Jump to content

Anastasija_

Члан
  • Број садржаја

    20
  • На ЖРУ од

  • Последња посета

Everything posted by Anastasija_

  1. Nadala sam se da će mi biti jasnije kad pogledam video... uzalud.
  2. Moraću da probam. Ništa gore od savesti koja muči, a ne zna se zašto.
  3. Sve zavisi od kvaliteta ličnosti.
  4. Kada bih ovakvog našla, ne bih ga bila dostojna. Previše sam egoistična da bih umela da cenim ono što on može da pruži.
  5. Daleko sam ja od Hrista. Čak ni milost od Boga ne tražim toliko koliko brzu presudu, da me već jednom pregazi i završi sa mnom. Počinjem da razumem svoj promašaj. Tražim spas od ovog besmisla i prolaznosti, rešenje za egzistencijalnu krizu, a ne Hrista kao ličnost. Ne poznajem ga, ne vidim ga kao spasioca, nego kao sudiju. I vere sam se setila da bih zaobišla psihologa. Naglo sam izgubila detinju nesvesnost sopstvenih greha, a pokajanje ne umem da artikulišem. Mislila sam sad u nedelju da odem na liturgiju, daleko od moje parohije, ali ni za to nisam smogla snage.
  6. Ja želim da se potrudi da me osvoji. Da znam da želi baš mene i da mu nisam jedna u nizu kod koje proba.
  7. Razmišljam i shvatam da moj slučaj nije ovakav. Ja sam previše egoistična da bih osetila nezadovoljstvo samom sobom. Osećam tugu i besmisao, a za verom sam izgleda posegla kao za bromazepančićem. Samo da prođe, a ne da nađem smisao koji mi nedostaje i da mi se svest razvedri.
  8. Nema mi spasa. Ne znam da li mi je gore da uspem sve ovo da ispunim i da idem okolo kao neka svetica sa dignutim nosem, ili da dignem ruke. Kad pogledam, skoro svi moji razgovori spadaju u prazne i besmislene, uz smejanje i kikotanje, ali sam ih svejedno nekada volela. Mogu samo da molim Boga da me zgazi već jednom, jer ovo i pored najbolje namere neću postići. Ili da me skameni kao onu Zoju, da ne činim grehe. Bilo bi lepo u ležećem položaju.
  9. Nisam baš najsrećnije izabrala taj izraz. Htela sam da pitam kako izvući te grehe iz pamćenja i pokajati se za njih.
  10. Šta da radim ako osećam da mi savest nije čista, a ne mogu da se setim svega što sam zgrešila? Pri tome ne mislim samo na konkretna i krupna zlodela koja pamtim, nego na mržnju koju sam osećala nekada u prošlosti, kada nisam oprostila nego zaboravila potpuno na tu osobu. Mislim i na ogovaranja i laganja za koja u tom trenutku nisam ni pomislila da su nešto loše, kada sam bila "blaženo" nesvesna da grešim.
  11. Ne verujem. Poslao bi mi pravog čoveka, a ne periode gde se smenjuju tuga i apatija. Toliko da sam poželela da me zgazi i oduzme mi život, samo da to prođe. Želela bih samo da mi otkrije zašto, pre nego što se to desi.
  12. Ako je momak dobar, a neka devojka to ne vidi, njen gubitak. Videće ona prava.
  13. Sviće zora, a ja spavam u nekoj senci i ne ustajem. Vidim zrake kako se probijaju, ali još malo da odspavam... Daleko od svih koji bi da me bude...
  14. Ne znam. Više od godinu dana osećam da nisam dete i da mi Bog sudi kao odrasloj... kao da mi je dao nekakav ultimatum koji ne znam kako treba da ispunim. Ako želi da me zgazi, samo nek to učini što pre.
  15. Volela bih da umrem kao Ćapeleto iz Dekamerona, ali sa pravim pokajanjem umesto glume. Kratka bolest, upala pluća, groznica... Da mi Bog razbistri savest, da mi otkrije šta sam Mu sve skrivila i da mi da malo vremena da prolijem dovoljno suza za grehe, a onda da me uzme. U postelji, na pločniku, na stazi na Adi... bilo gde.
  16. Koji su to sinovi i kćeri Božiji, a ko ljudski? Kako ih razlikuješ?
  17. Sramota me je. Gledam kako ljudi stradaju, čak i ovde na temi o molitvenoj podršci, a ja se prenemažem, iako mi objektivno ništa ne fali. Moram se prenuti.
  18. Moj osećaj je sličan, ali nikako nisam tako smela. Samo bih mu se bacila pod čizmu, da već jednom završi sa mnom.
  19. Promače mi tvoj komentar, kad mislim samo na sebe. Jesi li bila na razgovoru? Kako to izgleda?
×
×
  • Креирај ново...