Jump to content

Претражи Живе Речи Утехе

Showing results for tags 'gore'.

  • Search By Tags

    Тагове одвојите запетама
  • Search By Author

Content Type


Форуми

  • Форум само за чланове ЖРУ
  • Братски Састанак
    • Братски Састанак
  • Студентски форум ПБФ
    • Студентски форум
  • Питајте
    • Разговори
    • ЖРУ саветовалиште
  • Црква
    • Српска Православна Црква
    • Духовни живот наше Свете Цркве
    • Остале Помесне Цркве
    • Литургија и свет око нас
    • Свето Писмо
    • Најаве, промоције
    • Црква на друштвеним и интернет мрежама (social network)
  • Дијалог Цркве са свима
    • Унутарправославни дијалог
    • Međureligijski i međukonfesionalni dijalog (opšte teme)
    • Dijalog sa braćom rimokatolicima
    • Dijalog sa braćom protestantima
    • Dijalog sa bračom muslimanima
    • Хришћанство ван православља
    • Дијалог са атеистима
  • Друштво
    • Друштво
    • Брак, породица
  • Наука и уметност
    • Уметност
    • Науке
    • Ваздухопловство
  • Discussions, Дискусии
  • Разно
    • Женски кутак
    • Наш форум
    • Компјутери
  • Странице, групе и квизови
    • Странице и групе (затворене)
    • Knjige-Odahviingova Grupa
    • Ходочашћа
    • Носталгија
    • Верско добротворно старатељство
    • Аудио билбиотека - Наша билиотека
  • Форум вероучитеља
    • Настава
  • Православна берза
    • Продаја и куповина половних књига
    • Поклањамо!
    • Продаја православних икона, бројаница и других црквених реликвија
    • Продаја и куповина нових књига
  • Православно црквено појање са правилом
    • Византијско појање
    • Богослужења, општи појмови, теорија
    • Литургија(е), учење појања и правило
    • Вечерње
    • Јутрење
    • Великопосно богослужење
    • Остала богослужње, молитвословља...
  • Поуке.орг пројекти
    • Poetry...spelling God in plain English
    • Вибер страница Православље Online - придружите се
    • Дискусии на русском языке
    • КАНА - Упозванање ради хришћанског брака
    • Свето Писмо са преводима и упоредним местима
    • Питајте о. Саву Јањића, Игумана манастира Дечани
  • Informacione Tehnologije's Alati za dizajn
  • Informacione Tehnologije's Vesti i događaji u vezi IT
  • Informacione Tehnologije's Alati za razvijanje software-a
  • Informacione Tehnologije's 8-bit
  • Društvo mrtvih ateista's Ja bih za njih otvorio jedan klub... ;)
  • Društvo mrtvih ateista's A vi kako te?
  • Društvo mrtvih ateista's Ozbiljne teme
  • Klub umetnika's Naši radovi
  • ЕјчЕн's Како, бре...
  • Књижевни клуб "Поуке"'s Добродошли у Књижевни клуб "Поуке"
  • Поклон књига ПОУКА - сваки дан's Како дарујемо књиге?
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Договори
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Опште теме
  • Клуб члановa са Вибер групе Поуке.орг's Нови чланови Вибер групе, представљање
  • Правнички клуб "Живо Право Утехе"'s Теме
  • Astronomija's Crne Rupe
  • Astronomija's Sunčevi sistemi
  • Astronomija's Oprema za astronomiju
  • Astronomija's Galaksije
  • Astronomija's Muzika
  • Astronomija's Nebule
  • Astronomija's Sunčev sistem
  • Пољопривредници's Воћарство
  • Пољопривредници's Баштованство
  • Пољопривредници's Пчеларство
  • Пољопривредници's Живот на селу
  • Пољопривредници's Свашта нешто :) Можда занимљиво
  • Kokice's Horror
  • Kokice's Dokumentarac
  • Kokice's Sci-Fi
  • Kokice's Triler
  • Kokice's Drama
  • Kokice's Legacy
  • Kokice's Akcija
  • Kokice's Komedija
  • Живе Речи (емисије и дружења)'s Теме

Категорије

  • Вести из Србије
    • Актуелне вести из земље
    • Друштво
    • Култура
    • Спорт
    • Наша дијаспора
    • Остале некатегорисане вести
  • Вести из Цркве
    • Вести из Архиепископије
    • Вести из Епархија
    • Вести из Православних помесних Цркава
    • Вести са Косова и Метохије
    • Вести из Архиепископије охридске
    • Остале вести из Цркве
  • Најновији текстови
    • Поучни
    • Теолошки
    • Песме
    • Некатегорисани текстови
  • Вести из региона
  • Вести из света
  • Вести из осталих цркава
  • Вести из верских заједница
  • Остале некатегорисане вести
  • Аналитика

Прикажи резулте из

Прикажи резултате који садрже


По датуму

  • Start

    End


Последње измене

  • Start

    End


Filter by number of...

Joined

  • Start

    End


Group


Website URL


Facebook


Skype


Twitter


Instagram


Yahoo


Crkva.net


Локација :


Интересовање :

