Jump to content
  • Поуке.орг - инфо
    Поуке.орг - инфо

    ПОЛИТИКА: Латиница није српско писмо

      У службеној употреби латинице неће бити и не треба да је буде
       

    sreto-tanasich.jpg

    Закон познаје само службену употребу језика и писама, па ће тако само ћирилица бити службено писмо у Републици Србији, а законом су предвиђене и казне за непоступање у складу са члановима који регулишу употребу службеног језика и матичног ћириличног писма. Укратко, ово је садржај кључних предлога измена и допуна Закона о службеној употреби језика и писама који је упућен Влади Републике Србије и чије се усвајање очекује. Будући да се у вези са поменутим изменама постављају многа питања у пракси, за одговоре смо замолили проф. др Срету Танасића, научног саветника Института за српски језик САНУ, председника Одбора за стандардизацију српског језика.

    Зашто се у Нацрту измена и допуна Закона о језику и писму само ћирилица прописује код службене употребе српског језика? Зар ћирилица и латиница нису равноправна писма српског језика?

    Прво, то је нужно да би се испоштовала уставна одредба о језику и писму: ту стоји да је у Србији службени језик српски, а писмо ћирилица. Друго, што је најважније и због чега и јесте таква уставна одредба, јесте чињеница да је само ћирилица српско национално писмо. Готово све што смо створили, запамтили и сачували у својој историји створено је на ћирилици. На ћирилици је Мирослављево јеванђеље, најзначајнији писани споменик на српској редакцији старословенског, бисер писане баштине у светској културној ризници, и толики други њему слични писани споменици, дело Светог Саве, па Кулинова повеља из 12. века, најстарији писани споменик на српском народном језику, Душанов законик – да не набрајамо даље. Ко би се одрекао такве баштине? Латиница није српско писмо, иако је у двадесетом веку доста писано на њој. Међутим, она је увезена, посебно је натурана после Другог светског рата у име српско-хрватског језичког заједништва и братства и јединства. На хрватској страни није било тако, ћирилице није било, чак ни за Србе у Хрватској. Нема никаквих разлога, нити потребе, да се латиница озакони као равноправна ћирилици.

    Ипак, велики је број људи који се залаже за равноправну употребу два писма, а као један од разлога наводи се и тај да је латиница подобнија у савременим условима глобалне комуникације.

    Више пута сам истицао, то је мишљење струке, осим „часних изузетака”, да нема ни једног јединог разлога да се ћирилица замењује латиницом. Ако не рачунамо такве техничке проблеме какве има српска пошта, што се ових дана показало као велика национална срамота – да нема техничких услова да телеграм у Србији може да буде послат на ћирилици. Зар треба чекати да их закон на то присиљава? Да, има оних који се залажу за латиницу у службеној употреби. Они су врло гласни, па се стиче утисак и да су бројни. А то је фронт организован од различитих група. Има ту људи који заиста мисле да су два писма још равноправна, не знају шта се десило са српско-хрватским језичким заједништвом пре три деценије, има оних који једноставно не би да мењају стечену навику, има оних који мисле да ће употребом латинице стећи неке материјалне користи, ту су и неки издавачи и средства информисања. Да ли држава може и сме жртвовати националну културу и културни идентитет зарад нечијег профита? Међутим, у центру тог фронта су људи који знају шта за српску културу и национални идентитет значи ћирилица. Зато и чине све да је протерају и преправе нашу културу, а добро знају: у култури је снага једног народа. Да не помињем ништа друго из историје – сетимо се да су нацисти 1941. међу циљеве за бомбардовање одабрали и Народну библиотеку. Хтели би да ми раскинемо са својом вишевековном културном традицијом у којој је, поред тога што баштинимо богату писмену традицију којом би се сваки европски народ поносио, сведочанство о нашој историји, у којој је наш идентитет.

    Да ли ће сви издавачи морати да објављују књиге на ћирилици?

    Морали би, без обзира на то шта ће закон рећи. Па зар они не тврде да врше културну мисију. А ћирилица је у центру српске културе, препознатљиви знак српског културног идентитета. Уосталом, тако је виде и у свету. У „Политици” је већ указано на чињеницу да стандард ISO 12199 уз српски језик препознаје само ћирилицу, све што је написано српским језиком и латиницом у светским библиотечким фондовима књижи се у хрватску културну баштину. Да ли то хоће српски аутори? Неће, само што их о томе нико не обавештава.

