damsoyu

Pa ako vecina clanova pomjesne pravoslavne Crkve ili neke parohije zeli da se moli za pretke svih svojih clanova parohije,ili nema nista protiv, valjda je to u duhu Bozijem da se dozvoli da se mole? Nije pravoslavna Crkva neka sekta pa da zbranjuje da se nekome zeli dobro i da se Bog pozove upomoc? Opet kazem ne mole se za neke zlocince sto su radili protiv pravoslavlja vec za pretke sadasnjih clanova pravoslavne Crkve?Kome bi od vjernika to smetalo ? Mislim da je ovo jako bitna tema za uopste stanje Crkve i njenu buducnost

Stavio sam ovu temu na drugi forum ali mislim da se tice i ovog foruma

U liturgiji svetog Jovana Zlatoustog postoji onaj dio gdje se moli za "svu [pravoslavnu] upokojenu oce i bracu nasu". prvo pitanje:Gdje su sestre i majke? drugo pitanje: a preci koji nisu bili clanovi pravoslavne ? Pravoslavnu sam stavio u zagradu jer to ne obuhvata sve onda nase pretke.Mi koji smo pravoslavci a imamo pretke i npr. katolika ako se molimo u crkvi zelimo da se molimo za sve pretke, a ne samo za pravoslavne pretke.(Mislim da se ponekad rijec pravoslavna u zagradi izostavlja.).Ili npr ako je neko nov prisao pravoslavnoj Crkvi iz RKC ili mozda i protestanata. Znam da ce neki dati ustaljeni odgovor "Crkva se ne moli za "nepravoslavne" , dozvoljena je samo privatna molitva. Medjutim i mi sto smo pravoslavci a imamo i predaka katolika ili ostalih Hriscana smo valjda dio Crkve? Da li to Crkva nas uslovljava da se ne molimo za svoje pretke? Ako smo mi sa precima druge hriscanske konfesije znacajan dio pravoslavne Crkve, pogotovo po nekim krajevima- npr Dijaspora, Vojvodina, dijelovi Bosne,Hrvatske...sta je problem da se mi molimo za svoje pretke? Pogotovo sto u praksi vecina njih je jako nas pomagala i stitila pravoslavce. Valjda clanovi Crkve treba da se mole za sve pokojne oce i bracu nasu(i sestre i majke)- jer ako vec misle da tamo neki krstas sto je rusio Carigrad nije zasluzio da se moli za njega,ili neki inkvizitor sto je spaljivao na lomaci, onda valjda predak nekog pravoslavca je zasluzio da se moli za njega-ako ni zbog cega drugog a ono zbog toga sto mu je prenio zivot. Ako pogledamo istoriju Srbije koja je pre autokefalnosti i kroz istoriju bila puna katolika a podosta i bogumila, pocev od Nemanjica i njihove papske kruna i brakova sa katolicima,i tako sve kroz istoriju gdje su primorski krajevi npr Kuci,Bratonozici, Popovo polje tek nedavno primili pravoslavlje, pa mnogi krajevi u Sremu u XVII vijeku, pa danas Vojvodina i Dijaspora, postvlja se pitanje kako su ti ljudi primani u pravoslavlje? Jesu li njima trazili da se odreknu svojih predaka i da ih zaborave? Ili su i njihove pretke"pribrajali" pravoslavnoj Crkvi,ili su se samo molili za njih? U to vreme narodne nepismenosti, (koja postoji puno i danas) mogu samo da zamislim mastovitost vladika i popova i kako je to samo narod prihvatao i tumacio.Bilo bi jako lijepo kad bi neko napravio naucnu analizu dokumenata o tim dogadjajima. Na stranu sada dubinska teoloska rasprava sta koga cini pravoslavcem ili katolikom, gdje postoji ona divno tacna misao da su "mnogi rimokatolici veci pravoslavci od nekih pravoslavaca, a mnogi pravoslavci veci rimokatolici od rimokatolika" koju moze u drugu temu da se stavi. I na kraju da ponovim i prvo pitanje: A majke i sestre?

Tavita baba ti je kao mucenik.Zalosno je sto su je provocirali i napadali.

Evo da napisem.Upokojila mi se baba u martu.Bila sahrana i na sahrani katolicki pop citao opelo,a pravoslavni pop komsija pored njega u sluzbenoj mantiji drzao svijecu upaljenu..Katolicki pop rekao "sada pratite nas u molitvi svako na svoj nacin kako je naucio" misleci pritom sto je puno (istocno)pravoslavaca bilo tu.I tako ide opelo a ljudi se mole i krste kako je ko naucio...Dva popa zajedno u odijelu i puno vjernika krstenih u kc i spc zajedno se molili.Jest da je sahrana ali bolju scenu sahrane nisam mogao zamisliti.

Zanimljivo bi bilo analizirati i period 1054-1217, pre autokefalne Spc,gdje veliki dio Srba pripada Rkc ako ne i vecina, pa se u istorijrkim citankama pise obicno kako ,se raskol nije osjecao medju obicnim narodom, ..mislim da je vezano za temu.