  1. Neverovatno, ali istinito: na dan kada je pobeđeno najveće zlo u novijoj istoriji čovečanstva, Televizija Crne Gore pustila spot ustaše Marka Perkovića-Tompsona! Kad mislimo da ništa ne može da nas iznenadi, pojavi se neko... Televizija Crne Gore, dakle Javni servis građana Crne Gore, napravio je neverovatan "gaf" (nazovimo ga tako) u jutarnjem programu i to na Dan pobede nad nacizmom, najvećim zlom u novijoj istoriji čovečanstva. Usred jutarnjeg programa neko je smislio da bi bilo prigodno da nam Dan pobede "čestita" niko drugi do Marko Perković-Tompson, čovek koji u svojim pesmama i stavovima zastupa ideologiju ustaša, zločinaca koji su u Drugom svetskom ratu pobili ko zna koliko hiljada ljudi i koji su napravili zloglasni logor Jasenovac. Dakle, taj Tompson, čiji su ideolozi pobeđeni u Drugom svetskom ratu, eto, našao se među prvima da "čestita" Dan pobede i to na televiziji zemlje koja je dala veliki doprinos pobedi nad nacizmom. Crna Gora je oduvek bila antifašistička, dala je svoju žrtvu u Drugom svetskom ratu, uvek je bila uz Srbiju... Istina, ova Tompsonova pesma nije ona u kojoj se pominje "klanje Srba", ali svejedno, zbog njegovog "minulog rada", ovo jeste SKANDAL. (ako pažljivo pogledate spot, moći ćete da vidite i prsten na Tompsonovoj ruci...) DA LI STE NORMALNI: Tompson na TV Crne Gore za Dan pobede?! (VIDEO) MONDO.RS Neverovatno, ali istinito: na dan kada je pobeđeno najveće zlo u novijoj istoriji čovečanstva, Televizija Crne Gore...
  2. U emisiji "Ćirilica": Milo Đukanović i vlast Crne Gore potpisali sramni akt o "slobodi veroispovesti". Šta to znači za Srbe u Crnoj Gori? Šta znači za imovinu Srpske Pravoslavne Crkve? Kako će se završiti ovaj sramni čin diskriminacije? Gosti: Prof Zoran Ćirjaković - Novinar i profesor na Fakultetu za medije i komunikacije Protejerej Velibor Džomić - Član Visokog crkvenog suda Prof dr Vladimir Leposavić - Član pravnog tima MCP Prof dr Čedomir Antić - Istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu https://www.youtube.com/watch?v=gvQum0TAIYE&feature=youtu.be
  3. Najnoviji, decembarski broj britanskog vazduhoplovnog časopisa Air Forces Monthly donosi nam zanimljiv tekst o Vazduhoplovstvu Vojske Crne Gore (VVCG) autora Igora Božinovskog koji je između ostalog i saradnik Tango Sixa. Iako je VVCG jedno od najmanjih i najskromnije opremljenih vojnih vazduhoplovstava u Evropi, Božinovski se potrudio da, uz pomoć ljudi iz Ministarstva odbrane Crne Gore i VVCG, napiše detaljan i opširan članak čije najzanimljivije delove prvi prenosimo. Najmodernija letelica VVCG, helikopteri Bell 412EPI / Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore Vojska Crne Gore danas ima 1900 profesionalnih pripadnika sa vidovima Kopnena vojska, Mornarica i Vazduhoplovstvo. Broj vojnika trebalo bi se uskoro uvećati na 2368 shodno najnovijim i prvim Strateškim Odbrambenim Pregledom (SOP) države Crne Gore nakon njenog pristupanju u NATO, a koji je usvojen 20 Septembra ove godine. VVCG je direktno potčinjeno Generalštabu, trenutno ima 225 pripadnika, komandant ovog vida oružanih snaga je potpukovnik Nenad Pavlović a strukturu čine Komanda, helikopterska eskadrila, četa za opsluživanje avijacije, centar vazdušnog osmatranja i javljanja, vod veze, 1. i 2. vod za protivvazduhoplovnu odbranu i odeljenje za održavanje. Vazduhoplovstvo trenutno poseduje 16helikoptera i samo jedan avion a svi se oni nalaze u vazduhoplovnoj bazi Golubovci koja je integralni deo aerodroma Podgorica. Crna Gora je nasledila 15 Gazela, danas ih ima 13 od kojih je 6 aktivno. Kako Tango Six saznaje, Ministarstvo odbrane donelo je 30. oktobra ove godine odluku da baza Golubovci ponese ime “Knjaz Danilo“. Pre tri dana ministar odbrane Predrag Bošković je, gostujući na radiju Crne Gore izjavio da Ministarstvo odbrane i Vojska razmatraju mogućnost da vojni aerodrom u Golubovcima u potpunosti ostave civilnim strukturama a da Nikšić ili Beranepostanu centri vojnog vazduhoplovstva. Za odbranu važnih objekata i infrastrukture jedinice protivvazduhoplovne odbrane poseduju vučne jednocevne topove Bofors L/70 kalibra 40 mm koji su povezani sa radarima M85 Žirafa. Takođe tu su i laki prenosivi raketni sistemi Strela 2M. Interesantno je da je u okviru inicijative demilitarizacije Crna Gora uništila na stotine protivavionskih topova 20 i 40 mm kao i 1500 Strela-2M. Nakon izlaska iz zajednice za Srbijom 2006. godine Crna Gora je nasledila 41vazduhoplov koji se našao na Golubovcima. Tamo je ostao 21 avion od toga 4školske Utve-75 i 17 školsko-borbenih aviona G-4 ‘’Supergaleb’’ od kojih je pet bilo razoružano. Pored aviona bilo je i 20 helikoptera, 15 lakih višenamenskih Gazela i pet srednjih transoportnih Mi-8T. Flotu helikoptera Gazela činilo je 6 višenamenskih HO-42 (jedna je ranije bila sanitetska Hs-42) jedna izviđačka Hi-42 HERA, dve HO-45 i 6 lakih borbenih HN-45M GAMA. Avioni G-4 koji su nekompletni prodati jednoj hrvatskoj privatnoj firmi / Foto: Svetozar Jokanović I pored toga što je nasleđen sasvim solidan broja aviona i helikoptera, većina vazduhoplova nije bila operativna. Tako su 4 Mi-8T bila prizemljena još od 2004. godine a duže vreme nije letela i oko polovina G-4 kao i Gazela. Odlučeno je da se akcenat stavi na korišćenju helikoptera Gazela dok su piloti aviona održavali trenažu na Utvama-75 i dosta ređe na G-4. Između 2006. i 2009. godine većina G-4 je prizemljena, ostala su samo tri operativna primerka (23647, 23690 i 23729) a poslednji let izvršen je avionom 23729 3. septembra 2010. 2010. godine dogovoreno je da se Srbiji ustupi 6 G-4 (23625, 23626, 23627, 23641, 23644 i 23745) kao i dva simulatora a ovaj proces završen je oktobra iste godine. Sedam aviona prodato je privatnoj hrvatskoj firmi pa su u Crnoj Gori ostala samo 4 G-4 čija prodaja je pokušana dva puta i oni se i danas nalaze na aerodromu Golubovci. Crna Gora je prodala i 4 helikoptera Mi-8T (12302, 12303, 12354 i 12361) i to Kirgistanu. Bar dva su remontovana u Ukrajini, 12302 je dobio registraciju EX-507 a 12303 EX-508. Oni su jedno vreme leteli u kirgistanskoj civilnoj kompaniji AeroStan. Preostali peti Mi-8T 12310 je jedno vreme ostao u Crnoj Gori kao rezerva pre nego što je postao “gate guard“ na Golubovcima. Vazduhoplovstvo je u međuvremenu ostalo i bez Utvi-75, 3. septembra 2008. avion 53253 je izgubljen u udesu kada je nakon udara u dalekovod avion upao i potonuo u Skadarsko jezero. Ubrzo zatim, preostala tri aviona, 53195, 53257 i 53260 su povučeni iz upotrebe i konačno prodati 2017. godine. Jedini avion u sastavu VVCG, Cesna 412B Golden Eagle / Foto: VVCG U sastav VVCG je 29. juna 2010. godine uvršten i jedan zanimljiv avion. U pitanju je laki putnički Cessna 412B Golden Eagle sa 8 sedišta, proizveden 1972. godine, fabričkog broja 412B-0266 koji je nosio registraciju YU-BRO, danas 4O-BRO. Ovaj avion korišćen je za aero-foto snimanje iz vazduha a koristila ga je Uprava za nekretnine Crne Gore. Nakon što je dugo godina bio prizemljen, ranije tokom ove godine Ministarstvo odbrane investiralo je novac u inspekciju i modernizaciju ovog aviona kako bi se vratio u operativno stanje. Pošto se vratio sa radova koji su izvršeni u Srbiji, Golden Eagle se pridužio VVCG krajem septembra a koristiće se za obuku, trenažu, transport i vezu, medicinski transport, osmatranje, vežbe kontrole vazdušnog prostora i prevoz veoma važnih ličnosti. Najbrojniji vazduhoplov u VVCG je laki višenamenski helikopter Gazela, od SCG je nasleđeno 15 helikoptera a u međuvremenu su dva izgubljena u udesima, prvi 2. septembra 2011. kada se usled tehničkog