    Да појаснимо домене службеног и јавног. Да ли се службено односи на медије, да ли ће лист „Данас” морати да буде на ћирилици? И сви титлови на телевизијама? Шта још улази у домен службеног?

    Нигде у свету не постоји разликовање службене и јавне употребе језика. Код нас је само био убачен појам јавне употребе језика, никад није дефинисан, нема га у Уставу из 2006. године, а није га било ни у претходном. Постоји службена и приватна употреба језика и Закон ће дефинисати шта је службена употреба језика и писма. Не могу унапред говорити како ће се штампати лист „Данас” и други који данас излазе на латиници. За мене је логично да у Србији штампа која излази на српском језику буде на ћирилици, као и да на телевизији имамо ћирилицу. Свакако ће држава наћи начине да стимулише употребу ћирилице у средствима информисања и издаваштву, то јој је обавеза.

    Како ће националне мањине морати да пишу у службеној преписци?

    Исто онако како националне мањине у једној Француској, Шведској или Аустрији пишу у службеној преписци на службеним језицима тих земаља. Важно је да смо ми решили језичка права мањина у складу с највишим европским стандардима, и тиме се можемо поносити, а нигде у свету не постоји могућност да се службени језици неке државе прилагођавају националним мањинама, такво нешто било би у свету незамисливо, неозбиљно и спомињати.

    Шта ће моћи да буде на латиници? Да ли то значи да је неће бити у службеној употреби?

    У службеној употреби је неће бити и не треба да је буде. У комуникацији која не подразумева службену употребу српског језика могуће је користити латиницу.

     

    Извор: Политика




    Повратне информације корисника

    Recommended Comments



    Управо сада, Lady Godiva рече

    А добро и знали смо да овде није реч само о писму. Нема ова тема везе са ћирилицом него о томе како мали Перица замишља Србе, јунаке, небески народ. :0212_rolleyes:

    Е да ти не зачиниш са својим закључком који нема у овом случају везе са истином не би било ништа и који је обична етикета иза које не стоји ништа.

    Срећан вам празник свима!

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    @Вилер Текс  Sve ovo naše pisanije je nebitno - da nam prodje vreme. Nije ni na meni ni na tebi da odlučujemo o bilo čemu vezanom za lingvistiku. O tome bi morali da raspravljaju stručnjaci - lingvisti. Problem je što se takav stručnjak, u uvodnom tekstu teme, poslužio neistinom. A to znači da od kvalitetnog rešenja, koje poštuje struku, nema ništa. Biće "kako tata kaže", pa makar to bilo najgore moguće rešenje. 

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    A da ponovim još jednom, sada u skraćenom izdanju

    Viler: "...су Срби Срби само ако су православни"

    a par postova kasnije, takodje Viler

    "Нисам ни ја приписао некоме да није Србин"

     

     

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 4 минута, Branka62 рече

    A da ponovim još jednom, sada u skraćenom izdanju

    Viler: "...су Срби Срби само ако су православни"

    a par postova kasnije, takodje Viler

    "Нисам ни ја приписао некоме да није Србин"

     

     

     

    Извадила си потпуно ствари из конекста и ако сам ти све лепо објаснио. Та реченица коју из узела у којој сам рекао да су Срби Срби ако су православни се односила на то да Срби постају нешто друго ако се Христа одрекну. Срозавају се-до ништавила. И то је право мењање идентитета- оно погубно и најгоре. 

    И шта ће ми Србин који неће Христа. Ближи ми је Абориџин који хоће Христа.

