Претражи Живе Речи Утехе

Čini se da je ovaj novi oblik zajedničkog vaspitanja deteta bolji, uspešniji i prirodniji nego onaj raniji način, kada je uticaj majke bio prevashodan. Savremena psihologija, naročito dubinska psihologija, već odavno tvrdi da je za pravilan psihofizički razvoj deteta neophodna identifikacija sa oba roditelja. I bez savremenih objašnjenja potrebe da dete u razvoju ima i majku i oca, patrijarhalan način života hiljadama godina negovao je relativan porodičan sklad, znajući da su detetu nužna oba roditelja. Moglo bi se ipak primetiti da u patrijarhatu (i u onom srpskom, balkanskom), kada je u pitanju uticaj, samim tim i vaspitanje dece, majka je igrala prvorazrednu ulogu. Otac, i kada je bio požrtvovani srpski domaćin, manje je uticao na tok vaspitanja svoje dece. Kada su bile u pitanju ćerke, otac je još manje brinuo – duševno i intelektualno – nego kada je bilo sinova u porodici. Ali tek tada (još gore ako je sin bio jedinac ili jedino muško među decom), odnosi oca i sina nisu bili dobri. Da li je moguće da i danas u XXI veku (možda i češće nego u ranijim decenijama) ne prođe mesec dana, a da se u novinama ne pročita kako je sin ubio oca ili otac sina! Kako se i zašto radost očeva kada im se rodi sin – naslednik promeni (najčešće od vremena adolescencije sina) u sukobe, neprijateljstva, čak i mržnju? Da li je u pitanju očeva ljubomora zbog preterane ljubavi majke prema sinu; da li se javlja rivalstvo, bilo oko dominantnog položaja u porodici, zavidljivost prema boljoj pameti sina u odnosu na oca; da li je u pitanju nasleđivanje očevog imanja (naročito kada je više sinova u porodici)? Od svega je ponešto istina, a postoje i drugi razlozi javljanja neprijateljstva između oca i sina koji se nekada završe trajnim rastankom (najpre emotivnim, a onda i prostornim). Da li su takvi odnosi u Srbiji (vekovima?) tipični i za druge evropske, civilizovanije države? Da bi se odgovorilo na ovakvo, ne baš nevažno pitanje, bile bi potrebne uporedne studije porodičnog života balkanskih i evropskih zemalja, i to najpre poređenje nekoliko pravoslavnih država (na primer, Srbije i Rumunije, Bugarske, Grčke), a zatim i sa nekoliko katoličkih i protestantskih država. uloga majke i oca Na pragu smo, međutim, ulaska u neko sasvim novo doba – da li je to zbilja početak new age u zapadnoevropskom svetu? Patrijarhalno vreme koje je u hrišćanstvu trajalo dve hiljade godina – a u drugim delovima sveta, u drugim civilizacijama i religijama (Indija, islamske države) još traje – na samom je kraju svoga dugog postojanja, sa neznatnim izgle- dima na oporavak ili povratak starom. U Srbiji, koja se doskora smatrala prilično konzervativnim društvom, sa još mnogo ostataka starog načina mišljenja, osećanja i življenja (pozitivnim i negativnim slojem paganstva), duh novog doba već je dobrim delom prodro u srpski narod i u srpsku porodicu. Neprirodno brzo prodire uticaj Zapadne, sve brže tehokratske civilizacije koja, koliko god bila ubrzana i na Zapadu, tamo manje oštećuje daleko bolje prilagođeno zapadno društvo na nove načine života, nego što je to bilo pripremljeno u konzervativnom, i u isto vreme neubedljivom socijalističkom društvu Srbije.

Ovo nije obična košarkaška priča. Nikada i nije bila. Nije košarkaška, iako počinje sa našom reprezentacijom. Nije čak ni klasična sportska. Iako je njeno centralno mesto zauzela fotografija koju je napravio član stručnog štaba naše nacionalne selekcije. Jedan od pomoćnika selektora Aleksandra Đorđevića u stručnom štabu "orlova", Adam Tatalović, tokom obilaska srpskih manastira 2018. godine je blizu Studenice zapazio neobičnu scenu na regionalnom putu. Uzbrdica, a na njoj jedna invalidska kolica. U njima čovek, kog uzbrdo gura - ćerka. Adam Tatalović nije baš običan košarkaški radnik. Kada smo vam ga prvi put predstavili, mogli ste da saznate da srpski baš i ne poznaje savršeno jer je rođen, odrastao i još uvek živi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali dušu našeg naroda poznaje bolje od mnogih koji su u Srbiji od malena. Inače, odrastao je u porti jedne crkve, prosto je kuća njegove porodice delila dvorište sa hramom, pa je i sam sanjao da će jednog dana, "sigurno", biti sveštenik. Otišao je, međutim, u košarkaške vode. I dostigao velike visine.