kvara u rejonu Luštice kod Herceg Novog srušio HO-42 12752 uz pogibiju potpukovnika Šahbaz Belhadina, majora Ivana Obradovića i letača mehaničara vodnika I klase Vidoja Tomića. Drugi udes dogodio se 10. juna 2016., laki borbeni HN-45M 12941 srušio se u rejonu Komanskog mosta uz teške povrede pukovnika Namika Arifovića i potpukovnika Miroljuba Atanasijevića. G-4 u zajedničkom letu sa Gazelama. Poslednji let ovim tipom aviona obavljen je 3. septembra 2010 / Foto: Svetozar Jokanović U helikoptere Gazela VCG je do sada više puta ulagala i to kroz C-2 preglede i modernizaciju koja je rađena u Avio Servisu Ikar iz Banja Luke. Prvo su tokom 2008-2009. na radove poslata 4 helikoptera, dva HO-42 12657 i 12671, HO-42 12752 kao i razoružani HN-45M 12943. C-2 pregled se radi kada vazduhoplov nakupi 4000 sati naleta ili na svakih 12 kalendarskih godina, pa šta prvo istekne. Helikopteri su od nove opreme dobili GPS, navigacijski i komunikacijski sistemGarmin GNS-530 i nove transpondere koji su u skladu sa ICAO propisima. Na C-2 pregled i osavremenjavanje su u periodu od 2010-2012. poslate još 4Gazele, HO-42 12631 i 12634 i HN-45M 12938 i 12941. Nakon toga ovi helikopteri dobili su dozvolu da mogu da lete do 2021. i 2024. godine. Trenutno se na radovima nalaze još dva helikoptera, Hi-42 12703 i HN-45M 12939 a sledeći u planu je HN-45M 12935. Crna Gora planira smanjenje flote aktivnih Gazela na petprimeraka koji će biti u upotrebi bar do 2030. godine dok će ostali biti povučeni iz upotrebe nakon isteka životnog veka. Crnogorske Gazele imaju problem sa nedostatkom pouzdane logistike, helikopteri se održavaju u Avio Servisu u Ikaru koji u odnosu na npr. srpski Vazduhoplovni zavod ‘’Moma Stanojlović’’, ima ograničene mogućnosti kada su u pitanju remonti, održavanje i popravke a banaljučka firma se oslanja i na tehničku stručnost zavoda iz Srbije. U proteklih nekoliko godina problem je bio i finansiranje operativnosti Gazela ali je još veći problem bio sa kompanijom Airbus Helicopters koji je danas originalni proizvođač opreme za ovaj tip helikoptera. Kompanija Airbus Helicopters je odbijala da preuzme odgovornost za helikoptere koji su proizvedeni u bivšoj Jugoslaviji, u fabrici SOKO iz Mostara, i nije želela da obezbedi potpunu logistiku. Delimično rešenje nađeno je septembra 2014. godine kada je Ministarstvo odbrane Crne Gore sklopilo ugovor sa Erbasom kako bi bili isporučeni originalni delovi, alat, oprema i tehnička dokumentacija u vrednosti do 400000 evra. Međutim ugovor nije obuhvatio održavanje delova koji su napravljeni u bivšoj Jugoslaviji a to je podrazumevalo i motore. Preobuka na Gazelu u Crnoj Gori traje 33 nedelje a u 285 letova naleti se 95 časova / Foto: VVCG Zbog nedovoljnih sopstvenih kapaciteta, Crna Gora još od 2007. godine obrazuje svoje vojne kadete u inostranstvu. Do sada su se u tome oslanjali na Hrvatsku, Nemačku, Grčku, Italiju, Makedoniju, Srbiju i SAD. Novi piloti išli su na školovanje u Grčku a takođe su koristili usluge Centra za obuku pilota makedonskog ministarstva odbrane na aerodromu Petrovac koji vodi izraelska kompanija Elbit System. Kada se vrate sa školovanja iz drugih zemalja, budući piloti VVCG idu na preobuku za helikopter Gazela koja se odvija u Centru za obuku pilota helikoptera koji je osnovan 2009. godine. Ova jedinstvena jedinica se aktivira periodično sa osobljem iz helikopterske eskadrile i u njoj se obavlja teoretska i praktična obuka pilota helikoptera. Preobuka na Gazelu traje 33 nedelje a u 285 letova naleti se 95 časova. Zanimljivo da će se uskoro sa školovanja na grčkoj Vojnoj vazduhoplovnoj akademiji vratiti kadet Kristina Bačić čime će Crna Gora dobiti prvu ženu vojnog pilota u istoriji VVCG. Postoje ambicije da Crna Gora svoj Centar za obuku pilota helikoptera pretvori u centar za obuku pilota helikoptera iz zemalja NATO i Partnerstva za mir. Ovo bi moglo biti veoma korisno obzirom da u Crnoj Gori postoje različite konfiguracije terena a idealni uslovi za letenje vladaju 250 dana godišnje. Do sada su usluge Centra za obuku pilota helikoptera koristili piloti iz Nemačke, Hrvatske, Grčke, Slovenije i SAD. Tokom 2010, 2012 i 2013. godine nemačka Luftwafe je imala noćnu obuku sletanja i poletanja na velikim nadmorskim visinama. Redovni korisnik centra je Ratno vazduhoplovstvo Makedonije koje je do sada tamo poslalo na preobuku za Gazele, akumiliranje sati naleta i sticanje nekih specifičnih sposobnosti 14 svojih pilota. Zbog toga što helikopteri Gazela imaju vrlo ograničene mogućnosti ili su nepodesne za zahtevnije zadatke prevoza ljudstva i tereta, traganje i spasavanje, medicinsku evakuaciju i protivpožarnu borbu, Crna Gora je još pre nekoliko godina odlučila da nabavi dva dvomotorna srednja višenamenska helikoptera koji su vremenom postali prioritet VVCG. Odluka je godinama odlagana iz različitih razloga a tek je prošlogodišnje suočavanje sa katastrofalnim požarima kada je zatražena i međunarodna pomoć, konačno podstaklo vladu Crne Gore da ubrza nabavku novih helikoptera a da pritom investira i u nabavku još dva nova protivpožarna aviona Air Tractor AT-802 za MUP Crne Gore. Polovni Bell 412EP isporučen 13. aprila 2018. Primetna je nova rondela VVCG kao i evidencijski brojevi koji predstavljaju fabričke brojeve vazduhoplova. To je za sada primenjeno samo kod Belova 412 / Foto: Igor Božinovski Nakon izdvajanja finansijskih sredstava, istraživanja tržišta i dobijanja različitih ponuda, ministarstvu odbrane je savetovano da kupi tri helikoptera, izabran je američki Bell 412 i kupljen je jedan polovni Bell 412EP kao i dva nova Bell 412EPI. Ugovor vredan 30 miliona dolara potpisan je sa kanadskom korporacijom Canadian Commercial Corporation koja je ovlašćena da olakša međunarodnu trgovinu u ime kanadskih izvoznika naročito sa vladama stranih zemalja. U to je naravno uključena i kompanija Bell Helicopter Textron Canada. Ugovor je potpisan 30. januara ove godine a helikopteri su stigli veoma brzo, prvi polovni primerak Bell 412EP već 13. aprila. Reč je o helikopteru proizvedenom 2002. godine fabričkog broja 36307 koga je koristila policija Nju Jork Sitija a nosio je registracije N23FH i N356TD. Bell 412EP je stigao opremljen za transport, medicisku evakuaciju, traganje i spasavanje i protivpožarnu borbu a sertifikovan je za IFR letove. Crnogorski helikopteri će se takođe koristiti za podršku kopnenim i mornaričkim snagama Vojske Crne Gore kao i za patroliranje iznad teritorijalnih voda. Sletanje helikoptera Bel 412EPI i EP na Golubovce 10. septembra / Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore Dva nova helikoptera Bell 412EPI koji su proizvedeni u Kanadi a sklopljeni u SAD, stigla su na Golubovce 10. septembra iz Praga gde su nakon isporuke Belovom serisnom centru sklopljeni i testirani. U pripremi za prijem novih helikoptera, određeni broj pripadnika VVCG poslat je na obuku u SAD i Evropu, 4 pilota završila su teorijsku, obuku u simulatoru i letačku obuku i Belovoj Akademiji za obuku u Fort Vortu, Teksas, SAD. Bili su to potpukovnik Nenad Pavlović i potpukovnik Jovan Radeta koji su dobili sertifikat za Bell 412EPI dok su major Radovan Perović i kapetan Darko Pavlović dobili sertifikate i za verziju EP. VVCG planira da za letenje na Bell 412 obuči 18 pilota odnosno 9 posada a istovremeno će povećati broj aktivnih pilota helikoptera sa 23 na najmanje 30. Postoje ambicije da nalet svakog pilota bude najmanje 120 sati godišnje. Pored pilota obuku su prošli i pripadnici vazduhoplovnotehničke službe, jedan inženjer i dva mehaničara završili su obuku za