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    Nije mi sad uopšte jasno šta vi očekujete od EU i Evropskih institucija u tom pogledu, naročito ako se i dalje gurate nogama i rukama da budete primljeni tamo? Jeste li vi svjesni na šta će ličiti te sudske tužbe ili žalbe nezadovoljnih srpskih gradjana po donošenju takvih zakona? Shvatiće oni tamo u Strazburu odmah o čemu se radi za pet minuta, dovoljno im je samo pokazati i objasniti kako radi i funkcioniše ovaj sajt za preslovljavanje. 

    http://www.preslovi.re.rs/

    I kad se tim pravnicima i sudijama u Strazburu objasni da se radi o pravima stečenim još 1918. na oba pisma što uključuje i da se Hrvati mogu služiti ćirilicom isto kao i Srbi latinicom, biće to za njih jasan slučaj diskriminacije i obespravljivanja samih srpskih gradjana u Srbiji svejedno da li Srba ili bilo kojih drugih kojim će biti anulirana ta njihova dosadašnja prava stečena još 1918. godine. Zaista si vi mislite da će vas EU u kojoj čak i potpuni stranci bez državljanstva imaju pravo glasa na izborima, podržati u nečem takvom? Ne, prvo će vas natjerati da i vi u RS potpunim strancima bez srpskog državljanstva koji imaju dugotrajni ili stalni boravak na teritoriju Republike Srbije date pravo glasa na izborima regionalnim i republičkim kao što je to u EU a vaš zakon ovako kako je zamišljen će okarakterisati kao diskriminatoran, neustavan i u rasporu sa EU legislativom upravo s ogledom na ta već stečena istorijska itd. prava još od 1918. i ostalu legislativu i legislativni kontinuitet Kraljevina SHS, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ i SRJ. Još ima masa ljudi koji su rodjeni u Kraljevini SHS/Jugoslaviji živih i koji su uživali ta prava na oba pisma cijeli svoj život! Unaprijed propala i promašena stvar! Legislativni škart koji ne spašava ćirilicu ali zato od rodjenih Srba i srpskih gradjana preko noći jednim potezom pravi nacionalnu manjinu i diskriminiše ih u samoj Srbiji. Pa u EU stranci bez državljanstva imaju pravo glasa na izborima i na koješta sve još a vi bi da  od Srba, srpskih gradjana pravite diskriminisanu nacionalnu manjinu i to u samoj Srbiji! Ah, to će biti milioni evra za te tužbe na sudsko odškodnjeni, obeštećenje! Samo hrabro napred! To će biti baš odličan biznis, tužiti državu zbog latinice! Požurite s tužbom narode dok još nije nestalo, vreće evra se dijele u Strazburu! Zarada sigurna! Dovoljno je samo biti diskriminisani srpski gradjanin! Pisma i njihova upotreba i korištenje mogu biti samostalnim predmetom pravnog spora i bez nužne vezanosti za odredjenu gramatiku i pravopis bilo kojeg jezika, naročito ako su već definisana ranijim zakonima kao što je to slučaj kod nas od Kraljevine SHS i 1918 g, pa sve do sada. :D 

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    Danilo Kiš: O nacionalizmu


    Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo od zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma. Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se „izrazi”, ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne slobodnozidarske skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, za zadatak i cilj probleme epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih itd.

    Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N. N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, i skinuli ga sa slobodnozidarske lože, u koju se on sam smestio, ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuum bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila. To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična i društvena nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomenu jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova „tajna” da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju. Ovaj i ovakav portret, primenljiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one suviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju, asketa, potencijalni borac, koji čeka svoj čas.

    Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama, nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta. Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje, koje ne iziskuje truda. Ne samo pakao to su drugi, u okviru nacionalnog ključa naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko…) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu.

    Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše „iz naroda i za narod”, koji svoj individualni glas, tobože potčinjava višim nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič: u srpskohrvatskoj varijanti, borba za prevlast oko nacionalnog porekla licitarskog srca. Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture (ne tiču ga se). Ali stvar nije tako prosta. Ako zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom couleur locale takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta (što će reći ako nije u službi umetničke istine), jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.

    Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više; mi koljemo (kad se mora), ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče.

    Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena, da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični, a tako različni, zbog kojih je igra započeta. Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svoga brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim; pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, „nikog do boga”, a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan koliko i on sam, „ponos porodice”, porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi rođak Džim. Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze.

    „To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan sasvim da je priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili u anonimnosti gomile; nezadovoljnik koji se ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune” – slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenih kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija i antiideologija…

    (1973)
    Izvor: Po-etika, knjiga druga, 1974.

