Jump to content

Život koji nije promašen

Оцени ову тему


Препоручена порука

пре 5 часа, goranger рече

Imao sam nekoliko smrtnih slucajeva u zadnje pola godine. Dosta  razmisljam o njima, nacinu na koji je svako od njih umro a potom i kako je ziveo. Paralelno sa tim razmisljam bas o promasenosti svog zivota i izvesnosti smrti i carstva bozijeg. Smatram takve misli blagoslovom a ne nekakvom deprom i sl. 

Samo jedna od te 4 osobe je bila hriscanin. Takva je bila i smrt. Krst, stradanje bez roptanja i praznik na dan sahrane. Ostale smrti su me vise zbunile, nekako je sve ostalo nedoreceno...

Sta reći..zivot koji nije promasen? Zivot u Duhu. Sve ostalo je promasaj

I sveci su bili puni promasaja a sa druge strane i puni Ljubavi bozije koja je sve to pokrila i preobrazila

 

Dosta je bilo promašaja kod generacija zatrovanih komunizmom, pa kako se oni spašavaju, molitvom živih bližnjih...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

пре 10 часа, dragisa рече

ustvari toliko zabrazdiš da se pitaš da li vredi živeti, a da ti pri tome ni jednom ne padne na pamet koliko je ustvari čudo što uopšte imaš šansu da postojiš i uopšte ne pridaješ značaj tom stvarnom čudu. ta pozicija onda u velikoj meri relativizuje sve brige....a naročito to krajnje pitanje: da li vfredi živeti.

To je moj greh. Nisam zahvalna za dar života, a treba da budem. Toliko ljudi strada, a i dalje su srećni što žive.
Skora smrt me ne bi ni najmanje plašila u poređenju sa mogućnošću da se jednog dana osvrnem i shvatim da je vreme proletelo, a da sam postigla ispraznost i ništavnost. Štaviše, za vreme karantina sam je poželela.

Tako bih rado ugrabila priliku da dam svoj život za tuđ, jer se osećam nespremno za život, a naročito za promašaj.

Bogu je lako, on će biti zadovoljan i sa najokorelijim razbojnikom ako se pokaje u poslednjem trenutku. To i dalje ne znači da izbor nije bio katastrofalno pogrešan.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Znam jednu osobu koja je kupila neku knjigu o samoubistvu i tamo ima molitva za samoubice, Kanon ili nešto. I kad god pomisli da se ubije, ona pročita taj kanon I kaže svoje ime namesto samoubice i momentalno je prođe depra i želja za samoubistvom.. Ne znam koliko je to dobro po nekim pravilima, ali toj osobi odradi stvar... Izgleda šašavo, ali deluje. 

"Drži svoj um u adu i ne očajavaj"

 

 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Violetta Valery 

Спусти мишљење о себи. Ти, и сви ми, смо као један мрав, у односу на Бога, свемир, васиону. Својим снагама не можемо ништа да постигнемо. Грешке, ваљање у блату, то је оно шта ми можемо, када се уздамо у своје могућности. То не треба да те ни брине, ни жалости. Просто признаш себи да си једно прасе, и терај даље.

А кад радимо лепе ствари, обрадујемо, помогнемо другом, то неко други чини кроз нас, Бог наш. И тада, кад наш живот има смисао, није нашим снагама и могућностима, јер смо ми само прасад, ного захваљујићи Богу, ког смо пустили у своје срце. Само Бога можемо да хвалимо, а не себе.

Пусти неке велике жеље и очекивања, дати живот за другог, није то твоје, живот, него Божији. Гледај у сваком дану шта можеш лепо да урадиш, како себи да изазовеш осмех, и неком кога сретнеш, у продавници, на улици... Томе треба да стремимо, осмесима на лицима. Ако то успемо, на добром смо путу.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

ko to zna

ne slažem se ni sa kim ali i to je dobro

 

obrazov_zpsdsretmxk.jpg

"Верујем Господе, помози мом неверју"

"О жено, велика је вера твоја, нека ти буде како хоћеш"

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 23.4.2021. at 22:12, sanja84 рече

Znam jednu osobu koja je kupila neku knjigu o samoubistvu i tamo ima molitva za samoubice

Samoubistvo mi nikada nije palo na pamet. Bog daje i uzima život.

Nadam se da će malo da požuri u mom slučaju, ali nikada to ne bih učinila na svoju ruku.

пре 18 часа, Ђорђе Р рече

дати живот за другог, није то твоје, живот, него Божији. Гледај у сваком дану шта можеш лепо да урадиш, како себи да изазовеш осмех, и неком кога сретнеш, у продавници, на улици..

Ne mislim o tome kao o velikom delu, niti mislim o sebi da sam dostojna velikog dela. Više to vidim kao prečicu i uzdam se na milost Božiju da će mi je pružiti.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Зар не би могла искуство од лоших избора у прошлости искористити као залог за садашње и будуће изборе?

Читаво претходно искуство је раст ка будућем. Тако да не треба да те плаши протекло време, јер није протраћено. И садашњи лоши избори ће користити да касније знамо добро изабрати. Читав живот је један раст, повећавање нашох капацитета. Кренули смо од пузања, па смо проходали, потрчали... Тако и духовни развој човека само расте, док физички касније опада.