zmaj, pogonsku grupu, mehanički i elektro sistemi u Nemačkoj i Češkoj. Druga grupa sličnog sastava imala je obuku u Fort Vortu, SAD. Planirana je obuka 18 pilota koji će leteti na Bel 412 / Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore Planovi za budućnost zavisiće naravno pre svega od dostupnih finansija, vojni budžet trenutno iznosi 53 miliona evra a on će se postepeno povećavati dok 2024. godine ne dostigne 2% bruto društvenog proizvoda. Cilj ministarstva odbrane je da intenzivira modernizaciju vojske jer je 20 procenata vojnog budžeta predviđeno za nabavku novog naoružanja i opreme. Što se tiče VVCG u buduće će biti investirano u infrastrukturu vazduhoplovne baze Golubovci kao i uspostavljanje modernog sistema vazdušnog osmatranja. Za sada je planirano da se na severu države postavi novi radar koji će znatno unaprediti crnogorske kapacitete kada je u pitanju vazdušno osmatranje. Kako Tango Six saznaje, na aerodromu Golubovci već su počeli radovi na renoviranju hangara koji će dobiti novi pod kao i velika električna vrata. Iz vojnog budžeta će takođe biti izdvajana sredstva za održavanje, remont i modernizaciju helikoptera Gazela i Bell 412 a postoji i dugoročni plan za nabavku novog lakog prenosivog raketnog sistema za protivvazduhoplovnu borbu. Na nabavku novog naoružanja i opreme za oružane snage, do 2025. godine bi trebalo biti potrošeno oko 100 miliona evra. Živojin BANKOVIĆ
  4. Na aerodrom Golubovci kod Podgorice juče su sletela dva helikoptera Bell 412EPIkoji su namenjeni Vazduhoplovstvu Vojske Crne Gore. Obe letelice preletele su iz glavnog grada Češke, Praga gde su prethodno sklopljene u Belovom centru za Evropu pošto su iz SAD stigle u delovima. Posade su činili pripadnici Vojske Crne Gore i to između ostalih komandant vazduhoplovstva pukovnik Nenad Pavlović i major Darko Pavlović. Dolaskom preostalog para helikoptera završena je isporuka sva tri Bell 412 za čiju nabavku je 30. januara ove godine vlada Crne Gore potpisala ugovor vredan oko 30 miliona evra sa kanadskom kompanijom Canadian Commercial Corporation. I dok je prvi helikopter u varijanti Bell 412EP, koji je isporučen 13. aprila 2018., kupljen polovan, preostali par u verziji Bell 412EPI su novoproizvedeni vazduhoplovi. Dva novopristigla primerka dočekala je posada prvog isporučenog Bell 412 / Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore Dočeku novih helikoptera prisustvovali su najviši državni i vojni predstavnici Crne Gore a prisutnima se obratio i premijer Duško Marković. – Prilikom pristupanja NATO-u saopštili smo da ćemo u društvu najmoćnijih i najrazvijenijih – biti odgovorna članica i jačati sposobnosti naše Vojske u skladu sa potrebama kolektivne bezbednosti. Svesni smo da upravo takvim pristupom nedvosmisleno pokazujemo odgovornost prema komforu i bezbednosti naših građana, ali i investitora, turista i svih koji iz bilo kog razloga posete Crnu Goru – rekao je na svečanosti predsednik vlade Crne Gore. Premijer je podsetio da je nabavka tri moderna helikoptera koštala oko 30 miliona evra i da će letelice biti angažovane u misijama traganja i spasavanja, kao i za razne vrste medicinskih evakuacija te da će unaprediti kapacitete za reagovanje u vanrednim situacijama, kao i nivo bezbednosti turista koji borave u Crnoj Gori. “Novi helikopteri unaprediće mobilnost jedinica, izviđačke sposobnosti kao i ukupne transportne kapacitete Vojske Crne Gore, omogućiće dalje razvijanje sposobnosti za različite vrste evakuacije, traganja i spasavanja, i reagovanja u vanrednim sistuacijama“ / Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore brigadni general Dragutin Dakić rekao je da je realizovano najznačajnije opremanje Vojske Crne Gore od obnove nezavisnosti. – Projekat nabavke ovih helikoptera je izuzetno značajan i uprkos našoj dugogodišnjoj viziji, tek sada su se stekli svi uslovi da se to i realizuje. Svesni potreba naše vojske i države odabrali smo tip i model helikoptera koji će na najbolji način odgovoriti bezbednosnim zahtevima na celokupnoj teritoriji države. Ovi helikopteri unaprediće mobilnost jedinica, izviđačke sposobnosti kao i ukupne transportne kapacitete Vojske Crne Gore. Pored toga omogućiće nam da dalje razvijamo sposobnosti za različite vrste evakuacije, traganja i spasavanja, te reagovanja u vanrednim sistuacijama – izjavio je general Dakić. General je podsetio i da je prvi isporučeni helikopter već letos imao prilike da pokaže sposobnosti i mogućnosti na gašenju požara i da je njegova posada, koja je u Crnoj Gori i inostranstvu prošla svu neophodnu obuku za upravljanje letelicom, pokazala zavidan nivo osposobljenosti. – Sve ovo ukazuje da se obuka i planiranje zadataka u Vojsci Crne Gore realizuje na visokom nivou – poručio je načelnik Generalštaba. Video snimak dolaska helikoptera Bell 412EPI u Crnu Goru: Živojin BANKOVIĆ
  5. Na aerodromu Golubovci danas je tačno godinu dana od prijema Crne Gore u NATO, povodom početka redovnog patroliranja lovačkih aviona Alijanse i zaštite vazdušnog prostora Crne Gore, u saradnji vazduhoplovstava Italije, Grčke i domaćina izvedena pokazna vežba sa temom prizemljenja letelice-uljeza. Ulogu presretnute letelice imao je avion Learjet-45 registracije 40-MNE Vlade Crne Gore u kome su se nalazili ministar odbrane Predrag Bošković i predstavnik NATO-a, a presretanje i prizemljenje su izvršili piloti italijanskih i grčkih borbenih aviona. Nakon sletanja vladinog aviona iznad aerodroma je simbolično izvršen i prelet savezničkih lovaca. Grci uz levo krilo / Foto: S. Matić, Vlada Crne Gore Danas su iznad Golubovaca viđeni višenamenski borbeni avioni Eurofighter EF-2000 iz sastava 36. puka RV Italije iz baze Gioia del Colle kao i F-16C Block 52+adv 116. borbenog puka RV Grčke, vazduhoplovna baza Araksos. Crna Gora je tako postala još jedna članica NATO čiji će vazdušni prostor usled nepostojanja sopstvenih kapaciteta za zaštitu, čuvati borbeni avioni partnerskih zemalja. Ovakav način saradnje traje još od 1961. godine kada je započeta zaštita neba Islanda i Luksemburga, 2004. NATO lovci su počeli sa patroliranjem iznad Estonije, Letonije i Litvanije, vazdušni prostor Slovenije štite Italija i Mađarska, od 2009. avioni Italije i Grčke lete iznad Albanije a 2015. Belgija, Holandija i Luksemburg zajednički čuvaju svoje vazdušne prostore. Crna Gora još jedan „klijent“ Italijanima / Foto: S. Matić, Vlada Crne Gore – Za ovu podršku Crna Gora neće imati nikakve dodatne finansijske obavezeosim onih koje su već predviđene za zajednički budžet NATO-a. Misija zaštite vazdušnog prostora je neborbenog karaktera i predstavlja jedan od najznačajnijih oblike direktne koristi članstva Crne Gore u Severnoatlantskom vojnom savezu. – saopštili su iz Vlade Crne Gore. Živojin BANKOVIĆ
