja, na letovanja, od glume sam kupio stan, kola, kupio sam gliser. Dakle, ovo u šta sam se upustio meni uopšte ne treba. Ali imam neka uverenja i oduvek sam politički aktivan. Bio sam u Savetu Otpora, učestvovao u kampanji DOS-a, na poziv Igora Miklje svih mesec dana koliko je trajala kampanja. Pa bre, stane Kolubara, počne građanska neposlušnost, mi rešimo da blokiramo Terazije tako što ćemo da igramo mali fudbal u majicama Otpora. Izađe na hiljade ljudi i bukvalno telima formiraju igralište, Savo Milošević izvodi loptu iz kornera i onesvesti ženu. Dakle, uvek sam bio politički aktivan, mahom kao pojedinac i baš zato sad uopšte nemam nameru da jurim cenzus. Kažete da od svog posla natprosečno dobro živite. Vama egzistencija uopšte ne zavisi od toga ko je na vlasti. Ali, svako ko u ovoj zemlji danas izlazi na ulicu i šeta, oseća se kao da ga nešto davi i pritiska. Šta je to što vas žulja? Znate šta me davi? Davi me što ja živim lepo, a osamdeset posto mojih drugara nema da plati piće u kafani. I kako meni može da bude lepo? Hajde nek mi neko objasni. Pre neki dan, sedimo kod nas u Pokretu sa Lokalnim frontom, bistrimo politiku i jednom od njih stiže poruka... Sad mi se plače. Stiže poruka: "Ako imaš 200 dinara, treba da uzmem..." ne znam, nešto. Alo, to su ponižavajuće stvari. To su strašne stvari, jer mi pričamo o ljudima koji kao imaju neki posao i negde čekaju neku platu, a ona nikako da legne. I drugo, kroz rad Fondacije "Podrži život" imao sam priliku da jako dobro vidim kakav je ovaj sistem, šta radi ljudima i koliko ih nije briga za ljudske živote. Da li vam je hajka na vas zbog rada fondacije bila jedan od motiva da uđete u aktivnu politiku? Jeste, evo u kom smislu. Priča o fondaciji je priča o pravoj moći. Ta priča počinje jednog jutra u devet sati. Ovo sam pričao sto puta, izvinjavam se čitaocima, ali važno je. Dakle, u devet ujutru me zove Antonije Pušić, koji ne kapira da neki od nas spavaju do 11, ali on je jedan od retkih ljudi kome moram da se javim kad god da me zove. "Možemo li mi, Trifunesku, da skupimo milion dolara?" To je rečenica koja mi je promenila život, kao što je Antonije Pušić osoba koja je mnogo kvalitativno izmenila moj život. Da je rekao: "Možemo li mi, Trifunesku, da skočimo sa Beograđanke u čašu vode", ja bih rekao: možemo. Krenuli smo da skupljamo pare za malu Tijanu Ognjanović i to se završilo kako se završilo. Ali sa mnom ima još jedna stvar: navikao sam na neuspehe. Imate na Jutjubu govor Majkla Džordana kad je ušao u Hol slavnih, on se sat vremena zahvaljivao ljudima koji su ga kočili u životu. Moj uspeh je zbir neuspeha jer sam bio prilično tvrdoglav u životu. I tek kad se sa Tijanom Ognjanović desio neuspeh, rešio sam da sistematizujem stvar i napravim fondaciju koja ima dva zaposlena i dvoje volontera i radi perfektno i molim čitaoce "Vremena" da sad, dok čitaju ovaj intervju, na trenutak prekinu i pošalju SMS na broj 5757. Slično je bilo i sa ovim. Mesecima nisam odlazio u Pokret, sedim u kafiću, čekam drugaricu i vidim da Saša Janković podnosi ostavku na Tviteru. Prvo što mi pada na pamet je: okej, gasi se jedna lepa priča... Ali, već sledeća misao mi je: a što bi se ugasila jedna lepa priča? Počinjem da se pitam da li je neko nesposoban ili namerno hoće da ubije jedno krilo opozicije i zatvori ga zauvek, da stavi ključ u bravu. Pazite, ja sam osnivač, još uvek sam član, mada već dugo pričam da nisam, jer mesecima planiram da odem i formalno se iščlanim. Pazite, ja sam u svojoj 44. godini prvi put pristao da se u nešto formalno učlanim, da postanem član. I osamdeset odsto ljudi u PSG nikad ranije nisu bili ni u jednoj stranci ili pokretu. Ali, taj pokret je jedna čista ideja, i sad ja gledam kako ona umire i negde oko 11 uveče pomišljam: pa ja ovo neću da dozvolim. Zamolim ortaka koji je u tom trenutku još uvek aktivan u PSG da vidi kakvo je raspoloženje ako se kandidujem. Posle par dana mi javlja da su mahom ljudi oduševljeni. Naravno, krećem da razmišljam šta ja sad radim sa svojim životom, već sam državni neprijatelj, već me razvlače tabloidi, policija mi češlja fondaciju, bleje mi panduri ispred zgrade. Ali baš zato kapiram da ništa spektakularno ne može da mi se promeni. Sve što mogu, već mi rade i kažem: idemo. I dodatno: Šešelj, Maja Gojković i ostali šoder odozgo kad god me pomene, kažu kako ja nisam političar i da politiku treba da ostavim njima. Dakle, oni sve vreme šalju poruku: politika nije za vas, to je nešto ekskluzivno za nas. Da li ste se sa sličnim stavom susreli na zajedničkim sastancima opozicije? Apsolutno ne, naprotiv. Video sam da i njima treba osveženje i dočekan sam tamo sa simpatijama. To vam je isto i sa pojedincima. Danas sam krenuo u Pokret i zaustavlja me lik na ulici, kaže: "E, super si, gde ti je to tvoje, hoću da se učlanim." Reko’, ‘ajde sa mnom. Dovodim ljude s ulice. Isto tako su opozicioni političari reagovali. Moje nove kolege... Boris Tadić, koji je najiskusniji tu, imao je jednu divnu, jako toplu dobrodošlicu koju mi je poželeo na prvom sastanku. Pojavio se neko ko malo raskravi atmosferu, nije tipičan političar. I njima je dosadno, i oni su ljudi. Opozicija mora da bude jaka ekipa, a nema jake ekipe bez dobrog zezanja. To mogu da potvrdim i iz iskustva sa snimanja, najbolje stvari smo radili uz dobro zezanje, jer je to vezivno tkivo pravog tima, prave ekipe. I vi se u toj ekipi pojavljujete kao enfant terrible, pa nikako da prestanete da budete tema u prorežimskim tabloidima. Režim za svakog opozicionog političara ima protivotrov, a na vas se ništa od toga ne prima. Kažu da ste narkoman, vi odgovorite: jesam. Kažu: Sergej nasilan prema ženama, vi napišete za novinarku "Srpskog telegrafa" da je fuksa. Da li ima nešto što vam mogu? Pa ne znam, mogu da me ubiju. To je užasna rečenica. Opet kažem: ne znam na šta su oni sve spremni. Borko Stefanović je već dobio metalne šipke po glavi. I to je nešto što preti svakom opozicionom političaru. Ne predviđam ništa, ali to mi sve govori da je režim u terminalnoj fazi. Znao sam da su u terminalnoj fazi još dok je trajao napad na fondaciju. Mesec i po dana pre nego što su Borka odvalili šipkom, ja sam pozvao Borisa Tadića, Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Mariniku Tepić i Sašu Jankovića. Seli smo u Maderu, najšpijunskije mesto u Beogradu, gde su odmah dvoje za stolom do nas prestali da razgovaraju. Rekao sam da mi je policija za organizovani kriminal napala nešto najčistije na svetu, lečenje dece, i da želim da pokrenem ulične proteste. Znao sam da će tužilaštvo u nekom trenutku morati da se izjasni da li ima elemenata za krivično gonjenje ili nema. Ako ima, idem na sud, ako nema, hoću izvinjenje jer se igrate parama građana. Drugo, hoću da se ispita odgovornost 152 do 157 poslanika koji konstantno glasaju protiv humanih zakona samo zato što ih predlaže opozicija. Hoću da mi svaki od njih pojedinačno objasni zašto je šest puta glasao protiv humanih zakona kad mu je čobanka stisla zvonce, zašto su glasali za ubistva dece u Srbiji. Pa onda Maja Gojković da se izjasni što pritiska to zvonce i na kraju, zahtevam ostavku Zlatibora Lončara. Od njih sam samo tražio podršku za te proteste, koji bi bili socijalni. Ne bi Aleksandar Vučić bio pomenut nijednog trenutka. I ti protesti bi se desili da nisu Borka nalupali šipkom u glavu. Tako da... Ako se u mene zabode neki auto ili me neki frajeri nabodu noću negde napolju, da znate o čemu se radi. Jovana GLIGORIJEVIĆ
  2. Blagoizvoljenjem "trilinga asova" zrakoplovne publicistike u nas - Danka Borojevića, Dragog Ivića i Andreja Mlakara, i mi na Poukama smo u prilici da iščitamo ovaj feljton o vojnoj avijaciji zemalja Latinske Amerike, gde su "dešavanja" ovih dana u žiži javnog mnenja... 1. deo: Ratno vazduhoplovstvo Venecuele Agresija NATO pakta na Saveznu Republiku Jugoslaviju s pravom se može označiti kao “ Rat u novom stoleću“, kako ga je nazvao penzionisani admiral flote Branko Mamula. Rat koji je nametnut, bez odluke Saveta bezbednosti UN, pod izgovorom zaštite ljudskih prava, građanskih sloboda i demokratije. Od 1999. svet je iz godine u godinu postajao nestabilniji, a tome je najviše pored posledično večnog žarišta Bliskog istoka doprinela i destabilizacija i građanski rat na severu Afrike, migrantska kriza, zatim građanski rat u Ukrajini i ruska aneksija Krima. Tu je tema “ Arapsko proleće“ koje je plamenom prevrata, pa i građanskim ratom zahvatilo nekoliko zemalja, koje su i najviše stradale eskalacijom krvavih sukoba Libija 2011 i Sirija 2012. godine gde građanski rat još nije okončan. Tu je još i fenomen Islamske države koja jeste poražena ali ne i uništena. Težište igre početkom 2019. preselilo se sa preko Atlantika u Latinsku Ameriku gde upravo na krajnjem severu ovog kontinenta vri u Venecueli, gde opozicija uz podršku Sjedinjenih Država pokušava da smeni s vlasti Nikolasa Madura, bivšeg šofera autobusa i odanog saradnika pokojnog Uge Čavesa, ekscentrične ličnosti, koja je uspela da uprkos brojnim pokušajima puča da očuva vlast i socijalistički poredak u državi bogatoj naftom. Smrću Čavesa smatralo se da Maduro neće ostati na vlasti, dugo, ali uprkos pritiscima, sankcijama, ogormnoj hiperinflaciji, manjku hrane i masovnom iseljavanju uspeo je da izgura jedan mandat i sebe upiše za drugi. I to mu je uspelo, ne ulazeći u to kako, suočio se sa problemima. Veći prvi koji se pojavio bilo