svakako sustina-kako se pred drugima predstavljamo i ono sto zaista jesmo, u svemu pa i u poboznosti i veri ima tu polarnost i dvojnost.
Slazem se sa svim napred recenim...
Moje iskustvo je neznatno, ali dobro je kada mogu da se primete skretanja u samoljublje, gordost, samovelicanje...
Cak u bilo cemu sto radimo.
Opet ima jedna stvar...Psiholoski, ako po sebi ja imam malo samopouzdanja, vremenom se na neki nacin to osecanje sigurnosti povecava, utvrdjuje se onim sto radim(naravno misleci na ono dobro). I kada dobijem pohvale od ljudi - onda to znaci, naravno. Ako imam vrednosti, ako nesto radim dobro onda sam i zadovoljan.Ne zato da bi to drugi videli, nego jer je dobro. I jer me izgradjuje.
medjutim, onda kada ima manje nekog truda, napredovanja, a trazi se po svaku cenu pohvala da bi se odrzali koliko toliko-tj slika koju imamo o sebi, ili sacuvali sebe, da nesto ipak vredimo, to je vec kretanje u suprotnom pravcu. Odraz nastupajuce ili prisutne lenjosti, camotinje, odsustva perspektive...
Kada je prisutan prvi slucaj: trud-dobro, dobra dela, pa i pohvale od strane drugih, to je jedan pozeljan pravac...kada se prevagne na stranu gordosti, preuznosenja zbog ucinjenih dela, velicanja sebe, unizavanja drugih, to je i u psiholoskim terminima: egoizam, egomanija- negativno...
Ono sto je mene zanimalo u ovom kontekstu savremenog farisejstva i licemerstva, nije samo slucaj onih koji o sebi visoko misle, vec, sto je cesce slucaj, i onih koji o sebi misle lose, ne vole sebe. Dakle, tu imamo slucaj da ce se ljudi sa takvim osecanjem manje vrednosti, opet truditi da se pokazu boljim nego sto jesu, ili koristiti neki drugi mehanizam, ovaj put se radi o udovoljavanju drugima, snishodjenju, u svemu i svacemu. To je ono kada se ponasamo kako drugi ocekuju od nas...
Ovo su samo neke crtice, kratki pregled nekih tema koje mi se namecu prethodnih meseci....otuda se izvinjavam na nekoherentnosti...