Dragomir Milenković 10. април у 23:58 · YouTube · Sve do sada sam mislio da je ovaj čovek izuzetak. Sada vidim da je budaletina neopevana koja pojma nema o čemu priča, nit mu je jasno šta je meditacija, nit indijska duhovnost. Žalosno i poražavajuće. Pitanje da li je ovo neka montaža, jer je prosto neverovatno da neko ko je navodno u duhovnom životu dozvoljava sebi ovakvo lupetanje, da umišlja i na osnovu svojih umišljaja bez iskustva o predmetu o kome govri ovako neodgovorno lupeta potpuno pogrešne stvari. Neverovatna površnost i diletantstvo. Писмо Оца Тадеја против медитације • 21.03.2018. Духовник Библиотека 76,2 хиљ. пратилаца Daniela Stojmanovska Пре 23 сата Ово писмо од Оца Тадеја ??? Коме писао?! Стављате слику овог човека, а провлачите властите ставове уз његове речи. Ово неки сеоски тупави поп писао. Facebook komentari: (Sascha Florin) (Aleksandar Stefanovic) (Stevan Vulovic) (Slobodan Radunović)

http://www.cnsnews.com/blog/michael-w-chapman/woman-raised-lesbian-couple-i-ached-every-day-dad Heather Barwick, who was raised by her mother and her mother's lesbian partner, wrote in an essay this week that same-sex "marriage" is not the same as normal marriage between a man and a woman, that the traditional family is best, and that while growing up she "ached every day for a dad."Barwick, who is 31 now, married, and has four children, said that "same-sex marriage and parenting withholds either a mother or father from a child while telling him or her that it doesn't matter. That it's all the same. But it's not." Ad Feedback "A lot of us, a lot of your kids, are hurting," wrote Barwick in her essay for The Federalist website. "My father's absence created a huge hole in me, and I ached every day for a dad. I loved my mom's partner, but another mom could never have replaced the father I lost." "I grew up surrounded by women who said they didn’t need or want a man," said Barwick. "Yet, as a little girl, I so desperately wanted a daddy. It is a strange and confusing thing to walk around with this deep-down unquenchable ache for a father, for a man, in a community that says that men are unnecessary." Barwick stressed that she loves her gay mother and gay people in general but that "the nature of the same-sex relationship" is what caused her to come out of her own closet and write the essay about why she does not support gay "marriage." Ad Feedback (AP Photo) "Gay marriage doesn’t just redefine marriage, but also parenting," she says. "It promotes and normalizes a family structure that necessarily denies us something precious and foundational. It denies us something we need and long for, while at the same time tells us that we don’t need what we naturally crave. That we will be okay. But we’re not. We’re hurting." The traditional man-woman marriage and family "can break down and cause kids to suffer," said Barwick, through "divorce, abandonment, infidelity, abuse, death, etc." "But by and large, the best and most successful family structure is one in which kids are being raised by both their mother and father," she said. Children of divorce can note how the divorce affected them, or adopted kids may yearn to know their biological parents, but children of same-sex parents do not have that "same voice." (AP Photo) "It’s not just me," said Barwick. "There are so many of us. Many of us are too scared to speak up and tell you about our hurt and pain, because for whatever reason it feels like you’re not listening. That you don’t want to hear." "If we say we are hurting because we were raised by same-sex parents, we are either ignored or labeled a hater," she wrote. At the end of her essay, Barwick appealed to the gay community and its apparent tolerance and openness to diverse ideas, stating, "I know this is a hard conversation. But we need to talk about it. If anyone can talk about hard things, it’s us. You taught me that." According to her bio at The Federalist, Barwick is a "former gay-marriage advocate turned children's rights activist" and is "a wife and mother of four rambunctious kids."