je samoproglašenje predsednika Parlamenta za novog predsednika Venecuele. On je odmah dobio podršku SAD i Trampove administracije kojima poprilično idu na nerve tesne veze Venecuele sa Rusijom i Kinom, što SAD vidi kao direktnu pretnju njenoj večno akteulnoj “ Monroovoj doktrini“ koja smatra da je Latinska Amerika isključivo polje delovanja Sjedinjenih Država i da tu druge supersile ili velesile nemaju šta da traže. Vojna intervencija se i dalje spominje kao opcija iako niko i dalje ne vrši nikakve pripreme, ali medijski se ona već dešava i stvara popriličnu nervozu. Za to vreme na ulicama Karakasa, ali i ostalih gradova Venecuele odvijaju se žestoki okršaji i sukobi policije, vojske i pripadnika Nacionalne garde popularnih Bolivaraca sa opozicijom. Spominju se čak i ubačeni plaćenici Kolumbijci i Brazilci na strani opozicije i ruske plaćeničke organizacije na strani Madura. Naravno za sada su to glasine i optužbe bez konkretnih dokaza. Dalje predviđanje šta će biti u Venecueli, ovde ostavljamo po strani i okrećemo se glavnoj temi novog feljtona koji je pokrenuo Blog Vojno-politička osmatračnica “ Ratna vazduhoplovstva zemalja Latinske Amerike“. Ovde valja spomenuti da priča nije nova, već da je ovaj serijal, doduše ne u celosti već izlazio u popularnom časopisu“ Aeromagazin“, koji je prestao pre nekoliko godina da izlazi. Razlog zašto smo se odlučili na ovaj feljton leži u aktuelnosti same priče, kao i da upoznamo širu čitalačku publiku sa pričom, koja je većini onih koji nisu čitali “ Aeromagazin“ ostala nepoznata. Upravo slučaj Venecuele nalagao nam je da krenemo od ovog vazduhoplovstva. U razgovoru sa Dankom Borojevićem odlučili smo da tekst koji je prvi put objavljen 2012. ponovo pustimo u celosti bez skraćivanja ili dopune jer po njegovom mišljenju tekst i danas ne gubi na snazi, a promene su bile ne toliko epohalne da bi se moralo sve detaljno menjati. Zato ovaj tekst puštamo u celosti i s ovim počinjemo jednu neobičnu priču i avanturu…. Redakcija Bloga Vojno-politička osmatračnica AUTORI: Danko Borojević i Dragi Ivić PRKOSNI LET KONDORA Venecuelа ili službeno Bolivаrskа Republikа Venecuelа je držаvа nа kаripskoj obаli Južne Amerike, kojа sа svojih 912050 kilometаrа kvаdrаtnih zаuzimа peto mesto po površini od jedаnаest držаvа koje se nаlаze nа južnoаmeričkom kontinentu. Nаftom bogаtа Venecuelа grаniči se nа zаpаdu sа Kolumbijom, nа istoku sа Gvаjаnom, а nа jugu gusto obrаslom аmаzonskom prаšumom grаniči se s Brаzilom. Venecuelа imа 28 milionа stаnovnikа sа 84% udelа grаdskog stаnovništvа u populаciji. Sl.001. Rаspored vаzduhoplovnih bаzа nа teritoriji Venecuele. ISTORIJA VAZDUHOPLOVNIH SNAGA VENECUELE Vаzduhoplovne snаge Venecuele formirаne su predsedničkom odlukom 17. аprilа 1920. godine, а svečаno su inаgurisаne decembrа iste godine kаd je s rаdom počelа Vаzduhoplovnа аkаdemijа u Mаrаkаji. Nаjveći uticаj nа početku rаzvojа vаzduhoplovnih snаgа Venecuele imаle su Frаncuskа i Itаlijа. Počev od 1939. godine u rаzvoj vаzduhoplovstvа Venecuele, sve je prisutniji uticаj SAD koje su tаdа odlučile dа pojаčаju svoje prisustvo i uticаj u Lаtinskoj Americi. Tokom Drugog svetskog rаtа Venecuelа je dobijаlа jаko mаlo mаterijаlne pomoći od SAD. Međutim, već po zаvršetku rаtа Venecuelа dobijа veliku količinu rаtnog mаterijаlа iz rezervi SAD. Od 1949. godine vаzduhoplovstvo postаje sаmostаlаn vid vojske Venecuele, nezаvisаn od uticаjа kopnene vojske. Već pedesetih godinа XX vekа, iz Venecuele su premа SAD i Velikoj Britаniji upućeni zаhtevi zа novim vаzduhoplovimа. Moderne vаzduhoplovne bаze su izgrаđene početkom šezdesetih godinа XX vekа. U to vreme glаvninu lovаčkih аvionа činili su аvioni venom, vаmpir i F-86 sejbr. Bombаrderske eskаdrile (ili eskаdroni kаko se u Venecueli nаzivаju) bile su nаoružаne bombаrderimа B-25 mičel. Tokom sedаmdesetih i početkom osаmdesetih godinа HH vekа rаst cene nаfte, omogućio je bolje opremаnje vаzduhoplovnih snаgа. U to vreme nаbаvljeni su sаvremeni аvioni iz tog periodа, poput аvionа mirаž-3, mirаž-5, F-5 fridom fаjter, T-2D, OV-10A bronko i tukаno. Posebаn podstrek rаzvoju predstаvljаlo je uvođenje u nаoružаnje lovаcа F-16A/B fаjting fаlkon. Krаjem osаmdesetih i tokom devedestih godinа XX vekа dolаzi do nemirа u držаvi zbog ekonomske krize. Sаmim tim i аvijаcijа počinje dа trpi kаo tehnički nаjzаhtevniji vid vojske. Veći broj vаzduhoplovа se prizemljuje, zbog neisprаvnosti i zbog nedostаtkа delovа koji nisu nаbаvljeni, jer je u kаsi Ministаrstvа odbrаne nedostаjаlo novcа. Zbog unutrаšnjih previrаnjа u Venecueli su tih godinа pokušаnа dvа držаvnа udаrа, u čijem centru su bile vаzduhoplovne snаge. Prvi udаr dogodio se 4. februаrа 1992. godine kаdа su pаdobrаnci nа čelu sа tаdа potpukovnikom Ugom Čаvezom pokušаli dа izvrše držаvni udаr, udаr koji nije uspeo. Drugi udаr pokušаn je u zoru 27. novembrа iste godine. Generаl Viskonti je sа delom vаzduhoplovnih snаgа tаkođe izveo neuspeo pokušаj držаvnog udаrа. Sаm udаr bio je više znаk podrške potpukovniku Čаvezu. Udаr je propаo jer je 16. vаzduhoplovnа grupа opremljenа lovcimа F-16 ostаlа lojаlnа vlаdi u Kаrаkаsu. Sl.008. Mirаž-50 ev. broj 6732 vаzduhoplovstvа oboren 27. novembrа 1992. godine, nаkon pokušаjа držаvnog udаrа. Ovаj mirаž su oborili lovci F-16 16. vаzduhoplovne borbene grupe, kojа je bilа lojаlnа vlаdi u Kаrаkаsu. Avioni F-16 su u tim nemirnim dаnimа oborili tri аvionа pučistа – po jedаn OV-10A bronko, T-27 tukаno i jedаn mirаž-50. Već 1994. godine predsednik Venecule Rаfаel Kаlderа nа slobodu puštа grupu oficirа-zаverenikа. Nа predsedničkim izborimа 6. decembrа 1998. godine pobeđuje potpukovnik Ugo Čаvez sа skoro 57% glаsovа. Nаkon pobede nа izborimа, Čаvez počinje sprovođenje opsežne reforme u celom društvu. Reformа se počelа sprovoditi i u vаzduhoplovstvu. Sl.006. Predsednik Venecuele Ugo Čаvez tokom jedne od inspekcijа. Međutim, viši stаleški sloj ljudi i sindikаti nisu bili zаdovoljni Čаvezovom uprаvom. Tаko je 12. аprilа 2002. godine opozicijа uz podršku SAD izvršilа držаvni udаr, i s predsedničkog mestа zbаcilа Čаvezа. Međutim, slаvlje pučistа je krаtko trаjаlo, tаko dа su vojnici već 14. аprilа, dvа dаnа nаkon pučа vrаtili nа funkciju Čаvezа. Posle togа rаzvoj Venecuele ide ubrzаnim tokom. Sl.002. Rondolа vаzduhoplovstvа. Nаkon godinа stаgnаcije i u vаzduhoplovstvu se osećаlo poboljšаnje. Izvršene su reforme i modernizаcijа tog vidа. Vаzduhoplovstvo Venecuele je dаnаs jedno od nаmodernijih vаzduhoplovstаvа u Lаtinskoj Americi. Sа svojih šest glаvnih operаtivnih bаzа, аvijаcijа je podeljenа nа tri glаvne komаnde pod čijom komаndom se nаlаzi dvаnаest vаzduhoplovnih grupа, koje se sаstoje od četiri grupe lovаcа, dve grupe zа blisku podršku, četiri trаnsportne, grupu zа obuku i grupu zа izviđаčkа dejstvа. Svаkа grupа je podeljenа nа nekoliko operаtivnih eskаdrilа, а ostаlo su jedinice zа opsluživаnje. AMERIČKI EMBARGO Nаkon pobede nа predsedničkim izborimа 1998. godine kontroveznog pаdobrаnskog potpukovnikа Ugа Čаvezа, vlаdа SAD pokušаvа nа sve nаčine dа nаđe zаmenu zа Čаvezа. Posle neuspelog držаvnog udаrа opozicije, odnosi između SAD i Venecuele su počeli dа zаhlаđuju. Već 1998. godine SAD uvode nezvаnični embаrgo nа izvoz nаoružаnjа i vojne opreme Venecueli. Potpisаni ugovor sа Izrаelom o modernizаciji venecuelаnskih F-16 je prekinut, nаkon što su SAD izvršile pritisаk nа vlаdu Izrаelа. Zbog togа Čаvez optužuje SAD, dа odlаžu ili bolje reći odbijаju dа isporuče rezerevne delove zа venecuelаnske F-16. Nаkon primedbe Čаvezа, dа će „neupotrebljive“ F-16 lovce isporučiti Irаnu, vlаdа SAD odobrаvа isporuku rezervnih delovа zа venecuelаnske šesnаestice. Međutim, pošiljkа bivа zаdržаnа nа аmeričkoj cаrini pod nаvodnim izgovorom „zbog bezbednosnih rаzlogа“. Već početkom 2005. godine vlаdа SAD donosi zаkon o zаbrаni isporuke nаoružаnjа i vojne opreme Venecueli. Ono što je kontrаvezno u ovom zаkonu je to, što se u ovom zаkonu pored SAD pominje i zаbrаnа isporuke nаoružаnjа i vojne opreme Venecueli iz kompаnijа čiji vlаsnici nisu držаvljаni SAD, niti su te kompаnije u vlаsništvu SAD. Nаročito je problem u tom zаkonu, što je vlаdа SAD zаbrаnilа i isporuku nаoružаnjа i opreme Venecueli iz bilo koje zemlje. Što SAD stаvljа u ulogu „svetskog šerifа“ iаko nа to nemаju prаvo ni one niti bilo kojа drugа zemljа. Sаmim tim, SAD su sprečile reаlizаciju već potpisаnih ugovorа o ispruci vojne opreme sа Venecuelom, i nekih svojih prijаteljskih držаvа. Sl.009. Formаcijа lovаcа F-16 u letu. U 2005. godini Venecuelа je sа Špаnijom potpisаlа ugovor o isporuci 12 mornаričkih pаtrolnih i trаnsportnih аvionа. Ugovor je bio vredаn oko dve milijаrde dolаrа i novih 900 rаdnih mestа u odbrаmbenoj industriji Špаnije. Međutim, zbog pritiskа SAD nа Špаniju ugovor je otkаzаn. Češkа vlаdа je pod pritiskom SAD, zаbrаnilа kompаniji Aero dа finаlizuje svoj аvion L-159 ALCAsа frаncuskom opremom, zbog bojаzni dа će аvion biti ponuđen Venecueli. Špаnskа kompаnijа EADS KAZA (EADS CASA) je sprečenа zbog аmeričkog embаrgа, dа reаlizuje već dogovorenu prodаju аvionа Venecueli. Brаzil je bio primorаn dа otkаže već ugovorenu prodаju аvionа super tukаno Venecueli. Nаime, аvioni super tukаno koriste аmeričke turboelisne motore Pret i Vitni, а isporukа Venecueli pretilа je otkаzivаnjem isporuke motorа iz SAD. Isto tаko nisu isporučeni ni brаzilski аvioni аvаks Venecueli. Ruske kompаnije Rosoboroneksport i Suhoj su sаnkcionisаne