     

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 6 часа, Zayron рече

    S obzirom da je poljski narod nekoliko puta u istoriji prošao viševjekovnom ruskom okupacijom velikih dijelova Poljske, prisilnom i brutalnom rašizacijom (rusifikacijom, poruštavanjem) i raznim masovnim masakrima kako od Rusa ( Katinska šuma) tako i od Ukrajinaca (masakr Volinjskih Poljaka) onda je broj ovih referenci o poljskoj ćirilici usprkos svemu tome vrlo impozantan i respektabilan. To je otprilike isto kao kad bi vi Srbi htjeli učiti ćirilicu a morali se je učiti od Hrvata ili Šiptara, tada bi me zanimalo koliko bi bilo takvih takvih srpskih entuzijasta i boraca za ćirilicu kako ih to nazva  Вилер Текс, on medju njima sigurno bio ne bi pod tim istim društveno-istorijskim uslovima i okolnostima pod kojim su to Poljaci.

    Цела ова расправа ме не занима, али ми је у очи упало ово поређење. И одмах да кажем да није умесно. Русија је владала већим делом данашње Пољске у периоду од половине осамнаестог века (последњи краљ је био Станислав Понјатовски) па до 1917, док су западним делом (Познањ, Вроцлав..) владали Пруси/Немци а јужним (Краков) Хабзбурзи. Већ почетком или у првој половини деветнаестог века један од руских царева (Александар први или Николај први) дао је Пољској аутономију и увео парламентарни облик власти (додуше да би им кроз уваљивање либерализма разбили традицију и доминацију римокатоличке цркве:ani_biggrin:) а Пољаци су знали да буду и високи функционери руске империје (рецимо Адам Чарторијски). Да су Руси хтели да "порусе" и поправославе Пољску, имали су сасвим довољно времена да то и ураде и данас Пољаци не би постојали на начин каквим их данас познајемо. Поредити то са односом Срби-Хрвати и геноцид који је претрпео српски народ у НДХ,  је неумесно. Осим тога, ко је био у Москви у периду 1610-1612 и шта је радила Реч Посполита у највећем делу данашње Украјине током периода 14-17 век, практично све до Хмељницког? Не кажем да је вршила геноцид али сигурно није делила колаче православном становништву Кијевске Руси...не може се, Зајри, пансловенско разумевање градити на селективним информацијама из историје...

    • Свиђа ми се 1

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 2 часа, Zayron рече

    Nije mi sad uopšte jasno šta vi očekujete od EU i Evropskih institucija u tom pogledu, naročito ako se i dalje gurate nogama i rukama da budete primljeni tamo? Jeste li vi svjesni na šta će ličiti te sudske tužbe ili žalbe nezadovoljnih srpskih gradjana po donošenju takvih zakona? Shvatiće oni tamo u Strazburu odmah o čemu se radi za pet minuta, dovoljno im je samo pokazati i objasniti kako radi i funkcioniše ovaj sajt za preslovljavanje. 

    http://www.preslovi.re.rs/

    I kad se tim pravnicima i sudijama u Strazburu objasni da se radi o pravima stečenim još 1918. na oba pisma što uključuje i da se Hrvati mogu služiti ćirilicom isto kao i Srbi latinicom, biće to za njih jasan slučaj diskriminacije i obespravljivanja samih srpskih gradjana u Srbiji svejedno da li Srba ili bilo kojih drugih kojim će biti anulirana ta njihova dosadašnja prava stečena još 1918. godine. Zaista si vi mislite da će vas EU u kojoj čak i potpuni stranci bez državljanstva imaju pravo glasa na izborima, podržati u nečem takvom? Ne, prvo će vas natjerati da i vi u RS potpunim strancima bez srpskog državljanstva koji imaju dugotrajni ili stalni boravak na teritoriju Republike Srbije date pravo glasa na izborima regionalnim i republičkim kao što je to u EU a vaš zakon ovako kako je zamišljen će okarakterisati kao diskriminatoran, neustavan i u rasporu sa EU legislativom upravo s ogledom na ta već stečena istorijska itd. prava još od 1918. i ostalu legislativu i legislativni kontinuitet Kraljevina SHS, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ i SRJ. Još ima masa ljudi koji su rodjeni u Kraljevini SHS/Jugoslaviji živih i koji su uživali ta prava na oba pisma cijeli svoj život! Unaprijed propala i promašena stvar! Legislativni škart koji ne spašava ćirilicu ali zato od rodjenih Srba i srpskih gradjana preko noći jednim potezom pravi nacionalnu manjinu i diskriminiše ih u samoj Srbiji. Pa u EU stranci bez državljanstva imaju pravo glasa na izborima i na koješta sve još a vi bi da  od Srba, srpskih gradjana pravite diskriminisanu nacionalnu manjinu i to u samoj Srbiji! Ah, to će biti milioni evra za te tužbe na sudsko odškodnjeni, obeštećenje! Samo hrabro napred! To će biti baš odličan biznis, tužiti državu zbog latinice! Požurite s tužbom narode dok još nije nestalo, vreće evra se dijele u Strazburu! Zarada sigurna! Dovoljno je samo biti diskriminisani srpski gradjanin! Pisma i njihova upotreba i korištenje mogu biti samostalnim predmetom pravnog spora i bez nužne vezanosti za odredjenu gramatiku i pravopis bilo kojeg jezika, naročito ako su već definisana ranijim zakonima kao što je to slučaj kod nas od Kraljevine SHS i 1918 g, pa sve do sada. :D 