  6. Vazduhoplovstvu Crne Gore danas je na aerodromu Golubovci kod Podgorice stigao višenamenski helikopter Bell 412, jedan od tri primerka za čiju nabavku je ugovor potpisan 30. januara ove godine. Tako će crnogorska vojska prvi put nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine dobiti svoj prvi novi vazduhoplov. Da će to biti Bell 412 medijima je iz Ministarstva odbrane potvrđeno početkom novembra prošle godine a prethodno je razmatrana i nabavka drugih tipova helikoptera, poput nemačkog H145M, italijanskog AW139 i francuskog H215. Posebno organizovano snimanje iznad Podgorice prilikom dolaska helikoptera / B. Ćupić, Vlada Crne Gore Helikopteri su nabavljeni preko posrednika odnosno preko Kanadske privredne korporacije, ugovorom je predviđeno da vrednost kreditnog aranžmana iznosi 30miliona evra. Kupljena su tri Bell 412, dva u varijanti Bell 412EPI i jedan Bell 412EP, danas je isporučen prvi a preostala dva će stići u četvrtom kvartalu ove godine. Ministarstvo odbrane Crne Gore međutim nije saopštilo da li je u pomenutu cenu uključena obuka pilota i tehničara, dodatna oprema, logistika i naoružanje zbog čega je u medijima ova nabavka kritikovana zbog nedovoljne transparentnosti. Kupovinom tri višenamenska helikoptera Vazduhoplovstvo kao i ostali vidovi crnogorske vojske značajno će podignuti svoje kapacitete i mogućnosti, jer će biti korišćeni za podršku u dejstvima na kopnu i moru, transport jedinica, traganje i spasavanje, medicinsku evakuaciju, nadzor granice i celokupne teritorije. Dopuna Gazelama / B. Ćupić, Vlada Crne Gore Biće upotrebljavani i u civilne svrhe, pre svega za pomoć stanovištvu prilikom elementarnih nepogoda, između ostalog i za gašenje požara. Ono što je zanimljivo je da su iz Ministarstva odbrane objasnili da će se ovim vazduhoplovima biti vršena i kontrola vazdušnog prostora odnosno tzv. air-policing. Do sada se VCG u svojoj Helikopterskoj eskadrili s tri odeljenja oslanjalo na 6 helikoptera Gazela koji su prošli kroz C2 preglede u avio-servisu ‘’Ikar’’ iz Banja Luke u kome se ove letelice i održavaju. Po svemu sudeći održavanje Gazela nastaviće se u “Ikaru“ а u narednom periodu se iz Banja Luke može očekivati još helikoptera koji su prošli neophodne preglede. Izgled kokpita / Foto: B. Ćupić, Vlada Crne Gore Živojin BANKOVIĆ
  7. Na predstojećem drugom po redu Vazduhoplovnom Samitu Jugoistočne Evrope#SEAS18 koji će se održati u Beogradu 8. i 9. marta, prvi put ćemo imati i konferencije o vojnim temama, konkretno o planovima domaće vojne industrije kao i o vojnim helikopterima. Na panelu koji će se odnositi na vojne helikoptere a čiji je sponzor kompanija Erbas Helikopters, biće prisutni predstavnici Ministarstva odbrane Srbije, kompanije Erbas kao i predstavnici Ratnih vazduhoplovstava Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Države jugoistočne Evrope započele su obnovu svojih vojnih helikopterskih kapaciteta a glavne teme panela o vojnim helikopterima biće upravo detalji o novim nabavkama ovih letelica koje su realizovane u poslednjih par godina kao i o daljim planovima za opremanje vazduhoplovnih snaga zemalja regije. Biće reči i o industrijskoj saradnji koju proizvođači helikoptera nude uz njihovu prodaju, zatim o tome kakva su razmišljanja njihovih vojnih korisnika i kakve su njihove buduće potrebe. U ponedeljak očekujte detaljnu reportažu našeg urednika koji je u prethodna tri dana imao ekskluzivnu priliku da obiđe fabriku Erbas Helikoptersa gde se, između ostalih, proizvodi i H145 u M verziji koji je naručila Srbija. Tango Six je takođe, ekskluzivno, dobio priliku da obiđe Lauphajm, bazu Luftvafea gde je bazirana jedinica koja koristi H145M u misijama podrške specijalnim snagama. U regionu vrlo popularan američki laki višenamenski helikopter Bell 206. Nabavile su ga Slovenija, Hrvatska, Makedonija i Bugarska / Foto: Igor Božinovski Iako je Tango Six već mnogo puta do sada pisao o vazduhoplovnim snagama država iz okruženja Srbije samim tim i o njihovoj komponenti vertikalnog transporta, ovoga puta koncentrisaćemo se na helikopterske flote bivših jugoslovenskih republika odnosno njihov trenutni inventar kada su u pitanju ovakvi vazduhoplovi. Istovremeno kratko ćemo se osvrnuti i na perspektive daljeg razvoja njihove upotrebe, modernizacija, remonta i mogućih kupovina novih helikoptera radi zamene starih ili kao potreba razvijanja novih mogućnosti svojih oružanih snaga. Hrvatska s najvećom flotom aktivnih helikoptera Najveću helikoptersku flotu u regionu, s oko 48 letelica, trenutno poseduje Hrvatska a najbrojniji među njima je sovjetski/ruski srednji transportni višenamenski helikopter Mi-8 koji čini čak polovinu broja ovih vazduhoplova. U inventaru eskadrile transportnih helikoptera koja se nalazi pod komadnom 93. vazduhoplovne baze Zemunik nalazi se 14 preživelih od, tokom 90-tih godina, 26nabavljenih Mi-8. Danas se koriste dva Mi-8T, jedan Mi-8PS-11, 10 Mi-8MTV-1 (jedan u salonskoj verziji) i jedan Mi-17-1VA. Šest helikoptera remontovano je u periodu 2013-2014. godine a preostalih 8 je odrađeno tokom narednih godina. Na helidromu Lučko nalazi se eskadrila transportnih helikoptera 91. vatduhoplovne baze Pleso koja je popunjena s 10 transportno-borbenih helikoptera Mi-171Š (izvozni Mi-8AMTŠ). Ti helikopteri dobijeni su od Rusije kao deo naplate duga bivšeg SSSR-a u iznosu od 65 miliona dolara, prvi helikopter stigao je 5. decembra 2007. a poslednji krajem 2008. godine. Usled turbulentne političke situacije i kašnjenja u donošenju odluka o njihovom remontu, hrvatski Mi-171Š su danas prizemljeni. HRZ i PZO MI-171Š naoružan lanserima B-8V-20 nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm. Prvi je prestao da leti novembra 2016. a poslednji juna prošle godine. Konačno je decembra 2017. s Zrakoplovno-tehničkim Centrom iz Velike Gorice potpisan ugovor o njihovom remontu u kome će glavni partner biti ruska kompanije ’’Ruski helikopteri’’. Radovi na njima već su počeli, započeto je rasklapanje prva četiri primerka a ceo posao bi trebao biti završen do kraja 2019. godine. I dok bi Mi-171Š nakon remonta najverovatnije mogli biti korišćeni još 9-10 godina, helikopterima Mi-8 starijih verzija će u narednom periodu biti potrebna zamena. Još od maja 2014. hrvatski zvaničnici među kojima je i sama predsednica spominju američke višenamenske helikoptere Sikorsky UH-60 ’’Black Hawk’’ kao moguće rešenje. Poslednji put krajem oktobra prošle godine ministar odbrane Hrvatske najavio je njihovu nabavku i potvrdio da se trenutno pregovara o nabavci dva UH-60 za potrebe specijalnih jedinica. U medijima se spekulisalo da su hrvatski zvaničnici s predstavnicima SAD razgovarali o kupovini 9 do 15 polovnih ili novih primerakaali je sadašnji ministar odbrane Damir Krstičević izjavio da će se ići korak po korak u skladu s mogućnostima i sposobnostima i raspoloživih budžetskih sredstava. Hrvatski Bell-206B-3 tokom obuke iznad planine Velebit. Školovanje pilota helikoptera u HRZ odvija se u helikopterskoj eskadrili 93. vazduhoplovne baze Zemunik koja raspolaže s 8 lakih višenamenskih helikoptera Bell-206B-3 ’’Jet Ranger’’ koji su nabavljeni kao novi 1997. godine. Tada je kupljeno 10 primeraka ali su u udesima u međuvremenu izgubljena dva. Osim za obuku, u skladu s njihovi mogućnostima, ove letelice koriste se i za zadatke traganja i spasavanja, za vezu i osmatranje. Na njima su se obučavali i piloti iz stranih armija, između ostalih i iz Makedonije i Bosne i Hercegovine. Borbene mogućnosti helikopterske flote HRZ-a koje su od povlačenja desantno-jurišnih helikoptera Mi-24, bile vrlo skromne jer su jedino bili naoružani Mi-171Š i to s nevođenim raketnim zrnima S-8 kalibra 80 mm, značajno su povećane uvođenjem u naoružanje polovnih američkih lakih izviđačko-borbenih helikopteraOH-58D(R) ’’Kiowa Warrior’’. Hrvatska je 2015. prihvatila ponudu SAD za doniranje ovih helikoptera a 16 izabranih primeraka su, kako je prenelo hrvatsko Ministarstvo odbrane, proizvedeni u periodu od 2010-2012. dok su u naoružanje uvedeni između 2012. i 2015. godine i imali su 100 do 600 sati naleta. Detalj sa prvog bojevog gađanja posada helikoptera OH-58D(R) / Foto: MORH Prvih pet OH-58D(R) dopremljeni su 30. jula 2016., s helikoperima su stigla tri simulatora, naoružanje i sva prateća oprema. Njihovo predstavljanje organizovano je vrlo brzo 10. avgusta a preostalih 11 helikoptera