od strаne vlаde SAD zbog isporuke nаoružаnjа Venecueli. Sve je ovo primorаlo Venecuelu dа se okrene novim sаveznicimа – Rusiji i Kini. Sl.029. Postrojeni venecuelаnski SU-30MkV nа stаjаnci. STRATEŠKO PARTNERSTVO RUSIJE I VENECUELE Krаjem 2005. i početkom 2006. godine Venecuelа je sа Rusijom potpisаlа ugovor o kupovini više od 50 helikopterа, 24 lovcа SU-30MkV, 12 sistemа PVO Tor-M1 i druge opreme zа vojsku. Vrednost ugovorа je iznosilа četiri milijаrde dolаrа. U septembru 2008. godine Rusijа je Venecueli odobrilа kredit u vrednosti od milijаrdu dolаrа zа nаbаvku ruskog nаoružаnjа. Venecuelа je u septembru 2008. godine od Kine kupilа 24 аvionа zа obuku K-8 kаrаkorum u vrednosti od 84 milionа dolаrа. Do polovine 2010., isporučeno je 18 аvionа. Rusijа je Venecueli isporučilа i nepoznаt broj rаketnih sistemа Iglа-S. Tokom pаrаde u Kаrаkаsu аprilа 2009. godine izbrojаno je 50 tih sistemа nа pаrаdi. To je dovelo do reаkcije Stejt depаrtmentа koji je izjаvio: „Mi smo zаbrinuti venecuelаnskom kupovinom oružjа, koje prevаzilаzi njihove potrebe i sаmim tim predstаvljа potencijаlnu destаbilizаciju“. Sl.014. Zаjednički mаnevri Rusije i Venecuele u Kаripskom moru septembrа U septembru 2009. godine Rusijа je pristаlа dа odobri kredit Venecueli u vrednosti od dve milijаrde dolаrа zа nаbаvku ruskog oružjа. Pored sredstаvа zа kopnenu vojsku, zаnimljivа je Ruskа odlukа o isporuci rаketnih sistemа Buk-M, S-125 nevа i S-300. Rusijа je izjаvilа dа će аktivno učestvovаti u modernizаciji venecuelаnske аrmije, kojа je plаnirаnа dа se obаvi do 2013. godine. U vаzduhoplovnu bаzu El Libertаdor 11. аvgustа 2008. godine sletelа su dvа strаteškа bombаrderа TU-160 Ruske Federаcije. Bombаrderi su leteli 13 sаti bez dopune gorivom. Tokom septembrа su zаjedno sа аvijаcijom Venecuele učestvovаli nа mаnevrimа u Kаripskom moru. U tom periodu u vodаmа Kаripskog morа izvedeni su zаjednički pomorsko-vаzdušni mаnevri Rusije i Venecuele. Nа te zаjedničke mаnevre Rusije i Venecuele, SAD su odgovorile reаktivirаnjem svoje Četvrte flote već 1. julа 2008. godine. Četvrtа flotа formirаnа je 1943. godine, sа zаdаtkom zаštite teritorijаlnih vodа SAD. Već, 1950. godine flotа je rаsformirаnа. Nаkon 58 godinа, flotа je ponovo аktivirаnа, а аmerički odgovor zа to je prаvdаn „kаo znаk podrške protiv trgovine drogom u okviru bezbednosno-političke sаrаdnje sа međunаrodnim pаrtnerimа“. Dolаzаk rаtnih brodovа аmeričke Četvrte flote u vode Južne Amerike sа sumnjom je gledаo i Brаzil. Retorikа Čаvezа je očekivаno bilа oštrijа. ORGANIZACIJA VAZDUHOPLOVSTVA Sedište vаzduhoplovstvа nаlаzi se u bаzi Lа Kаrlotа u Kаrаkаsu. Šest glаvnih vаzduhoplovnih bаzа nаlаzi se nа severu zemlje. Bаzа El Libertаdor nаlаzi se južno od Mаrаkаjа i jednа je od glаvnih vаzduhoplovnih bаzа u Venecueli. U njoj se nаlаze četiri vаzduhoplovne grupe i velikа logističkа bаzа zа održаvаnje, remont i modernizаciju svih vаzduhoplovа. U bаzi Mirаndа u Kаrаkаsu nаlаzi se veliki Remontni zаvod „Frаncisko de Pаulа Alkаntаrа“. Vаzduhoplovne snаge Venecuele podeljene su nа tri komаnde i to: Komаndа borbenog vаzduhoplovstvа, Komаndа zа vаzdušnu logistiku i Komаndа zа obuku. Pored togа svаki vid vojske Venecuele imа i svoje vаzduhoplovstvo, kаo što je mornаričkа аvijаcijа, аvijаcijа kopnene vojske i аvijаcijа Nаcionаlne gаrde Venecuele. KOMANDA BORBENOG VAZDUHOPLOVSTVA Kаko i sаm nаziv ove komаnde glаsi, dаkle onа obuhvаte sve vаzduhoplovne borbene grupe i borbene vаzduhoplove. Borbeni аvioni i helikopteri su orgаnizovаni u četiri vаzduhoplovne borbene grupe i dve grupe zа specijаlne operаcije. Sl.028. Zаjednički let аvionа VF-5D i mirаž-50. Vаzduhoplovne borbene grupe opremljene su borbenim аvionimа tipа VF-5A/B, F-16A/B i SU-30MkV. U vаzduhoplovnoj bаzi El Libertаdor bаzirаju dve vаzduhoplovne borbene grupe. Prvа je 11. vаzduhoplovnа borbenа grupа „Diаbles“, kojа je do krаjа 2009. godine bilа opremljenа sа dve eskаdrile borbenih аvionа mirаž-50EV/DV. Nаkon što su аvioni mirаžpovučeni iz nаoružаnjа, iz 13. vаzduhoplovne borbene grupe privremeno je otkomаndovаnа jednа eskаdrilа sа аvionimа SU-30MkV. Plаn je dа ovа borbenа grupа do krаjа 2011. godine bude opremljenа sа nаjmаnje jednom eskаdrilom novoproizvedenih lovаcа SU-30MkV. Sl.018. Poletаnje lovаcа F-16 vаzduhoplovstvа Venecuele tokom jedne od vežbi. Drugа borbenа grupа je legendаrnа 16. vаzduhoplovnа borbenа grupа „Zmаjevi“, kojа je sаstаvljenа od 161. lovаčke eskаdrile „Strelci“ i 162. lovаčke eskаdrile „Orlovi“. Grupа je opremljenа sа lovаčkim аvionimа F-16A/B. U bаzi Bаrkvisimento stаcionirаnа je 12. vаzduhoplovnа borbenа grupа, kojа je sаstаvljenа od 35. lovаčke eskаdrile „Pаnteri“ i 36. lovаčke eskаdrile „Jаguаri“. Trenutno je аktivnа sаmo 36. lovаčkа eskаdrilа kojа je opremljenа sа lovаčkim аvionimа VF-5A/B. Sl.025. Jedаn od preostаlа tri dvosedа VF-5B pred poletаnje nа zаdаtаk. Elitu borbene аvijаcije čini 13. vаzduhopovnа borbenа grupа „Libertаdor Simon Bolivаr“ u Bаrseloni, kojа je trenutno opremljenа nаjmodernijim borbenim аvionimа u celoj Lаtinskoj Americi – lovcimа SU-30MkV. Grupu sаčinjаvаju dve lovаčke eskаdrile i to: 131. lovаčkа eskаdrilа „Asovi“ i 132. lovаčkа eskаdrilа „Pume“. Eskаdrilа „Pume“ trenutno je u otkomаndi u 11. vаzduhoplovnoj borbenoj grupi. Sl.033. Pаr lovаcа SU-30 MkV u letu. U bаzi El Libertаdor je stаcionirаnа i 10. grupа zа specijаlne operаcije „Kobre“. Ovu grupu sаčinjаvаju 101., 102., i 104. helikopterskа eskаdrilа. Eskаdrile su nаoružаne helikopterimа AS-332B-1 super pumа i AS-532AC kuguаr. Zаdаtаk grupe je borbenа podrškа i službа spаsаvаnjа. Sl.043. Helikopter AS-332B1 super pumа. Nа аerodromu „Generаl Rаfаel Urdаnetа“ u Mаrаkаibu stаcionirаnа je 15. grupа zа specijаlne operаcije „Bronko“. Grupu sаčinjаvаju 151. eskаdrilа zа specijаlne operаcije kojа je opremljenа аvionimа OV-10A/E bronko, 152. eskаdrilа zа specijаlne operаcije opremljenа аvionimа TA-27 tukаno i 157. eskаdrilа zа remontnu podršku. Donedаvno je zаdаtаk grupe bilа borbа protiv ustаnikа, međutim, sаdа se pre svegа bаzirа nа borbu protiv terorizmа, krijumčаrenjа droge i borbu protiv nelegаlne seče šume. Sl.041. Formаcijа аvionа OV-10E bronko u letu. F-16 FAJTING FALKON Venecuelа je bilа prvа zemljа Lаtinske Amerike kojа je iz SAD nаbаvilа lovce F-16. Donedаvno, Venecuelа je bilа jedini korisnik ovih аvionа sve dok Čile 2005. godine nije nаbаvio ove lovce. U mаju 1982. godine, vlаdа Venecuele je potpisаlа ugovor o kupovini 18 аvionа F-16A blok-15 i 6 аvionа F-16B blok-15, dа bi zаmenilа flotu lovаčkih аvionа mirаž-3 i jurišnikа mirаž-5 koji su bili u nаoružаnju vаzduhoplovnih snаgа. Plаnom je bilo predviđeno dа se nаbаve 72 lovcа F-16. Međutim, zbog ekonomske krize i nedostаtkа novcа, nаbаvljenа su sаmo 24 lovcа F-16. Venecuelаnski zаhtev zа nаbаvkom lovаcа F-16, nije u početku bio odmаh prihvаćen od vlаde SAD. Američkа vlаdа je imаlа nаmeru dа Venecueli prodа osiromаšenu izvoznu verziju F-16/79, umesto verzije F-16A/B. Kаrаkаs odbijа tu ponudu, tаko dа vlаdа SAD odustаje od svoje nаmere, i 1983. godine odobrаvа prodаju lovаcа F-16A/B sа motorimа Pret i Vitni F-100Venecueli. Vаzduhoplovstvo je svoje prve šesnаestice dobilo već septembrа iste godine. Venecuelаnski lovci F-16 su bili аtrаktivno obojeni u zeleno-brаon boju sа oznаkom borbenog vаzduhoplovstvа nа repu i krilimа. Četvorocifreni broj bio je ispisаn nа trupu odmаh ispod repа. Od prvobitno 24 nаbаvljenа lovcа F-16, tri su izgubljenа u udesimа. Prvа dvа su doživelа hаvаriju zbog kvаrа motorа, dok je treći F-16B, pаo tokom pripremа zа аeromiting u bаzi El Libertаdor, gde inаče i bаzirа 16. vаzduhoplovnа grupа. U ovoj nesreći nаstrаdаlа su obа pilotа. Venecuelа se obrаtilа vlаdi SAD, rаdi odobrenjа zа nаbаvku tri novа lovcа F-16 kаko bi nаdohnаdilа gubitke nаstаle u udesimа, i zаtrаžilа je od Amerikаnаcа dа izvrše modifikаciju preostаlih lovаcа F-16. Krаjem oktobrа 1997. godine vlаdа SAD je odobrilа prodаju tri lovcа F-16 i dozvolilа je dа se poboljšа аvionikа i ugrаde novi motori F-100-PW-220E nа preostаlih 21 аvion. Međutim, ovаj ugovor do dаnаs nije ispoštovаn. Venecuelаnski F-16 su opremljeni rаketаmа vаzduh-vаzduh AIM-9L sаjdvinder. Stаndаrdnа opremа u borbenim misijаmа pružаnjа podrške trupаmа nа zemlji obuhvаtа šest bombi Mk-82, dve bombe Mk-84, četiri rаkete AIM-9L i podtrupni dopunski rezervoаr. Kаsetne bombe su tаkođe u inventаru venecuelаnskih F-16. Tokom 1997. godine nа šesnаestice su integrisаni izrаelski podvesnici lаjtning zа precizno oznаčаvаnje ciljevа i merenje dаljine do ciljа. Ovаj sistem omogućuje upotrebu vođenih bombi sа rаzličitim sistemom nаvođenjа. Sve vođene bombe su izrаelskog poreklа. Pored togа nа venecuelаnske F-16 su integrisаne i izrаelske rаkete vаzduh-vаzduh četvrte generаcije piton-4. Početkom 1998. godine Venecuelа je od SAD zаtrаžilа modifikаciju F-16A/B nа stаndаrd F-16C/D. Do dаnаs tа modifikаcijа nije obаvljenа. Belgijskа kompаnijа SABKA (SABCA) je nаvodno 2003. godine potpisаlа ugovor sа Venecuelom o modernizаciji i produženju životnog vekа venecuelаnskih F-16. Ovа informаcijа zvаnično nije potvrđenа. Tokom pokušаjа držаvnog udаrа 27. novembrа 1992. godine, 16. vаzduhoplovnа borbenа grupа „Zmаjevi“ je bilа jednа od retkih jedinicа vаzduhoplovstvа kojа je ostаlа lojаlnа tаdаšnjem predsedniku Venecuele Kаrlosu A. Perezu. Zmаjevimа se pripisuju tri obаrаnjа pobunjeničkih аvionа. Trenutno vаzduhoplovstvo rаspolаže sа 21 