    Понекад си ми баш симпа. Па јел знаш колико се  лајдеру оф Сербија је.е за еуропске регулативе:ani_biggrin:. А и бриселским гмазовима за тај његов став? Док год спроводи налоге биг гренме о Косову.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 32 минута, Ivan Marković рече

    Понекад си ми баш симпа. Па јел знаш колико се  лајдеру оф Сербија је.е за еуропске регулативе:ani_biggrin:. А и бриселским гмазовима за тај његов став? Док год спроводи налоге биг гренме о Косову.

    E pa ako budu htjeli u EU lajderima of Serbia će se itekako brigat za EU regulativu i to čim dalje tim više, Vučić im već sad ispunjava na mig sve što im samo uvidi u očima!

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    1 hour ago, Ivan Marković рече

    Цела ова расправа ме не занима, али ми је у очи упало ово поређење. И одмах да кажем да није умесно. Русија је владала већим делом данашње Пољске у периоду од половине осамнаестог века (последњи краљ је био Станислав Понјатовски) па до 1917, док су западним делом (Познањ, Вроцлав..) владали Пруси/Немци а јужним (Краков) Хабзбурзи. Већ почетком или у првој половини деветнаестог века један од руских царева (Александар први или Николај први) дао је Пољској аутономију и увео парламентарни облик власти (додуше да би им кроз уваљивање либерализма разбили традицију и доминацију римокатоличке цркве:ani_biggrin:) а Пољаци су знали да буду и високи функционери руске империје (рецимо Адам Чарторијски). Да су Руси хтели да "порусе" и поправославе Пољску, имали су сасвим довољно времена да то и ураде и данас Пољаци не би постојали на начин каквим их данас познајемо. Поредити то са односом Срби-Хрвати и геноцид који је претрпео српски народ у НДХ,  је неумесно. Осим тога, ко је био у Москви у периду 1610-1612 и шта је радила Реч Посполита у највећем делу данашње Украјине током периода 14-17 век, практично све до Хмељницког? Не кажем да је вршила геноцид али сигурно није делила колаче православном становништву Кијевске Руси...не може се, Зајри, пансловенско разумевање градити на селективним информацијама из историје...

    Nigdje nije bilo riječi o nikakvom poredjenju s genocidom u NDH, to si dodao sam valjda po automatizmu kolektivne krivnje, čim Hrvati tu odmah i genocid, jel da? Osim toga to je tvoja interpretacija zasnovana na ruskoj verziji priče, dakle ruska propaganda. Spašavali Poljake isto kao i Čehe 1968? Jevreje da i ne spominjem.  :D 

    https://eurozpravy.cz/zahranicni/evropa/122205-ruska-propaganda-provokuje-cesko-se-zlobi-podivejte-se-na-video/

    https://zpravy.aktualne.cz/zahranici/okupace-v-srpnu-1968-rusti-konzervativci-ji-opet-meni-v-zach/r~017367902d7911e68d00002590604f2e/?redirected=1535491126

    https://plus.rozhlas.cz/i-v-rusku-se-odehraval-holokaust-do-oficialni-historie-se-ale-nehodi-6514991