stiglo je 3 decembra 2016. Prvi letovi započeli su 11. aprila 2017., obuka je počela početkom maja a prva bojeva gađanja su izvršena 1. avgusta. Početna operativna sposobnost je uz pomoć instruktora iz SAD i kroz 1000 sati naleta, postignuta početkom decembra kada je i održana promocija završetka obuke pilota i pripadnika vazduhoplovnotehničke službe eskadrile helikoptera 93. vazduhopolovne baze Zemunik. U toku borbene obuke hrvatske posade imale su gađanja iz mitraljeza 12,7 mm, raketiranja nevođenim raketnim zrnima Hydra 70 kalibra 70 mm, školskim protivoklopnim raketama AGM-114 ’’Hellfire’’ i dejstva iz ličnog naoružanja vojnika tj. automatskim puškama Heckler-Koch G-36CV. Po nekim podacima planirana je nabavka 32 bojeve protivoklopne rakete ’’Hellfire’’ kao i laserski vodjenih raketnih zrna APKWS kalibra 70 mm. Sredinom januara ove godine organizovana je prva zajednička vežba posada helikoptera OH-58D(R) s jedinicama Kopnene vojske a početkom februara HRZ je započelo samostalnu obuku na ovom tipu helikoptera. Osim za izviđanje i dejstva po ciljevima na zemlji, ovi helikopteri će se koristiti i za navođenje artiljerijske vatre kao i komandovanje i osmatranje iz vazduha. Makedonija remontima obnavlja sposobnosti svojih helikopterskih jedinica Najnoviji veći oružani sukob još od 2001. godine, koji je tokom maja 2015. godine vođen s terorističkom grupom ubačenom s Kosova i Metohije, Makedonija je bila dočekala nespremno kada je pitanju stanje vojnih helikoptera koji predstavljaju osnovu njenih vazduhoplovnih snaga. U tom trenutku su od ukupno 14 helikoptera Mi-8, 17 i Mi-24 bila operativna samo dva srednja transportna Mi-8MT. Od tada do danas Makedonija je preduzela određene mere koje će značajno poboljšati operativnost ovih letelica a prvi remontovani helikopteri stigli su u Makedonju početkom marta prošle godine. Bila su to dva srednja transportna Mi-17-1V koji su remontovani u litvanskoj kompaniji Aviabaltica Aviation Ltd. , ovi helikopteri su poslati u Litvaniju februara 2016. a prethodno su bili prizemljeni čak 5 godina. Jedan je proizveden 1990. a drugi 1991. da bi u Makedoniju stigli iz Ukrajine 1994. godine kao deo kontigenta od 4 takva helikoptera od kojih su u međuvremenu dva izgubljena u udesima. Makeonski Mi-8MT naoružan s 6 saćastih lansera UB-32-57 nevođenih raketnih zrna S-5 57 mm / Foto: Igor Božinovski Makedonija ima plan da u operativno stanje vrati ukupno 12 vojnih helikoptera Mi-8MT, Mi-17 i Mi-24. Najverovatnije će se, pored već dva odrađena Mi-17, na remont poslati 4 Mi-8MT i 6 Mi-24V a vrlo moguće je da će nabrojani vazduhoplovi, pored helikoptera Bell 206B-3, činiti makedonsku helikoptersku flotu u bliskoj budućnosti. Dva višenamenska helikoptera Bell UH-1H ’’Huey/Iroquois’’ teško da će naći mesto u sastav RV Makedonije. Njih je 2001. Makedoniji donirala Grčka, međutim jedan helikopter ne leti još od 2009. godine a drugi je u međuvremenu poslat na remont u Grčku ali nije vraćen zbog neplaćanja izvršenih radova. Po nezvaničnim informacijama deo helikoptera Mi-8MT i Mi-24V već je poslat na remont u Ukrajinu koja je te helikoptere i prodala Makedoniji 2001. godine. Tada je pored 4 Mi-8MT koji su predati Makedoniji iz ukrajinskog kontigenta KFOR-a na Kosovu i Metohiji, nabavljeno i 12 desantno-jurišnih Mi-24, od kojih 10 Mi-24V i dva Mi-24K. Vremenom broj tih helikoptera je spao na 8 primeraka od kojih su 4 bila aktivna a 4 su se našla u rezervi. Desantno-jurišni helikopteri Mi-24 na aerodromu Skopski Petrovac / Foto: Dragan Cvetić Od aktivnih helikoptera dva su bila modernizovana na standard ’’Jasmin’’ a dva u varijanti ’’Aleksandar’’ dok su dva ’’Jasmina’’ bila remontna rezerva. Čine inventar Borbene Helikopterske eskadrile ’’Noćni Gromovi’’ koja je kao i Transportna helikopterska Eskadrila s Mi-8MT, Mi-17 i UH-1H stacionirana na aerodromu Skopski Petrovac. Za obuku pilota helikoptera koristie se 4 laka višenamenska Bell-206B-3 ’’Jet Ranger’’ koji su kao polovni kupljeni 2012. i 2013, godine. Oni danas lete u sastavu Centra za obuku pilota koji je formiran 2010. godine i koji predstavlja firmu u kojoj 50 procenata učešća ima izraelska kompanija Elbit a 50 procenata ima makedonski Elmak. Pored toga Makedonija jedina u Evropi pod istim krovom poseduje veoma moderne tzv. ’’full mision’’ simulatore za helikoptere Mi-17 i Mi-24. Bosna i Hercegovina još uvek bez novih letelica Nakon formiranja zajedničkih oružanih snaga Bosne i Hercegovine 2006. godine u sastav Ratnog vazduhoplovstva ušla je sva ona tehnika za koju se smatralo da je perspektivna, da odgovara potrebama vojske kao i da postoji smisao njenog daljeg korišćenja. Što se tiče vazduhoplova odlučeno je da to budu samo helikopteri, iz Vojske Federacije BiH preuzeti su Mi-8 i 17 kao i UH-1 dok su iz Vojske Republike Srpske nastavile da lete Gazele i takođe Mi-8. HN-45M GAMA Vazdušnih snaga Bosne i Hercegovine Helikopteri su danas stacionirani u dve baze, na aerodromu Mahovljani kod Banja Luke bazira 1. helikopterski skvadron koji u svom sastavu ima 9 lakih višenamenskih helikoptera Gazela od čega jedna Hi-42 HERA, tri HO-45 i 5 HN-45M GAMA. Po nekim informacijama aktivno je samo 6 primeraka. Na Mahovljanima se takođe nalaze i dva srednja transportna Mi-8T. U Rajlovcu, u 2. helikopterskom skvadronu nalaze se dva helikoptera Mi-8MTV-1, jedan Mi-17,12 UH-1H, dva UH-1V. Helikopteri Mi-8 i 17 su remontovani u Ukrajini u periodu od 2007. do 2011. 1996. i 1997. SAD su u programu vojne pomoći Federaciji BiH nazvanog ’’Opremi i obuči’’ donirali 15 višenamenskih helikoptera Bell UH-1H i V ’’Iroquois’’. Jedan helikopter je izgubljen već tokom obuke pilota ali je zamenjen drugim, jedan se srušio 28. juna 2012., mnogi su vremenom kanibalizovani za rezervne delove, deo flote je prizemljen zbog isteka resursa pa je danas aktivno svega tri do četiri UH-1. Jedan od čuvenih američkih Hjuia koji se u BiH koristi za zadatke traganja i spasavanja. Stanje u vazduhoplovnim snagama BiH je veoma loše, zvanično je objavljeno da je u 2016. godini ispravnost svih tipova helikoptera bila samo 10 procenata. Obnovu kapaciteta i nabavku novih letelica onemogućuje nestabilna i komplikovana politička situacija koja je na primer prošle godine onemogućilo da se u budžetu za 2018. godinu obezbedi 39,45 miliona dolara za nabavku dva nova srednja višenamenska helikoptera. Crna Gora naručila nove helikoptere Bell 412 Sve do 2012. godine Vazduhoplovstvo Crne Gore je u svom inventaru osim helikoptera imala i avione, i to školsko-borbene. Te godine prestala su da lete poslednja dva Super Galeba G-4 i od tada Crnogorci lete samo na lakim višenamenskim helikopterima Gazela kojih je, nakon osamostaljenja 2006. godine na aerodromu Golubovci ostalo 14. U toj bazi tada se našlo i 5 srednjih transportnih helikoptera Mi-8T koji u tom trenutku nisu bili u letnom stanju. Crnogorski HO-42 / Foto: Vojska Crne Gore Tokom 2007. u Crnoj Gori su boravile delegacije ruskog ’’Rosoboronoeksporta’’ i ukrajinskog ’’Aviakona’’ koje su pregovarale o njihovom remontu ali je ponuđena cena za Crnogorce bila previsoka (milion dolara po helikopteru bez remonta motora). Na kraju je odlučeno da se 4 od 5 Mi-8T proda a da se jedan sačuva za neki mogući budući remont koji međutim nikada nije urađen. Crnogorske ’’osmice’’ prodate su Kirgiziji za samo 61 hiljadu dolara po helikopteru. Ukupno je 8 Gazela različitih verzija prošlo kroz C2 preglede u avio-servisu ’’Ikar’’ iz Banja Luke u kome se ove letelice i održavaju. Dva helikoptera izgubljena su u udesima, jedan 2011. a drugi 2016. godine. Smatra se da VCG danas u Helikopterskoj eskadrili s tri odeljenja može da računa na do 6 helikoptera i to po dva SA-341G, HO-42 i HN-45M. VCG će po svemu sudeći nastaviti da održava svoje Gazele u “Ikaru“ а u narednom periodu se iz Banja Luke može očekivati još helikoptera koji su prošli neophodne preglede. Veliko pojačanje svoje helikopterske flote stići će već tokom ove godine. 30. januara potpisan je ugovor o nabavci tri višenamenska helikoptera Bell 412 od toga dva Bell 412EPI i jedan Bell 412EP čija je vrednost 30 miliona evra. Prvi helikopter stići će u prvom kvartalu a preostala dva u četvrtom kvartalu tekuće godine. Ministarstvo odbrane Crne Gore međutim nije saopštilo da li je u pomenutu cenu uključena obuka pilota i tehničara, dodatna oprema, logistika i naoružanje zbog čega su ovaj posao kritikovali pojedini crnogorski mediji. Živojin BANKOVIĆ,
