Jole

Brate u Hristu,blagoslovi! Imam nepunih 50 godina,i 1.put sam postio post,skoro do kraja(Bozicni post). Posto duhovno nisam posve izgradjen,nisam ni znao,a ni imao duhovne snage,da post izdrzim do kraja,onako kako bi trebalo. Prvo iz neznanja,ili nemara, nisam zatrazio blagoslov od parohijskog svestenika. Postio sam prvih dana prilicno ispravno,i nakon6-7dana,se po 1.put ispovidio,mislim,najbolje sto sam mogao. U medjuvremenu,,sam saznao da u odredjene dane mogu popiti i malo crnog vina. Dan ispovijesti je bila subota. Imao sam strasan stid,strah,pa sam prije ispovijesti popio oko 1/2 l crnog vina,a poslije toga jos otprilike toliko. Napomenuo sam svesteniku na kraju ispovijesti,o konzumiranju 1/2l cr.vina,a on je sugerisao,da vodim racuna o toma,i smanjim na razumnu mjeru,jednu casu,na cijeli dan. Glasno sam saputao,i strasno se tresao prilikom prve prave ispovijesti,pa sam zbog svega,otisao sa vecernje sluzbe,koja je bila u toku. Poslije sam do kraja dana popio jos,otprilike 1/2 l cr.vina,ali se nisam opio. Poslije sam se,tokom posta,nastavio ispovijedati i pricescivati,ali sam i svjesno i nesvjesno,krsio pravila posta,kao npr.neumjerenost u jelu i picu ,gnjev,mnogobriznost,narocito za materijalno,i sl. I te sam grijehe,u medjuvremenu,ispovijedao,ali ih svjesno i nesvjesno ponavljao. Pobrkao sam i kad se moze jesti riba,kad na ulju,kada moze malo vina,itd. Na Badnji dan,usljed malovjernosi i ocaja,se opih,a na Bozic,najradosniji dan,dan pomirenja,prastanja,se veoma gnjevih,u toku razgovora,sa porodicom,oko mog odavanja picu,i drugih stvari. Mada sam htio,bar taj dan da izbjegnem te teske razgovore,i da gnjev drzim pod kontrolom,nisam u potpunosti uspio. Veoma se kajem zbog toga,i sto tako nedostojno,docekah, Badnji dan i Bozic,i razalostih zenu i djecu,sebe samoga,ali i Gospoda razocarah. Pijem godinama,ali mislim da mi to pomaze,da se malo opustim,zbog svih svojih problema. Rijetko se opijam,ali to narocito smeta mojoj porodici,i kad malo pijem. Zelim da operem svoje grijehe,da napravim zaokret u duhovnom i svakom drugom smislu,ali uz alkohol, i nemoci,slabostk,stecene ruzne navike.sebi i bliznjima cinim lose,gubim strpljenje,obuzima me nespokoj,camotinja, i umjesto da se radujem u postu, svaki dan,ja neznam da se radujem,i plasim se sta cu recida cu pogrijesiti,oprezan sam i opterecen u isto vrijeme,tako dai post pada tesko,a i sve poslijeI u velikoj zelji pogrijesim i ocajavam i pijem,...da to nema smisla .Uvijek sam imao dobre namjere,a narocito se trudim u poslednje vrijeme,ali me pogadja,sto sam neshvacen,i pomalo gubim i samopuzdanje. Hrista Boga nosim u srcu i dusi,ali sta vrijedi,kad sam nepostojan. Konkretno pitanje,za Vas je;da li mi je Bog oprostio,bar one "velike "grijehe,koje sam vec ispovidio i pricestio se,ali i one"manje",koje sam isto tako ispovidio,i pricestio se,iako sam ih svjesno i nesvjesno ponavljao,kao ruznu naviku,zbog moje malovjernosti,i duhovne nedoraslosti? Da li bih trebao,ponovo,ispovijediti vec ispovijedjene grijehe,iako ih nisam,smatram,ponovio,zbog ovih,svakodnevnih,koje iznova ponavljam,iako se trudim,ali nedovoljno,izgleda? Da li mi Bog,zbog mojih slabosi,nedosljednost,ljenosti duhovne,hoce oprostiti,ista? Svestenik mi je nakon 1.ispovijesti rekao,da je tad ispovijedjeno,i od Boga oprosteno,ali zbog kasnijih nemoci,i nedosljednosti,u postu i poslije,strahujem da ce mi post prethodni,i pogotovi svi dotad,biti na sud i osudu, na Strasnom sudu?!