    To je otprilike isto kao kad bi vi Srbi htjeli učiti ćirilicu a morali se je učiti od Hrvata ili Šiptara, tada bi me zanimalo koliko bi bilo takvih takvih srpskih entuzijasta i boraca za ćirilicu kako ih to nazva  Вилер Текс, on medju njima sigurno bio ne bi pod tim istim društveno-istorijskim uslovima i okolnostima pod kojim su to Poljaci.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 53 минута, Zayron рече

    Nigdje nije bilo riječi o nikakvom poredjenju s genocidom u NDH, to si dodao sam valjda po automatizmu kolektivne krivnje, čim Hrvati tu odmah i genocid, jel da? Osim toga to je tvoja interpretacija zasnovana na ruskoj verziji priče, dakle ruska propaganda. Spašavali Poljake isto kao i Čehe 1968? Jevreje da i ne spominjem.  :D 

    https://eurozpravy.cz/zahranicni/evropa/122205-ruska-propaganda-provokuje-cesko-se-zlobi-podivejte-se-na-video/

    https://zpravy.aktualne.cz/zahranici/okupace-v-srpnu-1968-rusti-konzervativci-ji-opet-meni-v-zach/r~017367902d7911e68d00002590604f2e/?redirected=1535491126

    https://plus.rozhlas.cz/i-v-rusku-se-odehraval-holokaust-do-oficialni-historie-se-ale-nehodi-6514991

    To je otprilike isto kao kad bi vi Srbi htjeli učiti ćirilicu a morali se je učiti od Hrvata ili Šiptara, tada bi me zanimalo koliko bi bilo takvih takvih srpskih entuzijasta i boraca za ćirilicu kako ih to nazva  Вилер Текс, on medju njima sigurno bio ne bi pod tim istim društveno-istorijskim uslovima i okolnostima pod kojim su to Poljaci.

    Не разумем ово о јеврејима.Па да није било СССРа јевреји би у Европи били уништени.Опште је познато да је за време рата избегавана мобилизација јевреја у борбене јединице и да су слани у позадину да би били сачувани.СССР је иницијатпор стварања државе Израел и први амбасадор у ССРу је била Голда Меир.Ти си вероватно нешто начуо о два три јевреја у политбироу ЦК КПСС али то стварно нема везе са односом према јеврејском народу.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима

    пре 19 часа, Вилер Текс рече

    А како је могла да се убаци? Може и да се избаци...

    Mogla je da se ubaci zakonski, dakle legalno i shodom svih tadašnjih političkih subjekata u Kraljevini SHS/YU. Anulirati je teoretski moguće isto tako zakonskom cestom, nikako drugačije i to izgleda samo referendumom pod uslovom da Ustavni sud ocijeni ustavnost takvog referendumskog pitanja ili plebiscita - da li ste za ukidanje latinice u službenom i javnom ophodjenju ili sličnog pitanja. I opet nije isključeno da i pored toga ta stvar završi u Strazburu iz praktičnih i ljudsko-pravnih razloga - nije još jasno koji opseg i doseg trebaju imati službena, javna i privatna upotreba pisama i kakve će definicije biti u opciji i da li će sve biti u skladu sa medjunarodnim ugovorima, ljudskim pravima, obavezama i deklaracijama kojih je Republika Srbija potpisnicom. Na kraju se opet svodi na to da iz političkih razloga ukoliko se bude nastavilo sa procesom ulaska u EU ne bude moguće takav referendum ni plebiscit sprovesti jer će postati bespredmetan zbog disharmonije sa svim ostalim EU normama koje Srbija usvaja a oba pisma će biti priznata kao službena i ravnopravna kao što sam to objasnio u skladu sa tom EU legislativom.

    Share this comment


    Link to comment
    Подели на овим сајтовима




    Придружите се разговору

    Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

    Guest
    Додај коментар...

    ×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

      Only 75 emoji are allowed.

    ×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

    ×   Your previous content has been restored.   Clear editor

    ×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Вести са званичног сајта Српске Православне Цркве

×
×
  • Креирај ново...