Znaci moji su osudjeni na propast?

Da li ce mojim bliznjima Isus uskratiti spasenje SAMO zato sto su clanovi RKC, a ne slazu se sa mnogim dogmama RKC(konkretno ni sa dogmom da Isus papa treba da vlada svom Crkvom,niti da je bezgresan,niti smatraju PC odijeljenom...)?

Je li to zvanicno ucenje PC ili samo tvoje licno misljenje

Većina odgovora kao zaključak ima da nije neophodno nagovarati moje bližnje da formalno prelaze u PC.Pitanje nije da li je njima garantovano spasenje, već da NE može njih RKC da odijeli od Crkve ako se oni ne osjećaju odijeljeni..ako doživljavaju i PC kao Crkvu, ako smatraju da papa NEMA pravo da nameće svoju vlast istočnim crkvama,ako..sve ono što sam naveo. Ako oni vjeruju pravovjerno, da li će ISus njih uskratiti Čaše samo zato što ona dolazi iz ruku RKC svestenika? Ako je Isus toliki formalista, onda bih ja zaista trebao podhitno uzeti slobodan dan i otputovati do njih i isprepadati ih ovim temama koje ne razumiju i nametnuti im pravoslavno pricesce?

Kako sad ovo, pa cijelo vrijeme pričamo kako se Crkva prostire i izvan kanonskih granica.I ovo nije tema o čitavoj RKC već o konkretnim osobama.

U pravu si da treba prvo svoju glavu da razbistrim,zbog porodične situacije moja vjera je poprimala raznovrsne oblike. Pravoslavna rodbinska strana su vise "nacionalni pravoslavci" koji slave slave a u Boga slabije vjeruju, zapravo prvi pravi pojam Boga dobio sam sa ove katoličke strane . I kroz odrastanje PC je za mene bilo nesto nacionalno,isao sam na liturgije o praznicima porodicno,vise kao neki "lokalni plemenski obicaj" , a sa katolicke strane to je bilo mnogo ozbiljnije, univerzalno,price o Bogu, Filmovi o Isusu,Mojsiju, snimljeni na zapadu..pojam nečeg "opšteg i svjetskog".Pri tome su svi počev od familije,škole,okoline, niko nikada nije mislio ni govorio o katolicima nešto loše u vjerskom smislu,a pogotovo dovodio u sumnju njihovo spasenje.Niko nije ni upućen u pojedina tumačenja da papa treba da vlada svom Crkvom, bukvalno smatrali smo ga svi kao "patrijarha zapada",rodbina moja i pravoslavna i katolicka.Skoro da smo vjerovali da postoji i zapravo Evharistijsko jedinstvo,i da je raskol 1054 ustvari samo pdojela teritorija,kao npr sada Makedosnka Crkva itd. Tako da sam ja kasno tek krajem 20-tih godina poceo da shvatam pojedine dogmatske probleme kad su poceli da se isticu u pojedinim medijima doduse vise u politickom kontekstu.Tako da sam mozda teoloski nepismeniji ali vjerujem da smo mi porodicno bili na neki način projava jedinstva Crkve.

Jednom skorije sam bio u prilici, pošto starina ima običaj da kaže "krst je krst" ,aludirajići na PC i KC, kad je to rekao pa me je pitao "jeli tako" znajući da ja ponešto čitam o tome, odgovorio sam mu "ima nekih razlika ali to za običan narod ne dolazi do izražaja"(imajući u vidu ranije dogmatsko ispitivanje o papi itd) i "Koliko je kome dato tako će mu se i suditi"... Posle sam razmišljao možda da li sam pogrešio u odgovoru,da li sam trebao da budem "stroži", ali imajući u vidu njihovo razumijevanje i življenje vjere ,da bih ih samo omeo , i na trenutak dok sam se premišljao sjetio sam se riječi popa komšije i odustao sam od "strogoće". Da li se na mene mogu primjeniti riječi da sam odgovoran što nisam dovoljno dobro objasnio?Da li treba da se za to pokajem ili sam dobro postupio.Hvala svima na veoma lijepim odgovorima

@Kopitar malo humora nije na odmet, ali ja ipak temu shvatam veoma ozbiljno, jer starine imaju 90 i 87 godina i ako je to istina, nemam vremena za gubljenje

Hvala na dobrodoslici,Tamo daleko. Iz tvog teksta zakjucujem tvoje misjenje da je potrebno da svoje bliznje evangeliziram da predju u PC i da pop koji je rekao da ne treba nije u pravu. Medjutim,pitanje je da li su oni vec u nekoj nevidljivoj zajednici sa PC ako u srcu ispovjedaju tako?Da li dogme Rkc u koji oni ne vjeruju kao npr bezgresnost pape njih mogu da odvoje od PC? Dakle u toj definiciji trazim objasnjenje.Negdje sam citao da za raskol od Crkve treba raskol srcem i umom.Ako neko srcem i umom nije u raskolu,onda je on u Crkvi,bez obzira na formu.Mislim da se djelo zove ,,O granicama Crkve,, od Florovskog.