Ништа није протрашено, него је само школа... Чак и ако упорно падамо, доћи ће дан када ћемо ојачати и ослонити се на ноге. Нема предаје...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 23.4.2021. at 8:58, Violetta Valery рече

Ne znam šta želim, ni od sebe, ni od života

Ključna rečenica "ne znam šta želim ni od sebe ni od života" Upravo u ovoj rečenici stoji srž problema. Što bi rekla Ayla, ne znam ni kojih si godina, niti kakav ti je život bio, kakve prilike i neprilike su te snalazile, ali šta god da je bilo tu si gdje si i sad gledaj da sebi pomogneš na neki način, a ti najbolje znaš koji i kakav je to način.


 

 

On 23.4.2021. at 8:58, Violetta Valery рече

Ono što Bog želi

Ovo mi se čini kao da si rekla da želiš da tebi Bog otkrije svoje planove, što je presmiješno. Vjeruj mi i ja bih sada dala sve da Jesus dođe i nas dvoje lijepo uz kaficu proćakulamo koju i On meni sve fino kaže :)  
Ovo sam s namjerom svela na banalan primjer samo da ti kažem da to baš i ne biva tako ;) Na nama je da se trudimo da živimo hrišćanski, da budemo istrajni u molitvi, da se trudimo u izbjegavanju zlih pomisli, a upravo ovo; 
"ne znam šta želim ni od sebe ni od života" je zla pomisao,  da činimo dobra djela i to je u principu to što Bog od nas traži. Malo mi je paradoksalno da onaj ko redovno čita Sveto Pismo, trudi se u svim vrlinama, da ne zna šta Bog želi od njega. 
Ti si u strahu, a strah je đavolja rabota. A ako te je đavo toliko prestrašio, samo zamisli šta sve može Bog, i kako on liječi i miluje ;) 
 

Trgni se djevojko/ženo. Život je dar, ne traći ga na šta bi bilo kad bi bilo. Pjevaj, pleši, slikaj, trči, vrišti. Nije sramota ni stručnu pomoć potražiti. 
Pala si, ok. Valjaš se, i to je ok. Ali sada ustaj i lagano, nogu pred nogu sa Bogom u srcu i mislima :)

 

Благо онима који плачу, јер ће се утjешити; (Матеј; 5,4)

Link to comment
Подели на овим сајтовима

On 23.4.2021. at 22:07, Violetta Valery рече

Skora smrt me ne bi ni najmanje plašila u poređenju sa mogućnošću da se jednog dana osvrnem i shvatim da je vreme proletelo, a da sam postigla ispraznost i ništavnost.

Je l si razmišljala o terapiji? Nemoj mnogo po crkvi da ideš zbog depresije, puno je fanatika možeš da skreneš od toga. 

Link to comment
Подели на овим сајтовима

U junu punim 20.

Jesam, grešna sam i ne očekujem da će mi Bog otkriti svoje planove. Samo bih volela da ih malo skrati i da proizvede više dobro kao rezultat. Znam da uvek to učini.

Nikada nisam tražila stručnu pomoć. Veoma pazim da mi roditelji ne saznaju šta ovde pišem. Ne želim da ih zabrinem.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

@Violetta Valery  možda grešiš, možda bi te roditelji najbolje razumeli. da, sigurno da bi se vrlo zabrinuli kada bi čuli šta se dešava u tebi, ali ne zaboravi da te oni ipak najbolje znaju. 

mislim da stavljaš na sebe veliki teret time što ne želiš da ih zabrineš. ukoliko su oni razumni ljudi u koje imaš poverenja, shvati da bi ti oni najbolje pomogli. nije isto da se poveriš drugarici ili nekom bliskom i da se poveriš roditeljima, oni te ipak znaju od malena i verujem da bi ti dalji bolju sliku tebe same nego neko ko te poznaje tek 5 ili 10 godina.

sa velikim pitanjima se ti suočavaš i mislim da ti je pomoć najbližih ukoliko imaš poverenja da bi te razumeli NEOPHODNA.

  • Свиђа ми се 1

Everyone’s got a plan until they get hit.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Razumni su ljudi, razumeli bi me i veoma bi se zabrinuli.

Volim ih, život bih za njih dala, a ovu tajnu ću da čuvam i podneću teret zarad njihovog mira, ma koliko da je veliki.

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Све је то нормално, мање више. Не знаш на шта да се усмериш. И то те плаши. Вероватно си ишла, или завршаваш неку гимназију.

Пробај да се избориш да упишеш факс у другом граду, и да се избориш за дом. Да се одвојиш од родитеља. Ако и омашиш факс, ништа страшно. Ко зна чиме ћеш се бавити, и од чега ћеш живети, може да буде нешто друго од факса који завршиш, ил га и не завршиш.

Пробуди дете у себи, истражуј, слушај себе, шта ти прија, а шта не. Пробај планинарење, иди на базен, плес... Види да се укључиш у неке добротворне/волонтерске омладинске организације (нпр. еколошке, ил хуманитарне). Што више путовања, где ћеш упознати разне људе.

Рашири крила...

Link to comment
Подели на овим сајтовима

Придружите се разговору

Можете одговорити сада, а касније да се региструјете на Поуке.орг Ако имате налог, пријавите се сада да бисте објавили на свом налогу.

Guest
Имаш нешто да додаш? Одговори на ову тему

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Креирај ново...