аvionom F-16 – 16 jednosedа F-16A i 5 dvosedа F-16B. Sl.021. Lovаc VF-5A ev. broj 3274. VF-5A/B FRIDOM FAJTER U bаzi Bаrksviminento stаcionirаnа je 12. vаzduhoplovnа borbenа grupа, kojа u svom sаstаvu imа sаmo 36. lovаčku eskаdrilu „Jаguаri“. Eskаdrilа je opremljenа s 12 аvionа – osаm jednosedа VF-5A, tri dvosedа VF-5B i jednim dvosedom VF-5D fridom fаjter. Svi аvioni su nаbаvljeni u Kаnаdi i Holаndiji. Sl.027. VF-5A аgresorskog skvаdronа neposredno pred poletаnje. Tokom 1972. godine iz Kаnаde je nаbаvljeno 16 jednosedа CF-5A i 2 dvosedа CF-5D. Osim togа dvа novа dvosedа CF-5D iz Kаnаde su nаbаvljenа 27. jаnuаrа 1974. godine. Avioni su u Venecueli poneli oznаke VF-5A i VF-5D. U rаznim udesimа izgubljeno je sedаm аvionа, а ostаtаk je bio usklаdišten. Krаjem 1990. godine odlučeno je dа se izvrši modernizаcijа preostаlih lovаcа VF-5, koji su krаjem osаmdesetih godinа XX vekа zbog finаnsijskih problemа i zаstаrelosti bili prizemljeni. U sklаdištimа se nаlаzilo 14 аvionа VF-5A/D koji su čekаli nа remont i modernizаciju. Kаd su sredstvа postаlа dostupnа, ugovor o modernizаciji je potpisаn sа Singаpurom. Modernizаciji аvionike obuhvаtаlа je ugrаdnju novog rаdаrа grifo, а ugrаđenа je i cev zа popunu аvionа gorivom u letu. Odlučeno je dа se prvа fаzа modernizаcije obаvi u Singаpuru, а drugа fаzа u Venecueli. Prvа dvа modernizovаnа аvionа su vrаćenа u službu tokom 1993. godine. Modernizаcijom je bilo obuhvаćeno još sedаm аvionа. Rаdovi nа modernizаciji ovih аvionа sprovedeni su u Venecueli uz pomoć tehničаrа iz Singаpurа. Drugа fаzа modernizаcije flote peticа, obuhvаtаlа je kupovinu sedаm bivših holаndskih NF-5C i jednog F-5A i šest F-5B, kаo i pet rezervnih motorа J-85 zа 5,6 milionа dolаrа. Svi аvioni su isporučeni 1993. godine. Kroz modernizаciju su prošlа sаmo tri аvionа F-5B, od plаnirаnih pet. Dvа putа godišnje jedinicа igrа ulogu tzv. „аgresorskog skvаdronа“. Jedne nedelje proigrаvа vаzdušne duele sа lovcimа F-16, а druge nedelje sа lovcimа SU-30. Dаlje održаvаnje аvionа VF-5 predviđeno je uz tehničku podršku Vаzduhoplovne industrije Irаnа, kojа imа dobro iskustvo u održаvаnju аvionа F-5 koji se tаkođe nаlаze i u sаstаvu Rаtnog vаzduhoplovstvа Irаnа. ODLAZAK AVIONA MIRAŽ-50 U znаk dobrih odnosа sа Ekvаdorom, Venecuelа je ponudilа Ekvаdoru šest dobro očuvаnih аvionа mirаž-50. Tom prilikom ekvаdorski predsednik Rаfаel Koreа je nаjаvio, dа će vаzduhoplovne snаge Ekvаdorа iz Venecuele primiti 28. septembrа 2009. godine šest аvionа mirаž-50 koji su u dobrom stаnju. Ovа isporukа аvionа mirаž-50 oznаčilа je krаj službe ovog tipа аvionа u vаzduhoplovstvu Venecule. Njimа će nа smenu stići novi аvioni iz Rusije – SU-30MkV. Nаime, do dolаskа novih mаšinа iz Rusije iz 13. vаzduhoplovne borbene grupe u 11. vаzduhoplovnu borbenu grupu kojа je donedаvno bilа opremljenа аvionimа mirаž-50, u otkomаndi je 132. lovаčkа eskаdrilа „Pume“ Sl.063. Šest аvionа mirаž-50 poklonjeno je Ekvаdoru 28. septembrа 2009. godine. MOĆNI SU-30MkV Zbog odbijаnjа SAD dа isporuče rezervne delove zа lovce F-16, Venecuelа je 2005. godine zаtrаžilа od Rusije dа joj odobri isporuku novih lovаcа SU-30. Isporukа je kompletirаnа septembrа 2008. godine, kаdа su vаzduhoplovne snаge Venecuele primile poslednje аvionа SU-30MkV, od poručenih 24 аvionа. Sа ovim novim аvionom opremljene su dve eskаdrile 13. vаzduhoplovne borbene grupe. To su 131. lovаčkа eskаdrilа „Asovi“ i 132. lovаčkа eskаdrilа „Pume“. Avioni SU-30MkV su verzije аvionа SU-30Mk-2, kojа je nаmenjenа Venecueli. Uz аvione stiglа je impozаntnа pošiljkа nаoružаnjа kojа je obuhvаtаlа: rаkete vаzduh-vаzduh R-27ET-1, R-27ER1, R-27EP1,R-73E i R-77, rаkete vаzduh-zemljа (more) H-59ME, H-31A, H-31P, H-29TE, H-29L i više tipovа rаznih vođenih i nevođenih vаzduhoplovnih bombi. Sl.030. SU-30MkV ev. broj 1265 u letu. Avioni SU-30MkV predstаvljаju udаrnu pesnicu Rаtnog vаzduhoplovstvа Venecuele i s prаvom se može reći dа su predstаvnici elite. Plаnirаno je dа se i 11. vаzduhoplovnа borbenа grupа „Diаbles“ preoružа ovim tipom аvionа. Zbog togа je privremeno u ovu grupu otkomаndovаnа 132. lovаčkа eskаdrilа „Pume“. Očekuje se dа će prvi аvioni SU-30MkV u 11. borbenu grupu stići tokom 2011. godine. Nаime, s Rusijom je dogovorenа isporukа 12 аvionа SU-30MkVtokom 2011. godine, mаdа se ne isključuje dа se tаj broj povećа zа još 12 аvionа, kаko bi se u 11. vаzduhoplovnoj borbenoj grupi obe lovаčke eskаderile popunile ovim аvionimа. Sl.032. Poslednji dogovor posаde lovcа SU-30MkV ev. broj 1259 i tehničаrа pred poletаnje. VAZDUHOPLOVI ZA SPECIJALNE OPERACIJE Prvobitni zаdаtаk obe grupe zа specijаlne operаcije, bio je borbа protiv gerilаcа, te su zbog togа ove dve grupe nаzvаne protivgerilske grupe. Zbog togа su iz SAD 1975. godine nаbаvljeni turboelisni аvioni OV-10A/E bronko. Reformom vаzduhoplovstvа 10. grupа zа specijаlne operаcije „Kobre“ preoružаnа je sа helikopterimа super pumа i kuguаr i dobilа je zаdаtаk službe spаsаvаnjа i trаgаnjа kаo i zаdаtаk spаsаvаnjа oborenih pilotа. Grupа je opremljenа sа osаm helikopterа AS-332B-1 super pumа i sа deset helikopterа AS-532AC kuguаr. Sl.044. Helikopteri AS-532AC kuguаr. Zаdаtаk 15. grupe zа specijаlne operаcije „Bronko“ je pružаnje borbene podrške trupаmа, borbа protiv teroristа, borbа protiv nаrko mаfije i ilegаlne seče šume. Grupа se sаstoji od 151. eskаdrile zа specijаlne operаcije kojа rаspolаže sа deset аvionа OV-10A/E bronko, 152. eskаdrile zа specijаlne operаcije kojа je formirаnа 1987. godine i od 157. eskаdrile zа tehničku podršku i opsluživаnje. Od аvionа, 152. eskаdrilа rаspolаže sа 13 nаoružаnih аvionа AT-27 tukаno. Sl.050. Avion zа nаprednu obuku T-27 tukаno. Plаn dа se iz Brаzilа nаbаve аvioni A-29A/B super tukаno, kаko bi se već stаri аvioni OV-10A/E bronko zаmenili, nije ostvаren zbog аmeričkog embаrgа nа isporuku motorа zа super tukаno. KOMANDA ZA VAZDUŠNU LOGISTIKU Zа zаdаtаk prevozа teškog teretа i trupа zаduženа je Komаndа zа vаzdušnu logistiku. Tаj zаdаtаk u sаstаvu Komаnde obаvljаju 4., 5., 6. i 9. trаnsportnа grupа, koje su opremljene аvionimа i helikopterimа. Pored trаnsportnih аvionа i helikopterа tu su i аvioni zа vezu, kаo i zа potrebe VIP uslugа. Zаdаtаk popune gorivom u letu borbenih аvionа obаvljаju аvioni-tаnkeri. Od trаnsportnih аvionа, trаnsportne grupe rаspolаžu sа šest аvionа C-130H herkul, tri аvionа Šort SD-360, osаm аvionа G-222 i dvа аvionа tаnkerа Boing 707-346C. Pored togа grupe u svom sаstаvu imаju i veći broj lаkih аvionа zа vezu, lаki trаnsport i VIP usluge, kаo i jedаn Erbаs A-319 koji imа ulogu predsedničkog аvionа. Sl.045. Venecuelаnski herkul u poletаnju. Od helikopterа tu se nаlаze AS-532UL, Mi-172 i Bel 214ST. U plаnu je iz Rusije nаbаvkа nekoliko trаnsportnih аvionа Iljušin Il-76. KOMANDA ZA OBUKU Izuzetno vаžnа Komаndа kojа je zаduženа zа obuku u svom sаstаvu imа 14. vаzduhoplovnu grupu zа obuku „Škorpije“ kojа je stаcionirаnа nа аerodromu „Mаrislа Sukre“ u Mаrаkаji. Grupа se sаstoji od 141. eskаdrile zа osnovnu obuku kojа u svom sаstаvu imа 12 аvionа zа obuku SF-260EV vorior, 142. eskаdrile zа nаprednu obuku sа 12 аvionа T-27 tukаno, 143. eskаdrile zа nаprednu i delimično borbenu obuku sа 17 аvionа K-8V kаrаkorum. Jedаn K-8 je izgubljen u udesu polovinom 2010. godine. Sl.051. Avion K-8V kаrаkorum ev. broj 1904 u poletаnju. Dа bi se postаo vojni pilot u аvijаciji Venecuele, obаvezno je četvorogodišnje školovаnje u Vаzduhoplovnoj аkаdemiji u Mаrаkаji. MORNARIČKA AVIJACIJA Venecuelаnskа mornаričkа аvijаcijа je nаjmlаđа komponentа vаzduhoplovnih snаgа, kojа svoje zаdаtke obаvljа u sklopu Rаtne mornаrice Venecuele i integrаlni je deo mornаrice. Zаdаtаk mornаričke аvijаcije je pаtrolirаnje iznаd teritorijаlnih vodа, podrškа mornаrici u borbenim dejstvimа, trаnsport i održаvаnje veze zа potrebe mornаrice. Sedište Komаnde mornаričke аvijаcije je u Kаrаkаsu. Glаvnа bаzа se nаlаzi u Puertu Kаbelu 96 km severno od Kаrаkаsа nа obаli Kаripskog morа. Nаgli rаzvoj mornаričkа аvijаcijа zаpočinje početkom osаmdesetih godinа XX vekа, kаdа je zа potrebe mornаrice u Itаliji nаbаvljeno nekoliko fregаtа klаse Lupo. Te fregаte imаle su u svom sаstаvu i helikoptere AB-212ASW. Početkom 1992. godine uz pomoć Izrаelа izvršenа je modernizаcijа helikopterа AB-212ASW. Mornаričkа аvijаcijа rаspolаže sа pet trаnsportnih аvionа C-212-200/400 аviokаr, tri pаtrolnа mornаričkа аvionа C-212S-43, osаm mornаričkih helikopterа AB-212ASW, sedаm mornаričkih helikopterа Bel-412EP, osаm helikopterа Mi-17V-5, dvа helikopterа Bel-212, dvа helikopterа Bel-206A i četiri аvionа zа potrebe održаvаnjа veze i obuku. Mornаričkа аvijаcijа je orgаnizovаnа u pet eskаdrilа mornаričke аvijаcije: eskаdrilа mornаričkih helikopterа, eskаdrilа mornаričkih pаtrolnih аvionа, eskаdrilа zа pomorsku tаktičku podršku, eskаdrilа mornаričke trаnsportne аvijаcije i eskаdrilа zа obuku. AVIJACIJA KOPNENE VOJSKE Avijаcijа kopnene vojske je mаlа аli veomа mobilnа jedinicа venecuelаnske vojske. Orgаnizovаnа je u 81. regimentu аvijаcije kopnene vojske. Komаndа regimente nаlаzi se u bаzi Lа Kаrlotа u Kаrаkаsu. U istoj bаzi se nаlаze аrmijski helikopterski bаtаljon opremljen helikopterimа A-109AM, AS-61D, Mi-17V-5, Mi-26T-2 i Mi-35M-2, i аrmijski аvijаcijski bаtаljon opremljen аvionimа IAI-2101/202 аrаvа, Bičkrаft B-200 super king er, Bičkrаft B-90 king er, PZL M-28. Sl.060. Helikopter Mi-17V5. U bаzi Vаle de lа Pаskuа stаcionirаni su jedаn аrmijski аvijаcijski