„Nemoj pogrešno da me shvatiš“ je rečenica koju izgovaramo kao uvertiru za neprijatnost koju očekujemo da će nastati nakon onog što planiramo da kažemo drugoj osobi. U situacijama kada pretpostavljamo da naš sagovornik možda neće razumeti ono što kažemo ili da će ga to uznemiriti. Onda kada iznosimo svoj stav ili mišljenje, naročito ako je negativno i ako je velika verovatnoća da se našem sagovorniku neće svideti. Koristimo je kada kritikujemo, a ne želimo da nam sude zbog toga, ili kada se zavaravamo da nećemo da povredimo ili uvredimo sagovornika.
Da li potencijalna neprijatnost nestaje ili se bar umanji ukoliko je najavimo? Koji je cilj koji postiže „Nemoj pogrešno da me shvatiš“? Kakav efekat ima na onoga kome je upućena, a koja je pozicija onoga koji je upućuje? Da li njena upotreba govori nešto o onome koji je izgovara?