Uključio sam se samo da kažem da je za mene kao hriščanina prihvatljivo da volim i da budem ravnodušan, ali ne i da mrzim. Mrzeti ne bi bilo hriščanski. Odnosno mržnja nekada dođe kao reakcija kada se neko prema vama ponese loše, jako loše. ali to je trenutno osećanje i ne treba da se održava, i mržnja kao negacija ljubavi mora da bude demontirana. Đavo je taj koji bi voleo da mi mrzimo, da menjamo ljubav za mržnju. Meni je kool da budem ironičan i recimo da kažem: Oduševljen sam činjenicom da posle Hrista i Majke Božije na ovom svetu šeta još jedno takvo bezgrešno biće koje će ako ikada pogreši prema meni/nekome ( hipotetički), biti karakter, shvatiti da je pogrešilo i izviniti se.