bаtаljon sа аvionimа M-28 i Cesnа-206 i jedаn аrmijski helikopterski bаtаljon sа helikopterimа Bel-412EP/SP. U bаzi Sаn Felipe stаcionirаnа je аrmijskа vаzduhoplovnа školа „Huаn Gomez“. Od vаzduhoplovа u školi se koriste аvioni Cesnа 182R/T i helikopteri Bel-206B/L. Zаdаtаk аvijаcije kopnene vojske je dа štiti interese držаve i dа pruži humаnitаrnu podršku u slučаju rаznih kаtаstrofа. Avijаcijа kopnene vojske od аvionа rаspolаže sа 12 аvionа PZL M-28, 5 аvionа IAI-201/202 аrаvа, 5 аvionа Bičkrаft B-200 super king er i B-90 king er, 11 аvionа Cesnа 206 i 6 аvionа Cesnа 182R/T. Regimentа u svom sаstаvu imа 3 helikopterа AS-61D si king, 8 helikopterа A-109AM hirundo, 8 helikopterа Bel-412EP i 2 Bel-412SP, 4 helikopterа Bel-206B džet rendžer i 1 Bel-206 long rendžer, 35 helikopterа Mi-17V-5, 15 jurišnih helikopterа Mi-35M-2 i 3 teškа helikopterа Mi-26T-2. AVIJACIJA NACIONALNE GARDE Četvrtа komponentа venecuelаnske vojske je Nаcionаlnа gаrdа. Osnovаnа je uredbom predsednikа 4. аvgustа 1937. godine. Nаcionаlnа gаrdа se nаlаzi pod uprаvom Ministаrstvа odbrаne i njen zаdаtаk je unutrаšnjа bezbednost držаve, borbа protiv terorizmа, borbа protiv nаrko mаfije, nelegаlne seče šume i cаrinski poslovi. Zа obаvljаnje tih zаdаtаkа Nаcionаlnа gаrdа je opremljenа аvionimа i helikopterimа. Orgаnizovаnа je u deset regionаlnih detаšmаnа. Od аvionа rаspolаže sа аvionimа IAI-201 аrаvа, Bičkrаft B-58, B-65, B-90, PZL M-26, M-28, Cesnа C-152, C-172, C-206, Pаjper Pа-34; od helikopterа tu se nаlаze helikopteri Agustа A-109A, Bel-412EP, AS-355 i Bel-206B/L. Avioni i helikopteri su pretežno belo obojeni sа crveno-plаvo-žutom linijom i vojno-držаvnim simbolimа. Oznаčаvаnje je slično oznаčаvаnju u kopnenoj vojsci, uz dodаtаk dvа lаtiničnа slovа GN (Nаcionаlnа gаrdа). POGLED U BUDUĆNOST Nаkon dugogodišnje politike osloncа nа zаpаdnu tehniku, posle uvođenjа embаrgа nа isporuku vojne opreme od strаne SAD, Venecuelа je odlučilа dа preispitа dotаdаšnju politiku nаbаvke vojne opreme. Nаkon što je Rusijа pristаlа dа isporuči borbene аvione i helikoptere, Venecuelа se okrenulа Istoku dа bi opremilа svoju vojsku. Pored Rusije i Kinа se odlučilа dа isporuči deo vojne tehnike Venecueli. Do polovine 2010. godine Kinа je Venecueli isporučilа 18 od nаručenih 24 аvionа K-8V (posle je ugovor proširen zа još 12 аvionа). Nаkon što u Brаzilu nije uspelа dа nаbаvi аvione super tukаno zа zаmenu vremešnih аvionа OV-10, Venecuelа je u Rusiji nаručilа deset jurišnih helikopterа Mi-28NE kаo zаmenu zа аvione OV-10. Do sаd je proizveden jedаn Mi-28NE, а početаk i zаvršetаk isporuke očekuje se tokom 2011. godine. Tokom 2011. godine očekuje se i isporukа 12 аvionа SU-30MkV zа 11. vаzduhoplovnu borbenu grupu. Trenutno se vode pregovori sа Rusimа i o nаbаvci dodаtnih 12 аvionа SU-30 MkV. Venecuelа je pokаzаlа interesovаnje i zа nаbаvku аvionа SU-35. U plаnu je i nаbаvkа trаnsportnih аvionа Iljušin Il-76. Nаkon dugogodišnjeg embаrgа koje su SAD uvele Venecueli nа isporuku vаzduhoplvne opreme, аndski kondori polаko počinju dа šire svojа moćnа krilа, kаko bi se slobodno vinuli u plаvа nebeskа prostrаnstvа. ZAKLJUČAK Nа primeru Venecuele možemo videti mnogo togа što je, nа prvi pogled, teško uočljivo. Istorijа imа svoje zаkonitosti, а sаmo neki od njenih pаrаmetаrа su tаko vidljivi dа se sа sigurnošću mogu izvlаčiti zаključci o pojаvаmа čiji smo svedoci. Proces koji se zove globаlizаcijа (kаo i sve nа ovome svetu) nije jednostrаn i ne može se pripisаti sаmo jednoj sili ili grupаciji mа koliko to primаmljivo izgledаlo. Južnа Amerikа je po mnogo čemu veomа interesаntаn indikаtor sаvremenih dogаđаjа. Tаj kontintet, koji svoj rаzvoj (štа god se pod tim podrаzumevаlo) duguje hispаno – lаtinskoj dominаciji (veru, jezik, običаje, morаlni kod, društveno i političko uređenje, vojnu orgаnizаciju), sve više i očiglednije postаje novi poligon borbe zа svetsku premoć. Evropа je zаokružilа svoj proces selekcije uticаjа, Dаleki istok tаkođe; Severnа Amerikа je bаstion držаvne i ideološke dogme; Afrikа je nesigurno i nedefinisаno, а pre svegа siromаšno područje, nа kome su već vek i po podeljeni uticаji tаmаn toliko dа ih je teško (moždа i nemoguće), а u svаkom slučаju nepotrebno menjаti. Nekаdаšnji kolonizаtori su izаšli nа vrаtа а ušli kroz prozor, figurаtivno govoreći. Ostаje, dаkle, Južnа Amerikа. Onа ni iz blizа nije reklа svoju poslednju reč kаdа je ekonomski rаzvoj u pitаnju. Uz ekonomski rаzvoj neizbežno slede i političke, pа time i sve druge promene – držаvne i vojne. Tаj kontinet je svojom otvorenošću ideаlno mesto zа novo odmerаvаnje snаgа. Stogа mаlo kog znаlcа može dа iznenаdi primer Venecuele. Onа je uprаvo ideаlnа slikа trenutnih svetskih odnosа. Ko je, koliko zа vreme Jeljcinа ili rаspаdа SSSR, mogаo dа pretpostаvi dа će Rusijа tаko lаko i nаdmoćno ući nа tržište Južne Amerike? Člаnаk koji je pred vаmа sаmo jednom svojom komponentom dovoljno slikovito govori o promeni odnosа snаgа. Trebа pogledаti registаr vаzduhoplovа Venecuele, uporediti dаtume nаbаvke i ondа će se istorijа, tаkoreći, nаpisаti sаmа. Ako to ilustrujemo i tipičnom demonstrаcijom sile, odnosno prestižа i moći, kаkvа je prelet nаjmodernijeg bombаrderа nа svetu (bez dopunjаvаnjа gorivom u vаzduhu) ondа možemo reći dа se nа mаpi svetа sаsvim sigurno nešto menjа… а te promene kreću iz Južne Amerike, kontinentа koji se već vekovimа smаtrа slepim crevom svetа i sinonimom zа udаljenost, kontinentа nа kome su čаk i nаjokoreliji nаcisti nаšli lаgodno utočište i koji nije ni osetio Drugi svetski rаt. Zаto će sаdа osetiti, i te kаko, Drugi svetski mir. Zvuci nаjmodernijih ruskih i kineskih аvionа dovoljno su glаsni dа tаko nešto učine. GALERIJA SLIKA RV VENECUELE FOTO: RV i Ministarstvo odbrane Venecuele/ Arhiva Danko Borojević
  3. Invazijom i okupacijom Iraka koju su marta 2003. godine izveli zapadni saveznici predvođeni Sjedinjenim Državama svrgnut je režim Sadama Huseina, iračka vojska je prestala da postoji a samim tim i njene vojne vazduhoplovne snage koje su u operaciji ‘’Pustinjska oluja’’ 1991. godine kao i tokom 90-tih godina usled sankcija i izolacije zemlje bile gotovo uništene i zbog toga 2003. skoro da nisu ni bile upotrebljene. Najbrojniji borbeni helikopter iračke Armijske avijacije koja je formirana oktobra 2010. godine. Nabavljeno je ukupno 28 Mi-35M od kojih su u sukobu sa tzv. Islamskom državom oborena dva a u udesima su izgubljena još tri primerka. Već u aprilu 2004. godine okupacione vlasti odlučile su da započnu sa formiranjem novih vazduhoplovnih snaga Iraka, počeci su bili vrlo skromni a danas je RV ove zemlje dobro opremljeno, organizovano i sa velikim ratnim iskustvom koje je, počevši od 2014. godine sticano u borbi protiv tzv. Islamske države. Prvi avioni i helikopteri Prvi vazduhoplovi su nakon 2003. godine stizali kao donacija arapskih država, pre svega iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jordana ali su naravno svi poslovi išli preko SAD. Bile su to letelice sa vrlo skromnim mogućnostima namenjene za obuku i izviđanje. Već 10. juna 2004. američka Centralna komanda oružanih snaga SAD potpisalo je ugovor sa jordanskom kompanijom Seabird Aviation Jordan vredan 2,3 miliona dolara o isporuci dva laka višenamenska aviona SBL7-360 ‘’Seeker’’. Laki višenamenski SBL7-360 ‘’Seeker’’ Ugovor je takođe obuhvatao obuku pilota i mehaničara, rezervne delove i logističku podršku. Avioni su isporučeni na aerodrom u Basri sredinom jula 2004. a 18. avgusta iste godine izvršen je i prvi let ovih aviona koji je ujedno bio i prvi let novih iračkih vojnih vazduhoplovnih snaga. Avioni su ušli u sastav 70. eskadrile i bili su opremljeni osmatračkim elektro-optičkim sistemom Ultra 8500FW Gyro koja je imala dnevnu TV kameru i noćni infracrveni sistem za izviđanje koji imao mogućnost da otkrije čoveka na daljini od 3-3,5 km pri letu na visini od 600 m. Ovaj tip aviona ipak nije dugo korišćen. Osnovna primedba je bila da je Seeker izuzetno osetljiv na jak vetar pa se mogao koristiti samo tokom zime, proleća i početkom leta. Zbog toga su posle samo dva isporučena aviona otkazane dalje nabavke iako je jordanski proizvođač imao nameru da Iraku proda bar 24 primerka. Sudeći po tome što su se narednih godina retko pojavljivali u javnosti i bili fotografisani, pretpostavlja se da nisu mnogo leteli a poslednji put njihove fotke su napravljene u hangaru 70. eskadrile 2010. godine. Laki transportni i izviđački avion Comp Air 7SLX / Foto: U.S. Air Force, Staff Sgt. Stacy Fowler Prva donacija Ujedinjenih Arapskih Emirata realizovana je 13. novembra 2004. godine kada su RV-u Iraka dostavljena 4 laka transportna i izviđačka aviona Comp Air 7SLX američkog proizvođača Aerocomp Inc. Ubrzo su iz UAE stigla još tri takva aviona. Avionima Comp Air 7SLX je u vazduhoplovnoj bazi Kirkuk formirana 3. izviđačka eskadrila. Obuku za Comp Air 7SLX prošlo je šest pilota i osam pripadnika vazduhoplovnotehničke službe a 10. aprila 2005. godine je objavljeno da je eskadrila dostigla punu operativnu sposobnosti. Osnovni zadaci posada ovih aviona bili su osmatranje naftnih postrojenja kao i iskorišćenje transportnih mogućniosti vazduhoplova. Međutim avion se pokazao kao vrlo problematičan a 30. maja 2005. dogodio se i prvi udes tj. katastrofa novog RV Iraka kada je u rušenju ovog tipa aviona došlo do pogibije iračkog i američkog pilota kao i još tri pripadnika RV SAD. Komisiju za utvrđivanje