  8. Religije danas imaju ogroman prostor, ateisti i agnostici gotovo nikakav. Odakle bojazan o davanju informacija o drugačijem svjetonazoru od vjerskog? Ne osjeća li se možda vjera ugroženom od konkurentskog svjetonazora jer nije sigurna u svoju uvjerljivost i superiornost? Nedavno se u hrvatskoj javnosti pojavila prva knjiga u kojoj njen autor, sveučilišni profesor u penziji Josip Sruk, objašnjava zašto nije vjernik. Kako kaže, knjigu nije zamislio kao znanstveni rad, već je nastojao da na popularan, uvjerljiv i argumentiran način objasni razloge svoje nereligioznosti koja se temelji na općepoznatim i nespornim činjenicama: provjerljivim dokazima koji su rezultat brojnih empirijskih i znanstvenih istraživanja, egzaktnim statističkim podacima, citatima iz Biblije i Kurana, navodima brojnih teologa i crkvenih dostojanstvenika te drugih relevantnih autora i znanstvenika. Što vas je vodilo u pisanju knjige i koji su njeni cilj i poruka? Početni impuls razmišljanja o religijama i vjernicima dobio sam u obitelji. Obitelj moje majke je bila religiozna, a očeva ateistička, što je u vrijeme mog djetinjstva 1930-ih godina bilo vrlo bogohulno. Inicijalni povod priklanjanja ateističkom svjetonazoru mojeg djeda, rođenog 1860., vjerojatno je bio sukob sa župnikom koji mu je u školi tukao djecu. Tada je, po njegovom pričanju, počeo razmišljati koliko vjera u Boga ima smisla i to je prenio i na mog oca i strica. Zanimalo me je kako tako važno životno pitanje može biti različito shvaćeno u majčinoj i očevoj obitelji. Moj otac je bio načitan i zainteresiran za mnoge teme i to je na mene utjecalo. Poslije sam kroz život dolazio u kontakt s vjernicima i na pitanje kako objašnjavaju svoju vjeru obično su rekli da je to dar božji ili božja milost, što mi je bilo neuvjerljivo. Kako se djeca ne rađaju kao narkomani, alkoholičari ili rasisti, tako se ne rađaju ni kao vjernici. Stvarni razlozi vjerovanja ili ateizma nisu genetske prirode ili volje čovjeka –stvar je puke slučajnosti gdje je tko rođen, u kakvoj obitelji, kakav je imao roditeljski odgoj, u kakvoj je sredini odrastao, kakve škole je završio, i to su faktori koji su, po mom dubokom uvjerenju, odlučujući. Jer ako je netko rođen u Indiji ili Kini, neće imati milost božju kakvu tobože ima katolik, odnosno ako je netko rođen u Poljskoj neće biti budist. Dok vjernici dosta teško mogu argumentirano objasniti razloge svojeg vjerovanja jer se za vjeru ne traži ni znanje ni promišljanje, a ni dokazi, nego samo vjerovanje, kod ateista je suprotno. Oni polaze od potrebe racionalnih, zdravorazumskih, znanstveno utemeljenih objašnjenja svih pojava i učenja, pa i religijskih, uz potrebu provjere i dokazivanja. Njima su bitne činjenice, a ne mitovi, legende i misteriji. Uvažavajući i poštujući potrebu vjernika, osobito bolesnih, nesretnih, siromašnih, da im religija, kako vjeruju, pruža utjehu i nadu, nadu u vječni život bolji od ovozemaljskog, s kojom lakše žive, i bez namjere da nekoga preobratim, u knjizi iznosim mnogobrojne nesporne činjenice koje objašnjavaju razloge moje nereligioznosti. Odnos morala i religije Koliko je bilo teško ili lako naći izdavača? U udruzi za zaštitu prava ireligioznih Protagora upoznao sam neke ljude, između ostalih i profesora Linu Veljaka kome sam dao rukopis bez neke namjere jer sam pisao za svoju dušu. Kad je profesor pročitao rukopis, rekao je da je to za objavljivanje jer takvih knjiga kod nas nema; materijal sam još dorađivao i zaslugom kuće Razlog d.o.o. knjiga je izdana. Kako je biti ateist u Hrvatskoj danas? Je li gore nego što je bilo vjernicima u socijalizmu? Iako se na socijalizam diže povika zbog odnosa prema vjeri, mora se reći da je posljednjih desetljeća prema vjeri prevladavao vrlo liberalan stav. Možda je bilo malo strože za članove SK, ali to je bilo normalno i očekivano. Vjernici i crkve su imali veliku slobodu, iako se značajan broj današnjih vjernika tada nije tako deklarirao. Kako sam rođen 1928., sjećam se i odnosa prema vjeri u Kraljevini Jugoslaviji. Vjera je imala višestruko veću ulogu nego što je to bilo u tada najrazvijenijim demokratski uređenim državama. Ona i u današnjoj Hrvatskoj ima veću ulogu nego u velikoj većini europskih i drugih naprednijih država u svijetu. Pravilo je sljedeće: što je zemlja zaostalija, religija u njoj ima veću ulogu. U doba mog djetinjstva neki faktori su crkvama išli na ruku jer za upis djeteta u knjigu rođenih ili vjenčanje nije bilo građanskih opcija. Tako sam, iako je moj otac bio ateist, kršten u crkvi. A iako je danas ateistima gore nego vjernicima prije 40 ili 50 godina, zbog svojih stavova nisam imao neugodnosti jer se nisam družio s ljudima koji bi drugačije prosuđivali ili koji bi bili netolerantni. Svaka religija svojim vjernicima propisuje moralne norme kojih se trebaju pridržavati, primjerice da ne kradu, ubijaju, čine drugima zlo. Biste li u tom smislu mogli reći da ste veći vjernik od onih koji su nominalno vjernici, a krše zapovijedi božje ili nemaju ljubavi i suosjećanja za druge? Religija je najmoćniji odgojni autoritet u povijesti čovječanstva, uči ljude da budu dobri, da pomažu drugima, suosjećaju s njima, da budu iskreni i pošteni. No žalosno je i tragično da se te vrline često pretvaraju u svoju suprotnost. Ljudi za svoje bogove ubijaju i ginu za njih. Religija uzrokuje ili potiče mržnju, razdor i sukobe, a ljubav prema bogu često je opravdanje za najstrašnija djela. Razgovarao sam s prijateljem vjernikom koji je pročitao moju knjigu i uvažava mnoge stvari koje sam napisao. Pitao me: A što ako ipak nešto postoji, kako ćeš se ti postaviti? Rekao sam mu: Ako sam živio moralno i pošteno, možda čak moralnije i poštenije od većine vjernika, onda će onaj gore imati razumijevanja. Ako ne bude imao razumijevanja, onda je on kriv što mi, kao Svemogući, nije dao priliku, nije me uputio u pravu vjeru. Koliko su zapravo vjernici oni koji su prije rata bili u partijskim komitetima, a od 1990. u prvim redovima u crkvama i džamijama? To je, nažalost, prisutno u svim postjugoslavenskim državama, od Slovenije do Makedonije, i dolazi paralelno s nacionalizmom. Umjesto da se grade vrtići i škole, grade se džamije i crkve, a mnogi konvertiti koji su nekad bili veliki ateisti i komunisti danas su u prvim redovima na ‘drugoj strani’. To je samo dokaz kakav je moral tih ljudi. I za razliku od nas ateista, oni su vidljivi u javnosti i stalno imaju priliku da izraze svoj stav. Iako bi u demokratskom i naprednom društvu između ateista, agnostika i vjernika, kao i između pripadnika različitih vjerskih zajednica trebala postojati velika tolerancija, danas je na našim prostorima dominacija crkve previše izražena. Sve one koji ne slijede taj