Odmjeravao sam svoj život prema Tvojim riječima: "Blago vama" i "Jao vama". Ništa u meni nije posve sigurno; ništa posve jednoznačno; ništa posve jasno. Ni siromaštvo radi Kraljevstva, ni plakanje radi smijeha, ni progonjenost zbog Sina Čovječjeg. Pomiješala se sitost s gladi za Tobom, smijeh s plakanjem i pokuda s pohvalom koju sam tražio, ili očekivao. Sta ćeš sa mnom ovako nestalnim? Hoćeš li znati prepoznati barem iskren bol prognanika raja, koji Te slijedi u ovim ravnicama i osjeća kako dižeš svoj pogled do njegovih nemira?
Anton Šuljić