uzroka udesa su, pošto pripadnici RV Iraka nisu još uvek bili sposobni za tako nešto, činili stručnjaci vazduhoplovnih snaga SAD. Oni međutim nisu uspeli da utvrde razlog rušenja aviona što je pokrenulo opsežna istraživanja o samom tipu aviona. Comp Air 7SLX je takozvani ‘’kitplane’’odnosno kupac je ima mogućnost da dobar deo aviona sam da sklopi, tada je bilo dopušteno da se samostalno sklopi čak do 50 procenata aviona. Da bi se što bolje procenile letne karakteristike aviona i utvrdilo da li je bezbedan za letenje, iračka Centralna komadna zatražila je pomoć od SAD, odnosno od njihovog Centra za ispitivanje USAF. Pre nego što će američki tim stručnjaka, opitnih pilota, inženjera i mehaničara otputovati u Irak da izvedu osnovna ispitivanja aviona, oni su se prvo našli na Floridi gde su na avionima kompanije proučavali ovaj tip letelice a proverena je i sama njihova proizvodnja. Američko osoblje testira avion Comp Air 7SLX. I tu je bilo problema jer je poslednjeg dana upoznavanja pilota s avionom u letu došlo do prinudnog sletanja zbog problema sa motorom. Zatim je usledilo ispitivanje aviona u samom Iraku, u avio-bazi Kirkuk, koje je bilo planirano za period od 7. do 14. oktobra 2005. godine a problemi su otkriveni veoma brzo. U zaštitnom kućištu motora uočene su rupe preko kojih su vreli gasovi ulazili u kabinu aviona a takođe je uočeno da delovi oplate od lima nisu na propisan način pričvršeni za delove oplate od fiberglasa i da zbog toga tokom leta postoji velika verovatnoća raspada takve konstrukcije. Američki opitni piloti su nakon ispitivanja u letu zaključili da su isporučeni avioni izuzetno teški za upravljanje a da je vrlo verovatno da su u UAE veoma loše sklopljeni uz značajna odstupanja od specifikacija i uputstava proizvođača. Uz to u Emiratima su urađene i određene dorade i modernizacije pa gotovo nijedan primerak nije bio identičan. Piloti iz SAD su dali svoje viđenje šta bi trebalo raditi sa tim avionima ali je preovladalo mišljenje da se oni povuku iz upotrebe i nabave drugi avioni. Međutim na višem nivou je odlučeno da se avioni prebace u SAD i tamo dodatno ispitaju i dorade kako bi bili bezbedni za letenje. Šest preostalih aviona prebačeno je u vazduhoplovnu bazu Edvards, odlučeno je da se prvo na jednom avionu izvrše izmene i on postane prototip a da se ostali zatim dorade po njegovom obrazcu. Taj primerak stigao je u SAD 22. februara 2006. I pored velikih napora, utrošenog vremena i novca, raznih dorada, američki stručnjaci nisu uspeli da učine ove avione upotrebljivim. Tome je doprinelo to što Comp Air 7SLX nije bio po vojnim standardima i nije imao potrebne sertifikacije, bio je težak za letenje a posao sklapanja u UAE je veoma loše urađen. U Iraku je, u bazi Kirkuk dorađeno 4 aviona ali je i nakon toga bilo problema u eksploataciji. Nakon prinudnog sletanja 22. jula 2006. definitivno je odlučeno da se prekine sa korišćenjem ovog tipa letelice. Laki izviđački avion CH2000-MTSA Treći tip aviona koji je ušao u sastav iračkih vazduhoplovnih snaga jeste СН2000-MTSA (Military Tactical Surveillance Aircraft) čiji je proizvođač Jordan Aerospace Industries iz Jordana dobila tender za nabavku novih lakih osmatračkih aviona. Treba reći da CH2000 nije jordanski proizvod već da je to licencni kanadski Zenair Zenith 2000. Ugovor za isporuku 8 aviona vredeo je 5,8 miliona dolara a opcija za još 8 primeraka nije realizovana. Prva dva CH2000 isporučena su 18. januara 2005. godine a proizvodnja preostalih 6 primeraka se odužila pa su poslednja dva predata tek 7. januara 2007. Četiri aviona ušla su u sastav 70. eskadrile u bazi Basra gde su zamenili SBL7-360 a preostala 4 u 3. izviđačku eskadrilu u Kirkuku gde su zamenili avione Comp Air 7SLX koji su povučeni iz upotrebe. Deo aviona CH2000 je kao i SBL7-360 i Comp Air 7SLX imao opto-elektronski sistem Ultra 8500FW. Laki višenamenski helikopter Bell-206 / Foto: U.S. Air Force photo/Master Sgt. Andrew Leonhard Nove vazduhoplovne snage Iraka primile su svoje prve helikoptere na samom početku 2005. godine. Prvo su iz UAE kao donacija stigla 4 korišćena (po nekim podacima 5) laka višenamenska helikoptera AB-206B-3 ‘’Jet Ranger III’’ koji su poslužili za obuku pilota helikoptera. Dalji prijem ovog tipa trajao je između 2007. i 2009. godine kada su SAD iz svojih viškova donirale 10 Bell-206B i B-3 kao i 10OH-58C ‘’Kiowa’’. Ove letelice su nakon oktobra 2010. stiacionirane na aerodromu Al Tagadum, od toga helikopteri Bell 206 svih verzija u 200. a OH-58 u 300. trenažnu eskadrilu(prethodno su svi helikopteri Bell 206 i OH-58 bili u 22. trenažnoj eskadrili). Višenamenski helikopter UH-1H-II. Prva 4 od ukupno 16 (po nekim podacima 18) doniranih bivših jordanskih vojnih UH-1H isporučena su januara 2005. a poslednji je stigao 2007. godine. Ovi helikopteri su naknadno dorađeni na standard UH-1H-II ‘’Super Huey’’ i to u američkoj firmi US Helicopters iz Ozarka u Alabami. Iz SAD je naknadno između 2005. i 2007. stiglo takođe 16 helikoptera UH-1H-II iz viškova američkih oružanih snaga. Deo helikoptera UH-1 se kao i Bell-206/OH-58 nalaze u Vazduhoplovnom koledžu Armijske avijacije i to u 500. trenažnoj eskadrili. Ostali popunjavaju 2. izviđačku višenamensku eskadrilu, Transportnog helikopterskog puka u bazi Taji. Dalje unapređenje transportnih sposobnosti usledilo je takođe u 2005. godini kada su SAD donirale tri korišćena transportna aviona C-130E ‘’Hercules’’. Dalja ekspanzija i kupovina polovnih i novih letelica, radara i sistema PVO Veoma brzo Irak je bio sposoban da kupuje vojne vazduhoplove a ne samo da ih dobija. Tako je od 2007-2009. isporučeno 11 aviona Cessna 208B ‘’Grand Caravan’’ od kojih su tri bila transportna Ce208B, tri su bila u varijanti za prikupljanje informacija Ce208B ISR a pet su bili borbeni AC-208B ‘’Attack Caravan’’. Cesne 208 su zamenile avione Comp Air 7SLX u 3. jurišnoj i izviđačkoj eskadrili, Izviđačkog puka u Kirkuku da bi kasnije ova eskadrila bila prebačena u bazu Balad. Laki transportni avion Cessna 208B “Grand Caravan“ / Foto: U.S. Air Force photo/Lt. Col. Scott Voskovitch Iračani su se potrudili da vazduhoplovnu tehniku nabavljaju na više strana a odabirali su i tipove sa kojima su prethodno imali iskustva. Tako je u periodu 2005-2007. iz Rusije kupljeno oko 50 novih srednjih transportnih helikoptera Mi-17 u varijantama Mi-17-1V, Mi-171E, Mi-171Š i Mi-17V-5. Nabavku su ipak finansirale SAD a poslednja 22 isporučena primerka su dorađena u UAE za 245miliona dolara. Par helikoptera dorađen je novom avionikom i naoružanjem i u Srbiji, u Vazduhoplovnom zavodu “Moma Stanojlović“. Još tri Mi-17 stigla su iz Rusije u Irak 2014-15. Irak je nabavljao i polovne helikoptere Mi-8 pa su dva Mi-8T stigla iz jordanske kompanije ‘’Jordan Wings’’ koje je prvo koristila firma ‘’Iraqi Airways’’. Ove helikoptere je za 3,6 miliona dolara 2011-12. remontovao zavod ‘’Севастопольское авиационное предприятие’’ iz Sevastopolja, tadašnja Ukrajina. Srednji višenamenski transportni helikopter Mi-17V-5 na poletanju. Naoružan je sa 4 20-cevna saćasta lansera B-8V-20 nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm. Helikopteri familije Mi-8 i 17 uvršteni su u nekoliko jedinica Armijske avijacije čija je Komanda formirana oktobra 2010. godine. Ovi helikopteri pre svega se koriste u Transportnom helikopterskom puku odnosno njegovoj 85. transportnoj eskadrilina aerodromu Al Kut i 4. višenamenskoj eskadrili baza Taji (prethodno u Basri). Ove vazduhoplove na aerodromu Taji koristi i 15. eskadrila za specijalne operacije, 32. armijske avijacijske brigade za specijalna dejstva a za obuku na ovom tipu lete pripadnici 16. trenažne eskadrile, Koledža armijske avijacije u Al Tagadumu. Postoji plan da se deo helikoptera prebaci u bazu Al Kut. Školski avion Cessna 172 / Foto: U.S. Air Force/Airman First Class Randi Flaugh Ubrzo su usledile dalje nabavke iz SAD, za potrebe uspostavljanja sistema obuke pilota avgusta 2007. potpisan je ugovor vredan 10 miliona dolara za kupovinu 18školskih aviona Cessna 172 ‘’Skyhawk’’ čija je isporuka počela oktobra iste godine. Primopredaja prvih 8 aviona izvršena je 9. jula 2008. u bazi Al Mutana kada su primljene i prve tri Cesne 208. Prvi piloti koji su započeli letove na Cesnama 172 nisu bili novi, mladi već oni iskusni koji su leteli u RV Iraka za vreme Sadama Huseina a oni će kasnije postati i instruktori. Treba reći da je Irak nabavio veoma modernu verziju Cesne 172 sa dizel motorom i vrlo moderno opremljenom kabinom tj. tzv. ‘’staklenim kokpitom’’ kao i GPS navigacijskim sistemom firme Garmin. To je između ostalog uticalo da cena pojedinačnog aviona bude 600 hiljada dolara. U početku su instruktori letenja bili samo Amerikanci, vremenom se povećavao broj obučenih iračkih instruktora a oktobra 2009. objavljeno je da je je na ovom avionu obuku završilo 100 studenata od kojih je svaki od njih na početku imao po 15 letova sa američkim instruktorima nakon čega bi oni prelazili u druge jedinice koje su opremljene drugim tipovima vazduhoplova. Prethodno je za samo oko godinu i po dana ova jedinica imala oko 5000 sati naleta. Avioni Cesna 172 prvobitno su bazirali na aerodromu Kirkuk gde je oktobra 2007. otvorena letačka škola. U njenom sastavu se našla i 1. eskadrila sa ovim tipom aviona koja je marta 2011. preimenovana u sadašnju 201. eskadrilu a kasnije je ona prebačena na aerodrom Tikrit. Danas se ova jedinica nalazi u sastavu Letačkog trenažnog puka, Koledža iračkih vazduhoplovnih snaga. Transportni avion Beech King Air 350. Iste 2007. godine u okviru programa ‘’Peace Dragon’’ potpisan je ugovor vredan 132 miliona dolara za 5 aviona King Air 350ER u varijanti za prikupljanje podataka (ISR). Prethodno je kao deo paketa od 160 miliona dolara nabavljen jedan transportni King Air 350 koji je služio i za obuku. 