A da počnem ovako - Pomaže Bog, brate
s obzirom da je vreme posta i pomirenja, ja ću ti se izviniti ako su te moje reči na bilo koji način uznemiile. Možda sam bila preoštra, ali ono što sam htela da kažem je da se možda treba posvetiti onome što mi jesmo (ili bi trebalo da budemo), a ne kakav je neko drugi, bilo to Nik Vujičić ili neko tamo. Dakle, u tom kontekstu mene ne interesuje, da li je on Evanglesta ili šta drugo. Iskreno, ne znam ni sama puno o njima jer se bavim našom verom gde itekako treba još puno da učim, tačnije dok sam živa.
Dalje, poštujem sve dobronamerne ljude i njihove postupke, pa i ako nije Pravoslavac, to je njegovo pravo. Moje je da ga ne osudjujem zbog toga. Ako je on svojim govorom pomogao makar jednoj mladoj osobi koja je eventualno zbog svog invaliditeta pomišljala na ono najgore, onda je on mnogo veći od mene.
I nekako, mnogo priče oko para. partija...svih tih stvari koje nisu dušekorisne. Razgovori na takve teme ne donose smirenje (koje je potrebno da bi smo se posvetili Bogu i molitvi) zato se radije distanciram i vežbam i učim da se bavim dušekorisnim razmišljanjima i razgovorima.
Na kraju, ako se ne varam tvoj brat je Dejan, zar ne? Ako sam u pravu, radilia sam sa njim, često je pominjao brata u Rusiji, pa otuda moje oslovljavanje. Sve najbolje!