svjetonazor potiskuje se i ne daje im se mjesto u javnom prostoru, od političkih vlasti do javnih TV kuća. Religije imaju ogroman prostor, ateisti i agnostici gotovo nikakav. Odakle bojazan o davanju informacija o drugačijem svjetonazoru od vjerskog? Ne osjeća li se možda vjera ugroženom od konkurentskog svjetonazora jer nije sigurna u svoju uvjerljivost i superiornost? Spomenuli ste da bi se svaki vjernik trebao propitati sprečava li ga Bog u činjenju zla. Ima li zatvor kao sredstvo odvraćanja širu ulogu i za vjernike i za nevjernike jer se mnogi ne plaše zločina koji bi počinili, ali se plaše kazne koja bi ih mogla snaći ako ih otkriju? To je povezano s odnosom morala i religije. Vjernici vjeruju jer su u strahu i boje se pakla ili očekuju nagradu i odlazak u nebo. Nije li to lažni poticaj morala? Kod ateista i gnostika je suprotno: slijede svoju savjest i potrebu da budu korektni i da se humano ponašaju prema drugim ljudima. Taj njihov moral je istinski jer nije nametnut religijom. Navest ću primjer: što će učiniti vjernik ako mu Bog, preko svećenika, naredi da ubije, pali, kamenuje, kao što je bio slučaj sa starozavjetnim Bogom Jahvom, a što će reći ateist? Vjernik, ako slijedi dosljedno vjeru, reći će da mora poslušati Boga, a ateist će raditi po svojoj savjesti i odbiti izvršenje zločina jer ga vjera na to ne tjera. Zato su sukobi temeljeni na religijskim razlikama gotovo uvijek najžešći i najduže traju. Ima ih i danas, pa i unutar jedne religije – sukobi između katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj, između sunita i šijita u nekim arapskim i bliskoistočnim državama. Klerikalizacija nema budućnost Koliko treba praviti distinkciju između vjerskog učenja, crkve kao institucionalizacije te vjere i pojedinaca koji vjeri i crkvi kojoj pripadaju daju pozitivan ili negativan doprinos? Svakako je treba praviti jer ovisi o tome kakav je vrh crkve. U Hrvatskoj je on, što se tiče Katoličke crkve, katastrofalan. Osim dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, nisam čuo nijednog biskupa da je nešto lijepo rekao o antifašizmu, a nikad nijedan biskup nije direktno osudio ustaške zločine. Vrh crkve je proustaški i to se vidi iz svih njihovih manifestacija i postupaka, uključujući i nepojavljivanje na komemoracijama za žrtve Jasenovca ili dječjeg logora u Sisku. Naravno, mnogi nisu kao sisački biskup Vlado Košić, ali zašto šute? Zato mnogi, kao svojedobno Stjepan Radić, kažu da ‘vjeruju u Boga, ali ne i u popa’, samo što su samozatajni i nerado se izjašnjavaju o tome. Ta tendencija je prisutna svuda u svijetu s obzirom na negativne strane crkvenih ljudi, života u celibatu, zlostavljanja djece, pedofiliju. Ti su postupci odbili mnoge ljude od njihovih crkava. Oni ne vjeruju u svećenika, ali vjeruju u Boga, da negdje nešto ima. Treba reći i da kod manjina ili kod naroda koji ne žive u matičnoj državi crkva može imati pozitivnu ulogu jer olakšava očuvanje njihovog nacionalnog identiteta: to pokazuju primjeri Katoličke crkve u Istri ili današnji Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Mnogi ističu povezanost kršćanstva i ljevice, pa tako i novi dalmatinski episkop SPC-a Nikodim Kosović ističe da je ljevičar, da je kršćanstvo u osnovi ljevičarsko i da se tu teško uklapa krajnji desni nacionalizam. Koliko se s tim slažete i postoji li raspon između lijevog vjernika i ateista ili agnostika desničara? Ateist teško može biti desničar, a svećenik može biti ljevičar, što se pokazalo više puta kroz povijest. Nažalost, oni su ipak više konzervativci i nacionalisti i skloni preferiranju svoje nacije na štetu drugih; čak i Katolička crkva koja se smatra nadnacionalnom i univerzalnom često ističe, osobito u Hrvatskoj, naciju kao faktor usko povezan s vjerom. Takve su pojave prisutne uglavnom u Evropi, dok je Južna Amerika s teologijom oslobođenja ipak druga priča. Kakva će, po vama, biti budućnost religija i vjerskih zajednica na ovim prostorima? Vjerujem da će se u kraćem razdoblju nastaviti tendencija klerikalizacije društva, međutim u dužoj perspektivi to se neće održati. U Španjolskoj, najkatoličkijoj zemlji Evrope, u doba diktatora Franca do prije 40 godina materijalno prebogata Katolička crkva bila je odlučujući čimbenik u svim sferama života. Danas je na margini, pa se ni četvrtina katoličkih vjernika ne vjenča u crkvi. U Italiji je sličan proces, kao i u Irskoj i drugim zemljama. U gospodarski i demokratski najnaprednijim zemljama većina ljudi nisu vjernici. Prilikom posjeta pape Franje luteranskoj crkvi 2016. spomenut je i podatak kako se većina građana deklarira pripadnicima te konfesije, ali više u smislu pripadnosti tom kulturnom krugu, s njegovom tradicijom, a ne kao vjernici jer ih se oko 70 posto ne smatra vjernicima. Slično je danas i s Izraelcima, od kojih većina nisu vjernici, ali se deklariraju kao Židovi u smislu pripadnosti jednom dugovječnom kulturnom narodu kojem je vjera pomogla da sačuva svoj identitet unatoč progonima i pogromima, krivnjom kršćanstva, kroz mnoga stoljeća. Poljska i Hrvatska se izdvajaju od većine evropskih zemalja jer u njima klerikalizam jača i ima podršku aktualnih vlasti i javnih televizija i radija. Zato mislim da bi opći napredak i stvarna demokratizacija društva mogli bili faktor koji bi trebao preokrenuti taj proces na ovim prostorima. Nadam se da ćemo u budućnosti slijediti najnaprednije zemlje u kojima religija nema veliku ulogu u društvu i politici, ali i da će se i religije mijenjati prilagođavajući se novoj društvenoj stvarnosti, uz veće uvažavanje znanosti, i više se baviti vjerskim pitanjima. https://www.portalnovosti.com/josip-sruk-ateistima-je-danas-gore-nego-vjernicima-prije-50-godina
  9. – Advantec Group D.O.O mi je upravo oborio MOJ autorski rad – SVU MUZIKU koju sam komponovao za svoje crtaće „Maksimove Avanture“! Pogledajte screenshot! Na muziku nemaju i MOJE kompozicije nemaju apsolutno nikakva prava. HITNO ZAUSTAVITI ADVANTEC!!! / Advantec Group D.O.O. – napisao je Nikola Tomić. Autor je rekao i da je izvesna firma napravila juče sajt i sebe potpisala kao autora njegovih dela, odnosno crtaća Maksimove avanture. Podsetimo, pre nekoliko dana su sa Jutjuba obrisane sve epizode Maksimovih avantura. Autor se tada obratio javnosti. – Dragi prijatelji, roditelji i deco… Sa tugom Vas sve obaveštavam da je dana 13. juna 2017. godine moj Youtube kanal www.youtube.com/djnykk ponovo brutalno napadnut (na identičan način kao 2015. godine), ali ovoga puta od strane Advantec Group d.o.o, firme iz Beograda koja je 30. maja 2017. godine podnela prijavu za zaštitu žiga u pokušaju da prisvoji moj autorski rad i logo “Mama voli bebu – Maksimove avanture” kao svoj u Zavodu za intelektualnu svojinu u Beogradu, te je koristeci takav dokument-prijavu, zloupotrebila da privremeno sruši SVE crtaće “Maksimovih avantura” na kojima sam radio skoro 2 godine i koji predstavljaju moju porodicu (ženu, dete, kucu-Mašu, papagaja, ribice)… Slučaj je predat advokatima i nadamo se najboljem ishodu u što skorije vreme… Hvala Vam svima na razumevanju i podršci! – napisao je. Šerujte ovaj tekst kako bi ga videlo što više ljudi čiji mališani vole Maksimove avanture. Kako bismo dobili komentar od pomenute firme, pozvali smo, ali se na brojeve telefona istaknute nisu javljali, te smo ostali uskraćeni za drugu stranu priče. Pročitajte i zašto su sa Jutjuba obrisane sve epizode crtanog filma Maksimove avanture. ИЗВОР: http://www.piplmetar.rs/gore-od-grdjeg-brutalni-napad-na-autorska-prava-kreatora-mama-voli-bebu-i-maksimovih-avantura/2/
×
×
  • Креирај ново...