2015. godine isporučen je još jedan primerak u verziji za ISR. Jedinica koja koristi ove avione jeste 87. izviđačka eskadrila, Transportnog puka na aerodromu Al Mutana. Za potrebe osmatranja vazdušnog prostora 2006. je nabavljen a 2009. isporučen jedan radar AN/TPS-77 dok je 2011. naručen još jedan koji je stigao 2013. a plaćen je 26miliona dolara. Za naoružavanje aviona AC-208B 2009. nabavljeno je 20 protivoklopnih raketa AGM-114A ‘’Hellfire’’ dok je 2012. naručeno 200 AGM-114L za helikoptere Bell-407 čije će prva kupovina uslediti 2009. Prvo su naručena tri trenažna T-407 za 6,9miliona dolara, potom su 2009. kupljena 24 naoružana Bell 407 (iračka oznaka IA-407) za 60 miliona dolara koji su isporučeni 2012-13. Prethodno su 2011. stigla triprimerka. Laki borbeni helikopter IA-407 naoružan mitraljezom i lanserom nevođenih raketnih zrna. Još 16 Bell-407GX isporučeno je 2014-2015 a za naoružane primerke je 2013-2014. stiglo još 175 AGM-114L a kao pomoć u borbi protiv tzv. Islamske države SAD su 2014. godine donirale još 1500 ovih raketa. Trenažni T-407 kao i skoro polovina izviđačko-borbenih IA-407 čine sastav 21. jurišne helikopterske eskadrile, 32. armijske avijacijske brigade za specijalna dejstva na aerodromu Taji. Malo veći broj IA-407 leti u 22. jurišnoj helikopterskoj eskadrili, Transportnog helikopterskog puka u bazi Al Tagadum. Školski avioni T-6A “Texan II“ / Foto: U.S. Air Force/SrA Tyler Placie Nakon nabavke Cesni 172 Irak je nastavio sa ulaganjima u avione za obuku kupivši 15 turboelisnih T-6A ‘’Texan II’’ (američka varijanta švajcarskog PC-9) za ukupno 257 miliona dolara od čega su samo avioni plaćeni oko 75 miliona. Avioni su isporučeni u bazu Imam Ali i ušli su u sastav 203. eskadrile (do marta 2011. 3. eskadrila) Letačkog trenažnog puka. Do skora su svi irački T-6A bili neoperativni a inicijativa za njihovo vraćanje u letno stanje pokrenuta je pre nekoliko meseci. Imajući u inventaru Cesnu 172 i T-6 nastao je ogromni raskorak u obuci iračkih pilota i to zbog velikih razlika u konfiguraciji i performansama između ova dva tipa aviona, jedan je bio dvosed visokokrilac sa dizel motorom i rasporedom sedišta jedno pored drugog a drugi turboelisni niskokrilac sa rasporedom sedišta jedno iza drugog. Tako je Irak krenuo u potragu za rešenjem ovog problema a prethodno je još 2007. godine pokazao interesovanje za projekat srpskog školskog aviona Lasta. Irački pilot na obuci za avion Lasta-95N na aerodromu Batajnica / Foto: Dušan Atlagić Iraku je Lasta sasvim odgovarala i ova država je kao prvi naručilac aviona postala ujedno i finansijer završetka njegovog razvoja. U 2007. godini naručeno je 20primeraka po jediničnoj ceni od 300 hiljada dolara a Laste su bile deo paketa naoružanja u vrednosti od 253 miliona dolara. Opcija za još 16 aviona nikada međutim nije realizovana. Prvi let prototipa Laste 95 izvršen je 5. februara 2009, a prototip iračke varijante Lasta-95N 24. februara 2010. Prve Laste Iraku su isporučene juna 2010., a poslednji avioni stigli su u Irak jula 2011. Do marta 2011. bili su u sastavu 2. eskadrile Letačkog trenažnog puka. U pripremama za prijem aviona, 8 iračkih pilota je dva puta boravilo na aerodromu Batajnica gde su obučavani u Tehničko-optinom centru. Oni su kasnije predstavljali prve instruktore i nastavnike letenja na ovom avionu u Iraku. Zanimljivo da je Irak je za svoje primerke insistirao da mogu da nose naoružanje pa tako njihova verzija može da na dva potkrilna nosača ponese do 220 kg tereta pre svega kontejnere sa mitraljezima 7,62 i 12,7 mm i bombe kalibra do 100 kg. Nakon nekoliko meseci probnih letova februara 2012. započela je obuka oko 200 kadeta na avionima Lasta-95N u vazduhoplovnoj bazi Tikrit u kojoj se nalazi Koledž iračkih vazduhoplovnih snaga. Međutim, samo mesec dana kasnije, nakon ukupno 600 sati naleta, flota je prizemljena zbog problema sa motorima Lycoming AEIO 580B1A. Rešavanje ovog problema ali i modifikacija komandi leta ekipe inženjera i tehničara VTI i fabrike aviona Utva započeli su sredinom maja 2013. Laste na jednoj od svečanosti povodom promocije novih pilota RV Iraka. Srpski stručnjaci ustanovili su da je došlo do problema podmazivanja motora prilikom startovanja. Proizvođač motora Lycoming je priznao postojanje defekta i ponudio tehničko rešenje koje je primenjeno na iračkim Lastama nakon čega su normalne operacije aviona bile nastavljene ali uz smanjenje resursa motora i veću potrošnju ulja, što je povećalo realni trošak sata leta. Dorada komandi leta iračkih Lasta nastala je kao posledica tragičnog udesa koji se 26. septembra 2012. desio u Srbiji. Intenzitet borbe protiv tzv. Islamske države značajno je porastao decembra 2013. godine zbog čega su početkom 2014. iračke Laste prebačene u bazu Imam Ali(bivši naziv Talil) što se pokazalo kao dobar korak jer su u leto 2014. bazu Tikrit napale formacije islamista i osvojile je pri tom ubivši najmanje 1566 studenata i pripadnika vazduhoplovnotehničke službe. Do dolaska jurišnih aviona Su-25 početkom jula 2014. iračke vazduhoplovne snage imale su izuzetno skromne mogućnosti u dejstvima po ciljevima na zemlji. Imali su samo pet aviona AC-208B “Combat Caravan“, naoružane transportne helikoptere Mi-17 kao i školske avione Lasta. Nakon dolaska jurišnih aviona Su-25 i borbenih helikoptera Mi-28 i Mi-35M, Laste su ponovo upotrebljavane samo za obuku pilota. Jedini udes iračkih aviona dogodio se 17. aprila 2017. kada je prilikom poletanja iz matične baze došlo do problema sa motorom zbog čega je posada morala prinudno da sleti a tom prilikom avion je uništen ali su pilot i kopilot preživeli. Iračke Laste se, kao što smo već naveli nalaze u bazi Imam Ali gde popunjavaju 202. eskadrilu Letačkog trenažnog puka. Srednji transportni avion C-130J-30 “Super Hercules“ / Foto: Facebook stranica RV Iraka Značajno unapređenje transportne avijacije dogodilo se 2009. kada je za 293miliona dolara naručeno 6 transportnih avioniona C-130J-30 ‘’Super Hercules’’ koji su stigli tokom 2012. i 2013. Trenutno Super Herkulesi kao i stariji C-130E lete u 23. transportnoj eskadrili, Transportnog puka sa komandom u bazi Al Mutanakod Bagdada. Irački An-32 naoružan bombama. Pre toga od Ukrajine je za 99 miliona dolara naručeno 6 An-32B koji su isporučeni 2011-2012. i čija je danas matična jedinica 33. transportna eskadrila, Transportnog puka takođe u bazi Al Mutana. Dva primerka su bila dorađena da nose bombe, prvi je nosio 4 spoljna nosača na bokovima trupa BDZ-34 za 4 bombe kalibra do 500 kg dok je drugi u tovarnom prostoru, u unutrašnjosti aviona mogao da na prenosivom valjkastom transporteru sa vođicama ponese 4 bombe kalibra 227 kg. Dva laka višenamenska helikoptera Gazela na jednoj od vojnih parada. Irak se u opremanju svojih vazduhoplovnih snaga oslonio i na Francusku nabavivši 2010. domaćim pilotima dobro poznate lake višenamenske helikoptere Gazela. Tada je iz viškova francuske avijacije stiglo šest polovnih SA-342M ali je to bio samo deo velikog posla nabavke novih lakih višenamenskih borbenih helikoptera EC-135. Gazele baziraju na aerodromu Taji i lete u 88. jurišno-trenažnoj eskadrili, Borbenog helikopterskog puka. Iz Nemačke su 2009., preko Francuske, naručena 24 naoružana EC-635T2+ (vojna verzija helikoptera EC-135, sada H135) koji su koštali 360 miliona evra a isporučeni su tokom 2011. i 2012. Ceo posao pratio je korupcionaški skandal uz optužbe da su određeni irački generali primili mito kako bi se nabavka realizovala. U opremanju i naoružavanju ovih helikoptera je učestvovala Južnoafrička Republika od koje je u periodu 2010. do 2015. nabavljeno 380 protivoklopnih raketa Ingwe. Laki izviđačko-borbeni helikopter EC-635T2+/ Foto: Ministarstvo odbrane Iraka EC-635 su bili prvi ozbiljnije naoružani helikopteri oružanih snaga Iraka a nabavljeni su pre svega za osmatranje i prikupljanje informacija kao i za protivpobunjeničku borbu. Opremljeni su sistemom SAWS (Stand Alone Weapon System) koji omogućuje upotrebu elektro-optičkog osmtaračkog sistema sa televizijskom i infracrvenom kamerom, sistemom za zaštitu helikoptera od lakih prenosivih raketnih PVO sistema kao i upotrebu nevođenih i vođenih ubojnih sredstava. Helikopteri su ušli u sastav 55. jurišne eskadrile Armijske avijacije koja se danas nalazi u sastavu 32. armijske avijacijske brigade za specijalna dejstva i bazira na aerodromu Taji sa detašmanom u bazi Al Rašid kod Bagdada. U borbi sa tzv. Islamskom državom jedan irački EC-635 je oboren 13. decembra 2014. u rejonu Bayji uz pogibiju oba člana posade. Višenamenski borbeni avion F-16IQ, varijanta F-16C Block 50/52 za Irak. Svoje prve borbene avione Irak će naručiti 2011., izabran je američki F-16, za tri milijarde dolara kupljeno je 18 aviona Blok 50/52 u varijanti F-16IQ od toga 12jednoseda F-16C i 6 dvoseda F-16D. Prvi avioni trebali su da stignu leta 2014. ali je zbog bezbednosne situacije u zemlji to odloženo za sledeću godinu pa su prva četiri primerka stigla tek 14. jula 2015. Januara 2016. je za dve milijarde dolara kupljeno i naoružanje za njih i to 150raketa vazduh-zemlja AGM-65D, G, H, K ‘’Maverick’’, 24 rakete vazduh-vazduh AIM-9M ‘’Sidewinder’’, 14120 bombi Mk 82 i BLU-111, 2400 bombi Mk 84 i BLU-117, 10 vežbovnih bombi Mk 82 i Mk 84, 400 laserski vođenih bombi GBU-10 i 8000GBU-12, jedan rezervni top M61 ‘’Vulcan’’. Pored toga nabavljeno je 20 nišanskih sistema na kacigi pilota JHMCS i 4 zemaljska sistema za proveru stanja vođenih avio-bombi. Od Nemaca je prethodno 2013. kupljeno 90 polovnih raketa vazduh-vazduh AIM-9L koje su dorađene na standard AIM-9L/I-1. Dvoseda varijanta F-16D. Za avione F-16 je 2012. kupljeno 20 nišansko-navigacijskih sistema AN/AAQ-33 Sniper za 32 miliona dolara. Još 18 F-16, takođe 12 F-16C i 6 F-16D narućeno je 2013. godine za 890 miliona dolara. Potom je za iračku flotu ovih aviona 2015. naručeno i 2000 projektila WGU-59 APKWS koji su stigli tokom 2016-17. Prethodno su 2015. nabavljena 4 rezervna radara AN/APG-68(V)9 kao i 4kontejnera sa izviđačkom opremom DB-110 koja su koštala 71 milion dolara. Danas Irak ima 23 F-16 koji se nalaze u bazi Balad, u sastavu 9. lovačke eskadrile, Lovačkog puka. Artiljerijsko-raketni sistem Pancir-S1 je trenutno najmoćnije PVO sredstvo iračke vojske. Jedinice za protivvazduhoplovna dejstva dobile su prve sisteme 2012. godine kada je iz Rusije nabavljeno 500 lakih prenosivih raketnih sistema Igla-S. Potom je 2013. od SAD kupljeno 8 lakih mobilnih raketnih sistema AN/TWQ-1 ‘’Avenger’’ malog dometa koji su ipsoručeni 2014. i plaćeni su 105 miliona dolara. Nešto ranije 2012. godine za njih je naručeno 200 raketa FIM-92 ‘’Stinger’’. U paketu naoružanja iz Rusije koji je vredeo 4,2 milijarde dolara a koji je potpisan 2012. godine našlo se i 24 (po nekim podacima 48) artiljerijsko-raketnih sistema 96K6‘’Pancir-S1’’ za koje je kupljeno 600 raketa. Neke od poslednjih nabavki iz SAD realizovane su 2013. kada je kupljeno 13osmatračkih radara AN/MPQ-64 ‘’Sentinel’’ malog dometa koji se obično uvezuju sa sistemima PVO kratkog dometa. Iste godine naručeno je i 10 sistema malih bespilotnih letelica ScanEagle koji su predati Iraku 2014. Borbeni helikopter Mi-28NE, primerak koji se na fotografiji nalazi na zemlji poseduje radar N025E koji se nalazi na jarbolu iznad nosećeg rotora. Velika količina naoružanja i vojne opreme nabavljene iz Rusije za 4,2 milijarde dolara obuhvatao je osim već spomenutih PVO sistema Pancir i desantno-jurišne helikoptere Mi-35M kao i borbene helikoptere Mi-28. Svi pomenuti helikopteri ušli su u sastav Armijske avijacije i kojoj je Ratno vazduhoplovstvo u međuvremenu predalo većinu helikoptera sa kojima je raspolagalo. Isporučeno je ukupno 28 Mi-35M, 15 Mi-28NE i 4 Mi-28UB (označeni takođe kao Mi-28NE, verzija sa udvojenim komandama). Borbeni Mi-28 uvršteni su u 28. jurišnu eskadrilu, Borbenog helikopterskog puka u Al Kutu. Desantno-jurišni helikopter Mi-35M dejstvuje po položajima pripadnika oružanih formacija tzv. Islamske države. Irak se dakle odlučio da nabavi prave borbene helikoptere a ne samo da se osloni na naoružane Bell 407 i EC-635. Kupio je najsavremeniju verziju helikoptera Mi-24 sa kojim je već dugo godina imao iskustva. Ovoga puta stigli su moderni Mi-35M a prva isporuka realizovana je novembra 2013. a pripali su 35. jurišnoj eskadrili, Borbenog helikopterskog puka na aerodromu Taji. U borbenim dejstvima protiv tzv. Islamske države 2014. godine oborena su dva helikoptera, jedan 16. juna a drugi 3. oktobra. U udesima su izgubljena još tri, jedan 22. avgusta 2015, drugi 4. aprila 2016 i treći 4. januara 2017. Trojka iračkih jurišnika Su-25, prvi u formaciji, dvosed Su-25UBK pripadao je Iranu. Kako je Irak u sukob sa snagama tzv. Islamske države dočekao bez borbenih aviona jer američki F-16 zbog loše bezbednosne situacije još nisu bili isporučeni, Iračani su odlučili da se nabave ruski Su-25 koje su pripadnici RV Iraka veoma dobro poznavali s obzirom da su ga pre 2003. godine već koristili. Prvi od, kako će se kasnije pokazati 5 Su-25 iz Rusije isporučeni su 28. juna 2014. i to su bili prvi pravi borbeni avioni u inventaru novog RV Iraka. Irački Su-25 na ispitivanjima fugasnih bombi domaće proizvodnje. Potom je u pomoć priskočio Iran koji je poslao svih 7 aviona Su-25K i Su-25UBK koji su, što je interesantno, 1991. za vreme Prvog zalivskog rata, preleteli u Iran. Naknadno su 17. aprila 2016. isporučena još 4 ruska polovna Su-25 koji su remontovani u 121. remontom zavodu u Kubinki. U međuvremenu je sklopljen i ugovor sa Belorusijom od koje je kupljeno 9 polovnih Su-25 i Su-25UB koji su stigli tokom 2015-16. Iračke pilote obučavali su Iranci ali je deo njih kasnije poslat u Rusiju i Belorusiju. Prema poslednjim informacijama oko 20 Su-25 nalazi se u bazi Al Rašid kod Bagdada, u sastavu 109. jurišne eskadrile, Borbenog puka. Laki višenamenski borbeni T-50IQ, jedan od najmodernijih aviona iračkih vazduhoplovnih snaga / Foto: Facebook stranica RV Iraka Krajem 2013. godine, tačnije 12. decembra sa Južnom Korejom je potpisan ugovor vredan 1,1 milijardu dolara za nabavku 24 školsko-borbena aviona T-50 ‘’Golden Eagle’’’ u varijanti T-50IQ koja predstavlja verziju lakog borbenog aviona FA-50. Osim aviona plaćena je obuka pilota i pripadnika vazduhoplovnotehničke službe kao i logistička podrška. Naknadno je sa Korejancima potpisan i ugovor o održavanju i to za narednih 20 godina što je plaćeno milijardu dolara. Prvi irački T-50IQ poleteo je 13. jula 2015. a prvih pet primeraka je zvanično predato RV Iraka decembra iste godine. Za sada je isporučeno 12 aviona, prvih 6 stiglo je u Irak marta 2017. a drugih šest 5. juna ove godine. Avioni se nalaze u vazduhoplovnoj bazi Al Šajbah, u 204. trenažnoj eskadrili (do marta 2011. 4. trenažna eskadrila) iz sastava Trenažnog letačkog puka, Koledža iračkog RV. Irak je nabavio još jedan tip borbenog aviona i to od nekada tradicionalnog snabdevača vojnim avionima – Češke. Za vreme ČSSR od njih su nabavljani školsko-borbeni avioni L-29 ‘’Delfin’’ a zatim i L-39 ‘’Albatros’’. 2014. godine potpisan je ugovor vredan 200 miliona dolara za kupovinu naoružanja a u paket su ušli i laki višenamenski L-159 ALCA uz isporuku 10 jednoseda L-159A i dvadvoseda L-159T1 od kojih je jedan bio prerađeni jednosed iz čeških viškova a drugi novoproizvedeni primerak. Još tri jednoseda nabavljena su kao izvor rezervnih delova. Irački piloti na preobuci u Češkoj za avion L-159 ALCA. Prvi avioni predati su Iraku samo 88 dana nakon što je ugovor stupio na snagu a prva tri primerka (dva jednoseda i dvosed) su zvanično preuzeta 26. septembra 2015. godine da bi prva dva aviona sletela u Irak 5. novembra iste godine. Februara 2016. iz Češke se sa preobuke u Irak vratilo 6 pilota nakon čega su u matičnoj bazi započeli taktičku obuku. Već u maju su je završili i svoju prvu borbenu misiju izveli su 12. juna uz upotrebu klasičnih avio-bombi Mk-82. Jedno vreme oba dvoseda su se nalazila u Češkoj radi obuke iračkih pilota a prvi od njih, novoproizvedeni primerak, predat je Iračanima decembra 2016. Na preobuku su poslati piloti koji su već imali solidno letačko iskustvo a za vreme preobuke na L-159 naleteli su obično 30-35 sati. Česu su u Baladu bili organizovali i tim savetnika dok je kompanija Aero Vodochody obezbedila vazduhoplovnotehničku službu za održavanje aviona u drugom stepenu koje su kasnije preuzeli Iračani. Od naoružanja na iračkim L-159 su za sada primećene samo klasične avio-bombe Mk-82, za obuku se koriste kontejneri SUU-5003 koji osim što nose 6 vežbovnih bombi BDU-33, imaju mogućnost ispaljivanja 4 nevođena raketna zrna CRV-7kalibra 70 mm. Irački L-159 se nalaze u bazi Balad (prethodno poznata kao Al-Bakr, nakon okupacije tu su boravile američke trupe i baza je nosila naziv isturena operativna baza Anaconda u kojoj je u jednom trenutku bilo 30000 vojnika) 80 km severno od Bagdada u 115. taktičkoj eskadrili, Lovačkog puka. Iako je ALCA već upotrebljen u dejstvima protiv tzv. Islamske države, puna borbena gotovost eskadrile biće postignuta krajem ove godine. U plani je modernizacija ovih aviona uz integraciju nišansko-navigacijskog kontejnera i vođenih ubojnih sredstava, pre svega vođenih bombi i raketa vazduh-zemlja kao i nabavka raketa vazduh-vazduh. Kineska izviđačko-borbena bespilotna letelica CH-4B. U borbi protiv Islamske države Iračani su prema dostupnim fotografijama i video snimcima, vrlo efikasno upotrebili borbene bespilotne letelice CASC CH-4Bkineske proizvodnje. 23. januara 2015. godine stiglo je 4 CH-4B a uz njih i 20malogabaritnih protivoklopnih raketa AR-1 i 20 malogabaritnih vođenih bombi FT-9. Jedinica koja koristi ove BPL odnosno 100. izviđačko-borbena eskadrila(prethodno 84. eskadrila iste namene) je direktno potčinjena Komandi Armijske avijacije i nalazi se na aerodromu Al Kut. Iračani su osnovali i svoju obaveštajnu službu INIS – Iraqi National Intelligence Service koja je prema dostupnim podacima od SAD 2010. godine dobila 9 aviona i to tri DHC-6 koji su pripadali agenciji CIA i 6 U-28A (dorađeni švajcarski Pilatus PC-12). Ovi avioni poseduju opremu za prikupljanje informacija izviđanjem i osmatranjem, otkrivanje i identifikaciju ciljeva. Baziraju na aerodromu Al Rašid i pod komandom su Ministarstva unutrašnjih poslova. Prema dostupnim podacima danas se koriste dva DHC-6 i 4 U-28A. Živojin BANKOVIĆ
×
×
  • Креирај ново...